Kronika
Novi ljudi, nove potrebe
Završena je treća Politička akademija SNV-a koju je pohađalo petnaest budućih političara i aktivista iz svih krajeva Hrvatske
Proteklog vikenda završena je treća Politička akademija Srpskog narodnog vijeća, organizirana u hotelu “Terme Jezerčica” u Donjoj Stubici, koju je pohađalo 15 budućih političara i sudionika javnog života iz svih krajeva Hrvatske. Riječ je o osnovnom političkom treningu koji polaze mladi ljudi do trideset godina, kojima tek predstoji politička afirmacija u zajednici.
– Neki od polaznika već imaju određene političke uloge na lokalnim nivoima. Svi su na neki način već vezani uz rad vijeća srpske nacionalne manjine ili srpskih organizacija poput “Prosvjete” i “Privrednika”, a neki su i u SDSS-u. Mnogo je zainteresiranih za akademiju, jer rezultati su vidljivi. Od polaznika prve generacije nekoliko njih postali su načelnici općina i dožupani – kaže koordinator Političke akademije Branko Jurišić, voditelj Ureda SNV-a.
Svaka akademija odvija se u pet modula odnosno predavanja se održavaju tokom pet vikenda: počinju u maju, a završavaju, nakon ljetne pauze, u novembru. Predavanja su najviše bazirana na komunikaciji, jer polaznici su ljudi od kojih se očekuje da će biti eksponirani u svojoj zajednici. “Akademci” su toga svjesni te su vrlo ozbiljno pristupili usvajanju vještina koje su prolazili kroz simulacije nastupa za štampu, intervjua i konferencija. Također, učili su o marketingu, projektnom menadžmentu, organiziranju zajednice, pravima u EU i diskriminaciji.
– Buduće mlade lidere podučava se stručno, profesionalno i neutralno. Predavanje o problemu diskriminacije održale su Rada Borić i Emina Bužimkić, kao i Snježana Vasiljević, stručnjakinja za pravo EU. Među političarima, osim Milorada Pupovca, predavali su i saborski zastupnik Peđa Grbin (SDP) i Dejan Jović, glavni politički analitičar predsjednika Ive Josipovića te predstojnik Ureda za protokol Hrvatskog sabora Zdeslav Perković (HDZ), koji je upoznao “akademce” s pravilima protokola.
Julije Katančević veoma je jasno prikazao što je potrebno budućim političarima da ostvare u komuniciranju s javnošću i vlastima. Također, jedno od predavanja održao je i Ivica Đikić, glavni urednik “Novosti”.
– Prilagođavamo se aktualnostima, pa smo tako prije lokalnih izbora jedan modul posvetili izbornim kampanjama – kaže Branko Jurišić. Navodi kako logistički, projekt provodi SNV zadnje tri godine uz financijsku pomoć Balkan trust for democracy (BTD). No zbog ulaska Hrvatske u EU, projekt planiraju nastaviti vlastitim sredstvima. Idućeg proljeća krenut će četvrta Politička akademija, a paralelno će se odvijati još jedan projekt – Regionalna akademija u Novom Sadu.
– U suradnji s novosadskom Novinarskom školom organizirat ćemo projekt sličan ovoj Političkoj akademiji. Okupili bi grupu pripadnika srpske zajednice iz Hrvatske i grupu hrvatske zajednice iz Vojvodine, koji bi stjecali znanja i vještine s akcentom na funkcioniranje vlasti te na komunikaciju s vlastima i javnosti – najavljuje koordinator Jurišić.
Kako kaže koordinatorica Političke akademije Spomenka Jurić, programska direktorica SNV-a, ove godine SNV je pokrenuo i napredni program Političke akademije.
– Napredni program polazi grupa polaznika sastavljena od bivših polaznika osnovnog programa te članovi srpske zajednice koji već jesu na nekakvim funkcijama, bilo da su u jedinicama lokalne samouprave, kao načelnici općina i zamjenici župana, a pohađa ga i jedan saborski zastupnik. U naprednom programu akademije naglasak je malo više na teorijskom znanju, kako bi proširili političko znanje polaznika – kaže koordinatorica Spomenka Jurić.
Navodi da su ove godine u SNV-u planirali i još jedan segment edukacije s kojim uskoro kreću – poseban oblik rada s članovima vijećima srpske nacionalne manjine kroz koji bi ih učili znanjima i vještinama potrebnima na lokalnoj razini.
Obučiti mlade koji će raditi drugačije
Nebojša Manojlović (26) iz Općine Nijemci, u Upravnom odjelu i Odjelu za gospodarstvo. Predsjednik je tamošnjeg VSNM-a.
– Završio sam Fakultet političkih nauka u Beogradu i smatram da dosta znam o politici naravno, ne dovoljno. Naučio sam kako iskoristiti mogućnosti javnih politika EU. Verujem da će mi ova znanja pomoći da sa prijateljima napišem zajednički projekt, na primer, za aktivizam mladih ili edukaciju stanovništva u ruralnim krajevima. Kroz ovakve radionice moguće je da se stvori jedna masa mladih ljudi koja će da radi drugačije. Jelena Nestorović (25), radi u SNV-u kao pomoćnica na upravno-pravnim poslovima.
– Vratila sam nadu da se ipak nešto može pokrenuti, jer ima ljudi koji slično razmišljaju, a čiji motivi nisu materijalističke prirode. Radim na projektu “Omladinska informativna mreža Srba u Hrvatskoj”, koja bi povezala mlade i služila kao mjesto gdje će se razmjenjivati korisne informacije. Volela bi da se mreža u budućnosti usmeri i na žensku populaciju, jer su žene strašno podzastupljene u svim sferama, pa tako i u manjinskoj. Miroslav Travica (27), magistar strojarstva iz Karlovca, član “Privrednika”.
– Došao sam upoznati nove ljude i da se susretnem sa određenim ljudima kako bih im postavio pitanja koja me zanimaju, i zadovoljan sam. Došli smo do raznih ideja suradnje, poput umrežavanja Srba u cijeloj Hrvatskoj, pa ću rado biti predstavnik u svojoj županiji. Vodim poljoprivredno gospodarsku zadrugu “Naša Mrežnica”, koja surađuje sa obiteljsko poljoprivrednim gospodarstvima na ruralnim područjima. U nju pokušavamo uključiti naše povratnike, da lakše plasiraju proizvode na tržište.
Mirna Jasić
Novo humanitarno udruženje u Borovu
Osnovan Srpski narodni forum
Rad ovog nestranačkog i humanitarnog udruženja biće nemenjen socijalno ugroženim sunarodnicima
U Borovu je osnovan Srpski narodni forum, nestranačko i humanitarno udruženje čija će primarna delatnost biti humanitarni rad kroz pomoć socijalno ugroženim sunarodnicima te jačanje solidarnosti među pripadnicima srpske zajednice. Vodeći ljudi ovog udruženja i dosad su se bavili humanitarnim radom i iza sebe imaju nekoliko akcija koje su realizovali kao građanska inicijativa. Za predsednika SNF-a izabran je Goran Čelar.
– Srpski narodni forum osnovan je s jednim jedinim ciljem iz kojeg proizlaze svi ostali ciljevi i delatnosti, a to je očuvanje srpskog nacionalnog identiteta, kulture, tradicije, običaja, jezika i pisma. U najskorije vreme planiramo realizovati još jednu donaciju knjiga. Prikupili smo preko 200 naslova školske lektire i beletristike za biblioteku pododbora SKD “Prosvjete” u Borovu. Do sada smo već donirali preko hiljadu naslova Osnovnoj školi u Bršadinu, a radićemo i dalje u tom pravcu. U narednoj godini planiramo da obezbedimo bar još toliko i da opremimo dve čitaonice ili biblioteke na ovom prostoru, najavio je Čelar.
– Ova organizacija je pravni okvir za sve ono što nam nedostaje. Humanitarno delovanje i solidarnost među pripadnicima srpske zajednice na koju dajemo akcenat, primarni je cilj naše organizacije. Imali smo priliku da uđemo u bezbroj domova kojima je potrebna pomoć jer su zaboravljeni od institucija države, raznih organizacija, ali i pojedinaca. Mi smo tu da pokušamo da damo jedan deo sebe, da im promenimo bar jedan dan u životu. Drago mi je da smo u ovoj organizaciji postigli jedinstvo srpske zajednice jer smo okupili ljude iz različitih sfera društva, različitih društvenih i političkih uverenja. To je ono što nam je nedostajalo i to može biti dobar temelj za postizanje planiranih ciljeva. Verujem da ćemo polučiti kvalitetne rezultate koji će biti na dobrobit naše zajednice u jednom dugoročnom periodu, rekao je Zoran Kojić, koji je na osnivačkoj skupštini SNF-a izabran za generalnog sekretara.
– Ovo su mladi ljudi koji iza sebe imaju niz humanitarnih aktivnosti. Drago mi je da i mi stariji možemo da im se pridružimo i pomognemo. Veliko mi je zadovoljstvo što sam član jedne takve organizacije, kaže Miroslav Mikerević, preduzetnik iz Vukovara koji se i dosad rado odazivao humanitarnim akcijama.
Inicijativu je podržao i generalni konzul Republike Srbije u Vukovaru Živorad Simić ocenivši da je ona preko potrebna ovim krajevima, ali i Srbima u celoj Hrvatskoj, a uspešan rad novoosnovanom udruženju poželeo je i načelnik opštine Borovo Zoran Baćanović.
– Imaćete podršku za vaše plemenite ciljeve. Koliko god smo svi u problemima, uvek ima pripadnika naše zajednice koji žive gore nego što mi živimo ovde i to je ona ciljna grupa kojoj treba da pomognemo, istakao je Baćanović. Osnivačkoj Skupštini Srpskog narodnog foruma prisustvovali su brojni predstavnici društveno-političkog života iz Borova i okoline.
D. Bošnjak
Reakcija VSNM-a Karlovačke županije na zlonamjerne izjave
Protiv raspirivanja mržnje
Dovođenje ubojstva u Vojišnici u vezu sa skidanjem dvojezičnih ploča, županijski SNV smatra dolijevanjem ulja na vatru bez dokaza
Zatečeni smo tvrdnjom Zajednice povratnika i useljenika Karlovačke županije da je tragično ubistvo koje se dogodilo 2. novembra u Vojišnici, u općini Vojnić, kojom prilikom su izgubljena dva mlada života, a treći trajno osakaćen samim počinjenjem djela, kao motiv imalo nacionalnu pripadnost iako to ni u jednom službenom dokumentu nije konstatirano-stoji u saopćenju za javnost Županijskog vijeća Srpske nacionalne manjine Karlovačke županije, kojeg potpisuje predsjednik ŽV SNM Rade Kosanović, a kojeg je usvojilo i predsjedništvo županijskog SNV-a.
To je svojevrsni odgovor SNV-a Karlovačke županije na teške optužbe Zajednice povratnika iznesene na konferencije za medije u Vojniću, da je ovaj tragičan događaj navodno bio izazvan međunacionalnom netrpeljivošću. Podsjeća se da su policija i sudac istrage Ivan Perković, inače i predsjednik Županijskog suda u Karlovcu, u svom obrazloženju napisali da se osnovano sumnja da je djelo počinjeno zbog ljubomore, a tako su tvrdili i svi svjedoci koji su poznavali situaciju i o tome govorili u javnosti. Radilo se, naime, o svojevrsnom ljubavnom trokutu, koji je nažalost tragično završio.
Županijski SNV vjeruje da će nadležne institucije nepristrano i profesionalno odraditi svoj posao i da neće podleći pritiscima kojima su izložene u posljednje vrijeme. Navođenje nacionalnih pripadnosti kao motiva ove tragedije i dovođenje događaja u vezu sa promjenom imena mjesta Gvozd u Vrginmost ili sa skidanjem dvojezičnih ploča u Vojniću, županijski SNV smatra dolijevanjem ulja na vatru bez ikakvih dokaza što otvara daljnje mogućnosti manipulacija i izazivanja novih napetosti koje nikome nisu potrebne.
– Tragedija se, nažalost, dogodila i tu više nema ispravke. Izdano je relativno korektno saopćenje vodstva općine Vojnić. Potom je izdano i saopćenje lokalnog HDZ-a koje je za stepen-dva oštrije da bi izjava Zajednice povratnika i useljenika zaoštrila stvar do kraja umjesto da djeluje smirujuće i ne podiže tenzije, a to nije dobro. Svima nam je žao zbog toga što se dogodilo, rekao je Rade Kosanović.
Ima i mišljenja da bi protiv Zajednice po službenoj dužnosti trebalo podići krivičnu prijavu zbog poticanja na osvetu i raspirivanja rasne, vjerske i nacionalne netrpeljivosti.
M. Cimeša
Miodrag Milošević, županijski vijećnik i aktivist “Prosvjete”
Napadi usputni, budućnost upitna
Među organizacijama u Rijeci ne postoji velika sloga, a suradnja s a SPC-om nije kakvu bismo željeli
Kako vidite sadašnju situaciju u riječkoj zajednici i odnosu prema njoj?
U Rijeci nema neke izrazitije diferencijacije između srpske i hrvatske većinske zajednice. Postoji dobra volja Grada i Županije, tu je benevolencija prisutna u svemu, u riječi, pa i u djelima. Prisustvuju manifestacijama koja srpska zajednica ima u Rijeci. S druge strane, poštovanje Ustavnog zakona o manjinama je insuficijentno. Ako govorimo o načinu realizacije prava i regulacije položaja Srba, stanje nije dobro i nisu postignuti oni standardi koji bi trebali biti, Vrlo je neznatan broj građana srpske nacionalnosti uključen u državne i javne službe.
Kako ljudi gledaju na oštećenja ćiriličnih natpisa u Rijeci, prije svega onog na Konzulatu Srbije?
– To su usputni i vrlo rijetki incidenti na koje su gradske vlasti promptno i dosta oštro reagirale. Razgovarao sam s konzulicom koju je umirio način na koji su reagirale gradske vlasti. Skidanje table na makedonskom djelo je nekih budaletina, možda iz nekog navijačkog dišpeta.
Rijeka je poznata kao poprište brojnih kulturnih događanja vezanih uz Srbe, kao i dobrom radu pododbora Prosvjete?
Kao čovjek koji je učestvovao u osnivanju srpskih institucija u Rijeci, mogu reći da smo u njihovo osnivanje krenuli još u vrijeme rata. Nismo čekali mir i nismo se libili da osnivamo i “Prosvjetu” dok su se po Velebitu još vodile borbe. Direktnih napada nije bilo, bilo je vrijeđanja, otpuštanja s poslova, bilo je drugih incidenata, pogotovo u prigradskim naseljima, ali u samom gradu nije bilo javnih ataka. Bili smo uporni u aktivnostima i u kontaktu sa Zagrebom jer je važno da mi kao lokalna zajednica nismo bili sami i da imamo dobre odnose i podršku s centralom Prosvjete i SNV-om i da nam daju podršku. Poticaji za suradnju će doći iz lokalne sredine.
Kakva je suradnja s Konzulatom Srbije?
Tu nam je uvijek bio otvoren prostor, bilo u osobnim kontaktima, proslavama ili da kod njih održimo neku svečanost ili promociju. Konzulat nam je uvijek bio pri ruci, a dio svojih zadataka i poslova vidio je u saradnji s lokalnom srpskom zajednicom. U kontaktima sa Srbijom Konzulat je bio sjajan posrednik. Dobili smo sve što smo tražili, a imali su i inicijative oko nekih izložbi i gostovanja, tako da su nam uvijek bili pri ruci. U odsustvu institucionalnih kanala, oni su nam bili uvijek skloni, otvoreni i poticajni i dobrodošli za Rijeku. Ne bi bilo dobro da Konzulat utrne i da ga više ne bude.
Hoće li sadašnja situacija uticati na akcije vijeća ili Prosvjete?
Među organizacijama u gradu ne postoji velika sloga, već određena trvenja i neslaganja, a suradnja s a SPC-om nije onakva kakvu bismo željeli. Crkva nije zatvorena i u nekim stvarima izlazi nam u susret, ali nema osobitih javnih kontakata. Dobrodošlo bi bilo da određene projekte sinhroniziramo sa Crkvom, ali sad je to u nekakvom stanju oseke. Nisam veliki optimista zbog još nečeg – kroz ovih 20-ak godina došlo je do pojave novih mlađih ljudi koji se po stilu i duhu razlikuju od prethodne generacije kojoj pripadam i koja je osnivala institucije. Oni smatraju da bi institucije trebale poslužiti i njihovoj osobnoj
promociji; to razumijem jer je kriza. Ne treba se prema tome odnositi s jakim kritičkim akcentom, ali naši ljudi u Prosvjeti i Vijeću bi se rado vidjeli u skupštini grada i u skupštini županije, što bi im bila i kakva takva materijalna podrška i pomoć za njihove porodične potrebe. Osim toga, mali je broj sudionika u glasanju i podršci aktivnostima, ili u organiziranim oblicima djelovanja srpske zajednice, pa se sa šakom ljudi dobivaju izbori, što govori o velikoj defanzivi zajednice. Zajednica nije inertna, ali je u situaciji da “ne talasa”, što je posljedica brige koju državne institucije pokazuju prema našoj zajednici, ali to nam istovremeno na neki način uzima i slobodu.
Nenad Jovanović
Do kada “Hrvatski dom” u Glini?
Tokom aktualnog prijepodneva u Saboru, Milorad Pupovac postavio je zastupničko pitanje u vezi najobimnijeg i najstrašnijeg zločina počinjenog u Drugom svjetskom ratu izvan sustava koncentracijskih logora, koji se dogodio u Glini s 12. na 13. maj 1941. godine.
Te noći, sve muškarce srpske nacionalnosti iz Gline, u dobi od 16 do 60 godina, ustaše su pobili u selu Prekopa. Tri mjeseca kasnije u Glini, u dva navrata pobijeno je 900 Srba u Pravoslavnoj crkvi Presvete Bogorodice, nakon čega je taj hram uništen. Spomen dom žrtvama na tom mjestu podignut je 1965. godine, 1995. godine preimenovan je u Hrvatski dom, a obilježja s imenima žrtvama su uništena.
Pupovčevo pitanje, koje je već treći put u vezi posve nepriličnog preimenovanja Spomen doma u Glini postavio pred Saborom, glasi: Dokle će ime časnog hrvatskog naroda služiti kao pokriće jednog strašnog, zvjerskoga zločina ustaškog režima?
– Ne tražimo da se to mjesto proglasi mjestom posebnog pijeteta, niti da na njega državni vrh dolazi postaviti vijence. Samo tražimo da se poštuje hrvatski Kazneni zakon po kojem slijedi kazna onima koji negiraju genocid, a u ovom slučaju čini se upravo to – negira se taj zločin te se na različite načine onemogućava normalno komemoriranje žrtava. Zbog toga očekujemo da nadležne pravosudne institucije, kada to već ne čine gradske vlasti, poduzmu mjere u skladu sa zakonom – naveo je Pupovac. Premijer Zoran Milanović odgovorio je što Vlada RH može učiniti po tom pitanju.
– Koliko god da se pokušavamo baviti konkretnim problemima malog čovjeka, aveti iz prošlosti nas proganjanju, i to je sve pitanje odnosa prema prošlosti i kulture društva. Ovdje je riječ o dva uzastopna teška zločina, masovnim egzekucijama svih muškim stanovnika, a za njega, kao i za bilo koji drugi zločin, nema izgovora. Apeliram, ako to išta znači, na lokalne vlasti u Glini da razmisle o tome – kaže Milanović.
Banke i realni život
U saborskoj raspravi o Zakonu o potrošačkom kreditiranju, Mile Horvat pohvalio je građansku inicijativu – Udrugu Franak, koja je otvorila pitanje o tom problemu.
– Klub SDSS-a ovaj zakonski tekst doživljava kao pokušaj normativnog prilagođavanja politike bankarskog sektora realnom životu Republike Hrvatske. Ključnom stvari iz njega smatramo prije svega naknade koje banke koriste u svom poslovanju, a koje idu na teret građana. Sada su one prilično restriktivno postavljene, pa banke više neće imati mogućnost da građane opterećuju sa tim silnim parafiskalnim nametima – kaže Horvat. Navodi kako su ključan element i kamatne stope, za koje je sada ponuđena nova formula za njihov izračun, ali da stopa mora biti jasna i transparentna svim građanima.
– Predmet ovog zakonskog rješenja su stambeni i potrošački krediti, no zašto nisu i hipotekarni krediti? Također, potrebno je ubuduće povesti računa i o hipotekarnim kreditima. Bitna su stvar i tekući računi za koje je sada ponuđeno dobro rješenje, da ukinuti minus građani mogu vratiti u 12 rata. Hrvatska narodna banka je u ovom zakonskom rješenju dobila ključnu ulogu, da formira prosječnu kamatnu stopu koja će biti osnov građanskih obaveza u tom kreditnom odnosu. No, postavlja se pitanje zbog čega je ona dosad bila pasivna u rješavanju ovih situacija; zašto se ranije nije uključila u raspravu oko ovog prijedloga zakona te zašto ima i dalje tako čvrst stav koji je na strani bankarskih politika, koje su nas i natjerale da idemo u ovo zakonsko rješenje? SDSS podržava ovaj Zakon i vjerujemo da će u svom dobrom dijelu odredbama prevenirati i neke buduće sudske sporove u kreditnim odnosima – zaključio je Horvat.
Mirna Jasić
Radovi na namjerno devastiranom spomeniku kulture
Nastavljena obnova karlovačke eparhije
Sazidani su prva etaža, odnosno prizemlje i izlivena je druga armirano-betonska ploča na zgradi miniranoj u ratu
Nastavljena je obnova zgrade Gornjokarlovačke eparhije Srpske pravoslavne crkve eparhije i parohije u Radićevoj ulici u samom centru Karlovca. Lani su izliveni temelji i prva deka, a godinu prije je raskrčena ruševina i stvoreni su uslovi za početak obnove ove zgrade minirane terorističkim aktom na katolički Božić 1993. godine. Ove godine je sazidana prva etaža, odnosno prizemlje i izlivena je druga armirano-betonska ploča.
Radove financira Ministarstvo kulture RH kroz program zaštite i očuvanja kulturnih dobara i odobreno je 230.000 kuna za ovu godinu. Grad Karlovac je kroz isti program odobrio 20.000, a Karlovačka županija 10.000 kuna. U financiranju sudjeluju Eparhijski upravni odbor i Crkvena opština Karlovac, a radove izvodi poduzeće Medna iz Kastva. Kada se sve zbroji, u tri godine u obnovu je uloženo oko 800 hiljada kuna. Obnova cijele zgrade, pak, koštala bi višestruko više.
– Ono što je za nas svakako najvažnije, na ovaj način uvelike je smanjena mogućnost urušavanja preostalog dijela minirane zgrade. Glavni problem je nedostatak sredstava za završetak cjelokupnog krila zgrade koje je predviđeno za stambeni prostor parohijskih sveštenika. Podsjećam da živimo u iznajmljenim stanovima što nam otežava komunikaciju sa vjernicima i proizvodi nepotrebne troškove. U narednoj godini očekujemo više razumijevanja državnih i lokalnih institucija kako bi svi zajedno našli mogućnosti da ovaj problem što prije riješimo, kaže prvi karlovački paroh, protojerej-stavrofor Slaviša Simaković.
Djelomično se uređuje i Barakova palača u Vranicanijevoj ulici, također u centru Karlovca i u vlasništvu SPC-a. Uređuje se pročelje zgrade prema Kupi, na Mažuranićevoj obali. I ove radove financiraju Ministarstvo kulture s 90.000 kuna kao i Crkvena opština Karlovac vlastitim sredstvima. Planirano je uređenje cijele fasade radi povratka u izvorno stanje čime bi se dobila jedna od najljepših fasada u Karlovcu.
Nastavljena je i izgradnja crkve Svete Petke u Sjeničaku koja bi trebala biti završena 2015. godine na 300-tu godišnjicu podizanja prve pravoslavne crkve u tom mjestu. Nakon odlaska sveštenika Saše Umićevića, izgradnju ove crkve preuzeo je novi sveštenik Predrag Sušić, a dosadašnji radovi uglavnom su financirani prikupljenim sredstvima Sjeničaraca iz cijelog svijeta, ponajprije iz kanadske Nijagare.
M. Cimeša
Obljetnica podviga kordunskih ustanika i slasnog komandanta
Vijenci za Vecine partizane
Tradicionalno, članovi i predstavnici Udruženja antifašista i predstavnici srpske zajednice obilježili su 72-godišnjicu historijske akcije kordunaških partizana koji su 17. novembra 1941.godine preobučeni u domobranske uniforme ušli u okupirani Karlovac. Cilj je bio iz ustaškog zatvora izbaviti i osloboditi teško ranjenog Marijana Čavića Grgu, tadašnjeg sekretara mjesnog komiteta KPH za Karlovac. Akcija nije uspjela jer su ustaše uhapšenog Čavića prije toga iz bolnice prebacili u policiju gdje je nakon ispitivanja preminuo. Prilikom povratka, na drvenom koranskom mostu je došlo do oružanog sukoba gdje je teško ranjen omladinac Ivica Gojak (19) koji je kasnije umro na rukama svojih saboraca. Pod Vecinim vodstvom je s Petrove gore krenulo 25 boraca.
Veco Holjevac (1917.-1970.) je tada bio politički komesar Prvog kordunaškog partizanskog odreda Debela Kosa. Ova akcija ušla je u anale antifašističke borbe i o njoj je izvijestio i Radio London. U to vrijeme, Petrova Gora je bila centar antifašističke Hrvatske, a ovu akciju je osmislila i iz Karlovca vodila Nada Dimić.
Vijenci su položeni na više puta oštećeni spomenik Ivici Gojaku na Koranskom mostu kao i na bistu Veci Holjevcu u centru Karlovca. Prisustvovali u Vecina kćer Tatjana kao i nećaci Ivice Gojaka te Juraj Hrženjak iz SABA RH. On je rekao da je Vecino djelo i u Karlovcu i u Zagrebu ogromno te je neoprostivo što se na događaj ne odazivaju čelni ljudi grada i županije jer oni sada upravljaju onime što je planirao i izgradio upravo Veco Holjevac.
M. C.
Susreti u Moslavini bez gostiju izvan Hrvatske
U Garešnici su održani 8. Susreti u Moslavini, jedna od dvije glavne manifestacije SKD Prosvjeta iz Garešnice. Ove godine na susrete nisu došli gosti izvan Hrvatske pa su na pozornici Hrvatskog doma plesale i pjevale samo domaće snage iz Garešnice, Daruvara, Virovitice i Okučana.
Ogulinci su izveli igre iz Bele Palanke, Daruvarčani iz centralne Srbije, Okučanci iz Posavine, Virovitičani iz Slavonije, a KUD Moslavina iz Garešnice zaplesao je igre iz Leskovca, Levača, Vranjskog polja, zajedno s Daruvarčanima iz zapadne Slavonije.
Goran Gazdek
Obilježena 71. godišnjica Trinaeste proleterske
Skromnije nego prijašnjih godina, posebno nakon smrti narodnog heroja i generala Rade Bulata, u Sošicama i Radatovićima na Žumberku te u Gornjem Sjeničaku, obilježena je 71. godišnjica formiranja 13. proleterske brigade “Rade Končar”, čiji je prvi komandant bio general Bulat. Kod grobnice poginulim borcima 13. proleterske u Sošicama položeni su vijenci i zapaljene svijeće.
Isti ceremonijal je održan i u Radatovićima kod spomenika poginulim borcima te brigade. Vijenci su položeni i u Gornjem Sjeničaku, na mjestu na kojem je ta brigada formirana. Ove godine nije bilo odlazaka autobusima na Žumberak već su ceremoniji obilježavanja godišnjice formiranja prisustvovale delegacije SABA RH, sekcije 13. proleterske brigade iz Zagreba kao, antifašisti i pripadnici srpske zajednice.
M. C.
Nakon katastrofalne presude protiv slavonskih i baranjskih gradova
Istok Hrvatske u mračnom tunelu
Odšteta koju bi Beli Manastir i još četiri grada trebali platiti Štrabagu zbog neizgrađenog odlagališta otpada, ugrozila bi njihove aktivnosti
Kao što je poznato, pre nekoliko sedmica Trgovački sud u Zagrebu doneo je odluku prema kojoj bi pet slavonskih gradova trebalo isplatiti čak 80 miliona kuna austrijskim građevinarskim firmama Štrabagu i Saubermaheru. Ako ta odluka i nakon žalbe na rešenje Trgovačkog suda bude potvrđena, dogodit će se najgori mogući scenarij za gradove Osijek, Vukovar, Vinkovce, Beli Manastir i Županju koji su unajmili navedene građevinare za posao uređenja i vođenja regionalnog odlagališta otpada u Antunovcu kraj Osijeka koje nikada nije izgrađeno.
Priča o regionalnom odlagalištu zakotrljala se još 2001. godine, a pet godina kasnije potpisan je ugovor između tvrtke ZOIS koja je zastupala interese pet slavonskih gradova te ZIPOS-a koji štitio interese Štrabaga. Međutim, tadašnje gradske vlasti natovarile su narednima velik teret na grbaču. Navedeni gradovi 2009. godine prevremeno su raskinuli ugovor jer nisu osigurali novac za gradnju odlagališta i celi slučaj završio je na međunarodnoj arbitraži čija je komisija stala na stranu Štrabaga.
Grad Osijek bi tako prema presudi morao platiti više od 40 miliona kuna, a Grad Beli Manastir oko 6 miliona kuna. Prema informacijama koje smo dobili od osobe iz pravnog tima koji je zastupao Austrijance, treba istaći da je odgovornost gradova solidarna, dakle verovnici mogu sve naplatiti od Osijeka ako to žele i tako pustiti ostale gradove na miru.
Prema istom izvoru, postoci od duga koji se iznose, interni su dogovor o financiranju ZOIS-a koji verovnike ni na koji način ne obavezuje. Bez ambicija da arbitriramo u konkretnom slučaju, ali za ilustraciju ovde je važno spomenuti da su svojevremeno Beli Manastir i Županja najavili mogućnost tužbe protiv Grada Osijeka ukoliko će iz svog proračuna morati platiti odštetu usled presude koja je donesena na temelju ugovora potpisanog na nemačkom jeziku, a koji se u bitnoj stavci razlikuje od onog sačinjenog na hrvatskom jeziku.
Iako stvari oko celog ovog slučaja nisu tako jednostavne, mada ih pojedinci žele pojednostaviti, gotovo nestvarno zvuči da su slavonski gradovi sigurni u uspeh odbili sve predloge Austrijanaca za nagodbu te da je iz ko zna kojih razloga promašen rok za prigovor nadležnosti arbitraže.
Jednako tako nestvarno zvuči i da advokat ZOIS-a ne govori ni engleski ni nemački jezik, a imajući u vidu da je slučaj završio na međunarodnoj arbitraži nije teško zaključiti da se postupak vodio na engleskom jeziku te da je dosta prigovora u stvarnosti bilo posledica lošeg prevoda, kao što je i razlika u tekstu nemačkog i hrvatskog ugovora posledica pogrešnog prevoda ugovora s nemačkog jezika.
Naime, hrvatska verzija ugovora propisuje da je za nepoštivanje rokova za dobijanje građevinske dozvole odgovoran izvođač radova, bez obzira na razloge, a u nemačkoj verziji stoji da ta odredba ne vredi, ako izvođač radova nije kriv za nedobivanje građevinske dozvole.
U ovom trenutku, teško se oteti utisku da svi involvirani u slučaj peru ruke i međusobno se optužuju. Jednako tako u ovom trenutku nije poznat ni pravorek desetak podnesenih kaznenih prijava za ovaj slučaj.
Ova priča, koja je godinama kamen oko vrata gradovima na istoku Hrvatske, mogla bi još godinama gradovima i građanima predstavljati neviđen uteg i financijski krah. Da je situacija više nego ozbiljna i pesimistična potvrdio je i sam Ivica Vrkić, gradonačelnik Osijeka koji je pozvao državna tela, kako politička, tako i pravosudna da se ozbiljno uključe u rešavanje ovog problema.
O celom slučaju oglasili su se i drugi gradonačelnici pa je tako Ivan Doboš, gradonačelnik Belog Manastira rekao da će nepovoljni ishod žalbe ostaviti teške posledice na Grad Beli Manastir. Prema njegovim rečima, to bi konkretno značilo da bi grad bio prinuđen reducirati neke vitalne funkcije grada, a neke čak i ugasiti. Mogle bi doći u pitanje plate u gradskoj upravi, socijalni programi i financiranje gradskih ustanova. Uz sve to još se moraju platiti i troškovi njihovih advokata, a svaki dan možemo očekivati i neke nove račune, rekao je Doboš.
Gradonačelnici neposredno ugroženih gradova su se sastali kako bi dogovorili sledeće poteze. Ako se potvrdi pravomoćnost rešenja zagrebačkog Trgovačkog suda, avantura sa Austrijancima, za koju neki gradonačelnici kažu da je “međunarodni kriminal”, mogla bi na duži rok ugasiti svetlo na kraju tunela u kojem se nalazi istok Hrvatske.
Gradonačelnici ulažu žalbe
Čelnici pet gradova na istoku Hrvatske održali su 12. novembra sastanak u Osijeku na kojem su, kako se i očekivalo, usaglasili daljnje pravne i političke poteze u sporu sa austrijskim građevinskim firmama. Na sastanku je dogovoreno da će u pravnoj bitci protiv Austrijanaca uložiti dve žalbe koje bi trebali napisati dvojica advokata, a koji bi bili plaćeni u skladu s rezultatom spora. Gradonačelnici su dogovorili i stav od ranije kako će zatražiti prijem kod hrvatskog premijera Zorana Milanovića kako bi se na taj način u borbu uključila država i državna tela. Na kraju razgovora gradonačelnici su se usaglasili i oko otvorene mogućnosti da se eventualno pristupi pregovorima s drugom stranom u sporu koji navodno ima ambicije da se uključi u još neke poslove u Hrvatskoj.
Zoran Popović
Projektna zamisao za još jednu posvetu naučniku i oživljavanje ličkih sela
Memorijalni centar Tesline majke
Iako je riječ o skupom projektu, autorica Dragica Mihajlović smatra da će općina Gračac i Hrvatska uvidjeti njegov značaj
Projekt pod nazivom: “Memorijalni centar Đuka Mandić Tesla”, Majka – izvor genijalnog uma, bio bi posvećen majci Nikole Tesle, koja je imala veliki utjecaj na sina. Projekt bi bio smješten u naseljima Deringaj i Tomingaj u općini Gračac koja bi bila nosilac projekta. Inicijatori su Đuro Sovilj, koji potječe iz Deringaja, bivši načelnik Goran Đekić, sadašnji zamjenik načelnika Milan Tankosić, Udruženje žena ličkog kraja “Đuka Tesla”, Udruženje “Nikola Tesla-Genij za budućnost” i Dragica Mihajlović, diplomirana inženjerka, predsjednica tog udruženja koja je i autorica idejnog rješenja projekta.
Današnji svijet ne može se zamisliti bez električne energije, interneta, radija, televizije, mobitela, radara, lasera, daljinskog upravljanja, visokofrekfentnih struja koje se koriste u medicini za liječenje, bežičnog prijenosa energije te brojnih drugih patenata i izuma. Ruski režiser i naučnik Vitalij Pravdičev kaže da su u povijesti čovječanstva bila samo dva genija, Nikola Tesla i Leonardo da Vinci. BBC je među deset najvećih svjetskih genija uvrstio i Teslu. Inače, širom svijeta ove je godine na razne načine obilježena 70. godišnjica Tesline smrti, 7. januara 1943. u New Yorku.
Malo je poznato da je Tesla svoju genijalnost, stvaralaštvo i kreativnost naslijedio od majke uz koju je bio vezan emotivno i duhovno. Đuka Mandić Tesla, iako nepismena žena sveštenika, imala je razvijenu jaku intuiciju, kreativnost i osjećaj za izumiteljstvo. To je od samog početka prenosila na sina.
– Najprije sam osmislila brend i dizajn “Tesla-genius for the future” i za tu inovativnost dobila dvadesetak zlatnih medalja na svjetskim sajmovima inovacija. Osnovala sam i Udruženje Nikola Tesla – genij za budućnost. Ovim projektom želimo vratiti život ovom napuštenom kraju, razviti gospodarstvo i utjecati da se ljudi počnu vraćati – kaže autorica projekta Dragica Mihajlović.
Dodaje da je cilj i promovirati Hrvatsku kao domovinu Nikole Tesle, a Tomingaj kao mjesto rođenja njegove majke te ga smjestiti uz bok velikim turističkim i kulturnim mjestima koja imaju spomenike Nikole Tesle. Tako bi se odala počast ovom velikom svjetskom naučniku i njegovoj majci. Općina Gračac dobila bi novi simbol po kojem bi postala prepoznatljiva u svijetu.
– Projekt bi se financirao sredstvima iz budžeta općine Gračac, Zadarske županije, Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva gospodarstva, Ministarstva regionalnog razvoja, Ministarstva kulture i drugih srodnih institucija, EU fondova i privatnih investitora koji se žele uključiti u ovaj projekt, a vjerujem i donacijama građana. Općina Gračac i Srpska pravoslavna crkva dali bi zemljište, dozvolu za gradnju i svu potrebnu dokumentaciju kao i arhitektonski tim. Moguće je i davanje koncesije investitorima. Koliko bi sve to koštalo ne mogu predvidjeti, a gradilo bi se više godina i u fazama. Ne mogu ni predvidjeti kada bi realizacija krenula jer je prethodno potrebno uložiti mnogo truda i i dobiti mnogobrojne saglasnosti – kaže autorica.
Memorijalni centar bio bi sagrađen iz tri cjeline: prva i glavna bio bi prostor oko crkve na brežuljku – a nosila bi naziv “Centar duhovnosti i kreativnosti”. Druga cjelina je prostor oko rijeke Otuče i vodenice: “Vodenica-snaga energije, zdravog života i življenja”. Treći dio bio bi uz tok rijeke sa četiri vodenice i kompleksom hotela- “Smještaj i relaksacija”. Sadržaji bi veličali nauku, ženu kao važnog izvora kreativnosti i subjekta u društvu modernog doba i funkciju upoznavanja zajednice sa djelima ovog naučnika. Zamjenik načelnika općine Gračac Milan Tankosić međutim nije optimist kada je u pitanju angažman lokalnih vlasti.
– Bojim se da osim nas Srba ovaj projekt neće nitko drugi gurati. Nove lokalne vlasti u Gračacu ismijavaju ideju da radimo ovaj memorijalni centar. Neke se instance srećom mogu i zaobići pa sam ipak dosta veliki optimist. Bez sumnje Tesla je hiljadu godina ispred svog vremena i njegove će se ideje implementirati očigledno kada čovječanstvo za to bude spremno, no jedno je sigurno kako je i on sam rekao, budućnost je njegova. Više ljudi na svijetu zna njegovo ime nego što ih zna za Hrvatsku, Dubrovnik ili bilo što drugo odavde, kaže Milan Tankosić.
– Bili smo kod kuće u kojoj se rodila Teslina majka. Kuća je u selu Tomingaj koje je dobilo ime po njenom ocu Tomi Mandiću. Inače, porodica Mandić je bila bogata, a Tomo je isto bio pravoslavni sveštenik, službovao je od Dubrovnika pa nadalje i bio odlikovan brojnim priznanjima, a na kraju je službovao u crkvi u Deringaju. Crkva je srušena još u Drugom svjetskom ratu – dodaje Tankosić.
Lokacija je inače predivna, nalazi se na zelenom platou sa stogodišnjim stablima odmah uz rijeku Otuču na kojoj je bilo preko deset vodenica u kojima je mladi Tesla provodio vrijeme. Tu su i grobovi njegovih djeda i bake. Jednu od kuća na posjedu ilegalno je zaposjeo neki čovjek iz Dalmacije i tu sada drži ovce, a objekte koji stoje koristi kao staje. Smeće i vuna su na sve strane. Ženi koja potječe iz te kuće i koja je vlasnica u petini dijela, je obećao da će izaći iz kuće ali to još nije učinio.
Milan Cimeša
Članovi udruge Most iz Perne kraj Topuskog provode novi projekt
Mini-sušara kao izvor prihoda
Potrebno je nešto dasaka, dvadesetak limenki od piva i jedna mrežica. Čak i kada bi se materijal kupovao, nije potrebno više od 500 kuna
Desetak članova udruge Most iz Perne kraj Topuskog ne trebaju brinuti da će ih netko opljačkati jer u blagajni i na računu novca uglavnom nemaju. Prostoriju koju su dobili od Županije sami uređuju, svakom projektu vrednijem od par stotina kuna pristupaju krajnje ozbiljno i štedljivo, no usprkos svemu, ova mala grupa entuzijasta, podjednako Srba i Hrvata, svojim djelovanjem itekako obogaćuje “svoj” dio Korduna.
U nepunih četiri godine otkako je Udruga osnovana, malo tko na ovim prostorima za nju nije čuo jer im je osnovna zadaća da na širokom prostoru raseljenih, napuštenih i zabačenih sela ovog dijela Korduna, pomognu rijetkim stanovnicima pronaći posao, a posebno da se brinu o starima i nemoćnima.
– Udrugu smo osnovali s ciljem da olakšamo život povratnicima, ali i svima ostalima koji dijele sudbinu na ovom području. Tu su nezaposlenost, siromaštvo, nedostatak komunikacija i puteva, nemogućnost dobivanja pravodobne pravne i medicinske pomoći i slično – kaže predsjednica udruge Most Jelena Roknić.
– Najveću pažnju poklanjamo nezapošljivoj kategoriji stanovništva, dakle starijim osobama. Čistimo okoliš napuštenih stambenih objekata, doslovno ih otimamo od šume u koju bi za par godina zarasli. Uređujemo mjesna groblja, a samo u Perni ima ih devet, krčimo i popravljamo puteve do usamljenih kuća, obnavljamo autohtone vodenice i spašavamo ih od propadanja, posjećujemo usamljene i najsiromašnije. Za sve to izdvajamo sredstva iz svojih džepova i sve radimo besplatno. Pratimo razne natječaje, predlažemo i pišemo određene projekte prema Ministarstvima, pa ako se te naše inicijative prihvate, dobijemo sredstava upravo koliko treba za njihovu provedbu. Ovoga trenutka realiziramo jedan zanimljiv projekt – kaže Jelena Roknić.
Projekt koji spominje agilna predsjednica, svojom maštovitošću, kreativnošću, ali i skromnim sredstvima realizacije, nadmašuje mnoge projekte na koje su potrošeni silni novci ali u praksi nisu dali rezultate. Riječ je o svojevrsnoj sušari voća i povrća koja je, po cijeni, dostupna svakom domaćinstvu, pa i onim staračkima. Najveća vrijednost ove ideje je – jednostavnost i velika mogućnost primjene.
Kao i svake, tako i ove godine, po raštrkanim brdima Banije i Korduna, rodile su jabuke, šljive i drugo voće koje uglavnom propada. Od sada će neka stara bakica u svojoj kući, cijelu zimu moći rezuckati jabuke u listiće, sušiti ih u mini sušari i tako proizvoditi zdravu i ekološku namirnicu pogodnu za grickanje. U udruzi Most vjeruju da će ova mini-sušara biti dobar motiv za otvaranje sitnih obrta i tako omogućiti malu, ali značajnu zaradu proizvođačima kojima nije uvjet za posao stručna sprema ili godine života. Prototip ove mini sušare upravo je završio Drago Tomašević, član udruge.
– Najveći problem bila je ideja. Kad je ta prepreka preskočena, sve je ostalo išlo kako treba. Potrebno je nešto dasaka, dvadesetak praznih aluminijskih limenki od piva, jedna mrežica i eto sušare. Čak i kada bi se sav materijal kupovao, za izradu ove mini-sušare nije potrebno izdvojiti više od 500 kuna. Prihvatljivo za svakoga. Ljeti limenke zagrijava sunce i topli zrak odlazi naviše, prema narezanom voću i povrću. Zimi se ispod limenki naloži nevelika vatra, zaštiti se donji dio limom da u voće ne ide dim, već samo toplota, i eto za čas suhog voća. Moguće je sušiti mrkvu, peršin i celer, sve to suho izmiješati i ne vjerujem da se može pronaći bolja “vegeta” na tržištu. Sve to može proizvesti i starica od 90 godina, u dugim zimskim večerima – objašnjava Drago Tomašević.
Projekt mini-sušare samo je dio većeg ekološkog projekta za koji je Hrvatski zavod za zapošljavanje odobrio sredstva za 6 mjesečnih plaća trojici članova. Zanimljivo je da su u samoj udruzi Most tražili da se poštuje njihov uvjet da se zapošljavaju jednako ljudi obje nacionalnosti.
Tolerancija je alfa i omega svih projekata
I dok se, tu i tamo, dade pročitati o svojevrsnoj nacionalnoj netrepeljivosti, koju, uglavnom bezuspješno, potiču malobrojni i beznačajni pojedinci na Kordunu i Baniji, malobrojna udruga Most iz Perne zalaže se, ne za suživot, već za istinski zajednički život Srba i Hrvata, kako je oduvijek bilo na ovim prostorima. Konobar Dražen Putrić, zaposlen u Top – Termama Topusko, već je nekoliko godina član ove udruge.
– Na ovim prostorima sam rođen, tu sam proveo djetinjstvo i nema sela niti zaselka gdje nisam bio. Ljudi su uvijek živjeli u slozi i prijateljstvu. Udruga Most promovira najveće vrijednosti čovjeka, a tolerancija koja je ovdje alfa i omega svih projekata, svih čišćenja, krčenja, zapošljavanja, obilazaka starih i nemoćnih, presudila je da postanem njen član. Rad u Mostu me oplemenjuje i budite sigurni da su rezultati nas desetak veći nego kod nekih udruga i sa 10 tisuća članova – kaže Dražen Putrić.
Dvije godine član udruge Most je i Duško Dotlić, zadužen za provođenje projekta ” U potrazi za demokracijom” Europske unije o pružanju besplatne pravne pomoći.
– Organizirana je besplatna pravna pomoć u općinama Topusko, Gvozd, Vojnić i Krnjak u koje jednom tjedno dolazi pravnica iz Karlovca. Mjesečno u sjedište ovih općina dođe i dvadesetak ljudi kojima je potreban pravni savjet i vrlo su zadovoljni. Sve informacije i upute dobiju na jednom mjestu, pa brže rješavaju svoje probleme. Osim pravne pomoći, zadužen sam i za provođenje Kampa demokracije, a samo ovoga ljeta stotinjak djece u nekoliko dana obišlo je sve četiri općine i upoznalo se sa životom njihovih stanovnika, stječući usput međusobna prijateljstva – objašnjava Duško Dotlić.
Vladimir Jurišić
Dugačka karijera atletičara iz Topuskog
Maratonac trči ekvatorske krugove
Bivši jugoslavenski rekorder Milan Abramović ne odustaje od atletike u 77. godini života
Dužina ekvatora, više od 40.000 kilometara, priličan je izazov za prijevozna sredstva kojima svijet danas raspolaže, pa se odavna brodovi, baloni i avioni natječu tko će brže prijeći ovaj put. No kada običan čovjek i to u poodmakloj dobi, optrči ovu dužinu i to više od dva puta, događaj uglavnom ostaje nezabilježen.
Milan Abramović, 77-godišnji umirovljeni profesor geografije iz Topuskog, trkač na srednjim i dugim prugama, što na svakodnevnom treningu, što na maratonskim natjecanjima širom svijeta, po svojoj računici već se ozbiljno približio 100 tisućitom pretrčanom kilometru, a ako ga posluži zdravlje, past će i treći ekvatorski krug.
– Trčanjem se bavim još od prvog razreda gimnazije, znači, gotovo 60 godina. Više niti sam ne znam gdje sam sve nastupao, tek kada otvorim poveliku kutiju sa osvojenim medaljama, prisjetim se nekih atletskih utrka, zemalja, prijatelja i svega lijepoga što mi je donijela atletika. Svojevremeno sam na Svjetskom prvenstvu u Rimu postavio jugoslavenski rekord na 3000 metara stipl, nešto kasnije, 1989. u Budimpešti na Europskom prvenstvu, u istoj disciplini osvojio srebrnu medalju, a u Europi gotovo da i nema zemlje u kojoj nisam učestvovao na trkama. Već 60 godina treniram gotovo svakodnevno i pretrčim najmanje 10 kilometara, ranije sam, kad sam bio mlađi, znao sam i dvostruko više – kaže Abramović.
Ovaj izuzetan atletičar uzor je mnogima mladim, ali i starijim sportašima i rado viđen gost na svakoj lokalnoj, državnoj ili međunarodnoj utrci. Upravo ovih dana sudjelovao je na 23. Balkanskim atletskim igrama za veterane, koje su se po prvi puta, održale u Zagrebu. Iz 13 zemalja, sudjelovalo je više od 750 atletičara. U kategoriji M 70 Abramović na 800 metara osvaja brončanu medalju, a na 1500 metara doslovno je pomeo sve natjecatelje i uvjerljivo pobijedio, osvojivši još jednu zlatnu medalju.
V. Jurišić
Peta Evropska noć kazališta u Belom Manastiru
Džazira nasmijala Belomanastirce
Prošle subote održana je peta po redu “Evropska noć kazališta”, u kojoj je učestvovalo devet evropskih zemalja, a u Hrvatskoj je ta manifestacija održana pod imenom “Noć kazališta 2013”. U njoj su učestvovale 94 hrvatske institucije, na 69 lokacija, u 38 gradova, sa 133 izvedbe i 60-ak popratnih programa. Prve izvedbe počele su već u 10 sati prijepodne u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka i u Maloj sceni u Zagrebu, a posljednja predstava započela je u Gradskom kazalištu Jastrebarsko u 23,59 sati.
“Noć kazališta” u Belom Manastiru organiziralo je agilno Gradsko kazalište Beli Manastir. Prvo je, s početkom u 18 sati, održan folklorni koncert nazvan Susreti reproduktivnih ansambala Osječko-baranjske županije “U jesen si, Baranjo, lipa”, na kome su nastupili HKUD Beli Manastir i njegovi gosti. Potom je, s početkom u “pola devet” uveče, prikazana urnebesna komedija “Tri puta Bog pomaže” u izvedbi dramske sekcije Hrvatsko-bunjevačkog kulturno-umjetničkog društva (HBKUD) “Lemeš” iz bačkog naselja Svetozar Miletić. Predstava po tekstu Marjana Kiša, izvedena na bunjevačkom dijalektu, dobro je nasmijala okupljenu publiku.
Nakon predstave, kao popratni program, u predvorju belomanastirskog kina organizirana je izložba miniopusa kazališnih fotografija s nazivom “Kazalište i mi u njemu”, uz humoristični nastup “najveće balkanske vidjelice Džazire”, koju je vrlo uspješno (od)glumio Nebojša Šimić.
Jovan Nedić
Stogodnjak (190)
22. 11. – 29. 11. 1913: u Hrvatskoj i Slavoniji postoje četiri preparandije – tri su državne, u Zagrebu, Osijeku i Petrinji, i jedna koju vode sestre milosrdnice, također u Zagrebu. Zagrebačka državna preparandija ima 140 učenika, od čega samo tri pravoslavne vjere. Srba profesora nema nijednoga. Po staležu najviše je seljačke djece – 40, a oca nemaju čak 34 učenika. Osječka preparandija ima 122 đaka. Srba je 18, od toga 11 ženskih. Ima devet profesora, ali nijednoga Srbina. Najviše je đaka čiji su roditelji obrtnici i trgovci – 36, a oca ih nema 24. U Petrinji je na preparandiji 90 đaka. Srba je 24, od toga samo dvoje ženskih. Seljačke djece je najviše – 30, a 20 ih nema oca. Preparandiju sestara milosrdnica polazi 241 učenica, među kojima je 8 Srpkinja, 5 grkokatolkinja i 1 evangelkinja. Novine kao zanimljivost objavljuju podatak da je u sve četiri preparandije samo 6 Židova – jedno muško i pet ženskih.
* starodrevna i značajna zadužbina despota Stevana Štiljanovića, poznatija kao Morovića grad, u kojem je bila jedna od najstarijih pravoslavnih crkava u Posavini, ponovno je vraćena svojim pravnim vlasnicima – srpskoj pravoslavnoj crkvenoj općini u Moroviću. Do tada je, ne zna se po kojem osnovu, pripadala državi. Dugotrajna borba mjesnog paroha Ilije Šumanovića za vlasništvo konačno je urodila plodom – pošlo mu je za rukom da je gruntovno zavede i pretvori je u mjesni parohijski dom. Najvredniji dio ovog zdanja je tzv. kapela-krstača, sazidana od kamena i cementa, u stilu visokih Dečana.
* “Vrati mi se, molim te”, preklinje u novinama krčmar Stevo Cvijanović iz Velikih Sredica svoju 35 godina staru ženu Anku koja je pobjegla u Zagreb s njegovim rođakom Petrom Cvijanovićem, jer tu – kako navodi novinska vijest – kane otvoriti svoj dućan. “Sve ti opraštam, samo mi se vrati”, kaže na kraju ucviljeni Stevo.
* nema više nereda prilikom ulaska u tramvaj u Zagrebu. Dosad se u njega ulazilo kako je tko htio. Sada je sve regulirano novom uredbom: u tramvaj se može ući samo s one strane s koje je pločnik. Kondukteri su dobili od uprave stroge upute da svakog putnika koji bude htio ući s tzv. blatnjave strane u tome fizički spriječe.
* Nikola Eremić najprije je u ogulinskom sudu bio osuđen na 14 godina teške tamnice. Žalio se Sudu sedmorice u Zagrebu, koji je presudu ukinuo i naredio novo suđenje. Na novom suđenju, opet u Ogulinu, sve se ponovilo – opet je dobio 14 godina teške tamnice. Ali, Eremić nije gubio nadu, pa se ponovno žalio, a Sud sedmorice naredio je da se novo, treće suđenje održi, ne više u Ogulinu, već u Zagrebu. Poslije višednevne rasprave sud ga je oslobodio svake krivice. A bio je optužen da je najprije na prijevaru odvukao u krevet neku lijepu Stanu iz sela Vojišnica, a zatim i da je poslije ubio njihovo zajedničko dijete. Sudski je vještak dr. Dušan Novković i na prvoj i na drugoj raspravi cijelo vrijeme tvrdio da je za smrt djeteta kriva sama Stana, jer ga je nesmotreno ugušila – vlastitim rupcem, ali vještaka, čini se, nitko u ogulinskom sudu nije shvaćao ozbiljno. Svoj je nalaz vještak na sreću ponovio i na trećem suđenju i tako Eremića spasio 14-godišnjeg tamnovanja.
Đorđe Ličina