Intrigator

Ekipi za “Forex” sudit će se u kinodvorani

Kriminal filmskih razmjera

Za najveće suđenje u Hrvatskoj Ministarstvo pravosuđa unajmilo je dvoranu Studentskog centra zbog velikog broja od 681 fizičkih i pravnih osoba koje su prevaranti oštetili za ukupno 133,7 milijuna kuna 

Zakupljivanjem kinodvorane zagrebačkog Studentskog centra s više od tisuću sjedećih mjesta hrvatsko pravosuđe započelo je pripreme za dosad najveći sudski proces, onaj protiv optuženika iz afere “Forex” koji se terete za prijevaru tešku 133,7 milijuna kuna. U organizacijskim pripremama za suđenje koje bi trebalo početi 15. siječnja, na temelju jedne od dosad najopsežnijih optužnica u povijesti našeg pravosuđa, one protiv Tomislava Prlića, nekadašnjeg remetinečkog cimera bivšeg premijera Ive Sanadera, i još osmorice optuženika, najveći je problem bilo pronalaženje dovoljno velike dvorane, koja bi trebala primiti gotovo 700 mogućih sudionika u postupku.

Pritom nije toliki problem broj optuženika, jer ih je od početnih 14 ostalo samo devetero, nakon što je četvero već osuđeno na temelju nagodbi s USKOK-om, dok je jedan od glavnih, Goran Pavlović, počinio samoubojstvo, koliko iznimno velik broj fizičkih i pravnih osoba prevarenih za milijune. Riječ je o ukupno 681 oštećeniku s pravom pristupa suđenju. Upravo je prostorni problem bio razlog što suđenje nikako nije počinjalo iako je Županijski sud potvrdio optužnicu još krajem studenoga prošle godine. Stoga je Ministarstvo pravosuđa pokušalo pronaći odgovarajući sudnicu, a na njegov poziv javila su se tri ponuđača – Zagrebački velesajam, Hypo banka i hotel “Antunović”.

No početkom ovog mjeseca, doznali smo, predstavnici Ministarstva pravosuđa, nakon posjeta zagrebačkom Studentskom centru, za improviziranu sudnicu ipak su izabrali nekada legendarnu studentsku kinodvoranu. Kako doznajemo iz Ministarstva, kinodvorana zadovoljava sve uvjete za dosad najveći sudski proces u Hrvatskoj, a prošla je i na testu sigurnosnih uvjeta. Prema našim izvorima, održavanje planiranog dvodnevnog pripremnog ročišta – suđenja za aferu “Forex” – plaćat će se 8.000 kuna po danu. Kako bi zlobni jezici primijetili, možda je sigurnosni aspekt prevladao – posao ipak nije dobio Hypo.

Miroslav Edvin Habek

Nema firmi za radnike

Radnici zagrebačkih RIZ Odašiljača protestirali su ovog tjedna na Markovu trgu zbog uvjerenja da ih je država (ponovno) izigrala, osujetivši njihov stari plan o radničkom dioničarstvu nad 64 posto udjela u toj firmi. Upravo toliko dionica u posjedu je državnog Centra za restrukturiranje i prodaju, nasljednika Hrvatskog fonda za privatizaciju. Ali čini se da Vlada ne želi radnicima dati popust za otkup većinskog dijela vlasništva, iako je u više navrata proteklih godina izgledalo da je oko toga postignut dogovor.

Pritom posebno upada u oko ograničenje po novom Zakonu o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH, koji nalaže da se nositeljima projekata radničkog dioničarstva u nestrateškim državnim poduzećima smije prodati samo do 25 posto udjela… Taj model vlasništva osuđen je na propast, dakle, a zanimljivo je da su ga sindikati dugo uspijevali sačuvati od fatalnog limitiranja, iako je nešto slično u svoje doba pokušavao nametnuti recimo i bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Naime, jasno je da radnici nemaju novca za otkup dionica po tržišnim cijenama, pa se njihovim istiskivanjem automatski favorizira vanjskog preuzimatelja.

RIZ Odašiljači jedna je od triju firmi u svijetu koje proizvode odašiljače, a diče se i veoma uspješnom proizvodnjom digitalnih brojila. No sva je prilika da je njihovo vrijedno zemljište u Maksimiru postalo meta nekretninskih mešetara, koji su zbog izgradnje stanova i poslovnih zgrada upropastili već mnoge tvornice. Takvima uobičajeno pogoduju i političari u državnom vrhu, iako bi se u ovom konkretnom slučaju našlo i formalne osnove da izađu ususret samim radnicima. Temeljem svojedobnog preuzimanja 17 milijuna dolara deviznog kapitala RIZ Odašiljača, recimo, i apsurdnog duga Ministarstva financija tom poduzeću, od 103 milijuna kuna.

To Ministarstvo, naime, pet godina je na svojim računima zadržavalo vraćene devize iz SAD-a, a kamate i tečajne razlike učinile su zatim svoje ili barem tako vjeruju predstavnici radnika. Oni također smatraju da bi Vlada morala i mimo te činjenice pokazati sluha za jednu načelno perspektivnu firmu, osobito imamo li na umu opraštanje poreznih dugova brojnim velikim i utjecajnim subjektima… Kako stvari danas stoje, sljedeći takav mogla bi biti država koja će, eto, sama sebi oprostiti dug prema RIZ Odašiljačima.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Sandra Benčić, Centar za mirovne studije

FIFA više neće tolerirati HNS

Visina kazne rezultat je sustavnog HNS-ovog poricanja ozbiljnosti ovakvih ekscesa, koji svaki put tvrdi da se radi o pojavama kojima se nikoga nije željelo povrijediti i koje nemaju veze s fašizmom

Kako ocjenjujete kaznu FIFA-e Josipu Šimuniću?

Kazna je očekivana jer ovo nije prvi eksces profašističke naravi koji se veže uz HNS i navijače naše reprezentacije. Smatram da je visina kazne rezultat sustavnog poricanja ozbiljnosti ovakvih ekscesa od strane HNS-a, koji svaki put tvrdi da se radi o pojavama kojima se nikoga nije željelo povrijediti i koje nemaju veze s fašizmom ili rasizmom. Ona nije samo individualna kazna Šimuniću, nego ima i funkciju tzv. generalne prevencije kojom se želi HNS-u poslati poruka da se ovakve stvari više neće tolerirati i da FIFA ima namjeru najozbiljnije kažnjavati igrače i saveze koji se ne žele razračunati s rasističkim ili profašističkim elementima. FIFA je shvatila da je jedina efikasna kazna ona zabrane igranja, jer novčane nemaju nikakvog efekta.

Zašto potpredsjednik HNS-a Damir Vrbanović i izbornik Niko Kovač nisu bili toliko zgroženi povikom “Za dom spremni” koliko ih je šokirala presuda?

Nevjerojatno je da makar na taktičkoj razini, kada već ne razumiju na moralnoj, HNS i izbornik ne shvaćaju važnost osude Šimunićevog čina. Sigurna sam da je HNS-ovo ignoriranje problema doprinijelo visini kazne. Da je sam HNS to jasno osudio, da su suigrači umjesto branjenja Šimunića javno rekli navijačima da su ovakvi pokliči neprihvatljivi i u suprotnosti s temeljnim vrijednostima naše zemlje, da se Šimunić obratio javnosti s iskrenom isprikom i da je Savez primjerice ponudio da osigura edukaciju svih svojih igrača i odvede ih u Jasenovac i Auschwitz, kako bi shvatili što sve iza tog pozdrava stoji, onda bi sigurno i FIFA odredila manju kaznu.

Zbog čega HNS nije sam osudio Šimunićevo ponašanje?

Oni to ne mogu jer ne žele. Radije će se uplitati u povijesni revizionizam nego priznati ono očito, da nam velik broj navijača, a sada vidimo i neki igrači, koketira s fašizmom. A oni su ti koji imaju moć utjecati na taj problem, imaju i financije, a imali bi i podršku udruga i stručnjaka da to izvedu. Dok god to ne naprave, moraju biti svjesni da su oni krivi za sve negativnosti koje se vežu uz našu reprezentaciju, ali i ugled naše zemlje u svijetu.

Mirna Jasić

Hatesi i jupeki – trodimenzionalna politička podjela Nina Raspudića

Od nacizma do neologizma

Očigledno, previše je najtežih zločina protiv čovječnosti počinjeno pod imenom nacionalsocijalizma, pa se Raspudić našao ponukan da svojem političkom svjetonazoru pronađe prikladniji izraz

Što fali “nacionalsocijalizmu”? Ta stara kovanica vrlo elegantno spaja nadraženi nacionalni osjećaj s blagostanjem širokih narodnih masa, pa ipak je sveučilišni profesor književnosti i “Večernjakov” kolumnist Nino Raspudić ne želi upotrijebiti da opiše svoj svjetonazor sastavljen od tih dviju komponenti. Očigledno, previše je najtežih zločina protiv čovječnosti počinjeno pod imenom tog ideološkog spoja, koji ima nezgodno svojstvo da se u povoljnim povijesnim okolnostima zaoštri do rasne i nacionalne isključivosti, koja se provodi isključenjem drugih iz života. Nino Raspudić ne želi, naravno, nikoga na taj način isključiti, a kako je zgodna Hitlerova kovanica nesretno potrošena u Auschwitzu, našao se ponukan da svojem političkom svjetonazoru pronađe prikladniji izraz.

Kako izvještavaju mediji, nedavno je u dubrovačkom samostanu Sv. Klare predstavio svoju trodimenzionalnu političku podjelu Hrvatske koju čine sljedeći parovi: Hrvati – Jugoslaveni, tradicionalni – permisivni, socijalni – kapitalisti. Njihovim preplitanjem dobiva se osam mogućih kombinacija, a prema Raspudićevom mišljenju, trenutačno se u Hrvatskoj zaoštrava borba između dvije: jupeka (od JPK – Jugoslaven, permisivan, kapitalist) i hatesa (od HTS – Hrvat, tradicionalan, socijalan). Sam Raspudić, prema onome što je prije desetak dana kazao u emisiji “Nedjeljom u dva”, trodimenzionalno sebe vidi kao hatesa. U prvoj i drugoj dimenziji on je desno, kao “politički Hrvat” i “umjereni konzervativac”, dok je u trećoj, onoj ekonomskoj i socijalnoj, “čak lijevi”, poput kolege kolumnista “Večernjeg lista” Milana Ivkošića, na čijem je primjeru tumačio svoj prilog suvremenoj političkoj teoriji, koju je odlučio unaprijediti uočivši da je klasična podjela na lijevo i desno zastarjela. Ona, naime, više ne može precizno odrediti nečiju političku orijentaciju jer su se u međuvremenu promijenili odnosi između nacionalnog i globalnog, između rada i kapitala, a Raspudić se s Ivkošićem pronašao u ulozi borca protiv globalnog neoliberalizma, pa u svojim nastupima namršteno grmi protiv kapitala i liberalnih medija.

Politički analitičari smjesta su otpisali Raspudićevu teoriju kao zbrkanu i nelogičnu, naročito zbog čudnovate podjele građana na Hrvate i Jugoslavene, no upravo su protuslovnost i nekoherentnost, a jednostavnije rečeno glupost, standardne odlike desničarskih ideologija, da ne kažemo Raspudića. To ih ne priječi u privlačenju masovne potpore, naročito u povoljnim povijesnim okolnostima. Gotovo stoljeće prije nego što ga je Raspudić prekovao u hatesa, slične su nedoumice oko pojmova lijevo i desno skovale nacionalsocijalizam, kao odgovor na pošasti liberalnog kapitalizma i komunizma, kojih se Raspudić podjednako gnuša. Otada sav pristojan svijet strepi od tog zloćudnog produkta.

Nino Raspudić ne želi, naravno, nikoga na taj način isključiti, njegove namjere u tom smislu ne idu dalje od stvari kao što su isključivanje homoseksualnih parova iz bračne zajednice i isključivanje iz hrvatstva kao političke zajednice onih kojima je odbojan svaki nacionalizam, poput skupine bosanskih franjevaca koje naziva “kvislinzima”. On, naravno, nema nimalo respekta za zločinačku tvorevinu NDH, njegove namjere u tom smislu ne idu dalje od traženja trećeg entiteta, na bazi čistog etniciteta. On, naravno, ne želi nikoga iz Hrvatske protjerati, on se u nastupu na javnoj televiziji samo retorički pita zašto oni koji su njegovim svjetonazorom nezadovoljni ne otiđu sami. On, naravno, nije nikakav ekstremist. Pa čak ni Ivkošić više nije ono što je bio dok je Tuđman bio živ. Umjesto neonacizmu, Raspudić je stoga pribjegao neologizmu. Takve su trenutačno povijesne okolnosti.

Nikola Bajto

Zločinci po nacionalnosti

Što su po nacionalnosti bile Vukosava Goranović i njena sestra Milica Zeba koje je 6. decembra ubio nepoznati počinilac na Vukosavinom kućnom pragu, dok je Miličin muž Stipe ranjen, hrvatski mediji nisu priopćili, a njihovu nacionalnost ne spominju ni u izvještajima o traženju počinioca. I nema ničeg novinarski spornog da se licima iz vijesti koje spadaju u domenu crne kronike, bez obzira na status žrtve, svjedoka ili počinioca, ne objavljuje nacionalna pripadnost, a često ni puno ime, ukoliko se ne radi o nacionalno motiviranom zločinu. U ovom slučaju se ne sumnja da je ubojstvo nacionalno motivirano i čini se da su nesretne žene bile kolateralne žrtve u traganju počinioca za drugom osobom.

No hrvatski se mediji nisu toga pridržavali u mnogim drugim slučajevima, od kojih je posljednji bio onaj kada je početkom novembra u kafiću u Vojišnici izvjesni Boško Šapić nožem ubio Dejana Vučkovića i Alvina Horvatića iz okoline Vrginmosta. Iako je i tada bilo jasno da se ne radi o nacionalno motiviranom ubojstvu, već o onom iz ljubomore, izvijestili su odmah o nacionalnosti mladića, naime da je Srbin ubio dvojicu Hrvata. “Večernji list” je primjerice, navodeći da je krvavom obračunu prethodila svađa zbog djevojke, u vijesti istaka”Ubijeni mladići bili su Hrvati koji su se doselili iz BiH, a osumnjičeni za ubojstvo srpske je nacionalnosti.” Najdalje je otišao, naravno, notorni desničarski portal Dnevno.hr objavljujući, da se zna, kako je Šapićev otac lokalni rukovodilac SDSS-a.

Prije desetak godina vršena su istraživanja medijskog izvještavanja koja su pokazala da se slabije izvještava o nacionalnim manjinama, a da se njihova nacionalnost, prije svega kod Srba i Roma, često ističe kada se radi o počiniocima, ali ne i kada se radi o žrtvama zločina. U međuvremenu se, što se tiče ratnih zločina, stanje nešto popravilo, ali kako se vidi, mediji su pronašli da su im za isticanje “krive” nacionalnosti dovoljni i obični zločini.

Nenad Jovanović

Katran & perje

Aveti Nenada Bakića

Pune gaće uspjeha

“Hrvatsko društvo još pati od socijalističkog mentaliteta. Posljedica toga je i to da građani teško prihvaćaju uspjeh drugog”, naglasio je Bakić, koji živi u strahu za vlastiti opstanak jer se “boji reći koliko je uspješan”

Poslovnjak i burzovni mešetar Nenad Bakić svako malo iskoči iz konzerve s pokvarenom paštetom. Potom nas odalami po zaostalim tikvama što još uvijek sanjare o socijalizmu, tom razdoblju jeftinog grijanja i konstantnog zaposlenja, kada su babarogama poput njega i Ive Banca bake plašile klince dok bi na tutama patili od opstipacije.

“Hrvatsko društvo još pati od socijalističkog mentaliteta. Posljedica toga je i to da građani teško prihvaćaju uspjeh drugog”, naglasio je Bakić na sastanku HDZ-ovih ispirača mozgova, poludebilno nazvanom “Svehrvatski gospodarski forum”. Bakić inače posljednjih dana živi u strahu za vlastiti opstanak jer se, po vlastitom priznanju, “boji reći koliko je uspješan”.

“Proziva se Todorić, ali Agrokor nije njegov, već pripada svim građanima. Agrokor otvara nova radna mjesta i stvara nove vrijednosti”, istaknuo je nadahnuti Bakić, objavivši ovu značajnu novost, a mi tupsoni, neuki i zabludjeli u prošlosti, mislili da smo ipak mi ti koji gazdi Todoriću skupo plaćamo njegove proizvode, napose one uvezene iz Kine, na koje je nalijepljena robna marka Konzuma.

Suptilan poput nosoroga u mravinjaku, Bakić je također upoznao javnost s još jednom šokantnom činjenicom i nehotice raskrinkao model ekonomske muljaže koji se očituje u objavljivanju biranih parametara, bez podataka o općem ekonomskom stanju beznačajnih širokih masa. Lijepo je objasnio da je “uskoro moguć rast, ali bez zapošljavanja”.

“Katran i perje” predviđa da bi nakon toga moglo uslijediti sladostrašće vladajuće klase zbog napumpanog BDP-a i balona na burzi, žrtve tržišne ekonomije bit će i dalje obogaljivane, vlasnici, direktori i burzovni špekulanti bajat će o vlastitom uspjehu, a mi neuki malograđani još ćemo ih više mrziti zbog brojnih uspjeha.

U proganjanju aveti socijalizma, u društvu HDZ-ovaca također se istaknuo prekaljeni antikomunist i praliberal Ivo Banac. Na skupu je bio i Robin Harris, bivši savjetnik Maggie Thatcher, čija je pojava ukazala na smjer kojim bi Karamarkova Hrvatska mogla otići – i nikada se ne vratiti. Analitičari izražavaju žaljenje što se nije pojavio nijedan od suradnika Augusta Pinocheta.

Petar Glodić