Treće bespuće

Može li kult Nikice Gabrića kao uspješnog liječnika i biznismena transcendirati u političku arenu, čime bi ovaj postao uspješan lider uspješne političke stranke? Jer upravo su njegova osoba i novac glavni adhezivi koji njegov Nacionalni forum drže na okupu. Od novih ljudi i ideja koje promovira, dosad je Gabrić najviše radio na samopromociji. To se u dobroj mjeri pokazalo i na Inicijativi za formiranje ogranaka regije Zagreb, održanoj u nedjelju u zagrebačkom “Šeratonu”.

Nakon godine dana okolišanja, Gabrić se baca u političku arenu i pokazuje volju za preuzimanjem političke odgovornosti. No ima li sadržaja? Na početku obraćanja gostima, Gabrić ponavlja kako njega zanima okupljanje društvenih snaga s ljevice i desnice za rješavanje pitanja koja nisu svjetonazorska, već su egzistencijalna, te kako ga ne zanimaju vrijednosne podjele, pa je zato spreman na suradnju sa svima. Neki zlobnik bi iz toga možda zaključio kako je Gabrić spreman na koaliranje s bilo kime. Njegov donedavni najveći politički sponzor, predsjednik Republike Ivo Josipović, više u javnosti ne daje puno do znanja kako podržava Gabrića, što ne znači da mu nije sklon.

Gabrića, tvrdi on sam, najviše zanima rješavanje problema nezaposlenosti i demografskog pada. Unatoč tome, u svojem govoru se bavi vrijednostima koje se mogu svesti pod neki miš-maš gidensovskog liberalizma, uz stalno ponavljanje da ne odbacuje suradnju lijevih i desnih, na boljitak svih. Navodi ciljeve “ekonomije dobrog društva”, “pristupa koji nadilazi ekstreme dviju vodećih ekonomskih škola dvadesetog stoljeća”, “biopolitike različitosti”, “pristupa koji ima etički i bioetički uravnotežene odgovore na pitanja budućnosti spolova, reprodukcije i genetike” i “socijalne politike jednakih šansi”, “povezivanja najboljih tradicija europske socijalne države i američkog sna o pravu na uspjeh bez obzira na društveno porijeklo”. Rekao je kako iza svakog od tih ciljeva stoje znanstvenici, radovi, projekti i studije, ali nije pokazao još nijednog znanstvenika ni ijedan projekt, osim megaideje jadranske obale kao Floride sjeverne Europe, gdje bi bogati europski umirovljenici dolazili živjeti u staračkim domovima koji još nisu izgrađeni. Gabrićev bi projekt trebao zaposliti građevinare, a onda i sve ostale popratne industrije, ali prije svega njegovu medicinsku, koja se brine za dobrobit umirovljenika.

Gabrić se poziva na estonske strategije društvenog restrukturiranja (koje su, inače, dovele do petpostotnog odljeva estonske populacije u deset godina), na poljski model kontinuiteta reformi i njemačke reforme tržišta rada, no obrise konkretnih politika još nije dao. Kako bi konkretno trebale izgledati fiskalna, monetarna i politika zapošljavanja Nacionalnog foruma, nijedan znatiželjnik nije uspio čuti. Na pitanje ovog novinara o tome, Gabrić odgovara kako nije htio predstavljati ekonomsku politiku i stručnjake jer bi novinari odmah počeli propitivati njihov rad i ideje “kao da su na streljani”. Uz to, izgovorio je i rečenicu koja ga svrstava u red političara “umjerenog napretka u okviru mogućnosti”. “Mi smo za niže poreze, ako će to biti moguće”, hrabra je i odlučna izjava, s kojom bi se, bez sumnje, složili Zoran Milanović, Slavko Linić, Tomislav Karamarko i Martina Dalić.

Govoreći o Zakonu o radu, primijetio je kako danas SDP pokušava progurati isti prijedlog kakav je opstruirao dok je na vlasti bila Jadranka Kosor, no svoj stav o tome valja li Zakon ili ne nije dao. Umjesto toga, izgovorio je kako u Hrvatskoj uopće nije problem danas zaposliti 350 tisuća nezaposlenih niže i srednje stručne spreme, nego su problem srednje i visokoobrazovani koji u tisućama svake godine odlaze u inozemstvo. Kako ih zadržati odgovor nije ponudio, iako u maniri velikih stranaka nastoji ostaviti dojam da negdje ima odgovore na sva pitanja. Zato se postavlja pitanje, kada se te poruke o zajedništvu, kretanju naprijed, radu i razvoju konačno upišu u program i hijerarhiju stranke, koliko ljudi će uz Gabrića ostati i zašto. Teško je da će on samo osobnim autoritetom na okupu održati liberale i konzervativce, ekonomske liberale i intervencioniste slijeva i zdesna, osim ako ne misli da ima neke tuđmanovske crte ličnosti.

U godinu dana od pokretanja Nacionalnog foruma, koji je Gabrić promovirao kao tink tenk “slobodnih i slobodnomislećih” ljudi, taj forum nije proizveo niti jedan zapažen programski dokument, niti jedan stav o bilo kojem od dnevno aktualnih pitanja. Umjesto toga, uz prostor na nacionalnoj televiziji nerazmjeran njegovoj stvarnoj političkoj težini, bio je, čini se, pretplaćen na naslovnice u opskurnom tjedniku “Aktual” i gotovo tjedna gostovanja na kanalu Z1, kojim je donedavno žarila i palila Dijana Čuljak. Možda očekuje da će se moći pouzdati i u podršku svojeg građevinskog poslovnog partnera, medijskog tajkuna Ninoslava Pavića.

Iz svih se njegovih javnih nastupa još ne može zaključiti kome se Gabrić obraća, koji profil birača želi osvojiti. No kako se moglo vidjeti na skupu u nedjelju, najviše se sviđa dobrostojećim zagrebačkim umirovljenicima, koji se valjda mogu identificirati s provođenjem ugodnih zima na jadranskoj obali. Tamo je predstavio i svoj inicijativni odbor za regiju Zagreb, koji čine neki javnosti možda i poznatiji, no uglavnom slabo poznati ljudi, svi pažljivo odabrani, stječe se dojam, kako ne bi zasjenili glavnu zvijezdu.

Treba li Gabrića, zbog navedenog, otpisati? Uz SDP, koji već dvije godine nema adekvatne odgovore na ekonomsku krizu, i HDZ, za koji je teško zamisliti da može predstavljati relevantnu alternativu, možda i uspije u sljedeće dvije godine sastaviti neki odgovor na probleme nezaposlenosti i rasta u Hrvatskoj. Možda ćemo tada saznati za što se zaista zalaže, ako mu se obožavatelji u međuvremenu ne raziđu.