Čemu poredba s poglavarom lamaizma?

Rafael Krešić, sudac Općinskog suda u Zagrebu, utrošio je pola stranice prošlog broja “Novosti” da pokaže kako sam ga početkom prosinca ovdje izvrijeđao i grubo mu se napodmetao koječeg, valjda, osim što sam usto lagao i bezobrazno se razbacivao neznanjem… Ali ode nam papir uludo, jer se već “niz faktografskih netočnosti” u Krešićevu nabrajanju zaustavlja na – eventualno – dvije takve, što baš i ne zadovoljava uobičajenu definiciju niza.

Ostalo se tiče sučeve povrijeđenosti, jer ga je moj stav daleko više zasmetao negoli onaj Dinamova gazde Zdravka Mamića, a kojem je Krešić sudio za divljački verbalni napad na ministra Željka Jovanovića, te ga oslobodio. Dvije netočnosti u mom tekstu jesu: da je Rafael Krešić sudac Županijskog suda i da je Mamiću sudio za govor mržnje. Ipak, prva je tek banalni lapsus, dok je druga zadana kao neformalni opis, poput gornjeg “divljački verbalni napad”… Stoga ne bi Krešić trebao do neba cviliti da u našem kaznenom zakonodavstvu uopće nema govora mržnje.

Jest, bilo je to suđenje za poticanje na mržnju, a naš pravosudni junak ustanovio je da toga nije bilo. Držimo se merituma, ne-baš-časni g. suče Krešiću: Mamić je Jovanovića prozivao kao Srbina, tipski, i kao Srbina ga prokazivao u po njemu evidentnom hrvatomrštvu. A vi ste taj nastup proglasili akcijom realiziranom strogo unutar individualnih odnosa, bez ugrožavanja nevinih civila (nota bene: ovo ne stavljam izravno vama u usta, nego se bavim slobodnom deskripcijom i koristim stilske figure, makar otrcane!). Ipak, da biste umanjili svaki doseg Mamićeva ispada, objasnili ste kako je njegov generalni javni utjecaj zanemariv, jer on “nije dalaj lama”. Ta vaša arbitraža u međuvremenu je postala hit, no to vas nije omelo u javnom djelovanju… Pa zasigurno neće omesti ni one koji se budu poveli za neformalnim Mamićevim naputkom, a vas ćemo zvati – kad izbrojimo žrtve – da objasnite kako su pogrešno shvatili najobičniju lično motiviranu epistolu.

Na koncu, čemu poredba s poglavarom lamaizma, ako predmet ne odlikuje poticanje na mržnju? Je li vam zadrhtala ruka pa ste htjeli u pravorijek ušarafiti dodatni osigurač? Ta izdajnička bojazan nalik tremoru bila je u pravu i trebali ste je slijediti do kraja. Znate, Krešiću, jedan posve izvjesni niz – to je onaj statistički pojam što ga loše interpretirate – dakle niz delikatnih, takoreći rubnih, a naoko isključivo ličnih istresanja, u stanovitim okolnostima lako narasta do opće i nipošto samo individualno baždarene pojave; on tada biva paradigmom za širu društvenu upotrebu.