Trojanski konj za Europu

U srijedu prošlog tjedna, u zgradi nizozemskog parlamenta u Den Haagu dvoje istaknutih vođa europske krajnje desnice, predsjednik nizozemske Stranke za slobodu (PVV) Geert Wilders i predsjednica francuskog Fronta National (FN) Marine Le Pen, održali su konferenciju za novinare na kojoj su izvijestili da će pokušati oformiti koaliciju krajnje desnice za izbore za Europski parlament koji će se održati u svibnju iduće godine.

“Danas je povijesni dan jer počinje oslobođenje od europske elite, od čudovišta u Bruxellesu. Želimo sami odlučivati kako ćemo kontrolirati naše granice, novac, ekonomiju i valutu”, rekao je Wilders. “Politička revolucija događa se od Engleske do Njemačke, od Francuske do Nizozemske”, poručio je, rekavši i da “strankama koje se protive onome što nazivamo elitama raste popularnost”. “Želimo vratiti slobodu našem narodu. Naše stare europske nacije prisiljene su tražiti odobrenje od Bruxellesa u svim situacijama, prisiljene su svoje proračune predočavati gospodarici”, rekla je pak Marine Le Pen i zaključila da je “vrijeme kada su domoljubni pokreti bili podijeljeni, zastrašivani, pa i terorizirani – prošlo”.

Nakon pompoznog govora koji su hrpimice prenijeli europski mediji, vođe desnice su se razišli, no čeka ih još dosta posla: prema europskim pravilima, za formiranje bloka u Europskom parlamentu (EP) na izborima trebaju dobiti najmanje 27 zastupničkih mjesta iz sedam različitih država, a taj je poduhvat još uvijek neizvjestan. Wilders je, naime, već nekoliko mjeseci u akciji prikupljanja podrške za svoju koaliciju, no osim Le Pen, još ničiju bezuvjetnu podršku nije dobio. Obišao je Švedske demokrate, flamanske nacionaliste Vlaams Belang, austrijsku Stranku slobode, talijansku Legu Nord i Prave Fince, pozvao Dansku narodnu stranku, Stranku alternative za Njemačku i Stranku neovisnosti Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP), dok s mađarskim Jobbikom, njemačkim NPD-om, britanskim BNP-om i grčkom Zlatnom zorom Wilders i Le Pen ne žele imati posla jer su “rasisti” i “desni ekstremisti”. Njih je pak odbio britanski UKIP, čiji je predsjednik Nigel Farage izrazio divljenje načinu na koji Marine Le Pen pokušava očistiti stranku od antisemitskog naslijeđa svoga oca Jean-Marieja, čovjeka kojemu je suđeno zbog negiranja Holokausta, no prema Farageu, antisemitizam je i dalje “u DNK-u Fronta National”, pa britanski euroskeptici s njom ne mogu surađivati. Danska narodna stranka također ne želi imati posla s FN-om zbog njegovih “dubokih antisemitskih korijena”.

Budući da se radi o ekstremnim desničarima, optimisti predviđaju da Wildersova inicijativa neće uspjeti, kao i neke ranije koje su propale zbog sklonosti kultu ličnosti i inherentne tendencije nacionalista da u drugim nacijama vide neprijatelje. Prije šest godina, primjerice, skupina “Identitet, tradicija, suverenitet” raspala se jer je članica talijanske Socijalne akcije Alessandra Mussolini Rumunje optužila da su “skloni kriminalu”, pa su rumunjski članovi uvrijeđeno napustili savez. U Europskom parlamentu, doduše, već postoji sličan blok, Europa slobode i demokracije sa 32 zastupnika iz 11 zemalja. Wildersov i Le Penin blok bio bi dakle drugi blok krajnje desnice u EP-u, što bi mu omogućilo bolji pristup financijskim sredstvima, sjedištima u parlamentarnim odborima i veća prava za nastupe u parlamentu. Omogućilo bi im i da strategijom trojanskog konja parlament pokušaju, kako su rekli, “razoriti iznutra”, i to baš sada, kada je to glavno tijelo demokracije prema Lisabonskom ugovoru dobilo veće ovlasti nego što ih je ikada imalo.

Iako Wilders zasad ima poteškoća sa zadovoljavanjem uvjeta o članstvu iz sedam država, ukoliko ga ispuni, s onim prvim o 27 zastupnika ne bi trebao imati problema jer stranke krajnje desnice u svim članicama bilježe rast popularnosti. Iako na posljednjim nizozemskim izborima nije dobro prošao, istraživanja pokazuju da je Wildersov VVD trenutno vodeća stranka u toj zemlji. Na izborima za EP 2009. godine VVD je osvojio 17 posto ili četiri od ukupno 25 nizozemskih zastupničkih mjesta, a sudeći prema anketama, na sljedećima bi mogao i više. FN Marine Le Pen u Europskom parlamentu trenutno ima tri zastupnika, no i on je u Francuskoj trenutno vodeća stranka i dobiva nekoliko postotaka više od vladajućih socijalista. Na nedavnim parlamentarnim izborima u Austriji, Stranka slobode dobila je 20 posto glasova i ima 40 zastupnika u austrijskom i dva u europskom parlamentu, dok Alternativa za Njemačku, osnovana prije nekoliko mjeseci, nije uspjela prijeći prag na parlamentarnim izborima u rujnu, ali i njoj raste popularnost. Švedski demokrati imaju 20 zastupnika u švedskom parlamentu ali nijednog u europskom, Vlaams Belang ima 12 zastupnika u belgijskom, 19 u flamanskom i jednog u europskom parlamentu, Pravi Finci na finskim izborima 2011. osvojili su 19 posto glasova, a u EP-u imaju jednog zastupnika. Lega Nord u EP-u ima čak devet zastupnika, dok Danska narodna stranka, također s jednim zastupnikom u EP-u, jedina bilježi pad popularnosti.

Unatoč razmimoilaženju u nekim pitanjima, ove su se stranke našle u zajedničkom protivljenju islamu i imigraciji, a zalažu se i za postupnu demontažu Europske unije i njezinih institucija, prije svega napuštanje eura. Sve jašu na valu nezadovoljstva Europljana ekonomskom krizom, nezaposlenošću, padom životnog standarda i opsesijom europskih elita politikom štednje, kao i na gubitku povjerenja u EU kao politički projekt. Istraživanje Gallupa iz rujna ove godine pokazuje da EU bilježi najnižu podršku ikad, od samo 30 posto. Wilders i Le Pen praktički se jedini u svojim zemljama protive politici štednje, a slično je i u drugim zemljama gdje vodeće stranke s oba pola političkog spektra provode ili zagovaraju štednju. Euroskeptici bi, pretpostavlja se, na izborima u svibnju mogli dobiti 30-ak posto glasova ili između 90 i 150 mjesta u parlamentu koji broji 766 zastupničkih mjesta. Osim populističkog euroskepticizma, povezuje ih i ksenofobija, naročito ona usmjerena protiv muslimana, pa su u cilju ostvarenja etnički čistih socijalnih država Wilders i Le Pen uspjeli prevazići neka podjednako važna svjetonazorska neslaganja. Wilders se tako, iako desničar, u libertarijanskoj nizozemskoj tradiciji zalaže za prava žena i homoseksualaca te homofobiju koristi kao argument protiv islama, a veliki je prijatelj izraelske države. Štoviše, u nekoliko je navrata dobio novac od američkih židovskih organizacija za nastupe, troškove osiguranja i sudske parnice zbog poticanja rasne mržnje i zabrane ulaska u Veliku Britaniju. Le Pen je, s druge strane, kao pripadnica konzervativnog svjetonazora protivnica gay brakova, i ona u islamu vidi najveću prijetnju francuskoj državi, no prema židovskom pitanju taktički je suzdržana, iako joj je otac, osvjedočeni antisemit, počasni predsjednik stranke i vodi FN-ovu izbornu kampanju.

Unatoč Wildersovim proizraelskim stavovima i Le Peninom pranju ruku od antisemitizma, Izraelski informacijski centar iz Nizozemske oglasio se priopćenjem u kojemu je izrazio zabrinutost zbog najave sklapanja krajnje desne koalicije, a da antisemitizam u Europi nije stvar prošlosti pokazalo je i nedavno istraživanje Europske agencije za temeljna prava u osam EU članica. Ispitano je skoro 6000 građana Belgije, Francuske, Njemačke, Mađarske, Italije, Latvije, Švedske i Velike Britanije, država u kojima živi 90 posto europskih Židova, a istraživanje se manje bavilo konkretnim napadima, a više osjećajem ugroženosti. Rezultati su porazni jer je 66 posto ispitanih reklo da je antisemitizam realan problem u Europi. Jedino je u Njemačkoj većina ispitanih, njih 63 posto, rekla da je to najveći problem u zemlji, dok je u ostalim zemljama to nezaposlenost. Isto tako, 76 posto ispitanih izjavilo je da je u posljednjih pet godina u njihovim zemljama došlo do porasta neprijateljstva prema Židovima, 46 posto boji se verbalnog napada na javnom mjestu, a 33 posto fizičkog napada. Čak 57 posto ispitanih u posljednjih godinu dana čulo je izjavu da su tvrdnje o Holokaustu pretjerane, a zanimljivo je i da 81 posto ispitanih osjeća da ih se okrivljava za politiku Izraela prema Palestincima.

Još gore od Židova posljednjih godina u Europi prolaze Romi, a oni su proteklih mjeseci bili i predmet histerične međunarodne kampanje protiv navodnih otmica bjelačke djece. U Grčkoj je pritvoren romski par kod kojeg je pronađena plavokosa djevojčica koja, pokazalo se kasnije, nije oteta već ju je paru na čuvanje ostavila siromašna bugarska Romkinja. U Irskoj je također uhapšen romski par, a svjetloputo dijete, za koje je kasnije utvrđeno da je njihova kći, odvedeno je u Centar za socijalnu skrb. Zbog navodnih otmica u jednom je trenutku izdano upozorenje u cijeloj EU, francuski predsjednik Francois Hollande u međuvremenu je nastavio kampanju deportiranja Roma koju je započeo njegov prethodnik Nicolas Sarkozy, a nedavno je otkriveno i da švedska policija ima tajnu bazu podataka Roma u sklopu programa protuterorističkih operacija. U Grčkoj Rome rutinski zatvaraju u kampove, Italija im uzima otiske prstiju, a u Mađarskoj ih maltretiraju pristaše krajnje desnog Jobbika.

Zapadnoeuropska desnica “problem” Roma koristi i kao argument protiv svih građana Rumunjske i Bugarske, članica EU kojima prilikom pristupanja nije omogućena sloboda zapošljavanja u cijeloj EU. No te bi restrikcije trebale biti ukinute početkom iduće godine, čime se obilno koriste ksenofobne stranke pothranjujući strah građana da će im stranci ukrasti radna mjesta i sniziti plaće. U tom kontekstu europska imigrantska politika također je jedno od ključnih područja borbe ekstremne desnice. Nakon nekoliko nedavnih tragedija u kojima su u sredozemnim vodama poginule stotine afričkih emigranata, liberalniji dio europske političke elite počeo je zagovarati izmjene takozvane Dablinske regulative koja propisuje da imigranti azil smiju tražiti samo u onoj članici u kojoj su ušli u EU. Ukoliko bi se reforme provele, teret neregularnih migracija više ne bi bio isključivo na mediteranskim zemljama, već bi se pravednije rasporedio i na kontinentalne članice, upravo one u kojima jača krajnja desnica. Stoga se iz vodećih političkih krugova već čuju upozorenja da liberalizacija imigrantske politike nije dobra ideja jer bi to moglo dati zamah krajnjoj desnici.