Superhikova Britanija
Uz velike proteste javnosti 1. travnja u Velikoj Britaniji stupio je na snagu tzv. porez na spavaću sobu; nije, zapravo, riječ o porezu nego o smanjenju stambenih beneficija i to 14 posto za one koji imaju jednu, a 25 posto za one s dvije sobe viška. Tom vladinom odlukom najviše su pogođeni građani koji žive u vrlo skromnim uvjetima, u spavaonicama izgrađenima nakon rata i predviđenima za rušenje. Dvije trećine od 660 tisuća ljudi koji će tom odlukom ostati bez prosječno 728 funti godišnje nesposobno je za rad. Kritičari tog poreza kažu kako on ugrožava egzistenciju tih ljudi i kako za 90 posto njih nema zamjenske, manje nekretnine, u kojoj bi bili izuzeti od novog zakona, odnosno ne bi imali spornu sobu viška.
Novi val kritika krenuo je nakon što je inspektorica UN-a Raquel Rolnik započela monitoring tog zakona. Ona je pozvala britansku vladu da ga odmah suspendira zato što stvara velike egzistencijalne probleme najsiromašnijima i dodala kako je riječ o povredi ljudskih prava. Taj zakon, prema inspektorici UN-a, znači nazadovanje i pogoršanje u odnosu na postojeće stanje socijalnog sustava u Velikoj Britaniji. Napomenula je kako je apsurdno da vlada troši milijarde dolara za potporu građevinskom sektoru i financijskom tržištu, a uštede traži kod najranjivijih članova društva. Sigurno je kako građani pogođeni ovom odlukom neće sudjelovati u oporavku tržišta nekretnina u Britaniji.
Porez na spavaću sobu samo je dio veće reforme socijalnog sustava, koju je ove godine počela provoditi konzervativna vlada. Vladajući su, kao jednu od mjera za oporavak gospodarstva i izlazak iz financijske krize, odlučili skresati socijalu u najvećoj reformi welfare sustava posljednjih desetljeća. Ukidanjem beneficija za one sa sobom ili dvije viška država namjerava uštedjeti 465 milijuna funti godišnje. Pravo na besplatnu pravnu pomoć gube članovi kućanstva čija ukupna zarada premašuje 32 tisuće funti godišnje. Oni čija kućanstva zarađuju između 14 i 32 tisuće funti godišnje (ne)će imati pravo na besplatnu pravnu pomoć, ovisno o imovini koju posjeduju. Ovom mjerom država namjerava uštedjeti 350 milijuna funti godišnje. Najveća novost je tzv. univerzalni kredit koji bi trebao ujediniti šest vrsta socijalnih davanja. Autor reforme, ministar rada i mirovina Iain Duncan Smith, tvrdi kako ona ne ide u smjeru kresanja povlastica i prava najsiromašnijima, ali istodobno najavljuje uštede kroz efikasniju i djelotvorniju podjelu socijalnih davanja. Prvotno je bilo zamišljeno kako će program univerzalnoga kredita biti primijenjen na sve koji apliciraju za socijalnu pomoć već ovog listopada, no u Ministarstvo rada i mirovina ubrzo se od toga odustalo te se projekt primjenjuje samo u deset centara za socijalnu pomoć. Tako je reforma, u koju je dosad uloženo 420 milijuna funti, zaživjela u samo 1,5 posto socijalnih centara. Ambiciozan projekt reforme, vrijedan 2,4 milijarde funti, zasad je rezultirao egzistencijalnim problemima, burnim protestima dijela britanske javnosti, oporbe i UN-a te – gubicima.
U nedavnom izvješću Državnog ureda za reviziju piše kako Ministarstvo rada i mirovina nikada nije imalo detaljan uvid u to kako će univerzalni kredit funkcionirati i kako nisu sigurne milijunske uštede koje je najavljivao resorni ministar. Rezultat programa je gubitak 34 milijuna funti, utrošenih na kompjuterske programe i tehnologiju, čime je trebalo identificirati lažne podnositelje zahtjeva za socijalnu pomoć; iz Ministarstva je, ubrzo nakon pokretanja reforme, priopćeno kako ti programi nemaju te mogućnosti, pa se “lažnjaci” i dalje provjeravaju ručno, zbog čega je nemali iznos bačen u vjetar. U izvješću Državnog ureda za reviziju također piše da je potpuni prelazak na novi sistem prebačen na 2017. godinu, no i to je vrlo upitno. Ministar Duncan Smith krivnju za utrošeni proračunski novac prebacuje na niže razine, odnosno na birokrate koji su program provodili, ali nije dao konkretno objašnjenje kako to da je državna institucija u svom izvješću navela da nema konkretnih podataka koji bi potvrdili da će reforma ikada dati rezultata. Smith je samo ponovio kako treba vremena da bi program počeo davati značajnije rezultate.
A vremena nemaju Britanci koje je porez na spavaću sobu doveo pred zid: u novonastalim uvjetima ne mogu preživjeti, a novi i manji stan ne mogu naći zato što ne postoji na tržištu. Vladajuća konzervativna većina svojim potezima zdušno nastavlja tradiciju tačerizma. No čini se da je reforma socijale zasad doživjela potpuni debakl i proračunu osigurala dodatne troškove umjesto najavljenih ušteda. Aktualna je vlada u svojoj prethodnoj odluci porezno rasteretila dio građana. Porez za one koji zarađuju više od milijun funti godišnje, a procjenjuje se da je takvih u Britaniji od osam do trinaest tisuća, smanjen je sa 50 na 45 posto, što je povlaštenoj manjini osiguralo prosječnu uštedu od otprilike sto tisuća funti godišnje, a nekima i mnogo veću. Proračunski manjak nastao takvom odlukom ubrzo je nadomjestio novac onih čiji luksuz nisu milijuni nego – soba viška.
Premijer David Cameron i njegovi ministri predano održavaju duh tačerizma, vodeći se onom Superhikovom “uzmimo siromašnima da bismo dali bogatima”. Ed Miliband, šef oporbenih laburista, najavljuje kako će čim osvoje vlast (redovni izbori u Britaniji trebali bi se održati 2015.) suspendirati porez na spavaću sobu. Miliband naglašava kako je torijevska vlada vlast privilegirane manjine i dodaje kako nije pitanje hoće li sporni porez biti ukinut nego kada će se to dogoditi. Britanci će na svojoj koži osjetiti jesu li to bila oporbena obećanja ili stvarne nakane laburista.