Pink je boja inkluzivnosti

Približite se i vidjet ćete: feminizam je za sve.

bell hooks

Da, pink feminizam, čule smo, govori se o nama kao o rozim feministicama, valjda za razliku od red feminizma, kao da smo neka njegova light verzija! I to nam je OK, neka nas zovu kako hoće, feminizam ne dijelimo po tim načelima. Portal Vox Feminae i festival koji ove godine održavamo sedmi put rade na osnaživanju žena, svih žena, nudeći im prostor i za teoriju i za praksu. Čitaš li teoriju, piši onima koji je ne čitaju. Imaš firmu, pleteš džempere, baviš se marketingom… poveži vlastito iskustvo s drugima. Radimo na principu solidarnosti među ženama – kratko kaže Gabrijela Ivanov, osnivačica i voditeljica portala i festivala Vox Feminae, koji se prethodnih godina profilirao kao jedan od najkvalitetnijih domaćih neprofitnih medija.

– Kažu da smo pink, pa dobro. Ime nije važno, iako bi nam bolje odgovarala neka inačica postfeminizma ili transfeminizma. Ali važan je princip “naše” vrste feminizma, a taj je inkluzivan – govori Vedrana Sunko, jedna od organizatorica festivala. Ivanov je inženjerka računarstva koja se “zalaže za stratešku, društveno korisnu upotrebu informacijsko-komunikacijskih tehnologija”. Sunko je sociologinja, novinarka i “PR poduzetnica”, što nije preuzetna kategorija jer mali obrt u kulturi znači i više od pothvata. Obje su završile i “obuku” u Centru za ženske studije i jako dobro poznaju civilnu, neinstitucionalnu, feminističku scenu.

I obje se slažu, jer je notorno, da je domaća nevladina scena do te mjere partikularizirana da je se (sad već rezignantno) promatra kao strukturno nesolidarnu. Primjerice, Gabrijela Ivanov razočarana je odazivom na natječaj za teorijske radove (“Teorija vs. praksa”), jer se uglavnom nisu javile domaće autorice.

– Iznenadio me odaziv, većinom mladih autorica, uglavnom iz Srbije, Slovenije, BIH-a. I to je dobro, možda govori i o smjeru ovog festivala. Bit će ponovno više prakse nego teorije u tim teorijskim blokovima – kaže.

A pogledavši program, stvar je vrlo ozbiljna i raznorodna: u tri festivalske sekcije u Mami, raspon tema od mladih žena na tržištu rada, nužnosti repolitizacije feminizma i problema reprezentacije žena na internetu do političkog aktivizma Venezuelanki u Bolivarskoj revoluciji i slikarskog projekta “GAK – običan dan u ginekološkoj klinici”. Ali ključna tema, koja bi mogla imati mnogo veći mobilizacijski potencijal od jednog predavanja i radionice, problem je rodne nejednakosti u glazbenoj industriji. Tema je u nas analitički mrtva, a drugdje obrađivana vrlo rijetko i oprezno. Ne čudi, jer bauk pink feminizma kruži glazbenom industrijom kao jedina “pravovjerna” varijanta prototeorijskog angažmana. I onda mutira u pedeset drugih nijansi ružičastog, nikako do crvenog.

Seksizam među ženama kao oblik obrnutog patrijarhata, klasni elitizam među ženama: to bi, ako shvaćamo trendove, bile prihvatljive teme iz bazena rodne nejednakosti u glazbenoj industriji, pa se problem radnice u glazbenoj industriji čini kao apsolviranim s takvom motivikom analize. Naivna pitanja se ne postavljaju: problem pjevačica, cajki, umjetnica za klasičnim instrumentom ili agentica u diskografiji ne poistovjećuje se s radnim statusom primjerice tekstilnih radnica, novinarki ili stjuardesa. Feminističke (ili ženske) fronte radnih prava postoje odavno, ali nikad ne artikuliraju partikularne probleme na jednako pošten analitički način.

Zato vjerovanje koje vedro iznosi bell hooks, o feminizmu za sve – kojemu se samo treba znati približiti – izgleda ovdje kao hipijevski šlagvort, komični odušak kompliciranoj temi radnog prava u glazbenoj industriji. Festival Vox Feminae barem postavlja pitanje, na temelju jedinoga stabilnog ulaza u temu. Naime, dvije vrlo mlade Šveđanke, Kristina Wicksell i Amanda Lindholm, osnovale su Jämställd festival (Festival rodne jednakosti) koji se isključivo bavi problemom roda u glazbenoj industriji.

– Zanima ih statistika, kolika je zastupljenost žena na festivalskim pozornicama, a ta je poražavajuće niska. I to je logično, jer većinu koncertnih bukinga rade muškarci. Wicksell i Lindholm nemaju nikakvih drugih pretenzija osim da pokažu stanje stvari. A to je već mnogo, jer se o rodnom problemu u muzici uopće ne govori. Ne mislim da festivale treba nužno raditi po modelu rodne zastupljenosti, ali je važno znati da žena na njima nema iz različitih, točno odredivih razloga – objašnjava Gabrijela Ivanov.

Rezultati pokazuju da je u rodno visoko osviještenoj Švedskoj tek deset do 25 posto žena nastupilo na ljetnim festivalima, što očito odgovara i europskim standardima. Šveđani jako uporno promiču trend mjerenja kao oblik opreza pri zapošljavanju kadrova u industriji, a ne kao imperativ nečijeg sadržaja, pa se rodna zastupljenost bilježi i u ostalim kulturnim industrijama, posebno u filmskoj. Rodna statistika je, smatra se u sličnim prilikama, most ravnopravnosti u radnom pravu u kulturi, a ne hipertrofija političke korektnosti…, pa neka vidimo i razmislimo.

Festival Vox Feminae obuhvaća i niz promocija knjiga, radionica kuhanja, PR radionice rukotvorina, diskusije o rodnim praksama na regionalnoj platformi i okrugli stol o feminističkim online medijima. Filmski program, po čijoj je kvaliteti festival poznat, ekonomijom medijske stvari ostaje ovdje u statistici: 18 srednjometražnih i dugometražnih filmova, od kojih pet recentne produkcije, plus vrijedan kinotečni program dokumentaristike francuskoga i američkoga ženskog stvaralaštva iz fundusa distributerske kuće Women Make Movies. Konačno, festival ima ekskluzivnu notu, jer se 17. studenoga u Kinu Europa održava hrvatska premijera filma Jasmile Žbanić “Za one koji ne mogu da govore”.

– Prilično smo se iznenadile što je Jasmila zvala upravo nas i izrazila želju da film promovira na našem festivalu. Poklopilo se da tema filma odgovara naslovnoj festivalskoj temi o mučenicama – govori Vedrana Sunko.

Dakle, umjesto da posjeti Fidži, australska turistkinja Kim odluči putovati u Bosnu i posjetiti grad iz romana “Na Drini ćuprija”; nakon nesanice u “romantičnom” hotelu Vilina vlas, saznaje za monstruoznu prošlost tih hotelskih soba… Nakon svečane projekcije, slijedi razgovor s autoricom filma i diskusija o problemima “žena koje ne mogu govoriti”, koju moderira Rada Borić.