Draško Ivezić: Muzilom želimo upravljati sami

Jedini preostali slobodni prostor za širenje Pule i njen razvoj jest poluotok Muzil u središtu grada, koji je posljednjih 150 godina bio pod vojnim nadzorom i nedostupan građanima. O njegovoj se prenamjeni raspravlja već pet godina, a nezadovoljstvo Puljana vezano uz to kulminiralo je u protekla dva mjeseca: prema prijedlogu GUP-a, a prema već usvojenim smjernicama Gradskog vijeća, dvije trećine od ukupno 160 hektara namijenjeno je isključivo turističkom resortu (hotelima, marinama i golf-terenima), čime bi Muzil, koji obuhvaća petinu gradskog prostora, i dalje bio dostupan samo odabranima. O javnim izlaganjima i raspravama o izmjenama i dopunama GUP-a i PUP-a Grada Pule, poglavito onima vezanima uz područje Muzila, razgovarali smo s Draškom Ivezićem iz inicijative “Volim Pulu”. 

Farsa od javne rasprave

Javna rasprava o planovima za korištenje Muzila trajala je od 29. listopada do 13. studenoga prošle godine: kakva je zapravo bila?

To je prva javna rasprava o planovima za poluotok Muzil, iako se planovi za njegovu privatizaciju izrađuju još od 1999. godine. Gradske su vlasti pokušale provesti zakonom propisanu javnu raspravu u što tišem kontekstu, bez pretjerane najave i želje da uključe veći broj građana. No zahvaljujući dugogodišnjim aktivnostima naše inicijative, građani su se ipak odazvali raspravi: došli su u tolikom broju da je prostor Gradske vijećnice bio premalen za njih, pa je prvi pokušaj rasprave otkazan, a rasprava prebačena u veći prostor, za što se doznalo tek tri dana prije nje. Unatoč tome, drugi je put na raspravu došlo duplo više ljudi, a vlasti su, u strahu od vlastitih građana, zabranile govor sudionicima, pa se moglo komunicirati jedino na listićima papira koje je čitao pročelnik za prostorno uređenje grada. Revoltirani, ljudi su napustili raspravu i nazvali je farsom, pa su u dvorani, u kojoj se vrtio propagandni filmić o “zelenoj golf-oazi Muzil”, ostali samo članovi IDS-a. Nakon takvog fijaska, sumnjam da će gradonačelnik Boris Miletić uskoro ponoviti raspravu o Muzilu.

Da je rasprava bila farsa govori i to što je GUP-om već odlučeno da dvije trećine Muzila ide za turističku ponudu?

Problem Muzila, kao i većine drugih prostora u Hrvatskoj, ne leži u pojedinačnom slučaju korupcije. Suština je u samoj zakonskoj proceduri i političkom sustavu koji ne zna funkcionirati drugačije nego da prodaje zemlju. Golf-igralište na Muzilu proglašeno je još za Sanadera objektom od visokoga državnog interesa, koji se kao takav automatski ucrtavao u županijske, pa gradske urbanističke planove. U takvom kontekstu, jasno je da govorimo o farsi. Govorimo, zapravo, o potpunom dokidanju najosnovnije demokracije. Naime, jedna od rijetkih stvari koja se odlučuje na lokalnom nivou jest prostorno planiranje lokalne samouprave. Ovdje toga nema, jer je privatizacija bivše vojne imovine od “strateškog” državnog interesa.

Preko leđa građana

Koliko se pogoduje investitorima?

Da stvar bude žalosnija, taj turbokapitalistički plan ne odgovara ni investitorima. Prije dvije godine je raspisan natječaj za tri lokacije na području Brijuni rivijere, najvećega razvojnoga turističkog projekta u Hrvatskoj, čiji je sastavni dio i Muzil. Za dvije lokacije se nije javio nitko, a za jednu samo Danko Končar, koji je i dobio mogućnost koncesije bivše vojne zone Katarina na 50 godina. Turizam se uvlači u sve pore pulskog društva i, po nekoj čudnoj ekonomskoj logici, trebao bi pridonijeti rastu blagostanja građana, no događa se suprotno: građanima oduzima stečeno i to nudi turistima. Nakraju, i njima to nudi pod jednakim uvjetima kao i turistima, pa oni postaju izvor zarade, a ne korisnici gospodarskog rasta. Turizam uništava Pulu više od dva desetljeća, a ovakvim će planiranjima to okrupnjati, sve preko leđa građana.

Što bi sve Puljani željeli na Muzilu?

Osnovni zahtjev inicijative i 1.500 građana koji su poslali primjedbe na plan jest da Muzil treba planirati postupno, dugotrajno i mješovito; samo tako možemo integrirati taj veliki komad zemlje u grad. Prije svega, treba olakšati dostupnost lokacije radi istraživanja, a istraživanje je najlakše obaviti korištenjem prostora. Prostor dakle treba dodijeliti zainteresiranim građanima na privremeno korištenje. Tek bismo tada mogli natuknuti koje bi namjene bile poželjne za Muzil, da idu na ruku cjelokupnom razvoju, a ne samo jednoj gospodarskoj grani, turizmu. Sadašnji prijedlog gradskih vlasti je suprotan: predviđa jednu namjenu, turističku, kako bi se cijeli prostor mogao dati u koncesiju jednom investitoru. To i jest najveći strah građana, da jedan investitor gospodari petinom grada.

Koliko bi uopće bilo moguće da se u konačnici Muzilom raspolaže na temelju prijedloga i želja građana Pule, a ne političara?

To zasigurno nije lako i borba oko tog pitanja u Puli traje već deset godina. Osim prostora poluotoka, tu se zadire i u temelje kapitalizma kakvog poznajemo, onog baziranoga na tržištu nekretnina i špekulativnom kapitalu. No nema nam druge: moramo pronaći snage da raspolažemo vlastitim resursima kao zajedničkim dobrima. Sama izgradnja na Muzilu je daleka budućnost i moguće je da do nje nikada ne dođe. Stoga golf-igralište nije realna prijetnja, ono što je nužno spriječiti jest davanje Muzila u privatne ruke. Mi se borimo za upravljanje prostorom. Muzilom želimo upravljati sami, a to možemo ostvariti jedino ako on ostane javan.

Povezalo nas je istraživanje nepoznatog prostora

Kroz “Volim Pulu” razne aktivnosti provodi više nevladinih udruga i građana?

Inicijativa je nastala 2009., kada je gradska uprava pokrenula proces izmjena urbanističkog plana kako bi se golf-igralište ucrtalo na Muzil, koji je tada bio tek dvije godine prazan i zgrade su još bile u savršenom stanju. No prva prepreka s kojom smo se suočili bila je ta da gotovo nitko od naših sugrađana nije nikada bio ondje, da ne zna ništa o tom prostoru, ni koliko je velik, ni čega sve tamo ima. Tako nam je prvi korak bio istražiti Muzil i to znanje prenositi po gradu. Stoga smo tiskali novine, radili intervjue, istraživali povijest Muzila, izmjerili sve tamošnje zgrade, surađivali s arhitektonskim fakultetima na izradi alternativnih projekata za tu zonu, pozivali različite stručnjake da dođu u Pulu i predlože nam što bismo mogli učiniti. Za četiri se godine skupilo puno materijala, pa danas dosta ljudi zna za poluotok, a gradske su ga vlasti bile prisiljene otvoriti na jedan dan, prije lokalnih izbora, kada ga je posjetilo oko tisuću ljudi. Sav naš rad lani je publiciran u posebnom izdanju časopisa “Fantom slobode”, na više od 500 stranica. Kroz rad Pulske grupe, taj je angažman građana predstavljao Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu arhitekture.