Intrigator

Obitelji ubijenih u Sisku iznenađene malom kaznom

Lijepi naši zločinci

Vladimir Milanković nepravomoćno je osuđen na osam godina zatvora po zapovjednoj odgovornosti za ubojstvo 23 srpska civila i jednog zarobljenika. Umirovljeni general Mladen Mikolčević poveo je u sudnici pjevanje himne jer se “sudi hrvatskom heroju”

Vladimir Milanković, ratni zamjenik načelnika sisačke policije i zapovjednik svih djelatnih i pričuvnih postrojbi u sklopu Policijske uprave Sisak, nepravomoćno je na Županijskom sudu u Osijeku, po zapovjednoj odgovornosti, osuđen na osam godina zatvora zbog ratnog zločina u Sisku 1991. i 1992. godine, odnosno ubojstva 23 srpska civila i jednog ratnog zarobljenika. Drugi optuženi u tom slučaju, Drago Bošnjak, pripadnik ratne skupine “Vukovi”, oslobođen je optužbi, odnosno nije mu dokazana povezanost s likvidacijom peteročlane obitelji Vila koja je iz svoje kuće odvedena u kolovozu 1991., nakon čega su ubijeni, a tijela su im bačena u Savu. Treći osumnjičenik, tadašnji načelnik sisačke policije Đuro Brodarac, u međuvremenu je umro, tako da je pravda, na koju se čekalo 22 godine, pri čemu su od uhićenja optuženika do nepravomoćne presude prošle gotovo dvije i pol godine, samo djelomično izvršena.

Kažemo djelomično, jer prema riječima Vesne Teršelič, voditeljice Centra za suočavanje s prošlošću Documenta, ostaje otvoreno pitanje neposredne odgovornosti onih koji su osobno izvršili ubojstva civila, tako da pravosuđe ima obavezu nastaviti istragu, koju će ta nevladina organizacija nastaviti pratiti.

– Za obitelji žrtava presuda je važan korak prema pravdi, ali važno je reći da je bilo i onih koji su u prvoj optužnici bili izbrisani nakon smrti Đure Brodarca. Mnoge obitelji ubijenih iznenađene su malom prvostupanjskom kaznom za Milankovića, a s obzirom na broj smrti koje se optuženom stavljaju na teret. U vrijeme počinjenja zločina za takav zločin bila je predviđena kazna do dvadeset godina zatvora – kaže Vesna Teršelič.

Zanimljivo je da je nakon izricanja presude umirovljeni general Mladen Mikolčević u sudnici poveo pjevanje državne himne, kazavši pritom da je himni tu i mjesto jer se sudi hrvatskom heroju.

– Tim činom zapravo se nastoji osramotiti himna. Kod nas se osuđene uvijek iznova percipira kao heroje čiji su zločini, eto, opravdani jer su počinjeni u ime Republike Hrvatske. Svrha ovog suđenja trebala bi biti društvena osuda takvog zločina. Ali za neke društvene skupine često izostaje blagotvorni utjecaj presude – zaključuje Vesna Teršelič.

Dragan Grozdanić

Zdrug za trg

Ne tako davno, bilo je ovdje u modi javno izrugivanje Milanu Bulajiću, direktoru Muzeja genocida u Beogradu, zbog napuhivanja broja ubijenih Srba u Jasenovcu. Slatki cerek na njegov račun ionako je išao pod ruku s negiranjem ustaškog zločina općenito. A kako ćemo se ponijeti spram bukača koji traže promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu, s tvrdnjom da je Josip Broz ubio tisuću zagrebačkih studenata u vrijeme kada je na njihovu sveučilištu studiralo pet tisuća ljudi?

Prošlog utorka, naime, građanska inicijativa “Krug za trg” okitila je ogradu sjedišta Sveučilišta u Zagrebu stotinom bijelih ruža, te uza svaku metnula ime navodno ubijenog studenta. I tisuću bi se ruža našlo, ali toliko imena ne bi ni kad bi se onima koji su skončali kao ustaše ili rijetki domobrani pribrojili svi koji su smrtno nastradali u partizanima i gradskoj komunističkoj ilegali, a potonjih je bilo više. Ipak, portal “Večernjeg lista” bez imalo je odmaka prenio laž o svakom petom ubijenom studentu, čak doprinoseći utisku da se takav pomor nastavio dugo u poraće.

Mogli bismo mukotrpno pokušavati ući u trag njihovu suludom izračunu, možda Titu pripisati i stradale židovske studente, ubijene u Jasenovcu ili nekom nacističkom konclogoru. Ali budući da se radi o naočigled proizvoljnoj tezi, pri čemu je važan tek politikantski motiv ustaških simpatizera, taj konstrukt nema smisla dalje propitivati, barem ne što se tiče samih brojki. Na činjenice je u nas malo tko slab, pa i kad njihovo izvrtanje smjera umivanju fašizma – Državno odvjetništvo tu standardno ne nalazi veliki problem.

Tako i jedan transparent, čiju fotografiju donosi brižni “Večernjak”, gura još dalje: “Tito je umorio tisuće studenata hrvatskog sveučilišta – čekamo očitovanje sveučilišta!!!” Pa mogli su tjerati do broja od milijun ubijenih studenata, a dok ih je tu studiralo istih onih pet tisuća. Prije negoli se to dogodi, Sveučilište u Zagrebu ipak bi moralo reagirati na podvalu. Ne zbog matematike, nego zbog evidentne težnje da se i ta ustanova uvuče u stari revizionistički projekt.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Dragan Zelić, udruga GONG

Prijedlog Ustava zadovoljava

Izmjene Ustava jasnije će odrediti o kojim se pitanjima ne može odlučivati na referendumu. Ni po sadašnjem Ustavu referendum o ćirilici nije ustavan niti je u skladu s civilizacijskim normama

Kako komentirate nacrt promjene Ustava koji je Odbor za Ustav predložio Saboru?

Iako javna rasprava o promjenama Ustava nije dugo trajala, u ovoj fazi možemo biti zadovoljni jer su zajednički prijedlozi organizacija civilnog društva i pet sindikalnih središnjica dijelom prihvaćeni. Konačnu ocjenu uređenja referenduma moći ćemo dati nakon što vidimo prijedlog Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, Zakona o referendumu, Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te Zakona o financiranju političkih aktivnosti. Od presudne je važnosti Zakon o referendumu kojim se procedure trebaju detaljno urediti, pa tako i ona o načinu i mjestima prikupljanja potpisa. Važno je uređenje načina donošenja odluke na referendumu. Uvodi se tzv. kvorum prihvaćanja, što znači da će primjerice odluka na referendumu o običnim zakonima biti donesena ukoliko za nju glasa minimalno 25 posto plus jedan birač od ukupnog broja po popisu.

Smatrate li da su riješeni dosadašnji problemi?

Moći ćemo donijeti konačnu ocjenu tek kad se donese Zakon o referendumu. Očekujemo da će Ministarstvo uprave i saborski Odbor za Ustav o tome organizirati opsežnu javnu raspravu. Zasad možemo biti zadovoljni jer se sa 200.000 potpisa olakšava pokretanje referenduma od strane građana, uređuje se način donošenja odluke, a isto tako uvode se svojevrsni osigurači, tj. pitanja o kojima se ne može odlučivati na referendumu, primjerice o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Izmjenama zakona važno je urediti i transparentnost financiranja referendumskih kampanja kako se ne bi događalo da ne znamo tko nam putem referenduma mijenja Ustav. Potrebno je spriječiti “kupovanje” odluka.

Koliko će biti zaštićena prava manjina?

Izmjene Ustava jasnije će odrediti o kojim se pitanjima ne može odlučivati na referendumu. Međutim, i dalje će biti važna uloga Ustavnoga suda, koji bi trebao u startu ocijeniti je li pitanje u skladu s Ustavom nakon što se prikupi određen manji broj potpisa, a tek nakon zelenog svjetla Ustavnog suda, moći će se ići u daljnje prikupljanje potpisa. Ni po sadašnjem Ustavu referendum o ćirilici nije ustavan niti je u skladu s civilizacijskim normama.

Mirna Jasić

Globalno istraživanje svrstalo Hrvatsku na dno indeksa darežljivosti

Prvaci svjetske liste sebičnosti

Između 135 zemalja obuhvaćenih istraživanjem, koje predstavljaju 94 posto svjetske populacije, Hrvatska je s Kinom podijelila predzadnje 133. mjesto i od nje je lošije plasirana jedino Grčka

Izbijanje afere oko utroška sredstava prikupljenih za liječenje Nore Šitum izazvalo je zabrinutost da će građani od sada s puno manje povjerenja donirati novac humanitarnim udrugama koje organiziraju takve akcije. Pokušaj spašavanja Nore Šitum, kasnije preminule na liječenju u Americi, bio je novčano najuspješnija akcija prikupljanja sredstava za liječenje u inozemstvu, kojoj je prethodio niz sličnih, popraćenih medijskim komentarima o tome kako su građani Hrvatske “ponovno pokazali da imaju veliko srce”. Unatoč takvoj javnoj percepciji i uza sve druge manje zvučne vrste humanitarnih aktivnosti, najnovije istraživanje britanske organizacije Charities Aid Foundation smjestilo je Hrvatsku na samo dno svjetske ljestvice darežljivosti. Između 135 zemalja obuhvaćenih istraživanjem, koje predstavljaju 94 posto svjetske populacije, Hrvatska je s Kinom podijelila predzadnje 133. mjesto i od nje je lošije plasirana samo Grčka.

Svjetski indeks davanja (World Giving Index) britanska organizacija izrađuje u suradnji s poznatom agencijom Gallup, na temelju reprezentativnog uzorka za svaku pojedinu zemlju, što ukupno obuhvaća 155.000 ispitanika. Njima su tijekom 2012. postavljena tri pitanja koja se odnose na novčane donacije, pomaganje strancima i volontiranje. Po pitanju “Jeste li u posljednjih mjesec dana donirali novac u dobrotvorne svrhe?” Hrvatska se našla na 115. mjestu od 135. zemalja, po pitanju “Jeste li u posljednjih mjesec dana pomogli strancu ili nekoj osobi kojoj je potrebna pomoć?” zauzela je 124. mjesto, a po pitanju “Jeste li u posljednjih mjesec dana volontirali u nekoj organizaciji?” 127. mjesto.

Istraživanje je čisto statističkog karaktera i u prezentaciji nema političkih, kulturnih, socijalnih ili ekonomskih pojašnjenja za velike razlike među zemljama. Uočljivo je da ljestvicu predvode bogate države poput SAD-a, Kanade, Novog Zelanda, Irske, Velike Britanije, Australije, Nizozemske, Katara, Norveške i Švicarske, no među njima su i neke slabo razvijene zemlje, poput Mijanmara već na drugom i Šri Lanke na desetom mjestu. Razvijene zapadne zemlje plasirane su mahom među prvih 40. mjesta, ali tu su i mnoge zemlje poput Filipina, Dominikanske Republike, Nigerije, Kenije ili Afganistana, jedne od najsiromašnijih zemalja svijeta, uz to zahvaćene ratom. Među vrlo bogatim zemljama izuzetak je Francuska, koja se našla tek na 77. mjestu.

Poviše Grčke, Hrvatske i Kine, na samom dnu još su Albanija, Kongo, Jemen, Turska, Ruanda, Palestina te Crna Gora na 126. mjestu i Srbija na 123. mjestu, koje dijeli s Rusijom i Malijem. Tu se već može uočiti balkanska poveznica, uz slab plasman Makedonije i Bugarske, koje dijele 118. mjesto, te Bosne i Hercegovine na nešto boljem 109. mjestu. Od dijelova bivše Jugoslavije najbolje su se plasirali Kosovo na 78. mjesto i Slovenija na prilično visoko 44. mjesto.

Iako se oko ovakvih istraživanja mogu iznijeti različite dvojbe, uza svu metodološku striktnost koju jamče organizatori, činjenicu da je Hrvatska na samom dnu liste sebičnosti teško je zanemariti, a čini se da njoj i Grčkoj ni turizam nije pomogao da se bolje plasiraju, barem po pitanju pomaganja nepoznatima. Sličnog istraživanja koje bi potvrdilo vjerodostojnost ovih nalaza o niskoj razini solidarnosti kod hrvatskih građana za sada nema. Doduše, tu je homofobni referendum na kojem je 66 posto njih odlučilo svojim sunarodnjacima uskratiti bračna prava koja sami uživaju, čak i onda kada time osobno ništa ne gube. A tu je i jednako sebična referendumska inicijativa kojom se dijelu sugrađana želi uskratiti upotreba materinjeg jezika.

Nikola Bajto

Slika ti materina

Nakon što je branitelj Željko Čajo digao uzbunu zbog slike Jakše Račića, prvog splitskog radiologa i jednog od gradonačelnika zaslužnih za razvoj Splita, ona je po naređenju ravnatelja splitskog KBC-a Kolje Poljaka odmah skinuta s Odjela radiologije. Slika je postavljena 2002., prilikom obilježavanja stogodišnjice radiologije u Splitu, a po iskazima tada prisutnih, nitko nije znao da je Račić bio i četnički komesar za Dalmaciju, kojeg su 1943. likvidirali komunisti. Ravnatelj Poljak kazao je da je mislio da je na slici Wilhelm Conrad Röntgen, a bivši HDZ-ov ravnatelj Dujomir Marasović da bi je odmah skinuo da je znao da tu visi “tamo neki četnički vojvoda”.

Branitelj Čajo svoju je zgranutost podijelio s medijima koji su se, predvođeni “Slobodnom Dalmacijom”, gnjevno osvrtali na Račićevu sliku, no historičar Dragan Markovina smatra da se digla bespotrebna histerija.

– Njegova slika nije primjerena, ali nema smisla raditi takvu paniku. Račić je neupitno bio čovjek jugoslavenske orijentacije, koji je napravio nespretan i loš izbor te zbog toga 1943. stradao od skojevaca u gradu. Činjenica je da je kao gradonačelnik od 1929. do 1933. imao zasluge za Split, da je privatno izgradio stepenice za Marjan, unaprijedio bolnicu i bio jedan od najboljih liječnika u to doba – kaže Markovina, navodeći da je Račić i u socijalističkom razdoblju bio prešućivan.

Prema Markovini, histeriju stvorenu oko Račićeve slike mora se shvatiti kao dio vala šovinističkog ponašanja prema najvećoj nacionalnoj manjini, iako je Račić bio Hrvat s Hvara. Četnici su po Dalmaciji činili strašne zločine, za koje je Račič nedvojbeno znao, ali Markovina dodaje da je njegova funkcija bila titularna i zato ga ne bi uspoređivao s ustaškim ministrom Milom Budakom koji je do 2001. imao svoju ulicu u Splitu, a u nekim drugim gradovima ima je i danas.

– Osim toga, na snazi je odluka Grada Splita da će se pripadnicima bojne HOS-a “Rafael vitez Boban” dići spomen-ploča 10. travnja, a prisutnost je najavio i sam gradonačelnik Ivo Baldasar. To se odnosi na ovaj rat, ali je jasna simbolika u imenu bojne i datumu otkrivanja ploče, oko čega se, međutim, nitko ne buni – upozorava Markovina.

Predsjednik Saveza antifašista Splitsko-dalmatinske županije Krešimir Sršen također smatra da se digla prevelika buka oko Račića.

– Nitko nije podigao glas zato što su od 17 bista narodnih heroja iz Splita ostale samo još tri ili zato što su promijenjena imena 156 ulica u spomen velikanima NOB-a. Kako to ne smeta nikome od ovih novih branitelja? – pita Sršen.

Nenad Jovanović

Katran & perje

Ivica Mudrinić odlazi u Njemačku

Šokantni gubitak

Mala utjeha za ojađenu javnost i građanstvo je činjenica da će Mudrinić ostati u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, pa će iz Njemačke nastaviti osmišljavati nove reforme i modalitete općenitog prcanja naroda u mozak

Tuga, jad, šok, nevjerica, stupor i katatonija zavladali su diljem Hrvatske kada je objavljeno da predsjednik uprave HT-a Ivica Mudrinić nakon petnaest godina odlazi s ove dužnosti. “Najdugovječniji hrvatski menadžer”, kako mu tepa poslovni tisak, odlazi u Njemačku, gdje će napornije nego ikada raditi kao “viši potpredsjednik zadužen za stratešku potporu i tehnologije u upravi Deutsche Telekoma u Bonnu”. S obzirom na to da je u narodu obljubljeni Mudrinić širio infrastrukturu, prodavao banalno jeftine telefonske impulse i džaba dijelio internetske gigabajtove, pri čemu je njegova tvrtka njegovala iznimno tople odnose s mušterijama, ukupni prihod HT-a u ovoj godini pao je za tridesetak posto, što dovoljno govori o njegovoj dobrohotnosti.

Nenadoknadivi gubitak ovog menadžera tim je veći kada se prisjetimo da je Mudrinić, po vlastitom priznanju, 1991. godine ostavio glamurozan život znanstvenika i vlasnika revolucionarnih patenata u Kanadi da bi sudjelovao u obrani Hrvatske. Zbog ove zasluge dobio je tek skroman peterosobni stan od 200 kvadrata po predimenzioniranoj cijeni od 40.000 DEM, da bi se potom požrtvovno ubijao od rada u korporativnom sektoru. Mala utjeha za ojađenu javnost i građanstvo je činjenica da će Mudrinić ostati u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, pa će iz Njemačke nastaviti osmišljavati nove reforme i modalitete općenitog prcanja naroda u mozak te povećanja blagostanja – kako za koga.

Predanog neimara s kornatskog otoka Žut, gdje je naš junak izgradio veleban gospodarski objekt, koji je međutim bio prisiljen srušiti pod pritiskom izvjesnih novina, uvelike su pratili klasični hrvatski jal i zavist. Ipak, kao najveće dostignuće ovog poslovnog titana, liberalno nastrojeni analitičari navode podatak da je od 2002., kada je HT brojao čak 11.300 posve nepotrebnih i lijenih radnika, Mudrinić zacrtao vizionarski put po kojem će do kraja naredne godine ova široko omiljena tvrtka imati 5.000 zaposlenika.

Kako javljaju pokondireni mediji, u potrazi za novim CEO-om (chief executive officer), headhunteri HT-a lajkali su Davora Tomaškovića iz Tvornice duhana Rovinj.

Petar Glodić