Promašeno dizanje tenzija

Poštovani, obraćam se ovim reagiranjem, potaknut tekstom Vašeg novinara Igora Lasića, objavljenim u tjedniku Novosti 729 od 6. prosinca 2013., kao i u njegovom internet izdanju, objavljenom na www.novossti.com; u rubrici Intrigator, pod naslovom “Zagrebački Lozina”.

Objavljeni tekst, potpisan od novinara Igora Lasića, sadrži informacije koje su neistinite, uvredljive i tendenciozne, te su istodobno proizašle iz vrijednosnih sudova autora čije objavljivanje na način na koji to proizlazi iz samog teksta svakako nije bilo u javnom interesu, a niti su objavljene informacije zbog svog sadržaja dane u dobroj vjeri. Osim toga što je predmetni tekst po mene ciljano i brutalno uvredljiv, i to na nacionalnoj, svjetonazorskoj i stručnoj osnovi, sadrži i niz faktografskih netočnosti, koje, očito, govore i o ozbiljnosti novinarskog rada kojim se nastojite obratiti čitateljstvu, a ono obuhvaća, koliko razumijem, iz podataka koje objavljujete na web stranici lista, u prvom redu srpsku manjinu u Republici Hrvatskoj.

Da je Vaš novinar došao na javnu sudsku raspravu u predmetu o kojem je riječ, ili pristupio samo na objavu presude, ili da je barem s većom pomnjom pregledao objave drugih medija, zasigurno bi znao da se radi o presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, kojeg sam sudac, a ne Županijskog suda u Zagrebu. Jednako tako, minimum truda u proučavanju materije o kojoj tekst želi informirati čitatelje, autoru bi omogućio saznanje da se ne radi o optužbi za “govor mržnje”, niti takvo kazneno djelo postoji u aktualnom kaznenom materijalnom zakonodavstvu RH. Također, novinar Lasić nije, za razliku od drugih novinara koje je problematika zanimala, zatražio niti uvid u spis ili u sadržaj pisanog otpravka presude. Tolika nepripremljenost i nerazumijevane materije, nisu međutim, novinara Lasića spriječili u tumačenju značenja presude kao “priloga općoj povijesti beščašća u domaćem pravosuđu”, priloga “dugoj kronici sukoba našeg sudstva s aktualnom izvršnom vlašću”, etnički diskriminatornog “ambalažiranja protusrpskog huškanja”, a mene osobno kao “Rafaela Viteza Krešića” koji se presudom, po uzoru na nacističkog suca Freislera, “dijabolički izruguje žrtvi”, i to zato što okrivljenikove “sjajne veze sa sucima nisu ograničene samo na nogometni travnjak”.

Žalim što ovakve kvalifikacije barem urednik nije prepoznao kao huškanje, i to huškanje Vašeg čitateljstva, pred kojim novinar neodgovorno maše vrlo jasnim aluzijama na ustaštvo, temeljeći te aluzije, jeftino i isprazno, na mom osobnom imenu. Jedina diskriminacija na račun srpske nacije koju iz svega prepoznajem jest ona kojom Vaš novinar potcjenjuje razum čitatelja kojem se obraća, radeći predstavu iz materije koju ni izdaleka ne poznaje, koristeći pritom zaključke od kojih je dopustiv samo onaj da je moja izjava na objavi presude – glupava, što je legitimno svakome misliti. Žalim također što Vaš novinar u jednoj oslobađajućoj presudi jednog prvostupanjskog suda vidi sukob sudstva s izvršnom vlašću, vjerojatno smatrajući da bi sud trebao s većom pomnjom suditi ako je oštećenik kaznenog djela ministar, a osobito, valjda, ako sudac dijeli ime sa zapovjednikom zloglasne ustaške vojne postrojbe. Dovoljno je to bilo Vašem novinaru da neoborivo presumira o mom svjetonazoru.

Ne dopuštam, međutim, i ne prihvaćam da me bilo tko, zbog mog imena ili izraženog stava, obraćajući se k tome građanima srpske nacionalnosti u RH, i to ne svojim glasom, nego u osam tisuća primjeraka novina, naziva ustašom, uspoređuje s nacistom i aludira bez argumenata na nedopušten utjecaj bilo koga na sudsku odluku koju donosim u ime Republike Hrvatske i na koju stavljam svoj potpis.

Zato žalim što ste u ovo teško vrijeme po svaku naciju u ovoj državi, pa tako, vjerujem, i po onu za koju u prvom redu pišete, našli potrebnim i dopuštenim putem svog lista uputiti ovakvu jeftinu, površnu, ispraznu i opasnu poruku svom čitateljstvu; poruku u kojoj ne nalazim ništa do promašenog dizanja tenzija, i to bez stvarnog sadržaja, ali zato bogato obojano stavovima i bezobrazlukom autora.

Novinar Lasić odlučio me, iako me nikad nije upoznao, svom čitateljstvu poistovjetiti sa stranim i domaćim nacistima. A to nije izrugivanje, pa ni “dijaboličko izrugivanje” kakvo je našao u mom obrazloženju presude; to je izgovoreno s takvom razinom neznanja, puno više i puno gore, kako po mene tako i po vaše čitateljstvo. Osim što ste štetu svjesno nanijeli meni, još ste više uvrijedili, prizivajući bez pravog konteksta neke davne i tragične opuse nekih davnih i meni dalekih ljudi, intelekt onih koji Vas čitaju.

Stoga Vas temeljem odredbe čl. 38. st. 4. Ustava Republike Hrvatske i čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/4, 84/11 i 81/13), pozivamo na objavu ispravka objavljenih informacija kojima su povrijeđena moja prava i interesi kao podnositelja ispravka, s primarnim ciljem da se netočne informacije isprave i čitateljstvo upozna sa sadržajem predmetne presude u svom punom smislu i značenju, odnosno ako to nije moguće, da se za objavu predmetnog teksta, nakladnik ispriča.

Rafael Krešić

U Zagrebu, 31. prosinca 2013. godine