Kronika

Utihnule motorne pile

Tek nakon što je reportaža o bjesomučnoj sječi u Blatuši objavljena u Novostima, pokrenuli su se čuvari prirode Sisačko – moslavačke županije

Više od mjesec dana zvuk motornih pila razlijegao se šumama Blatuše, u blizini zaštićenog prirodnog rezervata. Do temelja su kljaštrene šumske površine, nepoznati sjekači odvozili su drvnu masu u nepoznatom pravcu bez ikakve kontrole, a sve naše žalbe i upozorenja poslane na adrese Općine Gvozd, Hrvatskih šuma, policije, inspektoratima i nadležnom ministarstvu, kao da su bačene u vjetar. Tek nakon što je reportaža o bjesomučnoj sječi objavljena u Novostima, pokrenuli su se čuvari prirode iz Javne ustanove za zaštitu prirodnih vrijednosti Sisačko – moslavačke županije. Tada su, zajedno s policijom obišli teren, utvrdili činjenično stanje i napokon zaustavili sječu koja je već, u dobroj mjeri, promijenila mikroklimu u posebno zaštićenom botaničkom rezervatu Blatuša, jedinstvenom evropskom cretnom staništu rijetkih biljnih vrsta Đon – močvar, rekao nam je Robert Šenk, stanovnik eko-sela u Blatuši, zadovoljan što je sječa zaustavljena, ali i zabrinut zbog već pričinjene štete.

S nekoliko hektara potpuno ogoljenih visoravni više se ne čuje pjev ptica, nestali su zečevi, jastrebovi i srne, a s prvim kišama vodene bujice će se slijevati u zaštićeni biljni rezervat i nanijeti štetu ionako ugroženim biljnim vrstama, posebno bijeloj šiljkici, rosiki i suhoperki. U dobroj mjeri ugrožen je svjetski poznati botanički raritet, cret, koji je preživio više od 100.000 godina, da bi ga danas nekoliko drvokradica, za mjesec dana gotovo zbrisali s ekološke karte svijeta.

Iako ne na vrijeme, bezobzirna sječa ipak je zaustavljena, a Sanja Kvasnička, glasnogovornica Policijske uprave Sisačko – moslavačke županije, kaže da su na dojavu o nekontroliranoj sječi šuma na području sela Blatuša, policijski službenici izašli na mjesto događaja i utvrdili da je sječu vršio 44-godišnjak iz Vojnića, koji je prilikom istrage izjavio da je šumu kupio od građanina koji se trenutno nalazi na području republike Srbije.

Osim što je sjekao šumu, u dobroj mjeri je teretnim vozilima oštetio put koji vodi do eko-sela. Utvrđeno je da je prevožen drvni sortiment bez potrebne dokumentacije, o čemu je podnijet izvještaj nadležnom šumarskom inspektoratu, zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o šumama. Kriminalistička istraživanja se još uvijek provode na okolnosti utvrđivanja postojanja  kaznenog djela ili prekršaja.

Učestali izlasci policije i pojačana kontrola šumskih puteva već su, sami po sebi, bili dovoljni da se sječa obustavi, pa, barem za sada, mještani Blatuše mogu odahnuti. Do kada će motorne pile biti ugašene, teško je reći. No ako su i odahnuli stanovnici Blatuše, to se ne može reći za ekološke stručnjake.

Kata Benac, stručna voditeljica u Javnoj ustanovi za zaštitu prirodnih vrijednosti u Sisku, kaže da će Ustanova s posebnim oprezom provoditi daljnje aktivnosti vezane za nadzor područja i praćenje mjernih stanica za bilježenje vodnog režima botaničkog rezervata. Utvrdit će eventualne štetne posljedice sječe i o tome obavijestiti nadležne institucije Republike Hrvatske za zaštitu prirode.

Poznati karlovački botaničar Vladimir Peršin, bolje od ikoga poznaje posebno zaštićeno botaničko područje u Blatuši. Pomno ga proučava više od 50 godina pa je svoje učenike i studente često dovodio u ovaj jedinstveni biljni reliktni svijet.

– Čujem da su prestali sa sječom šume oko rezervata. To je dobro, no sada na teren trebaju izaći stručnjaci i vidjeti kako se sve to odrazilo i kako će se tek odraziti na zaštićene biljne vrste. Ovo nije problem Vrginmosta ili Sisačko – moslavačke županije, pa čak ni Republike Hrvatske. To je svjetski problem, jedino ga tako treba tretirati i o svemu obavijestiti međunarodne institucije za zaštitu prirode. – upozorava Peršin.

•  

Općina Gvozd više ne dopušta uništavanje puteva

Događanjima u Blatuši nisu samo nezadovoljni botaničari, ekolozi i institucije za zaštitu prirodnih vrijednosti. U dobroj mjeri zabrinuti su i u Lječilištu Topusko, jer cretno blato u Đon – močvaru, koje je nekada upotrebljavano za liječenje lokomotornog sustava, ponovo se nalazi u planovima ove ustanove i na njega se najozbiljnije računa.

Nadalje, za Općinu Gvozd, koja brine o nerazvrstanim cestama i šumskim putevima, zbog čega izdvaja pozamašna sredstva, uništavanje tih prometnica od strane sjekača i njihovih strojeva  iziskuje neplanirana sredstva.  O tome, komunalni redar Matija Macut, kaže: “Već gotovo dva mjeseca svakodnevno izlazim na teren i tražim od sjekača da popravljaju za sobom puteve, no oni se na to uglavnom oglušuju. Imamo primjera gdje mještani, kad zatopli, od blata ne mogu do svojih kuća”.

Prije nekoliko dana Općinsko vijeće gvozda donijelo je Odluku o nerazvrstanim cestama, prema kojoj će de 1. siječnja stupiti na snagu nova pravila, ovaj put utemeljena zakonom. Svatko onaj tko se bavi nekakvim radom u šumi, a upotrebljava strojeve i kamione teže od 7,5 tona, dužan je za radove tražiti suglasnost od Općine Gvozd. Mi ćemo, prije i poslije, izlaziti na teren, snimati stanje i ako putevi nisu vraćeni u prvobitno stanje, podnositi kaznene prijave, što do sada, bez ove odluke, nismo mogli – objašnjava Matija Macut.

Vladimir Jurišić

•  

Posječeni 140 godina stari hrastovi na Petrovoj gori

To ni Mlečani nisu radili

Umjesto hrastova na Biljegu koji su stajali kao živi svjedoci vremena, ostala je tek pusta golet i pokoje tanko stablo divlje trešnje

Ne sječe se šuma samo u Blatuši. Radnicima Hrvatskih šuma iz Karlovca i šumarije Vojnić trebalo je svega dva mjeseca da posijeku stoljetne hrastove kitnjake na Biljegu, mjestu udaljenom nekoliko kilometara od Petrovca, najvišeg vrha Petrove gore, poznatom po tome da je sredinom maja 1941., oko 700 partizana i lokalnih seljaka probilo ustaški obruč oko tadašnje oslobođene partizanske teritorije čime je spašen velik broj civila.

Na mjestu gdje su antifašisti iz cijele Hrvatske i šire desetljećima održavali komemoracije u znak sjećanja na taj dan, umjesto hrastova koji su kao podsjetnik na historijsku veličinu borbe protiv fašizma stajali kao živi svjedoci vremena, ostala je tek pusta golet i pokoje tanko stablo divlje trešnje. Vatrica koja je tinjala pored jednog povaljenog hrastovog debla sugerirala je da posao još nije završen. Radnici šumarije i tog hladnog jutra bili su na zadatku pa su se vatrom služili kako bi se zagrijali dok su bageri tovarili trupce na kamione koji su ih potom odvozili u nepoznato.

Ekocid na tom dijelu sjevernog Korduna prošao je gotovo prešutno (ili u neznanju neprimijećeno) među stanovnicima općine Vojnić. Jedan od onih koji je vidno uzrujan sječom hrastova je potpredsjednik lokalnog SDSS-a Dušan Crnković, koji tvrdi da je riječ o zaštićenoj šumi u sklopu Memorijalnog parka Petrova gora i da se zbog toga ona nije smjela dirati.

– Po čijem nalogu je šuma posječena? – pita se Crnković pokazujući mjesto gdje su nekad stajali glavna pozornica i malo niže vrtuljak za djecu.

– Otkako sam rođen prije više od pedeset godina, tu ni jedno drvo nije posječeno. Također ne može se reći ni da je hrast bio nezdrav jer inače ne bi svu šumu sasjekli. Ali nije ovaj ekocid izveden samo ovdje na Biljegu. Petrova gora je gotovo sva sasječena. Ovo ni Mlečani nisu radili, to je nezapamćeno. Da li se to radi zbog privatizacije pa Hrvatske šume tu ogromnu šumsku parcelu misle prodati, nisam pametan – kaže Crnković.

Naš sugovornik je iz obližnjeg sela Ključar pa nam svjedoči da kamioni slovenskih registracijskih oznaka s malim pauzama posječene trupce odvoze gotovo cijelu noć. Iz nekog razloga sumnja da će ti hrastovi završiti u Italiji. Posebno je iznenađen da šuma nije smetala HDZ-ovoj nomenklaturi dok je bila na vlasti u općini, no sada tu stoluje SDP.

– Šuma je u stopostotnom državnom vlasništvu. U Vojnićkoj šumariji od tridesetak zaposlenih rade svega dvojica Srba. Prije rata ovdje je živjelo 28 hiljada stanovnika, sada je nas je ostalo manje od trećine. Nekada je ovdje radio samo jedan poštar i sve je pošiljke stizao dostaviti, sad ih je petorica na motorima i uvijek kasne. Ali među njima ne radi niti jedan Srbin – otkriva Crnković.

Tmurna socijalna slika u općini Vojnić ne razlikuje se mnogo od one u drugim dijelovima Korduna i Banije, pa ipak, doznati prave razloge zbog čega je šuma tako naprasno posječena na samom terenu bilo je gotovo nemoguće. Objašnjenje nudi tek jedna bizarna anegdota koju smo čuli u prolazu, u samom Vojniću: u hrastovima je naime “bilo zaostalih metaka iz Drugog svjetskog rata”, pa je eto, to bio razlog za sječu.

•  

“Propisana ophodnja od 120 godina”

Objašnjenje o sječi na Biljegu potražili smo u Hrvatskim šumama otkuda su nam potvrdili da je navedena šuma u vlasništvu države, ali i da pripada odsjeku 13a gospodarske jednice Petrova gora – Petrovac.

– S obzirom da se predmetna šuma nalazi unutar gospodarske jedinice, ona nije posebno zaštićena i za nju vrijedi osnova gospodarenja za razdoblje od 1.1. 2007. – 31.12.2016. Za spomenuti odsjek propisane su sljedeće smjernice gospodarenja: oplodna sječa, uređenje donje etaže, čišćenje tla od korova, popunjavanje sadnicama, njega pod zastorom sastojine, te naposljetku njega pomlatka. Svi su propisani radovi osnove gospodarenja za navedeni odsjek izvršeni i razduženi, stoji u priopćenju koje je potpisala Ana Juričić Musa, voditeljica protokola Hrvatskih šuma.

Iako nas je i to zanimalo, iz direkcije Hrvatskih šuma nisu se očitovali koliko je ukupno hektara šumske površine posječeno. Nadalje navode kako nije riječ o bolesti stabala hrasta kitnjaka starih 140 godina, koji će biti zamijenjeni mladim naraštajima stabala, već je riječ o prirodnom ciklusu gospodarenja za hrast kitnjak za koji je “zakonom propisana ophodnja od 120 godina”.

U budućnosti, također doznajemo iz direkcije, navedena šumska površina ostaje u sklopu gospodarenja Hrvatskih šuma te na njoj ostaje mlada sastojina hrasta kitnjaka starosti pet godina koja će se i dalje njegovati. Hrvatske šume tvrde da površinu neće koristiti u druge, komercijalne ili kakve slične svrhe.

Dragan Grozdanić

Rade Barbir, predsjednik VSNM-a Grada Karlovca

Ovdje smo autohtoni

Dok smo bivšoj vlasti trebali za pristup u EU bilo je sve OK, a sada bi najradije da nas uopće nema

Predstavite nam srpsku zajednicu u Karlovcu?

Relativno smo velika zajednica mada bi se po (ne)angažmanu mogao steći dojam da nas nema. Ipak nas je dosta usprkos ratu ostalo u Karlovcu. Broj se i povećao, jer se dio ljudi vratio, ali je dosta sunarodnjaka i umrlo. Prema popisu 1991. Općina Karlovac je imala 74 hiljade stanovnika – 18 hiljada ili više od 24 posto su bili Srbi. Prema popisu iz 2011. Karlovac ima više od 55.000 stanovnika, jer su se i granice grada smanjile, a Srba je nešto iznad osam posto ili nepunih 5.000. Procjenjuje se da je grad zbog rata napustilo oko 13 hiljada građana srpske nacionalnosti. Oni koji su ostali u gradu uglavnom nisu zadržali radna mjesta, zabilježeno je dosta promjena imena i prezimena i prelazaka vjernika sa pravoslavne na neku drugu, uglavnom katoličku vjeru. Neki su bili i ostali situirani, ali je dosta onih koji teško žive. I karlovački Srbi su osjetili sve strahote rata ma što god netko mislio o tome. Srbi povratnici i dalje se susreću sa brojnim problemima, od loše ekonomske situacije i nezaposlenosti koja je zahvatila cijelo društvo do nametnute stigme i kolektivne krivnje koja ih prati na svakom koraku u životu. Neki su pokušali egzistenciju osigurati u poljoprivredi. Jedno je vrijeme to funkcioniralo, a onda su mnogi zapali u velike dugove i nisu mogli vraćati hipotekarne kredite.

Kako bi se, onda, mogao ocijeniti položaj u Karlovcu?

Zakonski okvir je uglavnom dobar i na strani je manjina, ali je nedopustiva tendencija uočena nakon ulaska u EU u posljednje vrijeme, a to je nepoštivanje usvojenih zakona pa čak i otvoreni zahtjevi da se ta prava drastično umanje pa čak i ukinu. Dok smo bivšoj vlasti trebali za pristup u EU bilo je sve OK, a sada bi najradije da nas uopće nema i da se u cijelosti ukine Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Ti zahtjevi sada bi da anuliraju sve prethodne godinama mukom stečene i ostvarene korake naprijed. To je, u najmanju ruku licemjerno. Ako netko od Srba negdje i radi to su uglavnom slabo plaćeni poslovi, a ljudi uglavnom žive od socijalne pomoći. Nažalost, dobar dio mladih ljudi i povratnika u takvom je položaju što to na dugi rok nije dobro. Nikako se ne može reći da je položaj Srba u Karlovcu, pa rekao bih i u Karlovačkoj županiji zadovoljavajući.

Što bi onda trebalo učiniti?

Na svim razinama se samo treba pridržavati prije usvojenih zakona. Ali, nažalost, zakoni i njihova provedba se primjenjuju različito; za neke doslovno, uglavnom Srbe, a za neka baš i ne. Srbe bi trebalo uključivati sve organizacije, institucije, tijela i organe, kako to zakoni predviđaju, davati im iste, jednake i ravnopravne šanse kod zapošljavanja te obavezno poboljšati infrastrukturu ljudima u ruralnim područjima.

Sigurnosna situacija vezana za aktualne događaje?

Pa, situacija je ipak relativno dobra. I Srbi su svoje nove susjede, doseljene i naseljene Hrvate iz sjeverozapadne BiH dočekali prijateljski. Prihvatili su ih kao ljude koji su prošli određene teškoće, a međusobni odnosi u Karlovcu i Karlovačkoj županiji su dobri. To očito nekome smeta jer tu nema problema, ali je i dosta onih kojima to ne odgovara pa zaoštravaju stvari skidanjem dvopismenih ploča. To rade sa strane a ne domaći, jer takve ploče nikome nisu smetale više od deset godina pa zašto bi sada. Iz ličnog iskustva znam da većini useljenih Hrvata ćirilica nije bila nikakav problem već je to iskorišteno u izmišljene političke svrhe.

Ima li šanse za opstanak i kako te probleme prevladati?

Ima svakako. Srbi na ovom području postoje od 400-600 godina i to je njihov kraj, zavičaj. Svidjelo se to nekome ili ne. Srbi su ovdje autohtoni narod i nitko im ne može reći da su se tu doselili “jučer”. Dakle, trebali bi imati ista prava i obaveze. Nemjerljiv je doprinos Srba historiji ovog kraja pa im otuda slijede i određena stečena prava.

M. C.

•  

Ograničavanje prava nacionalnih manjina

Seminar o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina održan je u Saboru u organizaciji Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i Savjeta za nacionalne manjine, kako bi se potaknula javna rasprava o provedbi te Konvencije kao značajnog međunarodnog instrumenta zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina.

Konvenciju je Hrvatski Sabor potvrdio u septembru 1997. godine, a idućeg mjeseca stupila je na snagu. S obzirom da je obaveza država koje su pristupile Okvirnoj konvenciji, podnošenje izvještaja Vijeću Europe o mjerama koje su poduzete u cilju ostvarivanja načela izloženih u Konvenciji, Vlada RH podnijela je dosad tri izvještaja.

Na seminaru su sudjelovali zastupnici nacionalnih manjina, predstavnici nadležnih ministarstava, drugih državnih tijela i institucija. Saborski zastupnik srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac upozorio je kako se kako su okolnosti u Hrvatskoj takve da se nastoji srušiti ono što je stvoreno. Naglasio je kako izmišljena interpretacija članka osam Ustavnog zakona koristi za ograničavanje prava nacionalnih manjina.

– Žele se osporiti međunarodni ugovori i promijeniti status Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, kao i uvesti ograničenja u područje službene upotrebe jezika i pisma nacionalnih manjina u okolnostima u kojima smo daleko od efikasne primjene toga zakona. Također, nastoji se i ograničiti manjinsko obrazovanje. U Hrvatskoj tako sada umjesto jačanja imamo trend slabljenja manjinskih prava – rekao je Pupovac.

Pupovac je naveo kako u Hrvatskoj iz dana u dan sve više jača netolerancija prema pripadnicima nacionalnih manjina, a pritom ratna iskustva služe samo kao instrument i povod za ograničenje prava, a ne kao istinski motiv.

S obzirom na aktualnu situaciju u Hrvatskoj, na Seminaru je poseban naglasak stavljen na pravo nacionalnih manjina na ravnopravnu službenu uporabu svog jezika i pisma, koje se jamči Okvirnom konvencijom, ali i Europskom poveljom o regionalnim i manjinskim jezicima, koja je također za RH obavezujući međunarodni instrument.

– U Hrvatskoj vlada anti manjinski osjećaj, nacionalne manjine se demoniziraju čemu je glavni cilj smanjivanje njihovih prava. Ono što se gradilo deset godina i što je ugrađeno u pristupni ugovor s EU, želi se uništiti i osporiti – smatra Milorad Pupovac. Također, naveo je kako jedan dio građana Hrvatske želi da se nacionalnim manjinama ograniči upotreba pisma i jezika, osvrnuvši se na problem obrazovanja te izrazio zabrinutost po pitanju anti manjinskih poruka po medijima.

– Svi zgražaju nad time što srpska djeca idu u srpske škole u Vukovaru, a nitko ne govori o ustaškim slovima “U” širom Hrvatske i pozdravu “Za dom spremni” na stadionima. Postoje i mediji, štampani, televizijski i portali koji izrazito veličaju ne samo poruke, nego i ideje ustaštva, fašizma i nacizma i njihove pokrete, a što sve, nažalost, ostaje nesankcionirano. Time se u Hrvatskoj nitko ne bavi – istakao je Pupovac.

Furio Radin, saborski zastupnik talijanske manjine, kazao je kako je strašno velik postotak građana Hrvatske koji bi, prema jednom istraživanju, glasali za referendum “protiv ćirilice”, što je ocijenio kao “povratak u mentalitet iz 90-ih godina”.

I drugi sudionici seminara izrazili su zabrinutost odnosom prema nacionalnim manjinama u Hrvatskoj iskazanim kroz netoleranciju i jačanje ekstremnih stavova u društvu.

– Učinjen je velik iskorak u provođenja Okvirne konvencije u smislu uvođenja odredbi u hrvatsku legislativu, ali, svjedoci smo njene neimplementacije u svakodnevnom životu. Ukoliko se nekoga stavi u poziciju neravnopravnosti, onda ne postoji dijalog. Prava manjina nisu nikakva dodatna prava kojima bi se dalo manjinama nešto više u odnosu na ostale građane. Riječ je o pravima koja manjinama osiguravaju da njihovi pripadnici budu ravnopravni s drugima – zaključio je Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine.

Mirna Jasić

•  

72. godišnjica stradanja nevinih civila na Kordunu

Dosljedni antifašisti

Unatoč istrebljenju, Kordunaši i Banijci, iako izloženi nezapamćenom teroru, ostali su dosljedni antifašističkom pokretu 

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika u Prkosu obilježena je 72.godišnjica stradanja 1500 nevinih civilnih žrtava sa šireg područja sjeveroistočnog Korduna: Prkosa, Dugog sela Lasinjskog, Crne drage, Stipana, Čremušnice i Kirina. Usprkos velikim žrtvama, jer je u tim selima stradalo u prosjeku 80 posto sveg stanovništva, ustanak nije zaustavljen već se sve više rasplamsavao.

O događajima je opširnije govorila Danica Mičić, nezavisna vijećnica u Općinskom vijeću općine Lasinja, a komemoraciji je prisustvovao i novi načelnik općine Lasinja Željko Prigorac.

– Unatoč istrebljenju, Kordunaši i Banijci, iako izloženi nezapamćenom teroru, ostali su dosljedni antifašističkom pokretu, bili su dobri borci. Kroz borbu su kovali bratstvo i jedinstvo s borcima Hrvatima i svim drugim nacionalnostima do konačne pobjede nad fašizmom, kazala je Danica Mičić.

– Poštivanje naših žrtava ne smije stati na tome da smo obnovili spomenik i da ih se jednom godišnje sjetimo. Mi moramo govoriti o tome kakvo je naše društvo danas, tko sada napada slobodu, tko su ljudi i pokreti koji proizvode mržnju kao nekad i koji bude strah kao nekad. Imamo i pravo i dužnost govoriti o takvim stvarima jer je to dio našeg sjećanja i način poštivanja prošlosti. U zadnje vrijeme, na mnogim mjestima spominju fašizam. Ljudi su zabrinuti, uplašeni, vide ili predosjećaju ponavljanje historije. Da li je to opravdano, da li je to zlo ponovo u ovoj zemlji, da li je opravdano korištenje ovako jake usporedbe? Mislim da jeste, jer se u ovoj zemlji stalno razvijaju ratne zastave i nose uniforme, a ti u uniformama dobivaju prevelik utjecaj na politiku države, kazao je Saša Milošević, zamjenik predsjednika SNV-a.

M. Cimeša

Unapređenje gospodarskog života u Baranjskom središtu

Lag-ov ured u Belom Manastiru

Udruženje Lag Baranja jedno je, od samo tri akcijske grupe u Hrvatskoj, koje je uspelo osigurati predfinanciranje 

Udruženje Lag Baranja otvorilo je ured u Belom Manastiru. Veliki i moderno opremljeni ured svojevrsna je polazišna tačka za sve građanske inicijative, mesto promišljanja i stvaranja novih preduzetničkih poduhvata. Novo razvojno središte Baranje nalazi se u sklopu zgrade P+8 na Trgu Slobode. Podsetimo, udruženje Lag Baranja osnovano je 2010. godine na inicijativu preduzetnika i entuzijasta koji su želeli dati svoj aktivni doprinos promeni postojećeg stanja i razvoja Baranje. U ovom trenutku udruženje okuplja četrdestak članova, Grad Beli Manastir i osam baranjskih opština, te predstavnike nevladinog (civilnog sektora) s područja Baranje. Belomanastirski ured LAG-a otvorio je gradonačelnik Ivan Doboš koji je izrazio uverenje da će u uredu naći mesto svaki Baranjac koji je zainteresovan za prosperitet i napredak Baranje.

– Novootvoreni ured LAG-a kruna je dosadašnjeg rada. U izradi strategije sudjelovalo je više od 200 baranjskih poduzetnika i gospodarstvenika. Zašli smo u gotovo svako baranjsko mjesto i osluhnuli potrebe svih naših ruralnih sredina i na osnovu toga, uz pomoć naših prijatelja iz udruženja Slap, dobili smo certifikat koji je rezultat izrade jedne od najboljih strategija razvoja ruralnog područja, rekao je Doboš.

Rezultat rada baranjskih preduzetnika i gospodarstvenika, koji najbolje znaju kakve su im potrebe i kakve resurse Baranja ima, prikupljeni su projekti vredni 600-tinjak miliona kuna. Prepoznaju li EU fondovi barem dvadesetak posto od toga, biće razloga za zadovoljstvo. Iako je proteklo tek nepune četiri godine od osnivanja, udruženje Lag Baranja jedno je, od samo tri akcijske grupe u Hrvatskoj, koje je uspelo osigurati predfinanciranje.

LAG se sa 80% sredstava financira iz Europskih fondova, a 20% iz vlastitih sredstava. Udruženje je već osiguralo uslove za sledećih pet godina, a godišnje će dobivati 450.000 kuna. Početkom decembra potpisan je ugovor o kreditu u projektu dodeljenom iz sredstava IPARD programa za sufinanciranje LAG-a iz sredstava Evropske unije.

Zoran Popović

 

•  

Namirnice za bogoslove u Krki

Iz Borova je uoči Svetog Nikole, za Bogosloviju Sveta Tri Jerarha u Manastiru Krka otpremljena pomoć u hrani koju već tradicionalno prikupljaju institucije srpske zajednice na istoku Hrvatske i opštine u kojima je većinsko srpsko stanovništvo. Koordinator je ovog puta bila opština Šodolovci, a u akciji su učestvovale i opštine Borovo, Erdut, Jagodnjak, Markušica i Negoslavci , Zajedničko veće opština i Samostalna demokratska srpska stranka čiji su predstavnici ispratili humanitarnu pošiljku.

– Akciju organizujemo po 13.put, a vrednost mesa i mesnih prerađevina je oko 21 hiljadu kuna. Želeo bih da se zahvalim i našem domaćinu Živojinu Bođirkoviću, vlasniku mesnice, koji je meso pripremio bez ikakve naknade, rekao je načelnik opštine Šodolovci Mile Zlokapa.

– Želja nam je da kao i svake godine  pomognemo jedinoj pravoslavnoj Bogosloviji u Hrvatskoj kako bi opstala u ovim teškim vremenima, rekao je predsednik regionalne organizacije SDSS-a Vukovarsko-sremske županije Dušan Jeckov, podsetivši da je incijativa za ovu akciju još 2001. godine krenula od SDSS-a. Akcija se organizuje jedanput godišnje, obično u januaru, ali je ove godine pomoć otpremljena ranije.

– Ova pomoć nam znači mnogo jer sada imamo obezbeđenu hranu za jedno polugodište i omogućuje nam da normalno funkcionišemo i radimo tamo gde jesmo. Najviše nam pomažu narod i jedinice lokalne samouprave iz Slavonije, rekao je jeromonah Heruvim, profesor u Bogosloviji Sveta Tri Jerarha, zahvalivši se donatorima u ime episkopa Fotija, rektora Bogoslovije i nastavničkog veća. U Bogosloviji Manastira Krka danas boravi 65 ljudi,  45 redovnih i nekoliko vanrednih đaka, 12 profesora i pomoćno osoblje.

D. B.

•  

Nema više Ulice 10. travnja u Slatinskom Drenovcu

Ukinuta drenovačka sramota

Mještani su još 2007. godine peticijom zatražili promjenu imena Ulice 10. travnja, ali Općinsko vijeće Čačinaca o tome nije raspravljalo

Mještani Slatinskog Drenovca u Virovitičko-podravskoj županiji pozdravili su odluku Ministarstva uprave Republike Hrvatske po kojoj je Ulici 10. travnja ukinuto ovo sramotno ime. Pravnim rječnikom, obustavljena je primjena Odluke općinskog vijeća Čačinaca iz 1997. godine čime je Ulici 21. novembra bilo promijenjeno ime u “10. travnja”.

Sretni su, kažu, što je nakon sedmogodišnje borbe uslišan njihov vapaj da se ime ulice kojoj je ime dano u spomen na 1941. godinu i dan Nezavisne države Hrvatske. No samo rijetki tu sreću žele javno podijeliti, pa novinare ovih dana mole da im ne spominju imena i ne objavljuju fotografije.

– Dolazili su ovdje televizijski i novinski reporteri, ali kad god bismo nešto komentirali imali bi problema. Teško se boriti jer riječima jer se ne priznaje jezik argumenata, objašnjava nam jedan mještanin.

Na tajnom dijelu vladine sjednice održane 4. prosinca od Ustavnog suda zatražena je i ocjena ustavnosti naziva ulice premda taj sud od prošle godine ne ocjenjuje opće akte već to čini Visoki upravni sud. U Ministarstvu uprave, međutim, smatraju da je akt općine Čačinci bio protivan izvorišnim osnovama Ustava pa ustavnost može ocjenjivati samo Ustavni sud.

Kako bilo, ploča s nazivom 10. travnja uklonjena je 18. prosinca čim su je u Općini Čačinci službeno zaprimili. Općinski načelnik Mirko Mališ (HDZ) obrazložio je to riječima da je “općina Čačinci uvijek poštivala zakone Republike Hrvatske, odnosno odluke ministarstava i Vlade”.

– Međutim, nije nam jasno koji je sada naziv te ulice, da li 21. novembar ili je bezimena.  To u obrazloženju ministra Arsena Bauka ne stoji pa smo sada u nekakvom praznom prostiru, pokušava biti duhovit Mališ.

Ulica u idiličnom selu podno Papuka, na putu za poznato izletište Jankovac, sporni je naziv dobila 11. travnja 1997. godine. Načelnik Mališ danas kaže da “uz odluku nije bilo priloženo obrazloženje pa ne zna zbog čega je datum 10. travanj važan za Slatinski Drenovac i Čačince”.

– Jedna je pretpostavka da je to sjećanje na NDH, drugi govore da je to dan kada je rođena Vesna Parun, a treći da je riječ o rođendanu Milana Đukića, kaže neobično šaljivi Mališ. Načelnik ne zna ni zašto se ulica do promjene imena zvala 21. novembra.

– Čitam po portalima da je to bio dan ustanka na području općine Čaćinci, odnosno u Drenovcu, drugi kažu da je to dan oslobođenja, ali mi nije jasno od koga, kazao je opet u šeretskoj maniri načelnik novinarima.

Mještani su još 2007. godine peticijom zatražili promjenu imena, ali nisu detaljno obrazložili razloge pa Općinsko vijeće Čačinaca o tome nikada nije raspravljalo. Načelnik Mališ danas tvrdi da to i nije bila peticija već “nekoliko potpisa na listovima papira” što mještani koji su inicirali promjena imena i prikupljali potpise odlučno demantiraju.

Prema popisu, Slatinski Drenovac ima 73 stanovnika, no u selu stalno živi njih četrdesetak i prevladava stanovništvo srpske nacionalnosti. Gotovo svi se slažu da je odluka o nazivu 10. travnja za ulicu bila skandalozna, a mnogi bi se sramili kada su morali pokazati osobnu iskaznicu. Nemaju ideje kako bi danas preimenovali ulicu. Bilo je prijedloga da ulicu nazovu Šumarijskom ili Glavnom.

– Sretni smo što je ovoj sramoti napokon došao kraj, ali kako god se bude zvala ulica mnogi neće mijenjati dokumente jer im je skupo. Sva sreća da ćemo uskoro ionako morati zamijeniti osobne iskaznice, kaže nam jedna mještanka.

Među ostalima peticiju je potpisala i Draginja Smoljanić (86) iako tvrdi da su od imena važniji dobri međususjedski odnosi.

– Ulica za zvala Industrijska još dok sam bila dijete, a onda je dobila ime 21. novembra. Meni je važno da nam je ulica lijepa i čista. Imam dobre susjede. S kim sam bila dobra prije rata, ostala sam dobra i sada. Imam Hrvate susjede, nema boljih od njih. Budi dobra, bit će ti dobar svatko, govori baka Draginja.

Prije rata u mjestu je živjelo oko 300 stanovnika. Selo je imalo dvije trgovine, poštu, ambulantu, školu, šumariju, dvije gostionice i puno sloge. Baka Draginja kaže kako bi voljela da se vrati to vrijeme i kako danas, unatoč tome što je 1991. godine poginuo sin i što je rat podijelio ljude, nikoga ne osuđuje.

– Neka nam bude lijepo svima, a ovim našim mladima najbolje. Ni najvećem zlotvoru ne želim zla, neka mu Bog sudi.

Goran Gazdek

Deset godina manjinske samouprave u Požeško slavonskoj županiji

Jubilej požeškog VSNM-a

Vijeća u Požeško slavonskoj županiji, postoje u svih pet gradova i četiri općine 

VSNM Požeško- slavonske županije i grada Požege obilježili su deset godina od osnivanja. Po riječima Miroslava Grozdanića, predsjednika županijskog vijeća i zamjenika župana, u početku nije bilo lako ohrabriti pripadnike srpske nacionalne manjine za učešće u izbornom ciklusu, a onda u radu manjinskih vijeća.

– Sada u trećem sazivu, vijeća osim u županiji, postoje u svih pet gradova i četiri općine. Možemo reći da manjine participiraju u tijelima lokalne i regionalne samouprave, ali nema značajnijih pomaka u zapošljavanju i razmjernoj zastupljenosti u tijelima državne uprave, policiji i pravosuđu.

Ističući da je nezaposlenost zajednički problem, Grozdanić je istaknuo da je to kod srpske zajednice znatno izraženije. Ukazao je i na probleme povratnika.

– Većina povratničkih naselja je elektrificirano, a zadnje je Kamensko koje je dobilo struju tokom ljeta. Još uvijek je desetak naselja bez struje, od toga u dva naselja stanovništvo stalno živi punih deset godina bez struje, rekao je i dodao da u budžetu za 2014. godinu sredstva za elektrifikaciju ponovno nisu planirana.

– U području cestovne infrastrukture, još uvijek imamo problem s rješavanjem dijela nerazvrstanih cesta, pogotovo do naselja gdje žive Srbi. Zbog skromnih proračuna općina i gradova ponekad je upitno i održavanje ovih prometnica. Ima problema i u snabdijevanju vodom jer brojni seoski vodovodi izgrađeni samodoprinosom prije 30 i više godina, trebaju značajnije zahvati u rekonstrukciji, rekao je.

Dok je proces obnove kuća praktično završen, iako preostali pojedinačni slučajevi čekaju godinu pa i više, stambeno zbrinjavanje bivših nosilaca stanarskih prava (BNSP) odvija se sporo. U Pakracu praktično četiri godine stoji izgradnja stambene zgrade za 25 stanova za BNSP. Podsjetivši na nastavu na modelu C za 10-oro djece u školi u Pakracu, Grozdanić je rekao da je, na žalost, i u toj županiji provedena kampanja protiv ćiriličnog pisma.

– Podsjetili bismo mnoge da su i neki od naših sunarodnjaka prije nešto više od jednog i pol vijeka dali svoj doprinos da grad Požega prva u Slavoniji uvede hrvatski kao narodni jezik kao službeni, rekao je Grozdanić.

Predsjednik gradskog VSNM -a Zdravko Dragaš naglasio je dobru suradnju sa prethodnom vlasti i nada se nastavku suradnje s novim vlastima. Prigodni kulturni program izveli su Ansambl narodnih igara “Prosvjete” iz Vukovara i Vukovarsko srpsko pjevačko društvo “Javor”, a svečanosti su prisustvovali rukovodioci grada i županije,  rukovodioci “Prosvjete” i SDF-a, manjinski aktivisti i brojni građani.

N. Jovanović

Njegoševi dani u Belom Manastiru 

U nastavku aktivnosti u okviru kulturne manifestacije Njegoševi dani, a povodom 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, KUD Montenegro-Montenegrina i prijatelji Republike Crne Gore Beli Manastir, organizovali su u Belom Manastiru projekciju šezdesetominutnog dokumentarnog filma “Noć skuplja dva vijeka: Njegoš – jedna biografija” režisera Branka Baletića.

Projekcija filma održana je u večernjim satima i u solidno ispunjenoj Velikoj većnici zgrade P+8, a istoj je prethodilo predavanje koje je održano u školi. Neposredno uoči projekcije filma Anđelka Pavić, profesorica južnoslavenskih jezika i književnosti i predsednica KUD-a, pozdravila je prisutne goste koji su se odazvali proslavi značajnog datuma za pripadnike crnogorske nacionalne manjine. Govoreći o crnogorskom državnom vladaru, vladiki i pesniku, Pavić se u emotivnom govoru posebno osvrnula na njegova dela koja zrače daleko izvan granica matične Crne Gore, visoko iznad vekova i pokolenja, čime se, kako je istakla, jasno ocrtava ljubav prema rodnom kraju koja je večna i neprolazna.

Projekciji filma prisustvovali su Ivan Doboš i Predrag Stojanović, gradonačelnik i dogradonačelnik Belog Manastira, prof.dr.sc. Milorad Nikčević, predsednik Demokratskog saveza  Montenegro-Montenegrina iz Osijeka, te profesori i učenici belomanastirskih škola.

Z. Popović

Dan karlovačkog Vijeća

Vijeće srpske nacionalne manjine grada Karlovca obilježilo je u četvrtak 19. decembra krsnu slavu vijeća Svetog Nikolu i Dan vijeća. Sveti Nikola je i krsna slava Karlovačke parohije pošto pravoslavna crkva u centru grada upravo nosi ime Svetog Nikole. Tim povodom u crkvi je služena svečana liturgija koju je predvodio episkop Gornjokarlovačke eparhije Gerasim.

Nakon toga održana je svečana sjednica VSNM Karlovca, a potom i druženje članova Vijeća i gostiju, među kojima su bili predstavnici bošnjačke i albanske zajednice dok je nedolazak opravdala predstavnica slovenske zajednice.

U subotu, 21. decembra, Gradsko vijeće SNM Karlovca organiziralo je povodom Svetog Nikole podjelu poklon-paketića djeci. Poklone je dobilo stotinjak djece, a radilo se o paketićima sa slatkišima prikladnim za djecu do desetak godina starosti. Poklone je uručila Natalija Popović-Ivančević, potpredsjednica VSNM-a Karlovačke županije i članica predsjedništva VSNM-a Karlovca.

M. C.

•  

Svečano i u Zagrebu

VSNM Zagrebačke županije u petak, 20. decembra, proslavilo je Dan i krsnu slavu Vijeća Sv. Tomu. U uvodnom obraćanju govorio je predsjednik VSNM Đuro Zatezalo. Ranija predsjednica vijeća Dragica Knez nakon toga je pročitala žitije Sv. Tome.

Učesnike proslave, vijećnike, predsjednike manjinskih vijeća u županiji, predsjednike više županijskih VSNM-a i predsjednika “Prosvjete” Čedomira Višnjića pozdravili su predsjednik Županijske skupštine Dražen Bošnjaković, zamjenik župana Rudolf Vujević i Sulejman Tabaković.

– Nacionalne manjine su dio naše županije i u simboličkom smislu dio obitelji na koje smo  izuzetno ponosni, rekao je Bošnjaković, dodajući da će Županija i dalje sredstvima iz budžeta omogućavati aktivnosti nacionalnih manjina.

Vujević je podsjetio na 10 godina rada manjinskih vijeća i predstavnika, kao i na uspjeh u nastojanju da se postigne zajedništvo svih manjina. Zbog toga je ove godine i osnovana Koordinacija nacionalnih manjina te proglašen i dostojno obilježen Dan  nacionalnih manjina, što ćemo naredne godine nastojati podići na viši nivo, rekao je Vujević.

Tabaković je podsjetio na zakonodavne aktivnosti oko rješavanja pitanja nacionalnih manjina i istaknuo da se manjine mogu obraćati ministarstvu za probleme koje imaju. Prisutne su svirkom na harmonikama i pjesmama zabavili članovi pododbora “Prosvjete” iz Gomirja uz asistenciju veselih gostiju koji su se nakon pjesama uhvatili i u kolo.

N. J. 

Manifestacija židovske vjerske zajednice “Bet Izrael”

Partizani – pravednici među narodima

Najveći pravednik među narodima na području Jugoslavije je partizanski pokret, rekao Ivo Goldstein

Otvaranjem izložbe “Pravednici” o ljudima koji su ugrožavali svoje živote kako bi za vrijeme Drugog svjetskog rata spašavali Židove na svim područjima okupirane Jugoslavije i koji su za to dobili priznanje “Pravednik među narodima”, završena je trodnevna manifestacija “Bejahad u Zagrebu” čiji je organizator židovska vjerska zajednica “Bet Izrael”.

Otvarajući izložbu u sjedištu “Bet Izraela”, autor izložbe, predsjednik Jevrejske opštine Zemun Nenad Fogel naglasio je da je u teškim vremenima najteže biti čovjek, ali da postoje ljudi koji su spremni ugroziti sebe ili svoje porodice kako bi spašavali druge.

– Pitanje spašavanja Jevreja ne može se zloupotrebljavati u rehabilitaciji kvislinga, jer centar za istraživanje holokausta Jad Vašem iz Jerusalima ima stav da pripadnici nacističkog aparata, njihovi saveznici ili pomagači ne mogu dobiti takvo priznanje, rekao je.

– Najveći pravednik među narodima na području Jugoslavije je partizanski pokret jer je mir, bilo u partizanskim jedinicama, bilo na oslobođenom području dočekalo preko 50 posto Židova koji su preživjeli rat, rekao je raniji predsjednik Bet Izraela i ambasador Hrvatske u Parizu Ivo Goldstein u neprotokolarnom obraćanju. U raspravi se čulo da je kolektivno priznanje moguće dobiti jer su ga dobili norveški pokret otpora, danski kralj i narod.

Otvaranju izložbe koja prolazi države bivše Jugoslavije i koja se u Zagrebu može pogledati do početka januara, prethodilo je predavanje Rubena Fuchsa, predsjednika Saveza Jevrejskih opština Srbije. Prikazan je film “Jevreji u Beogradu” koji govori o njihovom življenju u Beogradu od turskih vremena do dana današnjeg uz konstataciju da su Jevreji svoja građanska prava ostvarili tek krajem 19. vijeka, odnosno za vrijeme Jugoslavije.

– Demografija je osnovni problem Jevreja, s obzirom da nas je od predratnih 80.000 u Jugoslaviji preživjela tek petina, od čega je skoro dvije trećine kasnije odselilo za Izrael, rekao je Ruben, dodajući da se mnogi ustručavaju izjasniti o vjeri.

Predsjednik Bet Izraela Vladimir Šalamon izrazio je zadovoljstvo iskazanim interesom za zbivanja na “Bejahadu”.

– Programi su bili kvalitetni. Obiteljski šabat okupio je velik broj ljudi, a na koncertu Hora “Braća Baruh” i Jevrejskog kamernog orkestra iz Beograda, bio je velik broj ljudi iz naše i drugih nacionalnih zajednica. Zadatak Bet Izraela je jačanje kulturnog i vjerskog identiteta Židova, ali smo otvoreni i nastojimo graditi mostove prijateljstva prema drugima, rekao je Šalamon.

Nenad Jovanović

Zbirka poezije za decu Dragoljuba Vojnovića iz Bobote

O sinovima i klincima

Inspiracija su mi moja porodica, moji učenici i deca iz ulice, kaže profesor – pesnik Dragoljub Vojnović

Društvo za srpski jezik i književnost sa sedištem u Vukovaru predstavilo je zbirku poezije za decu “U podne bilo” autora Dragoljuba Vojnovića iz Bobote. Ovaj profesor srpsko-hrvatskog jezika u penziji, poezijom je počeo da se bavi kada je dobio sinove.

– Prve pesme su nastale upravo o mojim sinovima i sve ono što je kasnije nastajalo bilo je posvećeno određenim ličnostima, u prvom redu mojim učenicima. Najveći deo pesama nestao je u ratu 1991. godine, ali sam neke od njih upamtio i ponovo napisao, a jedan deo su nove pesme. Svaka pesma je namenjena određenoj ličnosti, ali istovremeno sadrži univerzalnu vrednost i poruku. Inspiracija su mi moja porodica, moji učenici i deca koja rastu mojoj ulici, priča autor čija knjiga poezije za decu sadrži 52 pesme sa 16 ilustracija, a  štampana je u 200 primeraka.

Predsednica Društva za srpski jezik i književnost i supruga autora Mara Bekić Vojnović smatra da je glavna poruka knjige namenjena odraslom čoveku sadržana u stihu iz jedne od pesama “ostani zauvek pomalo dete”. Nakon zbornika radova o srpskom jeziku i pismu “Reče mi reč” i knjige literarno-memoarskog karaktera “Trepčo, ljubavi moja”, autorke Mare Bekić Vojnović, ovo je treća knjiga u izdanju Društva za srpski jezik i književnost koje ove godine obeležava 15 godina postojanja i rada.

D. B.

Godišnjica masakra u Jeminovcu 

Na 22-godišnjicu stradanja mještana srpskih sela Čečavca, Čečavačkog Vučjaka, Jeminovca, Ruševca i Šnjegavića, 10. decembra je kod podignutog spomen obilježja u organizaciji VSNM-a Požeško slavonske županije, grada Požege i općine Brestovac održan pomen svim

stradalim mještanima. Pomen za stradale služio je paroh požeški, protojerej Aleksandar Bijelić, a osim rodbine stradalih i mještana okolnih naselja okupili su se članovi srpskih vijeća i  članovi udruženja antifašista požeškog kraja i zapalili svijeće stradalima.

– Skupilo se 50-ak ljudi, a sve je prošlo u mirnoj i dostojanstvenoj atmnosferi, rekao je zamjenik župana Miroslav Grozdanić. Spomen obilježje podignuto je i osveštano 10. decembra prošla godine, a hrvatski predsjednik Ivo Josipović  polaganjem vijenca odao je 27. decembra počast stradalima.

N. J.

Osvježavanje kulturom 

U belomanastirskom Srpskom kulturnom centru održane su dvije večeri poezije. Organizovala ih je voditeljica Nacionalne biblioteke Radmila Ognjenović u sklopu projekta “Osvježi se kulturom”, koji je osmislila u saradnji sa SKUD-om “Jovan Lazić”. Nacionalna biblioteka trenutno ima preko 2.000 knjiga, a otvorena je u svrhu oživljavanja srpske kulture, manifestacija, dječjih radionica, pomoći u učenju ćirilice te mnogih drugih kulturnih događaja.

Prema riječima voditeljice, u planu je i kurs francuskog jezika, a postoje i druge ideje koje tek treba realizovati. Prvo veče započelo je uvođenjem u zlatnu riznicu srpske poezije, a pjesme je – uz Radmilu Ognjenović – čitala i Dragica Radulović. Na drugoj večeri, pod naslovom “Čuj srca treptaj”, Radmila Ognjenović je čitala pjesme posvećene srcu, a potom tekstove Mome Kapora. Obje večeri završile su druženjem i prijateljskim razgovorima uz topli čaj ili sok. Za očekivati je da će se na sljedećim večerima povećavati broj posjetilaca.

J. Nedić

•  

Studentsko turističko i edukativno putovanje

Upoznali Srbiju na novi način

Posebno je ukazano na značaj prožimanja različitih kultura i religija na tlu Srbije 

Dvadesetak studenata, Srba iz Hrvatske, BiH (Republika Srpska), Makedonije, Kosova,  Slovenije i Nizozemske, sudjelovalo je u projektu “Upoznavanje srpskih studenata iz dijaspore i regiona s prirodnim i kulturnim bogatstvom Srbije” koje je, uz financijsku podršku Kancelarije za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Vlade Republike Srbije, pripremilo i Udruženje Mladi za turizam.

To je neprofitno udruženje koje okuplja studente turizma i srodnih oblasti, nastalo sa osnovnim ciljem unapređenja i promocije turizma u Srbiji. Studenti su obišli Beograd, Novi Sad, Sremske Karlovce, Valjevo, kanjon rijeke Gradac, Nacionalni park Tara, Prijepolje, Slapove Sopotnice, Rezervat prirode Uvac, Niš,  Rajačke pivnice, i srednjovjekovne manastire. Projekt je nastao je kao rezultat želje da se mladima koji žive izvan Srbije omogući upoznavanje domovine svojih predaka izravnim kontaktom s ljudima, na autentičnim mjestima prirodne i kulturne baštine, kako bi nadogradili svoja znanja o srpskoj povijesti, geografiji i kulturi.

Da bi se učesnici što bolje integrirali u svakodnevni život u Srbiji, smještaj su im, u svojim domovima, osigurali studenti. Studenti su na taj su način imali priliku družiti se i razmjenjivati  iskustva sa svojim vršnjacima iz Beograda, Novog Sada i Niša. Mnogobrojne radionice i interaktivna predavanja omogućile su im učenje na zabavan način, a putovanja kroz najrazličitije krajeve obogatila su sliku o zemlji porijekla. U radionici narodnih plesova i nošnji prikazani su običaji različitih krajeva Srbije, kao i običaji zemalja iz kojih su studenti dolazili.

Obilaskom sakralnih spomenika islama i katoličanstva, ukazivanjem na naslijeđe koje su Osmanlije ostavile na ovim prostorima, predstavljanjem historijskih, geografskih i demografskih činjenica, obilaskom rimskih i prahistorijskih lokaliteta posebno se ukazalo na značaj multikulturalnosti i prožimanja različitih kultura i religija na tlu Srbije.

Jedini predstavnik Hrvatske na ovom putovanju bio je Predrag Kusić iz Vijeća srpske nacionalne manjine Općine Čaglin.

– Družili smo se, putovali, stekli prijateljstva, učili, skakali od sreće. Doživio sam Srbiju na posve drugi način! Upoznao sam puno mladih ljudi čija je želja predstaviti Srbiju kroz bogatu povijest, kulturno naslijeđe i turističke potencijale. Na putovanju je sudjelovao i Roberto  iz Brazila. Rekao nam je na kraju putovanja i divnog druženja: “Nisam znao da je Srbija tako prelijepa, nigdje nisam susreo ljubaznije ljude, uvijek dostupne za svaku pomoć i spremne za druženje i zabavu”. Želja mi je da se u slijedeći projekt uključi i Srpsko narodno vijeće kao partner i da se projekt proširi na destinacije u Hrvatskoj u kojima žive Srbi. Obilaskom takvih mjesta mladi iz Srbije i Europe upoznali bi se s tradicijom i poviješću Srba u Hrvatskoj – kaže Predrag Kusić.

Program je počeo i završio u Beogradu. Troškove su snosili Kancelarija za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu i Udruženje Mladi za turizam, a sudionici su plaćali participaciju u iznosu od 45 eura.

– Naročito smo ponosni na visoke ocene koje su nam dali sami učesnici popunjavanjem ankete. Svi su naglasili da bi se ponovo prijavili za učestvovanje u sličnom projektu i da bi ga preporučili i svojim prijateljima. Želimo da ovo postane tradicija i da uključimo što više mladih iz celog sveta. U tome će nam dosta značiti podrška drugih institucija, udruženja i asocijacija iz dijaspore i regiona – rekao je Novostima koordinator projekta Vladimir Šušteršić.

Goran Gazdek

 Stogodnjak (196)

27. 12. 1913. – 3. 1. 1914: novi predsjednik Sabora je dr. Bogdan Medaković. Izabran je na ovu dužnost s 58 zastupničkih glasova. U inauguracijskom govoru, koji je bio popraćen burnim pljeskom, uz ostalo će kazati: “Primajući predsjedništvo iz ruku čestitog našeg starine dra. Tuškana, koji se poslije svih nekad pretrpljenih muka i u stare svoje dane, evo, ovako i žrtvovao i mučio, da Saboru i većini pomogne, moram reći da se i treći put primam ove dužnosti s istim osjećajem odgovornosti, sa kojim sam se primio i prvi put. Ali sam uvjeren da će me svojski i prijateljski podupirati oba moja druga u predsjedništvu, s kojima me sljubio rad i borba od toliko mučnih i teških godina. A pratit će me i povjerenje onih koji su me danas izabrali. To će mi dati snage da odgovorim teškom zadatku koji me čeka, zadatku da prema vani, da prema svakom faktoru očuvam i prava i ugled hrvatskoga Sabora…” Za potpredsjednike Sabora su izabrani dr. Pero Magdić, advokat iz Varaždina, i dr. Edmund Lukinić, advokat iz Karlovca, obojica s liste hrvatsko-srpske koalicije. Za zapisničare su izabrani svećenik Giga Jović, Simeon Čokić, Većeslav Vilder i – dr. Ivan Ribar!

* beogradski Dvor je, želeći pokazati zahvalnost srpskog naroda hrvatskomu na njegovoj nesebičnoj pomoći u Prvom i Drugom balkanskom ratu, odlikovao više osoba koje su bile glavni nosioci te pomoći. Kralj Petar je tako, veleredom Sv. Save, odlikovao ove hrvatske i srpske uglednike: Tadiju Smičiklasa, Janka Holjca, Vladimira baruna Turkovića, Miroslava Čačkovića, Jurja Vrbanića, Dragutina Mondekara, Vladimira Krešića, Vjekoslava Heinzela, Đorđa Velisavljevića i Benka pl. Dojča.

* glavni grad Hrvatske dobio je neobičan statut – pseći! Po njemu, za kućne pse čuvare ubuduće će se plaćati pristojba od 5 kruna godišnje, a za ostale pse – 20 kruna! Ako netko na jednom objektu drži više od jednog psa čuvara, plaćat će za svakog daljnjeg psa – 20 kruna! Novine posebno citiraju i ovaj dio statuta: “Zabranjuje se voditi pse u crkve, gostione, kavane, kupališta, mesnice, zabavišta, kazališta, sajmove, javne svečanosti, dućane i tramvaje. U javne nasade i perivoje smiju se psi voditi samo na uzici. Ako pak tko ima goropadno kućno pseto, mora to obznaniti limenom pločicom ‘čuvaj se psa’! Pločica mora stajati na vidnom mjestu kod ulaza u kuću…”

* šeširdžija Jovan Balaban iz Zagreba objavljuje u novinama ovaj oglas: “U novosagrađenoj palači Srpske banke preporučujem svoje solidno sortirani skladište šešira za gospodu i gospođe, ali i za dječake i djevojčice. Obavljam svakovrsne popravke, ali i modernizovanje gospojinskih šešira uz strogo solidnu stručnu poslugu…”

* Balkanski rat 1912.-1913. u slici i pod naslovom “Onam’, onamo!” Album je izdalo dioničarsko društvo Natošević iz Novog Sada, a može se dobiti i u Hrvatskoj, po cijeni od samo jednu krunu. Album sadrži 62 slike “lepe i čiste izrade, samo iz ratnih događaja viteške crnogorske vojske…” kako stoji u oglasu.

Đorđe Ličina