Intrigator

Medijski gazda ostaje bez trgovačkog lanca

Tajkunski manevri

Tvrtku Puljanka Alberta Faggiana, inače vlasnika Novog lista i Glasa Istre, jeftino će preuzeti njegov partner Predrag Đorđević. O kakvom je manevru za Faggiana riječ, vrijeme će pokazati

Tvrtka CCS ulaganja iz Zagreba objavila je ponudu za preuzimanje pulskog trgovačkog lanca Puljanka, koji putem svojih udjela i udjela njemu bliskih ljudi kontrolira Albert Faggian, poznat i kao vlasnik Novog lista i Glasa Istre, medija koje je stekao živopisnim poslovnim manevrima. Ponudu za preuzimanje tvrtka CCS, u vlasništvu Predraga Đorđevića, morala je predati jer je ranije potpisala predugovor o kupovini 538.901 dionica Puljanke, što predstavlja 51 posto dionica. No da nije riječ o nekom spasitelju za Puljanku ili bijelom vitezu, kako se iznenadne kupce tvrtki nekada zove u financijaškom žargonu, govori činjenica da je Đorđević stari poslovni suradnik i partner Alberta Faggiana, s kojim je 2007. godine naumio graditi trgovačko-poslovni centar u Puli. Potpisivanju tog ugovora prisustvovao je i današnji pulski gradonačelnik Boris Miletić, iz plejade IDS-ovih podržavatelja Faggianova biznisa. Vrijednost tada najavljenog, a nikada realiziranog projekta iznosila je sto milijuna eura.

Danas pak Đorđević većinski udjel u Puljanki kupuje po cijeni od samo 50 lipa po dionici, pa ispada da će pola tvrtke s nizom nekretnina platiti tek nešto više od pola milijuna kuna. No sama je Puljanka ušla u proces predstečajne nagodbe. Uprava tvrtke prijavila je dugove od oko 180 milijuna kuna u postupak, iako je polugodišnje izvješće o poslovanju bilježilo brojku od preko 340 milijuna kuna duga. Sredinom prošlog ljeta, prvu je blokadu Puljanki “stisnula” varaždinska Vindija zbog duga od oko sedam milijuna kuna, da bi se sa svojim potraživanjima ubrzo javili i ostali vjerovnici, pa je tada iznos blokade podignut na 34 milijuna kuna. U Puljanki, u kojoj su trenutačno 474 zaposlena, najveći pojedinačni dioničar naizgled je – država. Agencija za upravljanje državnom imovinom AUDIO drži 15 posto dionica, ali kada se malo spoje kockice, jasno je kako je najveći dioničar Faggian, preko tvrtki Andre, Ictus i Brionka te preko skrbničkog računa, što mu ukupno donosi 38 posto dionica, a u vlasničkoj strukturi su i Faggianov partner Korado Soldatić i direktor Puljanke Zoran Vencl s dodatnih 5,6 posto dionica.

Tako ispada da Đorđević dolazi preuzeti na sebe tvrtku u predstečajnoj nagodbi, a o kakvom je manevru za Faggiana riječ, vrijeme će pokazati. Kako je u predstečajnoj nagodbi moguće da vjerovnici zahtijevaju da se makne najutjecajnije ljude koji su tvrtkom upravljali prije propasti, nije nezamislivo da Faggian parkira svoje udjele kod Đorđevića dok se oluja ne smiri.

Josip Jagić

Cirkus s registrima

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara počeo je prikupljanje potpisa zastupnika za inicijativu da se pokrene saborska procedura izrade i objavljivanja devet registara radi pripreme lustracije koju, kako misle u Stožeru, u Hrvatskoj treba provesti. Prvostožernik Tomislav Josić dao je zastupnicima 12 dana da se izjasne, a nakon toga će objaviti koji su zastupnici podržali inicijativu, a koji nisu.

Podsjetimo, Stožer želi registre s imenima svih učesnika privatizacije; svih hrvatskih državljana koji su bili pripadnici agresorske vojske; svih protiv kojih u DORH-u postoje dokazni materijali ili svjedočanstva koja ih terete za zločine; svih političara i državnih rukovodilaca od 1991. do 2013. koji su mogli a nisu branili Hrvatsku u ratu; svih koji se nisu odazvali mobilizaciji u obrani Hrvatske; svih sudaca koji su sudjelovali u političkim procesima u bivšoj SFRJ; svih rukovodilaca i likvidatora tajnih službi bivše SFRJ. Traže i imena svih kojima je omogućena zamjena portfelja dionica za dionice u portfelju HZMO-a, kao i objavljivanje registra imovinskog stanja bivšeg SKH-a i SDP-a od 1988. do 1991., uz novčano-imovinske transakcije iz tog perioda.

– Što više budu izvodili cirkuse poput ovoga, sve će se više vidjeti da su to improvizatori – komentira aktivnost Stožera nevladin aktivist Srđan Dvornik, ističući da Stožer izmišlja registre o nečemu što se može proizvoljno imenovati na razne načine kako bi se pokušalo uplašiti brojne građane Hrvatske.

– Kada netko traži ograničavanje nekog ljudskog prava, kao što je njihova akcija oko ćirilice, na to treba reagirati. Greška bi bila nasjesti na njihov blef da predstavljaju narod samo zato što su agresivni nacionalisti i ratni veterani – oni ne predstavljaju nikog osim samih sebe. Nastoje se uklopiti u stereotip da je to “pravi narod”, “pravo hrvatstvo”, ali nije, to je grupa koja može na mobilizaciji nacionalističkih sentimenata skupiti mnogo potpisa, što govori kakvo je ovo društvo, ali ona nema autoritet da govori u ime naroda – kaže Dvornik.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Marko Sjekavica, Građanski odbor za ljudska prava

Morali su znati

Smiješne su tvrdnje o neznanju Željka Sačića i Mladena Markača. Porazno je da za Grubore nitko nije optužen po zapovjednoj odgovornosti

Kako komentirate priopćenje DORH-a kojim se potvrđuje da je Milijan Brkić kao tadašnji zamjenik ravnatelja policije tijekom istrage kontaktirao osumnjičene za zločin u Gruborima u dogovoru s DORH-om?

U snimkama telefonskih razgovora pripadnika ATJ Lučko međusobno i nekih s Brkićem, koje su izvedene kao dokaz u kaznenom postupku protiv Frane Drlje i Bože Krajine, ne nalazim ništa sporno. Dogodila se potpuno nepotrebna senzacionalizacija ovih materijalnih dokaza, čime je fokus pomaknut sa zločina u Gruborima u sferu političke spekulacije.

No je li Brkić smio koordinirati policijske aktivnosti na tom slučaju?

Činjenica jest da je bio pripadnik jedinice Specijalne policije i da je s osumnjičenicima koje je kontaktirao bio u prijateljskim odnosima. To ga je potencijalno moglo dovesti u sukob interesa, no iz snimki razgovora ne proizlazi takvo što. Nije zabilježeno nešto iz čega bi se zaključilo da se radilo o odavanju državne tajne. U iskazu je Brkić rekao da je sudjelovao u kriminalističkom aspektu istrage da bi se spriječili i ublažili potencijalni društveni potresi uslijed privođenja.

Prvostupanjska presuda za ratni zločin u Gruborima očekuje se polovicom veljače?

Iz dosad provedenog dokaznog postupka sasvim je jasno da su još uvijek neodređeni pripadnici ATJ Lučko počinili gnjusan zločin u kojem su brutalno ubijeni većinom nemoćni starci zbog svoje srpske nacionalnosti. Zločin je od početka sustavno zataškavan, što je vidljivo iz tadašnjih javnih izjava hrvatskih dužnosnika, neprovođenja očevida, lažnih izvještaja. Na glavnoj raspravi većina svjedoka ništa nije znala, iako je nemoguće po bilo kojoj logici da ništa ne znaju ako su se 25. kolovoza 1995. našli kod mjesta zločina. Smiješne su tvrdnje o neznanju Željka Sačića i Mladena Markača, s obzirom na visoke funkcije i prirodu posla koji su tada obavljali. Porazno je da, unatoč jasno utvrđenom činjeničnom stanju u prvostupanjskoj presudi Haškog tribunala protiv Gotovine i Markača, nitko, a pritom mislim na Sačića, Markača i Jarnjaka, nije optužen po zapovjednoj odgovornosti.

Mirna Jasić

Državna tiskara u problemima i nakon predstečajnog postupka

Nagodba uspjela, radnicima minimalac

Uprava Vjesnika mogla bi odluku o isplaćivanju minimalca radnicima donijeti idući tjedan, što bi, prema najavama sindikata, rezultiralo pokretanjem industrijskih akcija, uključujući i štrajk već u veljači

Najavom uvođenja minimalca uprava državne tiskare Vjesnik d.d. krajem ovog mjeseca počinje posljednju fazu grčevite borbe za spas zadnjeg ostatka nekada moćnog novinsko-izdavačkog diva, u kojem je prije zloglasne privatizacije radilo gotovo 6.000 ljudi, da bi se sada, u režiji i uz blagoslov te iste države, sveo na kroničnog gubitaša sa 280 radnika koji strahuju od odlaska na burzu.

Ujedno, to bi mogla biti naznaka sloma najnovijeg spasonosnog državnog plana u koji su se, ispod radara javnosti, uključili Fina i Ministarstvo financija, sklopivši s upravom Vjesnika ugovor težak oko 35 milijuna kuna na temelju kojeg bi država kupovinom od strane Fine “monetizirala” ono najvrednije – nekretnine u sjeni nebodera Vjesnika.

Naime, na račun Vjesnika d.d., koji je prošlog mjeseca izašao iz predstečajne nagodbe, sjelo je samo oko deset milijuna kuna i to je gotovo odmah potrošeno za plaćanje režija i dugova prema radnicima, što je, nakon ponovne kratkotrajne blokade računa, temeljito očistilo blagajnu te državne tvrtke. S druge strane, Fina nije predstavila nastavak planova vezanih uz privođenje svrsi preuzetog, odnosno državi vraćenog prostora u aneksu Vjesnikova nebodera, bivšeg sjedišta redakcija Vjesnika, Večernjeg lista, Sportskih novosti i kratkotrajnog 21. stoljeća.

Prema posljednjim informacijama, uprava Vjesnika d.d. mogla bi odluku o isplaćivanju minimalca radnicima donijeti idući tjedan, što bi, prema najavama sindikata, rezultiralo pokretanjem industrijskih akcija, uključujući i štrajk već u veljači. U tom slučaju upitno je i tiskanje izdanja donedavno najmoćnijeg hrvatskog novinskog izdavača EPH-a, najvećeg partnera državne tiskare koji sada, u predstečajnoj nagodbi kao i Vjesnik, očekuje spasonosnu odluku Ministarstva financija i Fine. U slučaju Vjesnika d.d. to je isplata Fine nakon “monetizacije” nekretnina, u slučaju EPH-a produženje roka predstečajne nagodbe.

Opstanak EPH-a, medijskog carstva u vlasništvu Ninoslava Pavića i njemačkog WAZ-a, sada ovisi o blagoslovu države, odnosno Ministarstva financija koje krajem tjedna treba donijeti odluku o produženju roka predstečajne nagodbe. U tom produžetku od uprave te posrnule kompanije očekuju se dva spasonosna postignuća – dogovor s vjerovnicima i pronalazak novog strateškog partnera. Pritom bi Agrokor Ivice Todorića bio bi poželjan igrač, a sudeći prema tekstu na hrvatskoj Wikipediji, on je već i službeno ušao na teren u dresu EPH-a. Naime, u tom tekstu kao vlasnici kompanije navedeni su WAZ sa 50 posto, Pavić sa 25 i Agrokor sa 25 posto. Polovica Pavićevog dijela pogrešno je dakle pripisana Agrokoru, no na wiki-natuknicu o vlasničkoj strukturi nitko iz EPH-a dosad nije reagirao. Pavić očito ne čita Wikipediju.

Miroslav Edvin Habek

Kako biti imun na Bandića 

Po mnogočemu kontroverzni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji se prozvao budućim gradonačelnikom Hrvatske, zatražio je pokretanje kaznenog postupka protiv SDP-ovog saborskog zastupnika Igora Rađenovića, pa se obratio ni više ni manje nego saborskom Mandatno-imunitetnom povjerenstvu da Rađenoviću ukine zastupnički imunitet. Bandić smatra da je Rađenović počinio kazneno djelo jer ga je osramotio u dnevnom tisku, točnije na stranicama “Jutarnjeg lista”, u intervjuu koji je dao u aprilu prošle godine, u vrijeme predizborne utrke za gradonačelnika Zagreba, kada se protivnici u izjavama nimalo ne štede. Zastupnik Rađenović tada je kazao da će posljedice Bandićevih neodgovornih populističkih odluka i postupaka kad-tad izaći na vidjelo.

“Vjerojatno će se dogoditi nešto slično kao i s bivšim premijerom Ivom Sanaderom“, rezimirao je tada Rađenović, kojeg smo sada pozivom zatekli na konferenciji u Bruxellesu i koji je Bandićev postupak ovako komentirao:

– Ne znam što reći osim da je on pokrenuo postupak odmah nakon tog intervjua, i to ne samo protiv mene. Dalje ne bih komentirao. Recentna istraga Uskoka protiv njegova pročelnika Davora Jelavića pokazuje da u Gradu ima nekih mutnih radnji. Ono što sam želio reći, pa i u tom intervjuu, bilo je to da bi ljudi koji su ga birali mogli uvidjeti neke nečiste poslove i da bi plodovi njegove politike mogli uskoro biti razotkriveni. Zaključit ću u njegovom stilu i kazati: Neka institucije rade svoj posao.

A plodovi kontroverzne politike Milana Bandića beru se trenutno na Sportsko-rekreativnom centru Svetice koji je, čini se, bez ikakve rasprave gradonačelnik odlučio besplatno ustupiti Hrvatskom nogometnom savezu, koji bi tamo gradio reprezentativni kamp. Naime, članovi stranke Za grad uvidom u ugovor o privremenom korištenju Svetica otkrili su da u njemu nedostaje stavka o naknadi za privremeno korištenje toga centra. Time postavljaju pitanje potencijalne kaznene odgovornosti potpisnika ugovora o privremenom korištenju, jer će tako Grad biti oštećen za iznos propisane naknade.

Dragan Grozdanić

Katran & perje

Čelnici udruge poslodavaca u ekstazi

Hrvatski psiho

Petar Lovrić prvo je s oduševljenjem govorio o stvaranju hrvatske države, da bi odmah potom stao sliniti za posljednjim premijerom Jugoslavije 

Da su poslodavci čudni svati razvidno je već neko vrijeme. No kada su na ovotjednoj presici stali u pomoć prizivati lake droge, javnost se začudila: ta nisu li japiji poznati po šmrkanju bijelog, a ne po pušenju trave? Konfuziju je unio predsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika pri HUP-u Petar Lovrić. On se prisjetio zadnjeg predsjednika Vlade SFRJ Ante Markovića.

“U bivšoj Jugoslaviji bio sam obrtnik. U proljeće ’89. činilo se da je najbolje da se svi ubijemo s godišnjom inflacijom od tisuću posto. Ali Ante Marković je u tri minute okrenuo cijeli narod. Sutra su hodali svi kao napušeni. Bit je ekonomije u tome kakve poruke šaljete”, naglasio je nadahnuti Lovrić, koji je nekoliko sekundi ranije počeo upadati u omanji politički salto mortale. Prvo je s oduševljenjem govorio o stvaranju hrvatske države, da bi odmah potom stao sliniti za premijerom Jugoslavije.

Kako bi zorno dočarao urođeni mu optimizam, Lovrić je “genijalnom” nazvao činjenicu da Vladin famozni i žestoko kritizirani prijedlog izmjena Zakona o radu ne tretira sve postupke poslodavca kao prekršaj, već se uvodi institucija “nedostatka”. Obradovalo ga je da će to olakšati poslovanje obrtnicima koji su dosad, jadni ne bili, “drhtali zbog svakog formalnog propusta i visokih kazni”.

Spomenuti javni događaj obilovao je inteligentnim izjavama. Predsjednik NO HUP-a Branko Roglić sofisticirano je ocijenio da “samo ljudi koji nisu prijatelji ove države mogu podržavati generalni štrajk”.

“Došlo je novo vrijeme u kojem radno mjesto traje pet do šest godina, a ne kao nekad 25 ili 30. Zakon o radu se mora tome prilagoditi”, nadovezao se Ivica Mudrinić, koji je direktor Hrvatskog telekoma bio petnaest godina.

“Sindikalisti plaše radnike značajnim povećanjem radnog tjedna, navodnim lakšim otpuštanjem i zamjenom stalnih radnika onima iz agencije koje će mizerno plaćati. Ništa od toga nije istina”, ustvrdili su uglas pomahnitali HUP-ovci.

Visoki izvor iz HUP-a potvrdio je da su nakon presice članovi ove neobične družine razvezali kravate, zaplesali po stolovima i potom krenuli grupno gledati “Američkog psiha” kako bi utvrdili gradivo iz japijevskih običaja.

Petar Glodić