Kronika

Istraživanje Foruma za slobodu odgoja i Mreža centara za politike obrazovanja

Udžbenici proizvode podelu

Više od 30 odsto učenika srpskih programa se ne slaže s tvrdnjom da je prikaz istorije u udžbenicima pošten

Iako Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i drugi zakonski propisi u Hrvatskoj garantuju pravo na obrazovanje na maternjem jeziku i pismu, o školovanju pripadnika srpske zajednice već godinama se govori u negativnom kontekstu, kao obliku podeljenosti, odvajanja i nečemu što Srbi zagovaraju na svoju štetu. Uprkos takvoj percepciji, nalazi studije koju su proveli Forum za slobodu odgoja i Mreža centara za politike obrazovanja, otkrili su paradoksalno stajalište učenika u hrvatskim školama u Vukovarsko-sremskoj županiji koji većinom ne odobravaju nastavu na srpskom jeziku i pismu, ali istovremeno nisu spremni da pohađaju isti razred s učenicima srpske nacionalne manjine.

S druge strane, jedan od nalaza govori da se kod poučavanja istorije više od 30 odsto učenika srpskih jezičnih programa ne slaže s tvrdnjom da je prikaz većinske i manjinske istorije u hrvatskim udžbenicima ujednačen ili pošten, dok 86 odsto dece kaže da im nastavnici govore kako ono što piše u udžbenicima nije tačno tako, već ispravljaju poruku službenog istorijskog kurikuluma.

– Hrvatska još nije na tom nivou da može reći da odvojene škole uopšte nisu potrebne.  Zajedničke škole bile bi korak napred, ali dok god se nacionalne manjine ne prepoznaju u kurikulumima i udžbenicima, potreba za odvojenim obrazovanjem će ostati, smatra Lana Jurko, izvršna direktorica Mreže centara za obrazovne politike.

Istraživanje čiji su rezultati predstavljeni na konferenciji u Vukovaru pod nazivom “Održivost podeljenog obrazovanja”  provedeno je 2011. i 2012. godine među učenicima osmih razreda u Vukovarsko-sremskoj i Istarskoj županiji s ciljem da se ustanove razlike između stavova dece koja pohađaju školu na hrvatskom jeziku i onih koji pohađaju nastavu na jeziku svoje manjine. U Istri su te razlike puno manje. Uz postojeće modele obrazovanja A,B i C, predstavljena je i inicijativa Nansen dijalog centra koji uz pomoć Vlade Norveške već deset godina pokušava osnovati integrativnu školu u Vukovaru.

– Tu ideju podržalo je Ministarstvo obrazovanja, pa će od jeseni naredne godine program nove škole zaživeti u Vukovaru i Kninu, najavio je ministar Željko Jovanović istakavši da svaka nacionalna manjina ima pravo da odluči na koji način će se školovati, ali da treba omogućiti dodatni izbor.

Marica je majka dvoje srednjoškolaca vukovarske Ekonomske škole. Ne sviđa joj se model A po kojem se školuju njena deca, ali boljeg izbora, kaže, nije bilo.

– Deca srpske nacionalnosti bi trebala više da uče o srpskoj kulturi, književnosti, umetnosti i istoriji, a matematiku i neke druge predmete mogla bi učiti s decom većinskog naroda. Mislim da bi se tako umanjile razlike. Ovako su potpuno odvojeni jedni od drugih. Od rata je prošlo više od 20 godina i trebamo početi da živimo normalno, kaže ova 43-godišnjakinja iz Bršadina. Situacija je daleko od normalnog. Iako deca sada idu u istu smenu, podeljenost je i dalje izražena.

– Zna se u koji obližnji kafić idu Srbi, a u koji Hrvati, čak i doručak kupuju u različitim pekarama, priča Marica i dodaje kako su razlike izražene unutar škole. “Kad učenici srpske nacionalnosti izrade neki plakat, on ne može biti izvešen u holu već samo u učionici srpskog jezika. Početkom školske godine roditeljima je saopšteno da će godišnjaci maturanata biti štampani isključivo na hrvatskom jeziku te da će radovi učenika srpske nacionalnosti biti prevedeni”, kaže naša sagovornica.

– Moj sin pohađa osmi razred u nastavi na srpskom jeziku i pismu. Želja mu je da upiše farmaciju u Osijeku, a mene je strah hoće li tamo doživeti neprijatnosti, pogotovo nakon svega što se poslednjih meseci događalo oko ćirilice u Vukovaru, kazala nam je Vukovarka koja smatra da školovanje treba biti jedinstveno, ali da se u programe uvedu i sadržaji  o manjinama.

– Pre rata smo učili o značajnim ličnostima iz redova svih naroda i narodnosti, a danas ni za Srbe koji su svetski poznati i priznati nema mesta, kaže naša sagovornica.

– Kada se govori o podeljenom školstvu ne priča se o pravu na obrazovanje Talijana, Mađara, Čeha i drugih manjina već samo o školovanju srpske manjine. O nekoj novoj školi se ne govori u kontekstu promene loših aspekata hrvatskog školskog kurikuluma ili veće integracije u zemlji već samo u kontekstu školovanja Srba u Vukovaru, rekao je na konferenciji potpredsednik Srpskog narodnog veća Saša Milošević, upitavši zašto se pravo na obrazovanje na maternjem jeziku kao temeljno ljudsko pravo stalno preispituje i zašto mu se stalno pridaju negativne konotacije.

– Nisu u pravu oni koji u tom obrazovanju vide generator socijalne isključivosti i uzrok društvenih podjela. Obrazovni sistem je napadnut snažnim prodorom religijskih vrijednosti što ozbiljno dovodi u pitanje svjetovni karakter našeg školstva i izuzetna etnocentričnost gdje nema mesta za druge, gdje se ne može čitati Simu Matavulja, gdje se ništa ne može čuti o Milutinu Milankoviću, o dječjim logorima u Sisku, gdje nema obaveznih poseta Jasenovcu. Hrvatsko školstvo je samo nešto što reflektira ukupne odnose u društvu i ono po nekim svojim karakteristikama nije obrazovni sistem već još jedan kanal koji proizvodi i prenosi istinu o pobjedniku i poraženom u ratu od 1991. do 1995. godine – kako je to postavljeno u mitu o ratu, istakao je potpredsednik SNV-a.

Milošević je zamerio vlastima što još nije osnovana katedra za studiranje srpskog jezika, što je  program obrazovanja za učitelje razredne nastave pre nekoliko godina ukinut i što uprkos ispunjavanju svih zakonskih uslova još nisu registrovane srpske škole u sredinama s većinskim srpskim stanovništvom.

Dragana Bošnjak

Malo mjesto pokraj Daruvara prednjači u manjinskom obrazovanju

Dežanovac – uzor u C modelu

Već četiri godine uzastopno u Osnovnoj školi Dežanovac nedaleko Daruvara održava se nastava prema modelu C, a interesa je sve više

Prema zadnjem popisu stanovništa, srpska nacionalna manjina prva je po brojnosti na području Bjelovarsko – bilogorske županije. Unatoč tome, takvi statistički podaci ne preslikavaju se na zainteresiranost djece za njegovanje srpskog jezika i kulture. Upravo suprotno, zainteresiranost kao da je izostala. U Daruvaru, gradu koji je prepoznat po svom multikulturalizmu, te kao sredina koja njeguje svoju višenacionalnu tradiciju, ovakav oblik nastave nije prepoznat. Održava se samo u Područnoj školi Gornji Daruvar kojoj je od ministarstva odobren minimalan broj sati budući da je zainteresiranost jako mala.

Prve korake prema provođenju nastave prema modelu C na području grada Daruvara i županije općenito, napravilo je Srpsko narodno vijeće Daruvar na čelu s predsjednikom Brankom Kovačićem još prije 4-5 godina. Dolaskom na mjesto predsjednika, Kovačić je stupio u kontakt s nadležnim institucijama od kojih je, kako ističe, dobio punu podršku -ponajprije od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, odnosno zamjenika ministra Mirka Markovića. Razumijevanje nije izostalo ni od tadašnjeg ravnatelja daruvarske osnovne škole Ivana Cegledija. Kovačić tvrdi da je obišao sva kućanstva koje je mogao i podijelio anketne listiće, ali i porazgovarao s roditeljima o mogućnostima pohađanja nastave prema modelu C. Nakon toga sazvan je i sastanak.

– Bio sam iznenađen da najmanje razumijevanja za ovakav oblik nastave imaju upravo roditelji. Ne znam što je razlog tome. Na početku smo imali desetak zainteresiranih učenika, poslije se taj broj postupno smanjivao. Kao razloge sam čuo dodatnu opterećenost učenika, ali i šikaniranje od strane druge djece,  u što osobno ne vjerujem. Ipak, današnja događanja oko ćirilice obeshrabruju, a mnogi od roditelja su nezaposleni i boje se izdvajati sebe ili svoju djecu po bilo kojoj osnovi. Međutim, vidim da po kulturnim društvima djece ima i ustrajati ću i dalje na tome da se nastava po modelu C održava na području grada Daruvara – tvrdi Kovačić.

Zalaganje u tom smjeru iskazuje i zamjenik župana iz redova srpske nacionalne manjine Saša Lukić. Kao primjer dobre prakse Lukić ističe Osnovnu školu Dežanovac u kojoj se već četvrtu godinu zaredom održava nastava prema modelu C. Iz prošlogodišnjeg iskustva vidljivo je da je lakše organizirati nastavu u manjim, odnosno ruralnim, nego u većim i gradskim sredinama, iz čega proizlazi da seoske sredine više brinu o tradiciji. Rezultati, odnosno brojnost učenika koji pohađaju nastavu prema C modelu nisu onakvi kakvi bi mogli biti, ali Županija je spremna uložiti dodatne napore i potaknuti roditelje da već iduće školske godine prijave djecu na ovakav tip dopunske nastave.

– Bjelovarsko – bilogorska županija nastoji u suradnji sa školama i Ministarstvom osigurati  svu logistiku i pomoć, bilo u materijalnom, stručnom ili organizacijskom smislu. U suradnji s općinskim i gradskim Vijećima srpske nacionalne manjine provest ćemo anketu među sugrađanima zainteresiranima za provođenje nastave po modelu C u onim mjestima gdje ima djece, tako da od sljedeće školske godine krenemo s puno većim brojem polaznika. Isto tako, moram naglasiti da ostvarenje nastave mnogo ovisi i o ravnateljima škola u kojima se nastava provodi ili bi se mogla provoditi – zaključuje Lukić.

Situacija je drugačija u već spomenutoj općini Dežanovac, svega petnaestak kilometara udaljenoj od Daruvara. Prije četiri godine, kada se počelo s nastavom po modelu C imali smo 11 učenika, no danas ih je 18, ističe ravnatelj Osnovne škole Dežanovac Rudolf Urbanek.

– Nitko od nastave u tom obliku nije odustao. Porast bilježimo iz godine u godinu. Roditelji i djeca su zadovoljni, a uz nastavu provode se i određene dodatne aktivnosti na zadovoljstvo učenika. Tako se već niz godina u dežanovačkom odmaralištu u Tkonu na otoku Pašmanu održava Ljetna škola srpskog jezika i kulture u organizaciji SKD Prosvjeta. Ove godine takvu vrstu edukacije pohađalo je 11 učenika iz Osnovne škole Dežanovac. Također, trudimo se svake godine organizirati nastavu u prirodi na lokaciji manastira Pakra koji se nalazi između Daruvara i Pakraca. Ondje djeca kroz njegovanje srpskog jezika stječu potrebna znanja, ali ujedno na drugačiji način nego kroz standardni tip nastave, uče o povijesti toga kraja, umjetnosti, glazbenoj i plesnoj kulturi te njeguju svoj nacionalni identitet i podrijetlo. Zadovoljan sam i suradnjom sa Županijom koja je iskazala podršku u svim dosadašnjim projektima i to u obliku potrebe organiziranja prijevoza do lokacija na kojima se održavala terenska nastava ili u obliku potrebne opreme za provođenje ili bolju kvalitetu nastave – kaže Urbanek.

Sugovornici se slažu da najveća zasluga pripada upravo učiteljici Radi Božić koja je izuzetno ponosna na svoje učenike. Učiteljica Božić održava razrednu nastavu u Područnoj školi Trojeglava i Područnoj školi Blagorodovac, te predmetnu nastavu u Osnovnoj školi Dežanovac. Sveukupno 18 učenika podijeljeno je, u kako ih ona naziva, dvije “male” i dvije “velike” skupine, ovisno o uzrastu učenika. Svaka skupina ima po dva sata nastave tjedno.

– Jako mi je drago što ove godine imamo i tri prvašića. Nastavu za njih najvećim dijelom oblikujem kroz igru i crtanje. Ipak je njima jednaki problem pisanje i latinice i ćirilice, ne želim ih dodatno zbunjivati – ističe Božić.

Danijela Havranek

•  

Milan Rašula, predsjednik VSNM-a Istarske županije

U Istri – nikad bolje

Čudi retorika Mirjane Galo koja ne čini dobro niti stranci, niti Srbima u Istri 

Koliko je vijeća na području Istre formirano u proteklih deset godina?

U prvom sazivu 2003. Formirali smo dva veća, županijsko i gradsko u Puli, a na izborima 2011. formirana su veća u Rovinju, Poreču, Umagu, Labinu, Vodnjanu, u opštinama Fažani i Medulinu uz predstavnika za grad Buje. Veća kao institucionalni oblik organiziranja Srba, prate udruge građana kao baza: Klub Srba Istre, Zajednica Srba Istre u Puli, Vodnjanu, Umagu, Rovinju i Raši, Klub Srba Poreča, Buja i Labina, Srpsko kulturno društvo Istre “Nikola Tesla” u Puli i pododbori “Prosvjete” u Umagu i Poreču. Devet veća, predstavnik u Bujama i deset udruženja građana predstavljaju veoma dobru osnovu za kvalitetan rad.

Kako vidite položaj Srba u Istarskoj županiji i gradovima i općinama gdje oni žive, od Pule nadalje?

Srbi su apsolutno ravnopravni i slobodni u izražavanju svih svojih različitosti i posebnosti. Saradnja sa lokalnim vlastima je veoma dobra! Od župana, gradonačelnika i načelnika, preko stručnih službi gradova i opština, imamo svu moguću podršku i partnerski odnos. Primera radi, u Puli je od 173 zaposlenih u upravi 34 Srba (20 posto), a to se lako može proveriti. U Istri se ljudi nikada nisu zapošljavali po načelu prebrojavanja krvnih zrnaca, pa čudi takva retorika potpredsjednice SDSS-a Mirjane Galo, što ne čini dobro niti stranci, niti Srbima u Istri. Za redovne aktivnosti dato nam je na korišćenje cca 600 m2 poslovnog prostora u Puli, Poreču, Umagu, Labinu i Raši, a dodjelu prostora očekujemo u Rovinju, Vodnjanu i Fažani.

Koje bi bile najznačajnije manifestacije?

Bitno je da u najboljem svetlu predstavimo našu kulturu i drugim manjinama i žiteljima Istre, a ne samo da je mi konzumiramo. Tokom ove godine organizirali smo 15-ak manifestacija među kojima su i Dani kulture Srba Bujštine, Peti Dani srpske kulture u Istri, Izložba slika Olje Ivanjicki u Rovinju, Vidovdanski sabor Srba Istre u Poreču, Petrovdan u Labinu, te manifestacija “Fažani s ljubavlju. Saradnja sa Konzulatom Srbije u Rijeci je veoma dobra, ali smo više upućeni na Ministarstvo kulture RS i Kancelariju za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, bez kojih “Dani srpske kulture u Istri”  ne bi bili mogući.

Kakav je odnos između manjinskih Vijeća, organizacija i SPC-a u Istri?

Odnos veća i udruženja je sjajan. Radi kvalitetnije saradnje i povezanosti, formirali  smo početkom ove godine Koordinaciju Srba u Istri s ciljem razmene ideja, pomaganja u realizaciji projekata i umrežavanja. Koordinacija nije upisana u registar i nema pravnu osobnost, ali ima veliki uticaj na lokalnu vlast. Sa SPC-om i parohom Goranom Petkovićem koji službuje u Istri, odlično sarađujemo. On obilazi preko 600 domova po Istri, pa ima najjači uticaj na naše ljude. Nažalost sa SDSS-om Istre nije izgrađen dobar odnos. Ne našom krivicom! Postoje neki hendikepi u političkom promišljanju vrha SDSS-a Istre. Ako su iz stranke izbačeni brojni osnivači i uticajni ljudi, a istupilo i niz mladih aktivista iz razloga što su razmišljali svojom glavom, perspektiva stranke u Istri je upitna.

Koliko djece pohađa vjeronauku ili dodatnu nastavu na srpskom jeziku? 

Pravoslavna veronauka i nastava po C modelu se u školama ne pohađaju jer nitko nije pokazao interes. Više puta smo pozivali zainteresirane da se jave, ali postoji neka zadrška. Mi ćemo svakako ustrajati i nadam se da ćemo otvaranjem Srpskog kulturnog centra  u 2014.  konačno realizovati i taj projekat. Za sada u SKDI “Nikola Tesla” pedagog Branka Daić Bursać drži fakultativan program – školicu ćirilice i likovnu radionicu.

Nenad Jovanović

•  

Postojanost ustavnih zakona

U Saboru, na raspravi o Prijedlogu promjene Ustava RH, u ime Kluba zastupnika SDSS-a Mile Horvat je istaknuo da je dobro što procedura predviđa donošenje Ustavnog zakona na način kako se donosi i sam Ustav, u tri koraka sa 101 glasom, odnosno dvotrećinskom, kvalificiranom većinom svih zastupnika.

– Pitanja kojima se uređuju prava nacionalnih manjina, rad Ustavnog suda, kao i način provedbe samog Ustava, uređuju zakoni koji se donose po postupku utvrđenom za promjenu i donošenje Ustava, po novom konceptu zovu se vrlo jasno – ustavnim zakonom. No, nije dobro ako je njihova jedina distinkcija od ostalih zakona to što se zovu organskim i što se donose takvom većinom, jer moraju imati ustavni karakter u svojim glavnim elementima. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina koji je samo po nazivu ustavni, suštinski organski, podložan je ocjenama ustavnosti pojedinih njegovih odredbi. On se sukladno tome i provodio, ali danas imamo primjer Statuta Grada Vukovara gdje lokalna samouprava degradira odredbe Ustavnog zakona. Dakle, ustavnim promjenama treba onemogućiti svako neosnovano pogoršanje osnovnih sadržaja sva tri ustavna zakona – kaže Horvat. Dodaje kako su novim izmjenama riješena dva temeljna problema oko referenduma – definirano je što ne može biti predmet referenduma te novi logični cenzusi za njegovo provođenje.

– Model koji je predložen ovim izmjenama prava je mjera odnosa građanskog izjašnjavanja i funkcioniranja pravnog sustava, kako bi se u krajnjem slučaju osigurala i određena politička stabilnost – ističe Horvat.

Dok je u Hrvatskoj po sadašnjem modelu potrebno za referendum skupiti 450 hiljada potpisa na 4,3 miliona stanovnika, Horvat navodi primjer drugih zemalja: u Slovenij treba 40 hiljada potpisa na 2 miliona stanovnika, Italiji 500 hiljada na 58 miliona, Švicarskoj 50 hiljada na 7 miliona i u Mađarskoj 200 hiljada na 9,9 miliona.

•  

Otežano dobivanje “Pomoći u kući”

Na saborskoj raspravi o Zakonu o socijalnoj skrbi, Mile Horvat je rekao da se država morala ranije brinuti uglavnom o nemoćnim i starim ljudima, a danas mora brinuti o radno sposobnom stanovništvu. Od ukupno 114 hiljada korisnika socijalne pomoći, više od 50 hiljada radno je sposobnih, a koji su na Zavodu za zapošljavanje u prosjeku po 5 godina.

– Za novi imovinski cenzus za socijalna davanja, koji je predložen izmjenama zakona, u obzir se uzimaju sva raspoloživa sredstva pojedinca, dakle, vlastita štednja, dionice, stanje na računima, nekretnine, pokretnine u vlasništvu, što dosad to nije bio slučaj. U imovinu ne bi ulazio osnovni životni prostor, objekt do 35 kvadrata za samca, a od cenzusa bi se odbio i automobil. No, iskustvo s terena pokazuje da sustav pada na pojedincu. Na primjer, porodica iz Siska, koja nema pokretnu imovinu, ne ostvaruje pravo na socijalnu pomoć, što je procijenio zaposlenik Centra za socijalni rad, jer posjeduje stari neregistrirani motor APN-4 – kaže Horvat.

Dodaje da postoje i slučajevi da sezonski radnici, ukoliko rade par dana u sezoni, nemaju pravo na socijalnu pomoć. I onda dolazi do toga da, ne želeći da im prestane socijalna pomoć, u sezoni rade ilegalno, čime dolazi do kolizije dva interesa, provođenja socijalne politike i provođenja financijske evidencije.

– Institut pomoći u kući dosad je bio u programu međugeneracijske solidarnosti. Svaka izabrana jedinica lokalne samouprave na sto korisnika mogla je zaposliti određeni broj djelatnika. Iz državnog proračuna bi se izdvajale plaće za njih, a jedinica lokalne samouprave bi participirala u tim troškovima, te bi osigurala prijevoz za provođenje pomoći u kući, što je vrlo bitno za prostore posebne državne skrbi, recimo za Liku gdje su deseci kilometara od jedne kuće do druge. Iako će se novim Zakonom nastaviti s uslugama ove pomoći problem je što će centri za socijalnu skrb izdavati rješenja tko ima pravo na njih, čime će se povećati administriranje za postojeće korisnike, smanjit će se obim usluga, a mnogi korisnici će izgubiti to pravo, jer koriste još neka socijalna davanja – zaključuje Horvat.

Mirna Jasić

•  

Predavanje o filozofu u karlovačkoj Gimnaziji

Kritičar svega postojećeg

Gajo Petrović je bio najpoznatiji filozof s područja bivše Jugoslavije u cijelom svijetu – Slavko Goldstein

U organizaciji Udruženja za razvoj građanske i političke kulture Karlovac – Polka i Hrvatskog filozofskog društva, a pod pokroviteljstvom Gimnazije Karlovac, u toj je školi održano predavanje o poznatom Karlovčaninu i jednom od najvećih filozofa južnoslavenskih prostora, Gaji Petroviću. Najveća predavaonica bila je ispunjena do posljednjeg mjesta učenicima, ali i građanima kojima je to bila prilika da se podsjete na djelo ovog filozofa. Sve prisutne je pozdravio direktor škole Damir Mandić, dok je profesorica filozofije Mojca Rapo White ukratko podsjetila na Gaju, rekavši da je, među ostalim stekao i počasni doktorat u Strasbourgu. To je bio samo dio programa obilježavanja 20. godišnjice smrti poznatog filozofa.

– Uskoro otkrivamo spomen-ploču filozofu na adresi Lukšićeva 2, u samom centru grada, gdje je Petrović proveo veći dio mladosti. Spomen ploča će se izraditi uz financijsku pomoć Regionalne zaklade za lokalni razvoj Zamah te Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, najavio je predsjednik Polke Marin Bakić.

O Gaji Petroviću potom je govorio njegov prijatelj, također Karlovčanin, pisac, povjesničar i publicist Slavko Goldstein. Kazao je da su Petrovića događaji sa početka devedesetih jako potresli pa je usprkos bolesti napisao pismo svim građanima Hrvatske, posebno Srbima, da ne rade ništa što bi moglo odvesti događaje u krivom smjeru.

– Njegov apel nije uspio i zbog toga je bio vrlo nesretan. Gajo je izuzetno volio Karlovac i bio je vrlo uporan u filozofskim polemikama, mnogo je čitao i imao je izvrsno pamćenje, bio je superioran svima nama prijateljima, rekao je Goldstein.

Dodao je da je Petrović bio najpoznatiji filozof s područja bivše Jugoslavije u cijelom svijetu. Ono što ga je učinilo poznatim je časopis Praxis. Podsjetio je Goldstein i na Ljetnu korčulansku školu.

– Praxis je bio časopis u kojem su pisali najveći domaći, ali i strani filozofi, lijevo orijentirani kritičari svega. On je bio pionir reformacije marksizma, oslanjao se na rane Marxove radove; do 1848. godine. Gajo je postao vodeći kritičar šablonskog i dogmatskog marksizma u doba staljinizma. O tim kritičkim tekstovima često je raspravljao i CK KPJ jer mu se nije sviđalo takvo kritičko razmišljanje – kritika svega postojećeg, rekao je Goldstein i podsjetio na mali incident između Gaje i Savke Dapčević-Kučar. Ona je, naime, kritizirala filozofa da pretjeruje u vezi Marksa. Gajo joj je odgovorio da mu je jako žao što je pogrešno čitala Marksa jer on na 18 mjesta u radovima navodi  rečenicu – “kritika svega postojećeg”.

– Ovo je karakteristično za Gaju jer je on u polemikama odgovarao samo činjenicama. Praxis je u socijalističkoj Jugoslaviji otvorio vrata kritici. Zbog takvih stavova Gaju su mnogi kritizirali, ali ga nisu imali petlje zabraniti više od deset godina, da bi potom bio izbačen iz KPJ ali je nastavio kritički pisati, rekao je Goldstein.

M. Cimeša 

Tribina VSNM-a Zagrebačke županije

“Prosvjeta” je naše ministarstvo

Čedomir Višnjić je naglasio da je “Prosvjeta” svojevrsno ministarstvo kulture i prosvjete Srba u Hrvatskoj

U organizaciji VSNM-a  Zagrebačke županije održana je tribina “Kulturna autonomija Srba u Hrvatskoj” o čemu je govorio predsjednik “Prosvjete” Čedomir Višnjić.

Govoreći o identitetu Srba u Hrvatskoj, Višnjić je naglasio da je “Prosvjeta” svojevrsno ministarstvo kulture i prosvjete Srba u Hrvatskoj, ističući u kakvim je okolnostima formirana i kakav je bio njen rad i dosadašnje tekovine.

– Kulturu Srba u Hrvatskoj mogli bismo usporediti s kućom koja je sagrađena bez temelja, grede su naslagane bez čavala, a krova nije ni bilo, ali koja se održala sve vrijeme, rekao je Višnjić. Podsjetio je da su Srbi kao stanovnici Vojne krajine pod upravom Beča od 15. vijeka naovamo živjeli težak život, a da se tek polovinom 19. vijeka značajnije povećala brojnost jer nije bilo gubitaka u ratovima, zbog čega se javila prenaseljenost koja je uzrokovala i migracije Srba.

– Početkom 20. vijeka Srbi su u Hrvatskoj činili 25 posto stanovništva, s tim da je u Dalmaciji bio manji postotak, rekao je Višnjić i dodao da Srbi iz Hrvatske nikad nisu bili teme ni jednog kolegija bilo na fakultetima u Zagrebu, bilo na fakultetima u Beogradu.

Prisutnima se obratio i predsjednik VSNM Zagrebačke županije Đuro Zatezalo, nabrojavši aktivnosti vijeća uz najavu održavanja i drugih tribina koje se bave tematikom Srba u Hrvatskoj.

N. J.

Sjećanje na žrtve u Zapadnoj Slavoniji

Parastos u Voćinu

Dan nakon parastosa nepoznati počinitelji srušili su ogradu i kapiju crkve, a večer kasnije netko je zapalio jaslice 

Parastosom u crkvi Svetih Otaca u Voćinu, stotinjak članova obitelji, prijatelja, znanaca i mještana prisjetilo se 67 poginulih civila s područja većinskog kraja u ratu 1991. godine. Liturgiju je vodio paroh slatinski Dragan Gaćeša. Prema riječima Igora Pavkovića, dožupana Virovitičko-podravske županije i zamjenika predsjednika SNV-a Virovitičko-podravske županije, parastosom je obilježena i godišnjica egzodusa gotovo 50 tisuća Srba iz zapadne Slavonije.

– Prisjećamo se više stotina civilnih srpskih žrtava od kojih se mnogi i danas vode kao nestali. Proces lociranja, ekshumacije grobnica i identifikacije nestalih je neučinkovit, a pravo na istinu o stradanju, dostojno komemoriranje i sjećanje na žrtve uskraćeno – kaže Pavković.

Skupu su, među ostalima, bili nazočni i Bosa Prodanović, ministar-savjetnik, zamjenik šefa misije Ambasade Republike Srbije, generalni konzul Republike Srbije u Vukovaru Živorad Simić, predsjednik Srpsko demokratskog foruma Veljko Džakula i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac.

– Vrijeme je da se počnemo prisjećati svih stradalih i da se počnemo približavati jedni drugima kroz tu vrstu sjećanja i komemoriranja. Za sada to radi svatko za sebe. Treba se sjećati egzodusa čije su posljedice goleme. Velika većina ljudi se nije vratila, niti se mogla vratiti. Naša je dužnost da se sjećamo i politika koje su poticale egzodus i onemogućavale ljudima da se vrate. Na žalost, za zločine koji su počinjeni prema Srbima u zapadnoj Slavoniji 1991. i 1995. godine nitko nije odgovarao –  izjavio je Pupovac nakon parastosa.

No, priprema ovogodišnjeg komemorativnog okupljanja izazvala je niz negativnih reakcija. “Unatoč jasnom izražavanju sućuti i tužnom sjećanju na hrvatske žrtve ubijene u periodu kada su srpske snage kontrolirale ovo područje, SNV-u je opstruirano pravo na dostojno sjećanje i komemoriranje srpskim civilnim žrtvama čime je u lokalnom stanovništvu stvoreno stanje straha. Ometanje priprema komemoracije jasni su pokazatelji atmosfere u kojoj se srpskoj zajednici ne želi dopustiti čak niti komemorativno okupljanje i sjećanje na stradanje i egzodus, priopćeno je iz SNV-a. Ono čega su se organizatori pribojavali se i dogodilo – dan nakon parastosa nepoznati počinitelji srušili su ogradu i kapiju crkve, a večer kasnije netko je zapalio jaslice u središtu sela.

– Poduzimamo sve mjere da otkrijemo počinitelje koji su oštetili ova dva sakralna objekta – rekao nam je kratko glasnogovornik PU Virovitičko-podravske Josip Štajdohar.

Goran Gazdek

•  

SDSS o paljevini restorana HOC-a Bjelolasica i ugroženoj egzistenciji

Paljevine nisu slučajne

Uništavanje HOC-a Bjelolasica uzrokuje odumiranje seoskih područja

Zamjenik karlovačkog župana Siniša Ljubojević i zamjenik gradonačelnika Ogulina Mićo Zatezalo ukazali su na teške posljedice nedavno požara restorana na jezeru Sabljaci u okviru Hrvatskog olimpijskog centra na Bjelolasici, ali i ponovili da se u srpska sela na širem području Ogulina ništa ne ulaže.

– Posljedica požara bit će pojačane migracije stanovnika Jasenka, jer su mnogi i nakon paljenja prvog restorana odjavili usluge iznajmljivanja skijaške opreme, vožnje saonicama i kočijama i proizvodnje domaće hrane, rekao je za Novosti Ljubojević, dodavši da je 10 do 20 porodica iznajmljivalo smještaj koga na samoj Bjelolasici u vrijeme pune sezone nije bilo dovoljno.

– Osim toga, četrdesetak ljudi s tog područja radilo je na Bjelolasici, tako da su uzdrmane i te porodice. Sada neki rade u šumariji Jasenak, radi još jedna kavana i jedna trgovina, a ostali su rasuti po Ogulinu, Rijeci i Zagrebu u potrazi za poslom, kaže Ljubojević.

Da nema ravnomjernog ulaganja pokazuje i podatak da šumarije Jasenak i Drežnica eksploatiraju hiljade kubika drvne mase, a od toga Hrvatske šume uplaćuju oko milion kuna šumskog doprinosa jedinici lokane samouprave.

– Ona ih ne vraća u izgradnju i obnovu infrastrukture iako se na tom području zbog teških kamiona habaju ceste. Nije se ulagalo u Jasenak, a iako smo u tom selu imali HOC, nismo se trudili da ga uredimo, počevši od činjenice da tamo nema vodovoda, a da ne govorim koliko je nerazvrstanih cesta neasfaltirano. Iako nije bilo rata, ta sela nemaju vode, kaže Ljubojević.

Sve to, kako su naglasili u SDSS-u, uzrokuje odumiranje seoskih područja, pa se  u Drežnici broj stanovnika po popisima od 1991. godine svakih deset godina smanjivao, i to s 891 na 729 a 2001. na 509,  da bi u posljednje dvije godine taj broj još drastičnije pao.

Što se tiče samog HOC-a, ova ustanova vjerojatno će morati u stečaj, kao što je to najavilo Ministarstvo turizma, ali je moguće napraviti plan restrukturiranja i ulaganja, smatra Ljubojević.

– Država može intervenirati ako bi to bio strateški projekt, ali je pitanje koliko to želi, kaže Ljubojević koji smatra i da je u požarima na objektima HOC-a, previše slučajnosti.

– Dva restorana su izgorjela, a u međuvremenu u Ogulinu nismo imali nikakvih požara, kaže karlovački dožupan.

Nenad Jovanović

•  

Literatura i turizam u Topuskom

Prva hotelska knjižnica

Ideja se rodila kada je Topuščanin Miljenko Batalo darovao Top – Termama 500 knjiga

U hotelu Toplica u Topuskom, najvećem turističkom centru Sisačko – moslavačke županije, pjesnik Enes Kišević otvorio je, jedinu hotelsku knjižnicu i čitaonicu u Hrvatskoj, smještenu odmah do recepcije, namijenjenu gostima hotela. Zanimljiva ideja rodila se kada je Topuščanin Miljenko Batalo darovao Top – Termama gotovo 500 knjiga koje je sakupljao cijeli život.

– Bilo mi je nekako žao da toliko knjiga leži u mojim vitrinama kod kuće, pa sam ih odlučio darovati, kako bi ih što više ljudi pročitalo. Ljudi iz Top – Termi odmah su pronašli prostor i u holu hotela postavili malu knjižnicu, što me izuzetno raduje, jer sam postigao svoj cilj – kaže Batalo. Zamisao je da gosti hotela bez ikakve naknade posuđuju knjige i koriste prostor za čitanje, ali uz obavezu da, kada ponovo dođu u Topusko, sa sobom ponesu barem jednu svoju knjigu na dar ovdašnjoj knjižnici.

– Svojevremeno sam u Hamburgu bio gost hotela koji ima svoju knjižnicu u glavnom holu i kada smo ovdje dobili knjige na poklon, sjetio sam se te knjižnice i “ukrao” ideju. Dio prostora uredili smo u starinskom stilu, nabavili stari radio prijemnik i pisaću mašinu, pronašli smo veliki stol iz doba Austrougarske, napravili police, prostrli veliki tepih i – eto knjižnice. Još tražimo prikladan starinski luster – objašnjava ravnatelj Lječilišta Topusko Gordan Žurga.

Na otvaranje je, za kuma knjižnice, pozvan pjesnik Enes Kišević koji je, odbivši bilo kakav honorar, čitav događaj pretvorio u večer poezije, te otkrio ploču na zidu u koju je ugraviran njegov stih: ” Naše je samo ono što smo drugima dali…”

– Nisam mnogo dvojio kada su me pozvali da otvorim ovu neobičnu knjižnicu. Izvrsnoj i plemenitoj ideji jednostavno nisam mogao odoljeti. Posebno sam bio iznenađen i počašćen kada sam otkrio ploču na zidu na kojoj je urezan moj stih. To što je knjižnica malena, ne umanjuje njenu veliku vrijednost, jer i naše oko je maleno, a u njega cijelo nebo stane  – rekao je u svom stilu pjesnik Kišević.

Gosti hotela bili su oduševljeni događajem koji je, na gitari, pratio i mladi muzičar iz Siska, Kosta Zec, student muzičke akademije u Grazu, a razgovor o poeziji i potpisivanje Kiševićevih zbirki pjesama oteglo se dugo nakon svečanog otvaranja.

Vladimir Jurišić

Aktivnosti LAG-a Baranja na razvoju ruralnih područja

Zaštititi, udružiti se i brendirati

Potrebno je potaknuti zanimanje za proizvodnju fajferica kroz osnivanje udruga i zadruga 

Lokalna akcijska grupa (LAG) Baranja i Poljoprivredni fakultet u Osijeku organizovali su u baranjskom Karancu predavanje “Prednosti i mogućnosti proizvodnje crne slavonske svinje za razvoj ruralnih područja”. Predavanje je održao docent dr. sc. Vladimir Margeta.

Osnovna prednost uzgoja crne slavonske svinje – fajferice u odnosu na uzgoj hibridnih svinja na velikim farmama, ističe docent Margeta, u tome je što se fajferica uzgaja ekstenzivno, u vanjskim ograđenim prostorima, zbog čega su potrebna znatno manja investicijska sredstva, nego kod izgradnje farmi za intenzivan uzgoj. Osim toga, uzgoj fajferica ušao je u Operativni program zaštite autohtonih hrvatskih pasmina, čime se ostvaruje mogućnost financiranja proizvodnje iz evropskih fondova, a proizvođači ostvaruju pravo na poticaje, koji trenutno iznose 700 kuna po tovljeniku, a očekuje se da će idućih godina poticaji biti i veći.

Uzgoj fajferica, međutim, ne može biti isplativ za proizvodnju mesa za tržište, nego se dodatna vrijednost može stvoriti samo preradom u visokokvalitetne, zaštićene i brendirane autohtone domaće proizvode, kao što su slavonska slanina, kulin ili čvarci. U tu svrhu potrebno je slijediti primjerezaštite autohtonih domaćih pasmina u Španjolskoj, koja je zaštitila iberijsku crnu svinju i prodaje brendirani zaštićeni specijalitet pršut “pata negru” (crni papak), čija cijena dostiže i 150 eura po kilogramu. Drugi primjer je zaštićena mađarska autohtona pasmina mangulica, a treći njemačka crna pasmina.

Primjeri iz Evropske Unije pokazuju da je ekstenzivna proizvodnja domaćih autohtonih pasmina svinja na otvorenom prostoru pogodna za seoska gospodarstva ukoliko se uspostavi vertikalni lanac otkupa, prerade i prodaje na zahtjevom evropskom tržištu, čiji je dio postala i Hrvatska.

Za početak je potrebno potaknuti zanimanje za proizvodnju fajferica kroz osnivanje udruga i zadruga, koje će se kasnije umrežiti u klaster proizvođača crne slavonske svinje. U tu svrhu u Vukojevcima pokraj Našica pokrenut je rad Poljoprivredno-uslužne zadruge Leta, koja se bavi organizovanjem proizvodnje fajferica, a upravitelj zadruge upravo je docent Vladimir Margeta. Ne treba posebno ni isticati da bi se fajferice mogle uspješno uzgajati i u Baranji pa će LAG Baranja serijom predavanja pokušati potaknuti zanimanje za takvu proizvodnju i po baranjskim selima.

J. Nedić

Osmi Dani srpske kulture

Razgovor publike i umjetnika

Dani srpske kulture fokus stavljaju na program koji direktno uključuje sugrađane i sve zainteresirane 

Ovogodišnji 8. Dani srpske kulture privukli su pažnju brojne publike s kulminacijom 13. decembra kad je u Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu održano predavanje poznatog srpskog umjetnika Milana Markovića Matisa u programu “Izvedbena umjetnost u prostoru parlamentarne politike”.

Istog dana, u Dječjem kazalištu Dubrava održana je svečana premijera predstave “Zagreb gori”, dok je dva dana kasnije upriličeno druženja poznatog animatora Borivoja Dovnikovića Borde s djecom na temu “kako nastaje crtani film”.

Predstava “Zagreb gori” rađena je po Markovićevom tekstu “Znači, Marko kao Kraljević/ Pazi vamo”, ali je prilagođena problemu diskriminacije i ksenofobije u zagrebačkoj sredini.

Nakon predstave organiziran je razgovor publike s glumcima, autorima predstave Sašom Božićem i Ksenijom Zec, direktorom kazališta Leom Vukelićem, i Dijanom Kržanić Tepavac, predsjednicom međunarodnog udruženja teatra za djecu i omladinu (ASSITEJ).

– Umjetnici trebaju stvarati predstave za mlade koje direktno komuniciraju s publikom o temama koje se bave potrebama mladih, njihovim pravima, koje hrabro i bez cenzure ukazuju o problemima u društvu u kojem žive, rečeno je u razgovoru.

Marković je predstavio i projekt “Oni žive” koji je izazvao dosta reagiranja u Beogradu i drugim zemljama gdje je izvođen. Radi se o akciji Matisa i njegove kolegice Maje Pelević u kojoj su se učlanili u sedam političkih partija i postali članovi njihovih savjeta za kulturu. Kao kulturnu platformu namjerno su svima “uvalili” prilagođeni tekst Hitlerovog ministra informiranja Josepha Goebbelsa što su partije “progutale”. O svemu tome napravili su kazališnu predstavu u kojoj su naglasili da su partije lišene ne samo ideologije, nego i politike i da se pretvaraju u grupe za podršku i uhljebljivanje kadrova.

– Dani srpske kulture najavljuju novi ciklus svog postojanja, a to je da fokus djelovanja stavljaju na program koji direktno uključuje sugrađane i sve zainteresirane u manifestaciju kroz radionički tip rada, što se i dogodilo ove godine kroz etnomuzikološki seminar Sanje Ranković i kaligrafsku radionicu Vere Stojšić Gašparovski, rekla je selektorica i organizatorica Svetlana Patafta.

– Nova dinamika manifestacije uključuje program koji će se organizirati tokom cijele godine, rekla je Patafta. Izvinjavajući se publici što ove godine nije bilo filmskog programa, obećala je da će zagrebačka publika naredne godine biti počašćena odličnim srpskim filmovima na koje je navikla od ranije.

N. Jovanović

U Dalju predstavljena knjiga “Zapovedni crkveni praznici kod Srba”

Crkveni praznici i rad

Knjiga Dušana Kolundžića govori o podeli crkvenih praznika, hrišćanskim i zapovednim praznicima

U Kulturno-naučnom centru Milutin Milanković u Dalju predstavljena je knjiga “Zapovedni crkveni praznici kod Srba”, protojereja-stavrofora Dušana Kolundžića iz Bijelog Brda, nirnberškog paroha u penziji. Knjiga je nastala tokom svešteničke službe u Nemačkoj gde su njegovi parohijani, većinom radnici u fabrikama, bili obavezni da rade, a on ih je pozivao u crkvu.

– Tada se formirala knjiga o tome kako čovek treba da se odnosi prema radu i kako taj rad može da se uklopi u hrišćanske zapovesti o praznovanju nedelje i zapovednih praznika koji su u našem kalendaru štampani crvenim slovima, rekao je prota Dušan Kolundžić.

Kroz tri poglavlja knjiga govori o podeli crkvenih praznika, hrišćanskim i zapovednim praznicima, Gospodnjim, Bogorodičinim i praznicima svetih, hramovnim, krsnim i zavetnim slavama. Odgovara i na pitanja o tome kako se svetkuju praznici, na šta obavezuju i da li je greh raditi na zapovedne praznike.

– Zapovedni praznici su svi Gospodnji praznici, dakle praznici Svete Trojice i Gospoda Isusa Hrista, zatim svi Bogorodičini praznici kao i svi svetitelji koji se slave u određenoj pomesnoj crkvi. Ima i niz svetih koji se posebno slave, najviše zbog toga što najveći deo Srba slavi svoju krsnu slavu, a to su sveti Nikola, sveti Georgije, sveti Dimitrije, sveti Jovan i drugi. Poslednji zapovedni praznici uvedeni su krajem prošlog veka, a to su Petar Cetinjski i sveti Vasilije Ostroški, pojasnio je prota Kolundžić.

– Ovo delo omogućava svakom čoveku da bez obzira ima li on teološko znanje ili ne, shvati ono što je autor hteo da kaže, istakao je protojerej-stavrofor Jovan Radivojević, posebno naglasivši lak način opisivanja i davanja odgovora na mnoga pitanja s kojima se svakodnevno susreću sveštenici.

Štampanje knjige pomogli su hodočasnici u Manastir Hilandar, iz parohije za severnu Bavarsku i Nirnberg, a koje predvodio prota Dušan od 1998. do 2003.godine. Iako je u penziji, prota Dušan Kolundžić danas redovno služi, ali i piše. U pripremi su knjige  “Nedelje posnog i cvetnog trioda” i “Molitva pred lepavinskim ikonostasom”.

D. Bošnjak

Dani srpske kulture – Miroslavljevo jevanđelje

Temelj pismenosti 

UNESCO je “Miroslavljevo jevanđelje” uvrstio među 120 najvrednijih pokretnih dobara civilizacije

U okviru Osmih Dana srpske kulture, održana je radionica kaligrafije, a dan kasnije otvorena je i izložba o Miroslavljevom jevanđelju uz prikazivanje filma “U početku beše reč” Boška Savkovića o zanimljivoj putešestviji najstarijeg sačuvanog srpskog ćiriličnog rukopisa.

Jevanđelje je pisano u drugoj polovini 12. vijeka za humskog kneza Miroslava, starijeg brata Stefana Nemanje. Služilo je za održavanje vjerskih obreda u crkvi u Bijelom Polju, a nakon nekog vremena završava u Hilandaru. Knjiga je krajem 19. vijeka završila kod Aleksandra Obrenovića, dok tokom majskog prevrata 1903. nestaje. Kasnije se otkriva da je završilo kod novog srpskog kralja Petra Karađorđevića. Jevanđelje zajedno s državnim riznicom prati povlačenje srpske vojske i državnih vlasti 1915. Biva skrivano i za vrijeme Drugog svjetskog rata, da bi nakon oslobođenja bilo smješteno u Narodnom muzeju. Nedavno ga je UNESCO uvrstio u registar svetske kulturne baštine među 120 najvrednijih pokretnih dobara.

Osim fototipskog izdanja koje je naručio Aleksandar Obrenović i koje je štampano u 300 primjeraka, postoji i suvremeno fototipsko izdanje koje je 1997., također u 300 primjeraka, štampano u Južnoafričkoj republici. Bilo je zabranjeno za vrijeme vladavine Slobodana Miloševića zbog nelegalnog načina kopiranja stranica. Novosadski knjižar Radovan Mulić pričao je o tom izdanju koje je izložio na svom štandu na beogradskom sajmu knjiga.

Voditeljica radionice o kaligrafiji Vera Stojšić Gašparovski, učiteljica u Sremskoj Kamenici, održala je dvije radionice kaligrafije, za građanstvo i učenike srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu.

Nenad Jovanović

Nedjeljna matineja za djecu u Karlovcu

Baloni u zraku

U karlovačkom Gradskom kazalištu Zorin dom, održana je redovna nedjeljna prijepodnevna matineja za djecu. Predstavu “Boje duge” izvela je voditeljica Dramskog studija Eho zagrebačkog pododbora SKD Prosvjeta, glumica Svetlana Patafta. Predstava je bila namijenjena predškolskoj djeci do šest godina starosti. Nakon predstave sva djeca su pisala poruke mira, ljubavi i dobrih želja na 120 balona u raznim bojama. Nakon toga djeca su izašla ispred zgrade kazališta i pustila balone u zrak. Želja je bila da se djeca animiraju da aktivno, kroz međusobno druženje i igru, sudjeluju u stvaranju pozitivne energije.

Uz Zorin dom koji redovno održava nedjeljne kazališne matineje u ovom projektu sudjelovali su zagrebački Centar za civilne inicijative, ogranak u Karlovcu, i Vijeće srpske nacionalne manjine u Karlovcu koje je ovom aktivnošću obilježilo Dan Vijeća srpske nacionalne manjine grada i Krsnu slavu Svetog Nikolu.

M. C.

Bejahad u Zagrebu

Od 20. do 22. decembra u Zagrebu bit će održana manifestacija “Bejahad u Zagrebu” pod motom “Kulturom do zajedništva” čiji je organizator židovska vjerska zajednica “Bet Izrael”. Nakon “Obiteljekog šabata” u petak uvečer, u subotu uvečer u Hrvatskom glazbenom zavodu bit će održan koncert Hora “Braća Baruh” i Jevrejskog kamernog orkestra iz Beograda, dok će u nedjelju ujutro biti održano predavanje i prikazivanje filma “Jevreji – naši sugrađani” nakon čega će u galeriji “Stella Skopal” biti otvorena izložba “Pravednici”.

– Manifestacija čije ime na hebrejskom znači “zajedno” proteklih 13 godina održavana je u Supetru, Hvaru, Opatiji ili Puli, ali smo je zbog recesije preselili u Zagreb i transformirali, s namjerom gostovanja jevrejskih zajednica iz bivše Jugoslavije, ali i Evrope, rekao je predsjednik Bet Izraela i organizator manifestacije Vladimir Šalamon.

– U oktobru je gostovala jevrejska zajednica iz Sarajeva, sada gostuje jevrejska zajednica iz Beograda. U drugom mjesecu 2014. gostuje jevrejska zajednica iz Berlina. Oko gostovanja Bečlija u martu surađujemo s Austrijskim kulturnim forumom, a gostovanje Pražana u aprilu organiziramo u suradnji s češkom ambasadom u Zagrebu, rekao je Šalamon, ističući da su dešavanja otvorenog tipa uz mogućnost dolaska svih zainteresiranih.

N. J.

Stogodnjak (195

20. 12. – 27. 12. 1913: zagrebački Srbi su osnovali kreditnu zadrugu za potrebe, kako su naveli, sitnog novčarskog poslovanja. Održana je osnivačka skupština, usvojena su zadružna pravila, izabran upravni i nadzorni odbor i Kraljevskom sudbenom stolu, kao trgovačkom sudu, podnijeta molba da se zadruga uvede u registar. “Zadatak je zadruge”, kako stoji u osnivačkim dokumentima, “da razvija volju i duh za štednju i da povoljnim kreditima pripomaže svojim članovima…” Sjedište zadruge je u zagrebačkoj Ilici, u kući broj 7.

* u Zagrebu je, u dubokoj starosti, umrla poznata srpska dobrotvorka Jelena Borojević. Rođena kao Rumunjka Berendei udala se za Nestora Borojevića, sina znamenitog srpskog pjesnika Nikole Borojevića. Više od pola stoljeća živjela je u Zagrebu, u srpskoj sredini, pa je oporučno srpskoj crkvi i školi u hrvatskom glavnom gradu ostavila u vlasništvo svoju kuću u Ilici 9. Osim toga dio novčane ušteđevine darovala je i nekim prosvjetno-humanitarnim društvima u gradu, među ostalima Sveučilištu Franje Josipa, gradskim siromasima i beskućnicima, pučkoj kuhinji, vatrogasnom društvu i drugima. Pokopana je u porodičnoj arkadi na Mirogoju.

* na zahtjev porodice Jove Durmana iz Dvora list Srbobran objavio je ovaj ispravak: “Nekoje srpske novine u Beogradu opisale su pogreb mladog Srbina gimnaziste, Sime Durmana, koji je kao srpski dobrovoljac, komita, poginuo u bitci s Bugarima kod Krivolaka, i tom prilikom su ga slavili kao brata Hrvata. Iz beogradskih novina prešlo je i u ostalu štampu. Mi to moramo na želju porodice da ispravimo, iako nam je i hrvatsko ime milo. Simo Durman iz Dvora u Hrvatskoj, sin poštara Jove Durmana, bio je oduševljeni Srbin, a porodica mu potječe iz srpskog sela Javornja…” Inače, Durman je pokopan na Krivolaku, kod karaule Šoba.

* na putu iz Srbije (preševski kraj) u Zagrebu se zaustavilo desetak osoba koje su kanile prijeći u Austriju i tu se zaposliti. U gradu su naletjeli na stanovitog Dimitrija Kujundžiju, poznatog po tome što ljude prevodi preko granice, priskrbljujući im pritom sve potrebne putne dokumente. On ih je, kažu, nagovorio da ne idu u Austriju, već u – Ameriku, što su oni i učinili, iako nisu imali dovoljno novca za to skupo putovanje. Ali, uskočio je Kujundžija i ponudio im novčanu pomoć, uz uvjet da svoju zemlju u Srbiji prepišu na njega kako bi namirio trošak ako dužnici slučajno ne budu mogli vratiti posuđeno. “Ljudi su pristali i povjerovali ovom agentu i otišli sa njegovim novcem u Ameriku. Ti se ljudi sada nalaze u Kanadi bez posla. Dane provode u najvećoj bijedi i nevolji (nemaju ni hleba), a naročito u strahu da će im ovaj Kujunžija prodati njihova zemljišta… I beogradski listovi trebali bi da upozore svijet, da ne nasjeda ovakvim krvopijama”, napisale su novine. Ali uskoro te su iste  novine morale objaviti i nastavak neobične priče: sve u njoj, osim imena sudionika, bilo je izmišljeno. Kujundžiji je, kako će se kasnije ispostaviti, cijelu igru namjestila suparnička putnička agencija, kako bi ga difamirala u očima mogućih klijenata i prevela ih na svoju stranu!

Đorđe Ličina