Rabljena sedmica

Srđa

U Beogradu je, u 76. godini, preminuo Srđa Popović, advokat i intelektualac briljantnog uma, jedan od rijetkih moralnih svjetionika na prostoru što se nekad nazivao Jugoslavijom i autoritet u međunarodnim pravnim krugovima. U sudskim postupcima zastupao je ljude u rasponu od Andrije Artukovića do Vojislava Šešelja, od Dušana Makavejeva do Zorana Đinđića, od Dobroslava Parage do Milana Milišića. Ranih devedesetih, kao uvjereni protivnik Slobodana Miloševića, otišao je živjeti u New York, prethodno u Beogradu utemeljivši nezavisni tjednik “Vreme”. U rodni grad, u kojem je njegov otac Miodrag 1933. otvorio advokatsku kancelariju, vratio se 2001. godine i nastavio biti glas razuma i hrabrosti.

“Ja volim da mislim o politici. Tako sam navikao. Imam nekakav stalni unutrašnji monolog. Često ne dođem ni do kakvog zaključka, ali ima nešto što sam primetio. Sa ovom sredinom složim se na svakih deset godina. U međuvremenu se uopšte ne razumemo. Ali posle deset godina dođemo na isto. Kada posmatram ovo okruženje, imam utisak kao da gledam kroz neku vodu, okean kroz koji se istina vrlo sporo probija”, rekao je Popović u svom posljednjem intervjuu za novine (“Esquire”).

Ceste

Polako se potvrđuje sve ono što su upućeni slutili kad je riječ o gradnji hrvatskih autocesta u mandatima Vlade Ive Sanadera i HDZ-a, u mandatima u kojima je resorni ministar bio Božidar Kalmeta, aktualni HDZ-ov gradonačelnik Zadra. U najkraćem, smisao zaduživanja za izgradnju autocesta nije prvenstveno bio smješten u sferi općih prometnih i ekonomskih interesa, nego su se skupi krediti za gradnju autoputeva dizali i usred krize samo zato da bi krug odabranih na tim unosnim poslovima mogao izvlačiti stotine milijuna kuna na privatne račune. Tako je gramzivost u jednom času bila postala glavnim svojstvom Vladine ekonomske i svake druge politike, bez razmišljanja o vrlo skorim posljedicama tih operacija motiviranih kriminalnim nagonima.

Dosad su pohapšeni svi najbliži Kalmetini drugovi i suradnici: Zdravko Livaković, Josip Sapunar, Stjepko Boban, Milivoj Mikulić… Neki od njih istražiteljima pripovijedaju kako se krao novac pod krinkom cestogradnje i teško je vjerovati da su se milijarde kuna mogle otuđiti bez znanja onoga koji je bio na vrhu hijerarhije. Kalmeta, međutim, i dalje tvrdi da ništa nije znao i da nema nikakve veze s pljačkaškim aktivnostima svojih najbližih suradnika. Ništa, naravno, nije znao ni Tomislav Karamarko, današnji predsjednik HDZ-a, koji je u vrijeme pljačke bio na položajima na kojima je bilo poželjno ništa ne znati, naime, bio je šef tajne službe, pa ministar unutarnjih poslova.

Tijanić 

Umro je Aleksandar Tijanić, jedan od najpoznatijih novinara u regiji. Umro je u 64. godini, na funkciji generalnog direktora Radio-televizije Srbije. Na tu funkciju imenovan je 2004., a prije toga svojim je tekstovima ostavio dubok trag u NIN-u, “Nedjeljnoj” i “Slobodnoj Dalmaciji”, “Mladini”, “Oslobođenju”… Bio je rođeni novinar, izuzetnog talenta i žurnalističkog poriva koji, međutim, nije prezao ni od veleizdaje zanata u kojem je bio tako dobar, ako je to značilo da će ugodno živjeti, te biti utjecajan i voljen na važnim adresama. “Neka digne ruku svako od prisutnih koji je čuo – ne čitao, čuo – za Veselka Tenžeru. Niko? Dobro. Bio je najbolji novinar svog vremena, sedamdesetih, u velikoj Jugoslaviji. Da vas pitam ko je čitao Tirketa, javiće se vas desetak. Ima li smisla da vas pitam za Vinavera? Nema? Ne usuđujem se da kažem – ima li ikoga, da je prisutan, a da je pročitao neki moj tekstić? Siguran sam da nema, jer bismo se prepoznali po obostranom neadekvatnom izgledu, ponašanju i dizajnu. Zato sam, tokom tri decenije, svođen na izložbeni uzorak jako lošeg primera. Zato sam danas ovde. Da vi ne budete ovakvi”, izgovorio je Aleksandar Tijanić prošle godine pred studentima beogradskog Fakulteta političkih nauka.

Upozorenje

Ustavni sud izdao je Upozorenje u povodu nakane parlamentarne većine da raspiše referendum o ustavnoj definiciji braka – referendum bi se održao 1. prosinca – ali na način da rezultat referenduma ne bude automatski ugrađen u Ustav, nego da o promjeni Ustava, na temelju referendumske volje, odlučuju saborski zastupnici. Ustavni sud smatra da se ovdje radi o “narodnoj ustavotvornoj inicijativi” i da, u skladu s time, Sabor nema pravo odlučivati o tome hoće li prihvatiti volju građana, koliko god ih izišlo na birališta. SDP će, čini se, nevoljko prihvatiti takav stav Ustavnog suda, ali će i, vrlo vjerojatno, brzo pokrenuti dogovore o ustavnim i zakonskim promjenama kojima bi se definirala minimalna izlaznost da bi referendum bio pravovaljan, kao i tematika (ljudska prava i slobode, manjinska prava) o kojoj neće biti dopušteno referendumsko odlučivanje.

Heroj

Ovako Dejan Jović na vijest o smrti Milutina Baltića: “Zadnji narodni heroj u Hrvatskoj i prvi i jedini Srbin koji je bio predsjednik Predsjedništva Hrvatske, Milutin Baltić, umro je u Zagrebu, u kojem je veći dio Drugog svjetskog rata proveo kao ilegalac, pod imenom Ivica. Zadnji put sam ga vidio na sprovodu Rade Bulata. Stajao je dugo nad otvorenom grobnicom narodnih heroja na Mirogoju, znajući da će – kad se ona opet otvori – to biti zbog njega. Nema više zbog koga drugog. Milutin Baltić bio je, što god tko mislio o njemu i njegovu vremenu, simbol nečega što je nekad bilo ne samo moguće nego i normalno. A danas je nezamislivo. Slava mu.”