Radnička klasa odlazi u ropstvo

Nećemo biti robovi! – poručili su Vladi Federacije Bosne i Hercegovine radnici i sindikati sa sarajevskog prosvjeda u svibnju ove godine, upozoravajući na nedopustivo smanjenje radničkih prava u prijedlogu novog Zakona o radu. Savez samostalnih sindikata BIH-a (SSSBIH) potom je prekinuo sve pregovore s Vladom, od koje je nedavno zatražio da se sporni prijedlog do 4. studenoga povuče iz procedure i vrati prvobitni nacrt zakona jer će, u protivnom, održati nove masovne prosvjede.

Promjene radnoga zakonodavstva jedna su od najvažnijih tema i u Srbiji, gdje protiv izmjena i dopuna Zakona o radu zajedno istupaju Savez samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjeni granski sindikati Nezavisnost. U Sloveniji su također napravljene posljednje izmjene Zakona o uređenju tržišta rada (ZUTD), koje su trenutačno u legislativnoj proceduri. Tercetu nekadašnjih socijalističkih republika valja pridružiti i Hrvatsku, u kojoj također postoji snažan otpor novom Zakonu o radu koji bi, uz mirovinsku reformu, trebao biti usvojen do kraja godine. “Zar opet robovi? Ne!” prosvjedovali su nedavno i najveći hrvatski sindikati.

U susjednim zemljama predloženi ili već usvojeni zakoni malo se ili nimalo ne razlikuju od budućeg hrvatskog ZOR-a: fleksibilizacija tržišta rada, koja olakšava otpuštanje i smanjuje prava radnika, smanjenje otpremnina i skraćivanje otkaznih rokova, prekovremeni i privremeni rad, produljenje rada na određeno vrijeme i, posebno, diskriminatorni agencijski rad po kojem se radnici, poput automobila na leasing, poslodavcima iznajmljuju po potrebi, samo su neki od spornih dijelova.

U Bosni i Hercegovini rad na izmjenama i dopunama Zakona o radu započeo je još 2008., no s obzirom na to da se ispostavilo kako će biti više od 50 posto promjena u odnosu na postojeći zakon, federalno Ministarstvo rada i socijalne politike izradilo je novi prednacrt zakona koji je završen 2010. godine. Iako je u njega ugrađeno više od 60 posto primjedbi sindikata, nije prihvaćeno da se unese iznos najniže plaće niti da se donese poseban zakon o najnižoj plaći. Također, nije uvršteno da poslodavac ne može otpustiti radnika ako mu nije isplatio sve plaće i uplatio doprinose za obavezna osiguranja do dana prestanka radnog odnosa. Ne bi više trebala postojati ni obaveza reguliranja osnovne plaće radnika kolektivnim ugovorom.

– Poslodavci naročito nastoje otkazati sadašnje kolektivne ugovore koji su zaključeni na neodređeno vrijeme i tako stvoriti uslove da sami, bez sindikata, regulišu obim prava radnika – kaže za “Novosti” Fatima Fazlić iz SSSBIH-a.

U posljednjoj dostavljenoj verziji nacrta Zakona iz studenoga prošle godine, izvršene su izmjene o kojima nije bilo pregovora, dodaje sindikalistica.

– Izbrisana je obaveza poslodavca da odluku o uvođenju prekovremenoga rada dostavlja Inspekciji rada, smanjen je sa 15 na tri dana rok u kojem je poslodavac dužan radniku dostaviti pisanu odluku o trajanju i terminu korištenja godišnjeg odmora, izbrisan je stav kojim je bilo utvrđeno da se osnovna plaća utvrđuje kolektivnim ugovorom – nabraja Fatima Fazlić neke od izmjena.

Jedna tendencija kao da je prekopirana iz hrvatskoga modela, a tiče se slobode poslodavca da dijeli otkaze: u Hrvatskoj su poslodavci za to prije plaćali maksimalno 12 prosječnih plaća za radnika s četiri i više godina radnog staža, a po novom će prijedlogu to biti maksimalno šest prosječnih plaća. Sadašnji zakonski prijedlog u BIH-u utvrđuje otpremnine u iznosu od jedne trećine prosječne mjesečne plaće, isplaćene radniku za svaku godinu staža kod tog poslodavca u slučaju otkaza kao tehnološkog viška, iako je u ranijim verzijama nacrta Zakona bilo utvrđeno da se treba raditi o polovini mjesečne plaće radnika za svaki mjesec.

– Nakon naše reakcije, Vlada Federacije obavijestila nas je da će tekst Zakona o radu doživjeti nove promjene i da ćemo mi biti jedan od ključnih aktera u pregovorima. O tim promjenama još ništa ne znamo, ali mislimo da su vezane uz zahtjeve Međunarodnog monetarnog fonda – zaključuje Fatima Fazlić.

U Savezu samostalnih sindikata Srbije (SSSS) nimalo ne dvoje da su moćne međunarodne asocijacije, poput Američke privredne komore, MMF-a i Savjeta stranih investitora, umiješane u izmjene radnoga zakonodavstva u regiji, pa tako i u Srbiji, što će za posljedicu imati daljnje smanjenje prava radnika. Važeći Zakon o radu u Srbiji donesen je 2005., uz izmjene te i 2009. godine, a trenutačno se izrađuje novi.

– Sporne tačke su, pored ostaloga, produljenje rada na određeno vreme, smanjenje otpremnina, smanjenje finansijskih davanja, zaštita sindikalnih predstavnika i dalja fleksibilizacija rada. Smatramo da se pod plaštem usklađivanja sa direktivama EU-a pokušavaju izdejstvovati rešenja u Zakonu o radu u korist poslodavaca, a na štetu radnika – kaže Vladan Obradović, šef informativne službe SSSS-a.

Konkretno, prema sindikalnim informacijama, novi Zakon o radu ne propisuje duljinu trajanja rada na određeno, država je odustala od svog zahtjeva za produljenje na tri godine, zaposleni koji je višak ostvaruje pravo na otpremninu samo za period proveden kod posljednjeg poslodavca, zaposlena žena može se na osobni zahtjev vratiti i prije isteka porodiljnog dopusta ali tada ima pravo na pola radnog vremena, a predstavnik sindikata može dobiti otkaz i nakon šest mjeseci po prestanku obavljanja te funkcije, a ne nakon godinu dana, kako je predviđeno u još uvijek aktualnom Zakonu. Dosta je negodovanja u Srbiji izazvala i pojava agencija za zapošljavanje.

– U Srbiji trenutno postoji oko 50 agencija za zapošljavanje, iako postojeća regulativa, Zakon o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti, ne propisuje mogućnost da agencije obavljaju delatnost iznajmljivanja radnika. Ovde se koristi nedorečenost propisa tako da se postojeća privredna društva registruju za delatnost usluga u oblasti ljudskih resursa, a faktički obavljaju delatnost iznajmljivanja zaposlenih, što je tipična zloupotreba propisa. Inspekcija ne ulazi u suštinu tog celokupnog posla, što u praksi dovodi do toga da zaposleni preko tih agencija imaju mnogo manju zaradu, neizvesno je koga mogu tužiti u slučaju povrede na radu, nemaju pravo na otpremninu, a otkaz mogu dobiti u svakom trenutku – govori Obradović i dodaje da će se sindikati oštro suprotstaviti takvim rješenjima.

Branislav Čanak, predsjednik Ujedinjenih granskih sindikata Nezavisnost, kaže da će izmjene Zakona o radu u Srbiji najvjerojatnije slijediti hrvatski model, po istoj mantri: ne bismo mi to radili, nego to traže Europa i strani investitori. Na naše pitanje kakav je stav sindikata o mjerama koje je najavio ministar financija Lazar Krstić, američki kadar i harvardski student, o oporezivanju plaća viših od 60 odnosno 100 hiljada dinara po stopi od 20 do 30 posto, ukidanju subvencija u javnom sektoru i čitavom nizu rezova, Čanak kaže da su mjere ministra Krstića iznuđene, što nije opravdanje za njihovo uvođenje.

– Iako će mere smanjiti pritisak na budžet, dugoročno ne mogu bitnije da ublaže disproporciju između ulaza i izlaza. Možete smanjivati izdatke dok ne ugrozite funkcionisanje porodice, a onda neminovno shvatite da je mnogo bolje da se još jedan član porodice zaposli. Problem je u tome šta smo vrlo blizu odnosa jedan zaposleni naprema jedan penzioner i šta je najveći generator nezaposlenosti realni sektor, dok javni gotovo buja u zapošljavanju. To je siguran put za potpuno urušavanje i tu ne pomaže nikakav Zakon o radu, nego samo otrežnjenje političara i hitno zaustavljanje njihovog zlokobnog mešanja u privredu – smatra Čanak.

Dodaje da je najveći problem u regiji taj što je socijalizam olako odbačen, “čak i ona rešenja koja su bila dobra”, a prihvaćeni su najgori mogući oblici kapitalizma.

– Radnici i građani već dve decenije ubrzano siromaše, dok istovremeno ne znam nijednog političara koji danas ne živi bolje nego u vreme raspada SFRJ – zaključuje Čanak.

Poznato je da su hrvatski sindikalni predstavnici napustili radnu grupu u pregovorima s Vladom o privremenim i povremenim poslovima ili tzv. mini-jobs poslovima s vrlo niskom plaćom, što je postao jedan od najzloupotrebljivanijih modela rada. U Sloveniji se taj model pokušao ozakoniti Zakonom o malom radu, ali je prije dvije godine pao na referendumu.

Goran Lukič, samostalni savjetnik za područja tržišta rada, socijalnu politiku i migracije, član Saveza slobodnih sindikata Slovenije (ZSSS), napominje da je riječ o još jednom elementu erozije stabilnih radnih odnosa u smjeru fleksibilizacije tržišta rada.

– Najsnažniji primjer takvog efekta je njemačko tržište rada na kojem je, prema podacima iz decembra 2012., bilo oko 7,5 milijuna tzv. malih radnika – kaže Lukič.

Sindikat je, navodi Lukič, godinama upozoravao na anomalije slovenskoga tržišta rada, koje su najvećim dijelom bile posljedica slaboga formalnog razlikovanja djelatnosti agencija za zapošljavanje i poslovnih usluga, tako da su se agencije mnogo puta sakrivale iza tzv. poslovnih kooperativnih ugovora. Prema posljednjim podacima, u Sloveniji postoji 205 takvih agencija.

– S posljednjim izmjenama Zakona o uređenju tržišta rada uspjelo nam je snažnije regulirati tržište agencija, kojima je potreban veći početni kapital, a predviđene su i oštrije sankcije. Velik problem u Sloveniji predstavlja i radno vrijeme, pri čemu je prisutna eksploatacija. Po podacima Inspektorata za rad, puno je primjera tzv. dvostrukih evidencija rada, koje je veoma teško dokazati. Sve veći problem je i tzv. bježanje poslodavaca iz radnog odnosa, pri čemu poslodavci prisiljavaju osobe da sebi srede status samostalnog poduzetnika, tako da oni više ne trebaju plaćati socijalne doprinose. Statistički podaci kažu: ako se broj zaposlenih osoba između augusta 2008. i 2013. godine snizio sa 790.946 na 698.604, onda se na drugoj strani broj samostalnih poduzetnika (bez seljaka) u istom periodu povećao sa 55.365 na 61.329 – navodi Lukič.

Srbija lani ostala bez 170.000 radnih mjesta

U povodu donošenja novih zakona o radu u državama regije, zanimljivo se osvrnuti na utjecaj svjetske ekonomske krize koja je na našem području ugasila stotine hiljada radnih mjesta. Tako je samo u prvoj polovici 2011. u Srbiji ugašeno oko dvije hiljade poduzeća, a lani je izgubljeno 170.000 radnih mjesta. Prosječna plaća u julu ove godine iznosila je 534 eura bruto, odnosno 387 eura neto. Nezaposlenih je gotovo 30 posto. U Bosni i Hercegovini, prema podacima SSSBIH-a, stopa nezaposlenosti iznosila je u julu 44,6 posto, a prosječna plaća 426 eura. Slovenija bilježi više od 120.000 registriranih nezaposlenih, s tendencijom rasta, a već se najavljuju novi prosvjedi protiv daljnjih bolnih rezova.