Velika nagrada Srbije

Dok Miroslav Mišković hodočasti svakih nekoliko dana u Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organiziranog kriminala (uskoro će mu početi i suđenje), drugi omraženi tajkun u Srbiji pokušava krojiti vlast i približiti se – barem putem televizije Pink – svemoćnom Aleksandru Vučiću. Milan Beko je, naime, prije nekoliko dana izjavio da Vlada Srbije “ne može izgurati cijeli mandat”, da bi njen potpredsjednik Vučić trebao preuzeti odgovornost i povesti je, te da će i premijeru Ivici Dačiću “laknuti kada bude na svom prirodnom mestu”.

– Kada će Vučić kao najpopularniji političar u Srbiji i šef najveće stranke preuzeti odgovornost da sedne na mesto broj jedan? Ne može vozač Formule jedan da dobije trku na gran priju tako što Šumaher sedi u kabini i navodi vozača “daj gas, koči, skreni levo, daj malo više desno”. Mora da sedne i da vozi – izjavio je Beko.

Odmah se javila Socijalistička partija Srbije premijera Dačića: biznismen Milan Beko je “oličenje nesreće” koja je snašla Srbiju.

“Sada bi hteo da proizvede još jednog jakog lidera, i to, slučajno, baš onog koji je na čelu istraga sumnjivih privatizacija, među kojima se, opet slučajno, našlo i nekoliko vezanih uz institucije odanog Milana Beka”, navode iz SPS-a. “Dobro je to. Doduše i beskrupulozno. Upadneš sasvim sam u problem, a onda se vadiš preko nekog ko nikakve veze sa tobom nema. I to tako što ćeš da objasniš da ne treba on da bude premijer, nego onaj kod kojeg je tvoj slučaj, pardon, slučajevi”, piše u priopćenju.

Točnije, sve se to pojavilo na blogu stranačke internetske stranice. Autor je nepoznat, mediji su sve to prenijeli kao stav stranke, koja je navela i to da Beko od devedesetih godina sav svoj uspjeh veže uz jake lidere, plašeći se da se neki od njih ne sjeti da je vrijeme da institucije rade svoj posao.

“Verovao je u Miloševića, Miru Marković i to kao član i poslanički kandidat JUL-a, Koštunicu…”, dodaju iz SPS-a.

Uključio se u sve to i predsjednik parlamenta Nebojša Stefanović, pozivajući svog lidera Aleksandra Vučića da ne ostane nijem na reakciju socijalista, koristeći teške riječi: “čuđenje” koliko neke stranke imaju bezobrazluka i da se danas u nekim izjavama “nekorektni ljudi”, koji imaju tri ili četiri puta manju podršku od Srpske napredne stranke, ovako ophode prema Vučiću kao predsjedniku najveće stranke.

Cijela ta priča ponovno je podgrijala slutnje da postoji šum u komunikaciji između socijalista i naprednjaka i njihovih čelnika, premijera Dačića i potpredsjednika Vlade Aleksandra Vučića, kao i to da tek izbori mogu sve to razriješiti, a da se Milan Beko – i sam “kontroverzni biznismen” – javno, valjda jer ne može trenutno drukčije, preporučuje Vučiću kao političaru koji se pita za sve. Otud i Dačićeva reakcija nakon Stefanovićeva istupa.

– Jedna stvar je ovde dobra. Dvadeset godina su nas optuživali da je Beko naš, a njega da mu mi dajemo podršku i štitimo ga. Mnogo nam je pomoglo svima, i njemu i nama i meni. Nemamo nikakve veze. Prema tome, neka radi šta hoće, u skladu sa zakonom – rekao je Dačić.

Beko je inače od početka najave borbe protiv korupcije i preispitivanja sumnjivih privatizacija bio tipovan u javnosti za hapšenje, baš kao i Mišković. To se nije dogodilo, iako je u nekoliko navrata bio pozivan na obavijesne razgovore. I on je, kao i Mišković, stalno proteklih godina bio blizak s političarima: u politici se obreo 1993. godine, vodeći predizbornu kampanju “Pošteno” za demokrate Zorana Đinđića, da bi kasnije, 1997. godine, postao ministar zadužen za privatizaciju u vladi Mirka Marjanovića.

Lično mu je Slobodan Milošević povjerio privatizaciju Telekoma. U jesen 2000. godine na saveznim izborima osvojio je mandat na listi Jugoslavenske ljevice, omražene stranke Mirjane Marković. Potom nakon 5. oktobra nestaje i ponovno se u javnosti pojavljuje 2003., kada se događaju privatizacije Knjaza Miloša, srpskih mljekara, Bambija, C marketa, Rapida, Večernjih novosti (tu je preigrao i VAC i Stanka Subotića te ostao, nakon povlačenja VAC-a iz Srbije, uz državu jedini vlasnik tog dnevnog lista), kao i Luke Beograd, atraktivnog zemljišta u jezgri grada, oko kojeg se spori s Gradom Beogradom; ishod spora je neizvjestan.

Iako Beko tvrdi da nema omiljenog političara ili političare, barem ne od vremena Miloševića i njegove supruge Mirjane Marković, kada je u proljeće 2011. Tomislav Nikolić štrajkao glađu ne bi li ishodio izvanredne parlamentarne izbore (mnogi su taj njegov potez vidjeli kao autogol, ali se ustanovilo da je kratko pamćenje u birača), jedan od posjetitelja u bolnici bio je upravo Milan Beko. To je njegov stari prijatelj, kojeg nije vidio godinu dana, izjavio je tada Nikolić, a notorna radikalka Vjerica Radeta, tada zastupnica u Skupštini Srbije i nekada bliska Nikolićeva suradnica (u vrijeme dok je ovaj bio zamjenik Šešelja), ironično je izjavila da je Beko Nikolića posjetio “da vidi da li mu je propala investicija”.

U svakom slučaju, Beko je bacio kamen u ionako uzburkanu vodu priča o izborima: u Beogradu bi oni, nakon smjene gradonačelnika Dragana Đilasa, trebali biti održani početkom iduće godine (najvjerojatnije u veljači), a nema dana da netko od naprednjaka ne spomene i smjenu pokrajinske vojvođanske vlasti i Bojana Pajtića, što sve vodi upravo onome što je Beko izjavio na TV Pinku: preuzimanju mjesta prvog kormilara iz ruku Dačića u ruke Vučića.

Sam premijer Dačić kaže da ako su važniji izbori od ovoga što rade, treba ići na izbore, a neprestane priče o tome su besmislene. U svemu tome, dodaje, jadna je ta zemlja u kojoj je najvažnija vijest što Beko kaže o političkoj vlasti ili što neka stranka kaže o Beku.

– Kakve to veze ima koga podržava Milan Beko? – pita premijer.

Meritoran odgovor još nije dobio.