Kronike

Lijepa naša Estonija 

Od 28 država EU samo je u Estoniji brojčani prag za službenu upotrebu jezika i pisma nacionalne manjine 50 posto 

Čak i da se ne provede referendum o ćirilici, Hrvatska bi i dalje imala najrigidnije propise u vezi s potrebnim 33 – postotnim učešćem manjina za primjenu njihovog jezika i pisma kao službenog. Treba reći i da je Hrvatska izigrala zahtjeve Evrope za ostvarenje prava na ravnopravnu službenu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina, što pokazuje i odnos prema dokumentima Vijeća Europe – Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina i Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima.

Hrvatski sabor Okvirnu konvenciju potvrdio je 29. septembra 1997., a 17. oktobra iste godine donio Zakon o potvrđivanju Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima. Hrvatska je odredila da će se odredbe Povelje primjenjivati u odnosu na talijanski, srpski, mađarski, češki, slovački, rusinski i ukrajinski jezik čime je prihvatila obavezu iz povelje da štiti, promovira i potiče upotrebu jezika. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina pravno je obvezujući izvor međunarodnog prava koji zahtijeva od države koja ju je potpisala da pripadnicima nacionalnih manjina jamči pravo jednakosti pred zakonom, jednaku pravnu zaštitu te da zabrani bilo kakvu diskriminaciju na osnovi pripadnosti nacionalnoj manjini.

Provođenje Okvirne konvencije prate Savjetodavni odbor i Odbor ministara. Savjetodavni odbor čine neovisni stručnjaci, koji, nakon što prouče periodični izvještaj države članice, pripremaju mišljenja o primjeni Konvencije. Za osiguranje određenih jezičnih prava, mnoge su države odlučile uzeti u obzir broj pripadnika manjinske skupine na određenom području, pa su u tu svrhu uspostavile minimalni prag koji ne bi trebao biti postavljen tako da onemogućuje ostvarenje prava manjina.

Savjetodavni odbor sugerira da mogućnost korištenja manjinskim jezicima ne može biti prepuštena isključivo diskreciji lokalnih vlasti i ističe važnost jasnih i transparentnih zakonskih uvjeta. Brojčani pragovi ne smiju biti nepotrebna prepreka za službenu uporabu jezika manjinskih jezika u područjima koja naseljavaju pripadnici nacionalnih manjina, bilo tradicionalno bilo u znatnijem broju, pa zahtjev da manjinska grupa predstavlja bar polovicu stanovništva jednog područja da bi se dozvolila upotreba manjinskog jezika pred upravnim tijelima lokalne samouprave, za što se inače zalažu inicijatori referenduma u Hrvatskoj, nije u skladu sa Okvirnom konvencijom.

Brojčani prag od najmanje trećine učešće u stanovništvu u Hrvatskoj je uveden konsenzusom svih političkih stranaka izglasavanjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru 2002. Po tom aktu, ravnopravna službena upotreba manjinskog jezika i pisma na području jedinice samouprave ostvaruje se ako pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje jednu trećinu stanovnika jedinice lokalne samouprave; ako je to pravo uređeno međunarodnim ugovorom ili ugovorima ili ako je to pravo uređeno statutom jedinice samouprave u skladu sa zakonom.

Sudeći po mišljenju iz maja 2012., Savjetodavni odbor ocijenio je da je visoki prag koji traži da manjine čine najmanje trećinu lokalnog stanovništva, propisan Ustavnim zakonom, i dalje na snazi i da nije smanjen. Odbor je tada pozvao hrvatske vlasti da, uz konzultacije s predstavnicima nacionalnih manjina, na prostoru čitave zemlje razviju i objedine dobru praksu dvojezičnosti koja postoji u Istarskoj županiji i da je prošire na sve općine u kojima živi značajan broj pripadnika manjina. O tome koliko je to ostvareno, čitaoci mogu sami prosuditi.

No, s obzirom na rezultate popisa stanovništva, broj jedinica lokalne samouprave u kojima bi i manjinski jezik bio službeni, može se samo smanjiti. Naime, zakonski uslov o najmanje  trećini pripadnika manjina ostvaruje se tek u 27 jedinica lokalne samouprave. Kako u Hrvatskoj ima 556 općina i gradova, to je tek  4,8 posto jedinica. Ako bi se prag podigao na 50 posto, to bi značilo da samo 17 jedinica lokalne samouprave (3,05 posto) ispunjava taj kriterij.

U većini evropskih država taj se prag kreće od 10 do 20 posto. Štoviše, od 28 država članica EU samo je u Estoniji brojčani prag za službenu upotrebu jezika i pisma nacionalne manjine 50  posto učešća.

Na nedavnom okruglom stolu o jezicima nacionalnih manjina, ambasador Češke Martin Košatka izjavio je da je u njegovoj zemlji gdje su i Hrvati sa 1.200 pripadnika priznata nacionalna manjina, manjine imaju pravo korištenja vlastitog jezika već od granice desetpostotne zastupljenosti u konkretnoj općini ili regiji. Slične podatke dali su i predstavnici drugih zemalja. O svemu tome pitali smo i zastupnika Talijana Furija Radina.

– Nadam se da do referenduma neće doći, ali ja sam prestao predviđati stvari u Hrvatskoj jer se sa sigurnošću ne može ništa reći. Znam samo da ću se boriti i rukama i nogama da do toga ne dođe. Referendumi o ljudskim pravima nemaju smisla, i uz njihovoj osnovi je pokušaj diskriminacije, rekao je Radin. Tvrdnje da bi se Hrvatska povećanjem zakonski određene kvote prilagođavala evropskim standardima, Radin naziva besmislicama.

– Oni koji govore o nekim enormnim pravima manjina u Hrvatskoj, govore o nečemu o čemu nemaju pojma. Izgleda da se nekom činilo da je to jako puno i da je to najbolje na svijetu, ali nije, kaže Radin.

Reagira i na najnoviju retoriku pobornika referenduma da druge manjine, kao što su Česi, Talijani ili Mađari, neće imati probleme zbog povećanja kvote u Ustavnom zakonu jer će dvojezičnost osiguravati preko akata lokalnih samouprava.

– I da je ta teza točna, a nije, jer se to može primijeniti na svakog, ona ne uzima u obzir jednu činjenicu, a to je da kad oduzimaš prava jednoj manjini, onda oduzimaš prava svim manjinama. Samo je pitanje vremena kad bi se to dogodilo, rekao je Radin.

Nenad Jovanović

•  

Mirjana Oluić, predsjednica Aktiva žena SDSS-a Siska i Sisačko-moslavačke županije

Žene moraju biti glasnije

Aktiv žena sudjelovat će u svim aktivnostima SDSS-a. Vjerujem da ćemo na svim budućim izborima imati više ženskih kandidata 

Prvi Aktiv žena Samostalne srpske demokratske stranke osnovan je u oktobru u Sisku. Nakon gradskog, u novembru je osnovan i Aktiv žena SDSS-a Sisačko-moslavačke županije, kojima predsjeda Mirjana Oluić, predsjednica sisačkog i potpredsjednica županijskog SDSS-a.

– Još proljetos na Izbornoj skupštini stranke, potpredsjednica SDSS-a Mirjana Galo predložila je da se krene s osnivanjem Aktiva žena na razini Hrvatske, s tim da se prvo počnu osnivati po gradskim, općinskim i županijskim organizacijama. Gradska organizacija SDSS-a Sisak krenula je prva s tom inicijativom s obzirom da prepreka nije bilo, jer imali smo dovoljan broj članica SDSS-a – kaže Mirjana Oluić.

U ovoj stranci čekaju da ostali gradovi i županije po Hrvatskoj osnuju svoje aktive žena SDSS-a, pa da pristupe osnivanju na državnoj razini. Nada se da će upravo Sisak dobiti domaćinstvo izborne skupštine Aktiva Žena SDSS-a Hrvatske, kako bi aktivistice Siska i SMŽ-a pokazale svoju sposobnost. Sisačka organizacija SDSS-a ima 32 članice od ukupno 110 članova.

– Aktiv žena sudjelovat će u svim aktivnostima SDSS-a, no tek nam slijedi donošenje Programa rada za 2014. godinu. Riječ je o dugotrajnom procesu, no vjerujem da ćemo od sada na svim budućim izborima imati više ženskih kandidata. No, prvo moramo riješiti problem članstva, jer od svih članova samo osmero njih je mlađe od 50 godina. Bez obzira na želju i volju članova, koji uglavnom imaju više od 70 godina, ne možemo očekivati da budu aktivni. U takvim je uvjetima, naravno, teško raditi, kao stranci i kao aktivu žena, pa nam je prioritetna aktivnost pomlađivanje. Mlade žene moraju shvatiti da se učlanjenjem u stranku i aktiv žena, te radom u tim organizacijama mogu pomoći pripadnicima svoje srpske zajednice – kaže Mirjana Oluić.

Navodi kako je konačno došlo vrijeme da žene ostvare svoju punu ulogu u politici, a ne da služe samo da zadovolje formu.

– Aktivi žena su velik napredak i mislim da će pokrenuti žene da se više aktiviraju i pokažu što sve mogu i znaju, bez obzira što u 21. stoljeću još uvijek vlada mišljenje da je politika posao rezerviran samo za muškarce – kaže Mirjana Oluić.

SDSS ne sudjeluje u gradskoj vlasti Siska, no kako Mirjana Oluić navodi, trude se održati dobru komunikaciju s vladajućim SDP-om, kako kroz stranku tako i kroz vijeća srpske nacionalne manjine, kako bi aktualizirali rješavanje problema srpske zajednice.

– Kao potpredsjednica sisačkog VSNM-a sazvala sam sastanak predsjednika i predstavnika svih nacionalnih manjina u Sisku, s obzirom da u ovom sazivu gradske vlasti ne sudjeluje niti jedan službeni predstavnik nacionalnih manjina. Zaključak sastanka je bio da se obratimo gradonačelnici Kristini Ikić-Baniček i izložimo joj prijedloge oko daljnje suradnje. Glavna zamisao je da se osnuje tijelo kojeg bi činili predstavnici nacionalnih manjina i lokalne vlasti, a koje bi se bavilo problemima nacionalnih zajednica u Sisku – kaže Mirjana Oluić te dodaje kako su se predstavnici nacionalnih manjina sastali sa zamjenikom gradonačelnice Markom Kričkom, kojem su iznijeli još neke zamisli.

– Naš prijedlog je bio i da nacionalne manjine imaju uvid u sredstva koja su planirana za njihov rad, kao i da imamo uvid o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, najviše po pitanu prava na zapošljavanje. Među ostalim, dali smo prijedlog da se nama kao manjinskom Vijeću, po raspisivanju nekog natječaja, on pruži na uvid, kao i podatak koliko se ljudi pri javljanju na posao poziva na članak 22. Ustavnog zakona i za koja mjesta, kako bi stvorili evidenciju o tome. Također bi mogli reagirati ukoliko se dogodi da je kandidat odbijen, iako je ispunio sve uvjete i pozvao se na taj članak Ustavnog zakona – kaže Mirjana Oluić.

Prije lokalnih izbora, predstavnici nacionalnih manjina su s Gradom Siskom i tadašnjim gradonačelnikom Dinkom Pintarićem potpisali Povelju o suradnji Siska i nacionalnih manjina, s ciljem unapređenja njihova položaja. Kako Mirjana Oluić navodi, nova sisačka vlast potvrdila je da Povelja ostaje na snazi.

– Veoma mi je drago što se oformilo Gradsko Povjerenstvo za nacionalne manjine, jer to je jedan od načina koje na koji Grad Sisak treba surađivati sa nacionalnim manjinama. No, sad tek trebamo vidjeti kako će sve dalje funkcionirati i koliko je Sisak uistinu senzibiliziran prema nacionalnim manjinama – zaključuje Mirjana Oluić, predsjednica sisačkog SDSS-a i Aktiva žena Siska i Sisačko-moslavačke županije.

•  

Kontrola provođenja Ustavnog zakona

Početkom decembra sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček donijela je Odluku o osnivanju Gradskog Povjerenstva za nacionalne manjine, koje će pratiti primjenu i provođenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te provoditi aktivnosti vezane uz ostvarivanje i zaštitu prava manjina. U planu rada Povjerenstva je i predlaganje daljnjih mjera za uspješno provođenje Ustavnog zakona, a jednom godišnje podnosit će izvještaj Gradskom Vijeću Siska o svom radu i stanju na terenu.

Članovi Povjerenstva za nacionalne manjine je pet predstavnika nacionalnih manjina: Milan Krstinić, predsjednik VSNM-a Siska, Asim Kulenović, predsjednik bošnjačkog Vijeća, Dragoljub Nikolić, predsjednik romskog Vijeća, Marija Mulanović-Smolčić, predstavnica Čeha, Servet Idrizi, predstavnik albanske manjine kao i Marko Krička, zamjenik gradonačelnice te Goran Grgurač, pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, sport, branitelje i civilno društvo.

Mirna Jasić

•  

Natalija Popović Ivančević, zamjenica predsjednika VSNM-a Karlovačke županije

Suvišni sukobi

Smjene generacija moraju se provoditi postepeno dok mlade treba pripremiti za preuzimanje funkcija

Recite nam nekoliko riječi o sebi i otkud interes za politiku?

Učiteljica sam matematike u osnovnoj školi i do sada nisam bila politički aktivna, ali sam redovito pratila sve događaje. Prije tri godine sam postala članica Županijskog VSNM-a. Uvidjela sam da srpska zajednica u Karlovcu i Županiji ima puno problema i željela sam pomoći u rješavanju. Ne znam koliko sam do sada potaknula rješavanje, ali mislim da mogu pomoći i da se mlađi ljudi trebaju uključiti u rad zajednice i pokušati popraviti stanje.

Kako bi se mogao ocijeniti položaj zajednice u Karlovcu i Županiji?

Položaj svih stanovnika u RH je loš, prvenstveno tu mislim na ekonomski položaj jer osnovna sredstva za život nedostaju mnogima. U tom smislu posebno je teško manjinama. Mi teže dolazimo do posla, ako ga uopće ima, ali zato lakše dobivamo otkaze. Mnogi su iz opravdanih razloga napustili svoja prebivališta, skrasili se negdje drugdje pa se sada teško vratiti na ništa i živjeti bez posla. Percepcija manjina, pogotovo Srba, je sada možda gora nego prije desetak – dvadesetak godina. Ja sam cijelo vrijeme u Karlovcu i čini mi se da je sada teže nego prije, pa čak i za vrijeme rata. Sada ima više licemjerja, a tenzije se dižu bez potrebe.

Kako komentirate aktualne kampanje protiv ćirilice?

Trebaju se poštovati usvojeni zakoni, preuzete obaveze i općenito ljudska prava što znači da svatko ima pravo na svoj odabir. I ništa više i ništa manje što bi bilo najelementarnije poštovanje ljudskih prava. Naravno, postoje ogromne razlike između tzv. starih i novih manjina, među koje spadamo i mi Srbi pa još uvijek nemamo do kraja izgrađene svoje institucije. Procenti, situacija, neki zakoni i političke odluke su od nas kao konstitutivnog naroda napravili nacionalnu manjinu. Mi smo to mogli ignorirati ili se kroz institucije sistema boriti za bolji položaj, što mi se čini boljom varijantom.

Kao da se manjinama žele smanjiti prava u RH nakon ulaska u EU?

Posljednji događaji navode na taj zaključak, no bez obzira na probleme sam optimista i stvari će se polagano riješiti, naravno uz pitanje je li sve to uopće bilo potrebno. Ne smijemo se sakrivati od toga tko smo, već moramo uporno inzistirati na poštivanju zakona i tražiti svoja prava. Bit će pri tome i neugodnosti ali se ne smije odustati.

Kakva je situacija povratkom i obnovom?

Povratak, obnova i zapošljavanje su najveći problem Srba na našem području i o tome smo mnogo raspravljali na sjednicama ŽV SNM-a. Nešto se učinilo, ali će trebati još puno posla i vremena da se ta priča zaključi.

Nažalost ima i sukoba unutar same zajednice širom Hrvatske, pa i u Karlovcu?

To me jako rastužuje i čini nesretnom jer se radi i o istaknutim ljudima naše zajednice, a nas je sve manje i te nam podjele ne trebaju. Interes zajednice trebao bi biti primaran. Ima i, rekla bih, bolesnih političkih ambicija. Mladi žele naprijed, a stariji ne shvaćaju da se u određenom trenutku trebaju povući. No, smjene generacija moraju se provoditi postepeno dok mlade treba pripremiti za preuzimanje funkcija. Želim reći i da u potpunosti podržavam naše čelnike, pogotovo Milorada Pupovca koji je, kada je bilo najteže, uvijek smogao snage i branio interese zajednice. Sjetimo se samo njegovih brojnih nastupa na televiziji od devedesetih kada su ga svi napadali, a on je svakome argumentirano odgovarao. Druge “velike” Srbe nisam ni čula ni vidjela na takvim nastupima.

M. Cimeša

Komemoracija u Gornjoj Trebinji kod Karlovca

Otkrivena spomen kosturnica

Izgradnju obilježja zajednički su financirali Grad Karlovac i Srpsko narodno vijeće, a novac su dali i pojedini donatori 

Kod pravoslavne crkve u Gornjoj Trebinji kod Karlovca, otkrivena je spomen ploča na spomen kosturnici, nedavno podignutoj u znak sjećanja na stradanja 205 civilnih žrtava ustaškog zločina koji se dogodio 6. i 7. januara 1942. godine, dakle, prije 72 godine.

Nakon prijašnjeg masakra 21. decembra 1941. u Prkosu i Lasinji, kada je ubijeno 1500 žena, djece i staraca, pogrom nedužnog pravoslavnog stanovništva nastavljen je u okolici bivše općine Skakavac. Ljudi su pohvatani i odvedeni u šume pokupske doline, Domaćaj lug i Lipljansko mlađe. Tamo su njihova tijela bačena u već pripremljene i iskopane jame. Te  rupe se i danas mogu vidjeti. Spomenik u Gornjoj Trebinji nije do kraja završen i bit će gotov u prvoj polovici ove godine. Postavljena je mramorna spomen ploča s uklesanim imenima stradalih ljudi. Izgradnju obilježja zajednički su financirali Grad Karlovac i Srpsko narodno vijeće, a novac su dali i pojedini donatori.

Broj i sastav sudionika ove komemoracije je bio zaista impozantan. Prisustvovali su: Damir Mateljan, saborski zastupnik SDP-a i izaslanik predsjednika Sabora RH Josipa Leke. Prisustvovao je u ime SDP-a saborski zastupnik Josip Benčić, s lokalnim SDP- ovcima Miroslavom Delićem i Marinom Novaković. Dogradonačelnik Dubravko Delić je bio izaslanik karlovačkog gradonačelnika Damira Jelića. Rade Kosanović govorio je u ime SNV-a, bio je tu karlovački historičar dr. Đuro Zatezalo,

– Kada se dogodio ovaj zločin bio sam dijete. S brda sam gledao kako su trinaestoricu civila, seljana, zaklali, i mrtve ih odvukli preko njive u šumu gdje su ih zakopali – prisjetio se Dušan Krivokuća, svjedok tragičnih događanja i predsjednik Inicijativnog odbora za izgradnju Spomen-kosturnice

– Naša poruka s ovog mjesta je da prestanemo gurati glavu u pijesak. Ne možemo zločine onih koji su ih počinili pravdati zločinima drugih, lažima i neistinitim optužbama. Mlade ljude treba educirati, bolje da se danas borimo riječima nego sutra puškom – rekao je Mirko Miladinović, predsjednik Udruge antifašista i antifašističkih boraca grada Karlovca. Prisustvovali su također Ivan Fumić i Juraj Hrženjak iz SABA RH kao i poznati antifašisti i veterani Mirko Mećava, Branko Božić, Jovo Vejnović, Martin Jendrašic, Mirko Miladinović, Svetozar Livada, Stjepan Šafran, Ivan Fumić, predsjednik SABA RH Franjo Habulin i, naravno Josip Boljkovac. Parastos nevinim žrtvama održao je otac Predrag Sušić.

Spomenik, odnosno spomen ploču, zajednički su otkrili karlovački dogradonačelnik Dubravko Delić i Dušan Krivokuća. Svečanost je završila pjesmom “Na Kordunu grob do groba”, koju su otpjevale članice neformalnog zbora karlovačkog pododbora SKD Prosvjeta i crkvenog hora.

M. Cimeša

•  

Miloš Popović, dobitnik “Prosvjetine” nagrade “Sava Mrkalj”

Svjetski jezik slikarstva

Cilj mi je cilj da djecu i mlade pretvorim u ljude, a ne u nekakve nacionalnosti, ističe nagrađeni slikar Miloš Popović 

Priznanje “Sava Mrkalj” za doprinos kulturi Srba u Hrvatskoj za 2013. godinu dobio je akademski slikar Miloš Popović, koji već deceniju i pol vodi likovnu sekciju zagrebačkog Pododbora, organizira i učestvuje na brojnim likovnim manifestacijama u Zagrebu i u drugim mjestima

– Ne vodim likovnu sekciju isključivo kao nekakvu srpsku sekciju niti ih učim srpsko slikarstvo već ih učim slikarstvo. Zato u sekciji koju vodim imam lijepi broj Hrvata, po nekog Slovenca, imao sam i neke Čehe, a obavezno su tu bar dvije Židovke. To je miješano društvo koje nikad ni ne pomisli na razdvajanja po nacionalnoj liniji jer slikarstvo ima internacionalni jezik, rekao je Popović, dodajući da je kroz sekciju prošlo nekoliko stotina ljudi, a da sada ima 20 stalnih članova.

– Ako se to Prosvjeti dopalo, a jeste jer sam im to rekao kad sam pristupio prije 15 godina, onda ću tako i nastaviti jer ne znam drukčije, rekao je Popović i dodao da bi volio da se u njegovu likovnu priču više uključe ljudi iz Srbije, bilo zbog razgovora, ili da imaju neku izložbu. Popović i likovna sekcija surađuju s likovnjacima na raznim stranama, od Like do Podravine, bilo da su članovi “Prosvjetr” ili nisu.

– Naročito je važno da se mladi ljudi ne samo uključe u srpsko društvo, nego da se integriraju. Iako je davno bilo, sjećam se dječaka iz Korenice koji je plakao kad je dolazio jer mu je mama morala biti blizu, a sada je šef nekog mješovitog orkestra. Zato mi je cilj da djecu i mlade pretvorim u ljude, a ne u nekakve nacionalnosti, ističe Popović.

Njegovo prisustvo ogleda se i u izložbama slika koje krase zidove zagrebačke “Prosvjete”, ali i drugih pododbora.

– Bitno je da zidovi ne budu prazni. Iako ne vodim evidenciju, izložbi je desetak godišnje i to onih koje je pripremam. Ali izložbe pripremaju i drugi, pa me neki samo konzultiraju, rekao je Miloš Popović.

Podsjetimo, nagrada nazvana po reformatoru srpske azbuke s Korduna s početka 19. veka, dodjeljuje se od 2007. godine. Te godine dobili su je karikaturista i animator Borivoj Dovniković Bordo i književnica Dara Sekulić, 2008. slikar Đorđe Petrović, 2009. posthumno književnik Simo Mraović, 2010. profesor srpske književnosti iz Beograda Dušan Ivanić,  2011. pjesnik Đorđe Nešić, a 2012. laureat je bio književnik Drago Kekanović.

Nagrada će Popoviću svečano biti uručena na Svetosavskoj akademiji krajem januara.

Na druženju s dobitnikom nagrade je predsjednik “Prosvjete” Čedomir Višnjić za narednu godinu poželio da se “Prosvjeta” sa svojim pododborima od Dubrovnika do Kneževih Vinograda održi i nastavi s kontinuiranim radom.

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Aleksandar Tolnauer je naglasio da je Vlada pokazala razumijevanje za kulturnu autonomiju manjina i u budžetu za 2014. osigurala dovoljno sredstava za kontinuirano djelovanje srpskih organizacija. Druženju su prisustvovali predsjednik SNV Milorad Pupovac, njegov zamjenik Saša Milošević, predstavnici ambasade Srbije i brojni aktivisti “Prosvjete” i SNV-a,

Nenad Jovanović

Godišnji koncert jagodnjačke “Prosvjete”

Staroslavenska mitologija

Tema godišnjeg koncerta je bila mitologija slavenskih naroda, s naglaskom na staroslavenskim božanstvima 

Krajem minule godine, u Sportskoj dvorani Osnovne škole Jagodnjak, a pred 150 gledalaca, održan je 16. po redu Godišnji koncert Pododbora Jagodnjak SKD-a “Prosvjeta”. U programu su učestvovale recitatorska i folklorna sekcija te gosti iz Vere kod Vukovara: članovi Kulturno-umjetničkog društva “Ljubomir Ratić – Bubo” i Pododbora Vera SKD-a “Prosvjeta”. Koncert su organizovali članovi spomenutih sekcija – učesnici programa uz pomoć svojih voditelja.

Svaki jagodnjački godišnji koncert je tematski. Ovaj put tema je bila mitologija slavenskih naroda, s naglaskom na staroslavenskim božanstvima. Tom prilikom spomenuta su samo najveća i najznačajnija božanstva, kao što su Perun, Triglav, Svetovid, Majka Sva Zemlja i Mokoš(a), Lada i Ljelja itd. Temu mitologije slavenskih naroda na koncertu su pratile recitacije i folklorne igre na tragu izvornog narodnog stvaralaštva i običaja koji potječu još iz starih mnogobožačkih vjerovanja.

Gosti iz Vere odigrali su koreografiju “Igre iz Bosilegradskog krajišta” te prikazali svadbene običaje iz Vranjskog polja kroz koreografiju “Na seir momku i devojci” (seir = ono što se promatra s uživanjem), koje također prate temu koncerta.

J. Nedić

U Glini započeo veliki jubilej naše najveće kulturne institucije

Obljetnica na ishodištu “Prosvjete”

Obilježavanje 70. godišnjice SKD Prosvjeta počinje upravo tamo gdje je ono, 18. studenog 1944.  i osnovano – u Glini 

Fascinantnom izložbom fotografija svemira od kojih doslovno zastaje dah, uglavnom nepoznatima široj javnosti , započelo je obilježavanje sedamdesete godišnjice osnivanja SKD Prosvjeta u Hrvatskoj i to upravo tamo gdje je ono, 18. studenog 1944.  i osnovano – u Glini.

Izložbu ” Od zemlje do Svemira” postavio je mladi znanstvenik Bojan Arbutina, nekada glinski učenik, danas docent na katedri za astronomiju beogradskog fakulteta.

– Riječ je o najboljim originalnim fotografijama koje su snimili astronomi širom svijeta u 2009. godini koja je, inače proglašena Svjetskom godinom astronomije. Izložba je nekoliko puta bila postavljena u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu i drugim gradovima, a ovo je naš prvi izlet u Hrvatsku. Besprijekorne fotografije nikoga ne ostavljaju ravnodušnim i uvijek iznova navode za razmišljanje o prolaznosti života, beskonačnom prostoru svemira i našem planetu koji je gotovo nevidljiv u beskrajnim prostranstvima, a nama toliko velik. Drago mi je da je obilježavanje 70-godišnjice osnivanja SKD Prosvjeta u Hrvatskoj započelo upravo ovom izložbom – kaže Bojan Arbutina. Otvorenje izložbe nije propustio ni Boro Rkman, zamjenik Sisačko- moslavačke županice.

– U malim sredinama na području od posebne državne skrbi, ovakva kulturna događanja su itekako dobro došla. Ova izložba posebna je po svojoj atraktivnosti i mnogi poput mene, prvi puta se susreću sa stvarima o kojima inače vrlo malo razmišljamo, ali i malo znamo. Fascinantno je da su fotografije stvarne, pa naša neka razmišljanja iz djetinjstva i škole odjednom dobivaju drugu, novu dimenziju, odjednom postaju stvarnost i tjeraju  na razmišljanje – kaže Rkman.

Izložbu je u tri dana, koliko je bila postavljena, pogledao veliki broj građana. Alida Radošević iz Medulina, koja se za blagdane zatekla u Glini, ne krije oduševljenje.

– Fotografije su čarobne, od danas drugačije razmišljam o svemirskim prostranstvima. Čestitke organizatoru, a ovo bih voljela da vide moji sugrađani u Medulinu ili Puli – kaže Alida. Psiholog Milan Cvijanović iz Novog Sada, u posjeti je prijateljima u Glini i navratio je na izložbu.

– Vidio sam već ovaj postav u Novom Sadu, no drago mi je da mogu još jedanput pogledati do kuda je čovjek uspio zaviriti u beskonačnim dubinama svemira. Pokušavam pretpostaviti što bi rekli Galileo i Kopernik da su mogli vidjeti ove fotografije. Ova izložba može se gledati više puta i svaki put je doživljaj i razmišljanje drugačije – kaže Cvijanović.

Nosilac svih aktivnosti u jubilarnoj godini osnivanja SKD Prosvjeta bit će pododbor Društva u Glini, u kojemu se međutim već mjesecima ne zna tko je predsjednik i prema svemu sudeći, stvari se neće tako brzo ni srediti. Naime u travnju prošle godine, predsjednik glinskog pododbora Dragan Adžić podnosi ostavku Izvršnom odboru. Ostavka je prihvaćena i za v.d. predsjednika izabran je Boško Gagić. No Adžić još i danas osporava Gagićevu funkciju tvrdeći na na spomenutoj sjednici nije bilo kvoruma.

Kako bilo, već 8 mjeseci glinski pododbor SKD Prosvjeta je bez predsjednika, što se odrazilo i na izložbu o svemiru, koju nije imao tko otvoriti. Kada je par riječi o izložbi rekao njen autor Bojan Arbutina ukratko se na program obilježavanja obljetnice osvrnuo član izvršnog odbora Nikola Miljević, koji je, tek na primjedbu novinara da izložba još nije otvorena, promrsio kako otvara izložbu. Predsjednik u ostavci i v.d. predsjednika, Adžić i Gagić, sve su ćutke promatrali sa strane, pa se nameće pitanje da li će se sve što je planirano za obilježavanje ove značajne obljetnice, i ostvariti.

•  

Cjelogodišnja događanja u Glini

Krajem 1944. Banija je bila slobodan teritorij i u Glini je 18. studenog osnovano SKD Prosvjeta za Hrvatsku, pa je cijela ova godina u znaku obilježavanja 70. godišnjice društva. Predviđen je niz aktivnosti koje će podsjetiti na osnivanje SKD Prosvjeta, pa će odmah nakon izložbe o svemiru, sredinom siječnja u Glini će gostovati kazališni ansambl iz Dvora, a krajem mjeseca u Glini će biti održana Svetosavska duhovna akademija. Slijedi u travnju tjedan srpske kulture sa nizom izložbi, nastupom folklornih ansambala, stručnih predavanja, kazališnih predstava i drugih događanja.

Kroz čitavu godinu provlačit će se predavanja i izložbe o poznatim Glinjanima, ali i o doseljavanju Srba i Hrvata na ovo područje u 17. stoljeću, njihovim međusobnim odnosima, zajedničkim ciljevima i opstanku sve do današnjih dana. U obilježavanju važne obljetnice neće izostati ni glavna Skupština SKD Prosvjeta. Na sam dan osnivanja Društva, 17. studenog, u Glini će nastupiti poznati pjevači i Narodni orkestar Radio Beograda, a svi učesnici i gosti bit će počašćeni gigantskom tortom, najvećom ikad napravljenom u ovom kraju.

Vladimir Jurišić

Češko- srpska večer folklora uz proslavljeni KUD iz Beograda

KUD Sveti Sava u Daruvaru

Beogradski Sveti Sava i Češka obec iz Bjelovara sreli su se prije šest godina u Turskoj i od tada traje prijateljstvo

Vijeće srpske manjinske zajednice grada Daruvara počastilo je svoje sugrađane i goste, a u sklopu nastavka programa obilježavanja desete godišnjice postojanja i rada Vijeća, folklornom večeri za pamćenje. U prepunoj kino dvorani glavne zvijezde iz KUD-a Sveti Sava iz Beograda izvele su 15 točaka iz svog bogatog repertoara. Posjetitelji su tako mogli uživati u igrama iz zapadne Srbije, Leskovca, Vlaške, Vranja, takozvanim šopskim i mlinarskim igrama te onima iz Vojvodine koje predstavljaju kolaž etno elemenata nekoliko nacionalnih manjina. Plesače je cijelo vrijeme pratio orkestar.

Suradnji s Kulturno umjetničkim društvom Sveti Sava posredovala je Češka obec iz Bjelovara. Ova dva društva upoznala su se prije šest godina u Turskoj na jednom od festivala i od tada traje prijateljstvo. Bjelovarčani, koji su ujedno bili i gosti večeri, preporučili su Daruvar kao mjesto mogućeg nastupa što se napokon i realiziralo. Ipak, postoje i oni najzaslužniji.

– Za realizaciju najzaslužnije su dvije dame. Direktorica KUD-a Sveti Sava, Dragana Mirković i predsjednica Češke obeci Bjelovar, Mirjana Lončar. Obje su velike volonterke i entuzijastkinje glede manjinskih pitanja – istaknuo je predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine grada Daruvara Branko Kovačić te se, prisjećajući Daruvarskih susreta, vratio dvadeset godina unazad u vrijeme kada je ova manifestacija privlačila folklorna društva iz cijele regije.

Inače, Kulturno umjetničko društvo Sveti Sava osnovano je 1978. i prošle je godine obilježilo 35 godina rada. Trenutno društvo broji preko petsto članova u nekoliko sekcija od kojih je najbrojnija ona folklorna, odnosno igračka sekcija koja je pak raspoređena na deset ansambala. Njeguju se igre i pjesme iz cijele Srbije i svih nacionalnih manjina kojih u Srbiji ima preko trideset. Međutim, financijska kriza nije zaobišla ni ove umjetnike.

– U Srbiji se, kao vjerojatno i u ostalim zemljama regije, za kulturu izdvaja minimalno. Nažalost, ne možemo računati niti na potporu iz lokalnog proračuna, tim više što je kulturnih društava ovakvog tipa u Beogradu mnogo. Čak i nošnje izrađujemo sami jer su preskupe, a i malo je onih originalnih ostalo. Putovanja i nastupe uglavnom financiraju roditelji izvođača ili oni sami. Usprkos tome, nastupi u različitim gradovima i upoznavanje drugih običaja, motiv su, a ujedno i nagrada svim učesnicima, objasnila je Dragana Mirković i nadodala kako ova prekogranična suradnja dokazuje da kada je umjetnost u pitanju, granice i predrasude ne postoje.

Danijela Havranek

•  

Topli obroci za ugrožene Belomanastirce

Sve stranke za opšte dobro

“Oazini” su korisnici za Božić i Novu godinu imali bogatiju trpezu nego što je to uobičajeno za radne dane 

Od 2010. godine belomanastirska Mirovna grupa Oaza svakog radnog dana dostavlja besplatne tople obroke na kućne adrese 40 najugroženijih starih osoba s područja Grada Belog Manastira, koje određuje Centar za socijalnu skrb. Obroci se pripremaju u Crvenom križu Osijek i svakodnevno dovoze u Beli Manastir, a onda ih “Oazin” vozač razvozi korisnicima.

Nabavku i distribuciju tih toplih obroka Grad Beli Manastir financira godišnjim iznosom od 90.000 kuna, a ostatak od oko 160.000 kuna daje Ministarstvo socijalne politike i mladih. Prošla, 2013. godina imala je 249 radnih dana, što znači da je “Oaza” svojim korisnicima dostavila čak – 9.960 besplatnih toplih obroka.

– Neradnim danima korisnici su ranije dobivali suhe obroke, ali su oni ukinuti nakon što je Ministarstvo smanjilo sredstva. Stoga se događa da za vjerske blagdane i državne praznike, kad većina građana ima bogatije menije, naši korisnici ne dobiju ništa – kaže Vesna Nedić, projekt-koordinatorica i direktorica “Oaze”, naglašavajući da se koncem prošle godine pokazalo da iz redovnih donacija neće biti moguće financirati ni sve obroke za sve radne dane u decembru, a pogotovo 80 dodatnih obroka za Božić i Novu godinu kako je “Oaza” planirala.

Zato su “Oazini” aktivisti organizirali humanitarnu akciju na belomanastirskom Trgu slobode i akciju lobiranja kod lokalne samouprave, lokalnih trgovačkih centara i lokalnih ogranaka političkih stranaka pa se, zahvaljujući sredstvima skupljenim na humanitarnoj akciji te donacijama “Baranjske čistoće”, stranke SDSS-a, gradskih vijećnika (zalaganjem predsjednice Gradskog vijeća Jadranke Sabljak), popustima koje su odobrili “Konzum” i “Billa” te donacijom same Mirovne grupe Oaza, uspjelo osigurati obroke za sve radne dane u decembru te dodatnih 80 obroka za blagdane.

Zahvaljujući donacijama belomanastirskih ogranaka političkih stranaka (HDSSB-a, HDZ-a, HNS-a i SDP-a), u vidu kolača, kruha, naranči i jabuka, “Oazini” su korisnici za Božić i Novu godinu imali čak bogatiju trpezu nego što je to uobičajeno za radne dane. I tako je jedna nevladina, neprofitna i nestranačka organizacija uspjela okupiti ljute političke protivnike u akciji koja je za cilj imala opšte dobro i pomoć najugroženijima.

J. Nedić

•  

Sjećanje na nogometne pionire iz Gline

Prva braća našeg nogometa

Dušan Zinaja je 1923. zajedno s mlađim bratom Brankom nastupio kao prvi dvojac braće u reprezentaciji i ušao u povijest jugoslavenskog nogometa 

Najpoznatija braća u hrvatskom nogometu danas su braća Robert i Niko Kovač, koji su donedavno zajedno igrali za reprezentaciju Hrvatske, a sada kao stručnjaci vode Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Ali nisu oni jedina braća koja su ostavila traga u hrvatskom, a do jučer jugoslavenskom nogometu. Mnogi se i danas sjećaju braće Vujović, Cvetković, Đurovski, Janjanin, Sušić ili Musemić, a oni stariji pamte i braću Belin, Milutinović, Čajkovski, pa čak i braću Matošić. A tko se sjeća braće Zinaja? Od živućih vjerojatno nitko, jer su obojica igrali u najranijem razdoblju našega nogometa i bili prvi dvojac braće koja su zajedno nastupala u zagrebačkom HAŠK-u, a potom i u reprezentaciji Kraljevine S.H.S.

Tko su bili braća Zinaja? Dušan i Branko Zinaja bili su sinovi željezničkog činovnika iz Gline Jovana Zinaje i njegove supruge Stanislave, rođ. Ugarak. Kako je otac službovao na Kraljevskim ugarskim državnim željeznicama, tako je i stariji Dušan rođen u Budimpešti (1893.), a mlađi Branko u Varaždinu (1895.). Iako su imali veliki posjed zemlje u Glini, blizu pruge, brižni roditelji namijenili su svojoj djeci drugačiju budućnost.

Stariji Dušan završio je pučku školu i gimnaziju u Zagrebu. Već tokom školovanja posvećuje se nogometu, a prije Prvog svjetskog rata, zajedno s mlađim bratom Brankom, pristupa HAŠK-u gdje se ubrzo ističe dobrim igrama na lijevom krilu. Narednih godina standardni je prvotimac HAŠK-ove momčadi s kojom 1921/22. osvaja prvenstvo Zagrebačkog nogometnog podsaveza, a u sezoni 1923/24. postaje i kapetan kluba. Poznat pod nadimkom “Stari Bampas”, Dušan Zinaja vrhunac karijere doživio je 10. lipnja 1923. u Bukureštu kada je zaigrao za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije u gostujućoj pobjedi 2-1 protiv Rumunjske. Upravo na toj utakmici, “pred oba kralja i obe kraljice, celom kraljevskom porodicom i 15.000 gledalaca” kako javlja beogradska Politika, Dušan je zajedno s mlađim bratom Brankom nastupio kao prvi dvojac braće u reprezentaciji i ušao u povijest jugoslavenskog nogometa.

Ta utakmica bila je prvi i jedini nastup Dušana Zinaje za reprezentaciju jer ga već iduće 1924. godine Jugoslavenski nogometni savez imenuje na funkciju selektora nacionalnog tima. Zinaja tako postaje prvi bivši reprezentativac koji obavlja dužnost trenera reprezentacije. U razdoblju 1924-1925. tri puta vodi reprezentaciju Jugoslavije, sva tri puta bez pobjede: gubi utakmice protiv Čehoslovačke, u Zagrebu (0-2) i u Pragu (7-0), a ne uspijeva ni u Padovi protiv Italije (2-1).

Osim u nogometu, Dušan Zinaja aktivan je i u HAŠK-ovoj skijaškoj sekciji. Redovno učestvuje na državnim prvenstvima u skijaškom trčanju, a pobjedom 1923. godine stiče pravo nastupa na prvim Zimskim olimpijskim igrama u francuskom Chamonixu 1924. Na svečanom otvaranju Igara Jugoslaviju predstavljaju četiri takmičara, a Zinaji pripada čast da nosi državnu zastavu. Sudjeluje na dvije utrke: na 18 km zauzima 35. mjesto dok na utrci 50 km, koja se odvijala u nemogućim vremenskim uvjetima, ostaje bez plasmana iako je prošao kroz cilj s četiri sata zakašnjenja. No, danas je manje poznato da je Dušan Zinaja bio ne samo svestrani sportaš već također novinar i urednik tada popularnog Ilustrovanog tjednika “Sport”, koji izlazi u Zagrebu od 1922-1924.

Za razliku od starijeg brata koji je bio napadač, mlađi Branko igrao je desnu spojku, a prema potrebi i desno krilo. Među suigračima bio je popularan pod nadimkom “Mali Zimbić” dok ga novinski izvještaji onog vremena redovito spominju kao Zinaju II. Na glasu je bio kao vrstan dribler i strijelac, a odlične igre koje tih godina pruža u dresu HAŠK-a otvaraju mu vrata reprezentacije Jugoslavije gdje debitira 1921. godine u porazu protiv Čehoslovačke u Pragu (6-1) postigavši jedini gol.

U periodu od 1921-1923. odigrao je za reprezentaciju šest utakmica u nizu i postigao četiri gola. Ostala je upamćena njegova utakmica u Zagrebu 1922. protiv Čehoslovačke kada je u prvoj službenoj pobjedi jugoslavenske nogometne reprezentacije (4-3) postigao dva gola, pri čemu je ovaj drugi bio odlučujući. Također je sudjelovao u prvoj gostujućoj pobjedi, protiv Poljske (2-1) u Krakovu 1923. godine, postigavši u 86. minuti pobjedonosni gol. Branko Zinaja se nalazi i među pozvanima na ljetne Olimpijske igre u Parizu 1924. godine, ali ne ulazi u igru. Tako će povijesni nastup protiv Rumunjske u Bukureštu i njemu i bratu ostati posljednja utakmica koju je odigrao za reprezentaciju.

Bez obzira na nogometnu slavu, braća Zinaja nisu zaboravljala roditeljski dom u Glini kojem su se vraćali svakog ljeta još od školskih dana. Vjerovatno su kao školarci nastupili u prvoj zabilježenoj utakmici u Glini između Banovca i Hrvatskog Sokola iz Siska 1913. godine, međutim, pouzdano se zna da su 1920. braća (u to vrijeme već igrači HAŠK-a) zaigrali za svoje Glinjane na prijateljskoj utakmici kada je novoosnovani Glinski športski klub sa 5:2 porazio favoriziranu sisačku Segestu.

Braća Zinaja pripadali su pionirskoj generaciji nogometnih reprezentativaca prve Jugoslavije. Bili su vrhunski sportaši toga vremena. Nakon uspješne nogometne karijere, Branko se vratio pozivu višeg poreznog službenika, dok se Dušan posvetio sportskom novinarstvu. Obojica su nastavila živjeti u Zagrebu i nekako su uspjeli preživjeti sve strahote Drugog svjetskog rata. Nažalost, u poratnoj obnovi zemlje Dušan nesretno završava svoj život od posljedica prometne nezgode koju je doživio na radnoj akciji kod sela Poklek na Žumberku 1948. godine. Bratova prerana i tragična smrt snažno je utjecala na mlađeg Branka koji već slijedeće 1949. umire u Opatiji od moždanog udara, u 54-oj godini života.

Braća Zinaja sahranjena su u obiteljskoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju, na pravoslavnom dijelu groblja u blizini kapele sv. Petra i Pavla.

Igor Mrkalj

U organizaciji Pododbora Bršadin SKD “Prosvjeta” i Srpske pravoslavne crkvene Opštine Bršadin

Veče duhovnih razgovora

Gost sagovornik bio je protojerej stavrofor Dušan Kolundžić iz Bijelog Brda koji je pričao o svetim tajnama crkve 

Četvrti po redu program “Veče duhovnih razgovora” održan je krajem decembra u prostorijama Crkvene opštine u Bršadinu, u organizaciji Pododbora Bršadin SKD “Prosvjete” i Srpske pravoslavne crkvene Opštine Bršadin. Program je održan na temu “Svete tajne u životu crkve”, a gost sagovornik bio je i ove godine protojerej stavrofor Dušan Kolundžić iz Bijelog Brda.

Nakon uvodnog izlaganja o svih sedam svetih tajni koje poznaje Srpska pravoslavna crkva, prota Dušan nastavio je predavanje s naglaskom na svetim tajnama koje su obavezne – krštenje, miropomazanje, pričešće i ispovest. Spomenuo je i dobrovoljne svete tajne – brak, sveštenstvo i jeloosvećenje, no kako je naveo, o njima je moguće toliko mnogo govoriti da im je potrebno posvetiti čitav jedan zasebni program. Nakon iscrpnog predavanja prote Dušana, komentara i pitanja posjetilaca nije manjkalo.

U sat i pol duhovnih razgovora učestovali su i članovi Ženske pevačke grupe KUD-a “Vaso Đurđević” iz Bršadina, koji su se predstavili pjesmom “Darovi svetog Jovana Vladimira”, kao i Ljiljana Andrić, bršadinska pesnikinja i članica Prosvjetinog Pododbora. Članovi sekcije “Svilen konac”, koja deluje u sastavu Prosvjetinog Pododbora Bršadin, svoj su doprinos večeri dali uredivši prostor u skladu s tematikom programa.

Kao drugi programi, u realizaciji pododbora Bršadin, i ovaj je održan uz pomoć novčanih sredstava Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH. Program je medijski popratila i ekipa TV Produkcije Zajedničkog veća opština, odnosno emisije “Hronika istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema”. Među pedesetak gostiju na duhovnoj večeri bili su prisutni i Vladimir Marjanović, konzul Generalnog konzulata Republike Srbije u Vukovaru, Miroslav Mikerević, potpredsjednik SKD “Prosvjeta”, Petar Musić, predsednik Veća srpske nacionalne manjine u Opštini Trpinja, Jovan Lalić, predsjednik Mesnog odbora Bršadin, Tatjana Lukić, direktorica Osnovne škole Bršadin i Željko Pečnik, predsjednik KUD-a “Vaso Đurđević”.

– Proti Dušanu uručena je zahvalnica za doprinos koji je svojom besedom dao samom programu, kao što je to i godinama dosad činio. Također, organizatori Večeri pomažu da se sakupe sredstva za štampanje zbirke pesama bršadinske pesnikinje Ljiljane Andrić. Ovo je ujedno bio i poslednji program kojeg je Pododbor Bršadin priredio u staroj godini, koju su članovi predsedništva Pododbora ocenili kao izuzetno plodnom uprkos težoj finansijskoj situaciji nego prethodnih godina rada –  zaključuje prof. Bojan Lazić, predsjednik Pododbora Bršadin SKD “Prosvjete”.

Mirna Jasić

Božićni prijem u Belom Manastiru

Govornici i besede

Prijemu su prisustvovali i vodeći ljudi u jedinom baranjskom gradu, i to u najjačem sastavu

Veće srpske nacionalne manjine Grada Belog Manastira upriličilo je 4. januara u prostorijama Srpskog kulturnog centra tradicionalni prijem u povodu pravoslavnog Božića. Uz domaćine na božićnom su prijemu bili i predstavnici drugih baranjskih srpskih organizacija, te drugih manjinskih organizacija, a prijemu su prisustvovali i vodeći ljudi u jedinom baranjskom gradu, i to u najjačem sastavu, na čelu s gradonačelnikom Ivanom Dobošem, trojicom njegovih zamenika, te predsednicom gradskog veća.

Za razliku od prijašnjih godina na ovogodišnjem prijemu nije bilo puno govornika i besede, a prisutnima su se obratili Svetlana Žarković, potpredsednica VSNM, i protojerej-stavrofor Vlado Kljajić, paroh belomanastirski. Pozdravljajući prisutne starim i lepim, hrišćanskim pozdravom “Mir božji – Hristos se rodi” Kljajić je svima poželio sve najbolje u novoj godini, a osvrćući se na značaj božićnih praznika rekao je da pod kapom nebeskom nema lepše himne i lepših reči od tradicionalnog božićnog pozdrava.

Nakon kraće besede upriličen je i kraći recitatorsko-muzički program u kojem su, pod vodstvom Radmile Ognjenović nastupili klinci iz najmlađe grupe SKUD “Jovan Lazić” Beli Manastir, koji su recitovali stihove božićnih pesama. Kako to i priliči božićni prijem nastavljen je druženjem uz bogatu trpezu za koju su se pobrinule vredne ruke članica udruženja Kolo srpskih sestara iz Belog Manastira.

Z. Popović

Stogodnjak (198)

10. 1. – 17. 1. 1914: kako se slavio Božić na dvoru srpskog kralja Petra? O tome list Srbobran, s malim zakašnjenjem, objavljuje reportažu svojeg specijalnog dopisnika iz Beograda i u njoj i ovo: “Na dvoru kralja Petra, koji je godinama živeo kao slobodan građanin u Švajcarskoj, nikada se nije isticalo luksuzom i bleskom. Sa duboko urođenim demokratskim osećanjem kralj Petar se uvek trudio da njegovi podanici nikada ne pogledaju na dvor kao na nešto strano i daleko od sebe. U dvoru se živi vrlo skromno, ali se zato ipak daje obilato tamo gde treba… Badnji dan i Božić dočekuju se i slave u beogradskom kraljevskom dvoru sa istim običajima i istom svečanošću kao u svakoj srpskoj kući. Na Badnji dan na podne pred Oficirskim domom okuplja se ceo beogradski garnizon sa muzikom, zastavama i masom oficira i građana na konjima. U isto vreme stižu iz dvora jedna velika vojnička kola okićena zastavama, državnim i dinastičkim grbovima i drugim nacionalnim amblemima. Na tim kolima ima da se doveze u dvor badnjak… Čim je kralj izvešten da badnjačka povorka ulazi u dvorsko prostrano dvorište, on odmah silazi na prve stepenice ulaska u dvor, držeći u rukama novo sito u kome ima žita, kukuruza, lepih rumenih jabuka i cveća… Uz stare narodne obrede badnjak se polaže na vatru i onda kralj, one koji su uneli drvo, zadržava na zakusci u zimskoj bašti. Za ostale napolju iznose se razna jestiva, đakonije, piće i duvan… Na Božić izjutra kralj je već u 3 časa na nogama. Očekuje položajnike… Kada se razjutri, onda se u dvoru, kao i u svakom srpskom domu, mesi česnica, koja se po gornjoj strani testa ovlaš zareže na onoliko delova koliko ima članova kraljevskog doma. Dalje se jedan deo ostavi u kući, drugi vojsci, treći srpskom narodu, a četvrti putniku i namerniku. Ta česnica se po običaju lomi o ručku i onda se sa najvećom radoznalošću očekuje šta je kome palo u deo. Prve godine kraljevanja zlatna para iz česnice pala je samome kralju, zatim jednom knezu Pavlu i onda drugima… U Srbiji je običaj da se prvi dan Božića proslavlja intimno, gotovo u porodičnom krugu. Taj običaj vlada i u dvoru…”

* u Hrvatskoj se reklamira ilustrirani roman u nastavcima “Natalija – tajne srpskog dvora”. Njegov ga izdavač – Svetolik Savić iz Beograda – u zagrebačkim novinama preporučuje riječima: “Roman je vanredan i imaće veoma velikog uspjeha kod čitalačke publike. I sam je naslov dovoljan da ga kupite…” Svaka sveska – pet filira!

* doznaju se nove pojedinosti o krađi glasova na parlamentarnim izborima u Slunju. Tamošnji lugar, Srbin Božo Đurić, da bi se dodvorio svome šefu Murgiću, prijetnjama je prisilio 20 ljudi iz Maljevca da ne glasaju za kandidata hrvatsko-srpske koalicije Valerijana Pribićevića. Rekao im je: “Ako glasate za toga vranca i tu protinsku bradu i lug iz peći ću vam dati na licitaciju!”

* “Srpkinja, gospođica iz bolje kuće, sa znanjem više jezika, vješta šivanju dječjih haljinica – traži mjesto u boljim kućama pored djece. Računa više na lijepo postupanje, nego na količinu plate…” stoji uz ostalo u oglasu broj 1892 pod šifrom “Tražim mjesto kod djece”.

Đorđe Ličina