Intrigator

Sindikalne središnjice odgađaju radikalne akcije

Strah od štrajka

Poput molećivih slugu, čelnici sindikalnih središnjica predložili su premijeru da povuče prijedlog Zakona o radu kako bi se osiguralo dovoljno vremena za stručne rasprave, a oni zauzvrat u tom periodu neće organizirati nikakav štrajk

Pet hrvatskih sindikalnih središnjica promjenjivog je raspoloženja, baš kao i vremenske prilike. Sindikalni čelnici u jednom trenutku prijete generalnim štrajkom, nakon što se u prilog njemu uvjerljivom većinom izjasnilo sindikalno članstvo, dok bi u drugom pregovarali s Vladom, nakon što su s njome zbog jednostranog prijedloga Zakona o radu već raskinuli socijalni dijalog. Poput molećivih slugu, čelnici središnjica predložili su premijeru Zoranu Milanoviću da Vlada kao predlagatelj povuče prijedlog Zakona o radu iz procedure, kako bi se osiguralo dovoljno vremena za prikupljanje podataka i dokaza te za izradu analiza potrebnih za stručne rasprave. Zauzvrat, poručuju, u tom periodu javne rasprave neće organizirati nikakav štrajk.

No nije jasno o kakvim dodatnim analizama i dokazima pričaju središnjice, kada su sve dosad sindikati svojem članstvu, radnicima i samoj Vladi iznosili argumente po kojima je zakonski prijedlog štetan po radnike u svim segmentima, od ugovora na određeno i agencijskih poslova, do preraspodijele radnog vremena i olakšanog davanja otkaza. Unatoč tome što ih je Vlada ignorirala, a članstvo podržalo, oni i dalje odgađaju najavljenu radikalnu akciju u vidu generalnog štrajka. Lingvist i aktivist Mate Kapović smatra da su se sindikati, iako su njihovi članovi velikom većinom glasali za generalni štrajk, naglo preplašili te, za njih vjerojatno preradikalne, opcije.

Umjesto da iskoriste događanja u Bosni i Hercegovini pa zaprijete Vladi, kao što su to proteklih dana učinili određeni sindikati i udruge i u Srbiji i srpskom dijelu BiH, oni su se unaprijed povukli – kaže za “Novosti” Kapović.

Iz jedne od sindikalnih središnjica uvjeravaju nas pak da se sindikati nisu prepali i da su pripreme za štrajk u toku. Ovakvim potezom, tvrde, sindikati žele još dobiti na vremenu i na manevarskom prostoru, kako bi dodatno upoznali građane s rigidnim radnim zakonodavstvom i kako bi ih potaknuli na eventualno zajedničko djelovanje.

Dragan Grozdanić

Zvižduci Pantovčaku

Predsjednik Ivo Josipović na pitanju borbe protiv korupcije dobio je izbore, a sada apsolutno ne vidi prave zviždače. Odjednom, opet prije izbora, traži razne udruge da mu pomognu u zaštiti zviždača. Udruga Zviždač radi na izradi ovog zakona i jedina je meritorna za to pitanje – poručila je predsjednica udruge Zviždač Vesna Balenović, nedugo nakon što su razočaranje u Josipovićevu Novu pravednost iskazali i sindikalni lideri. A s Josipovićem je nezadovoljan i drugi poznati zviždač, Mijat Stanić.

Kako kaže Vesna Balenović, otkaz Jasmini Jovev nakon javnog iznošenja sumnji u malverzacije sisačke županice krajnji je dokaz ponižavanja zviždača, koji više od desetljeća čekaju donošenje zakonskog okvira koji bi ih zaštitio od šikaniranja moćnika. Pokrenutu inicijativu, odnosno prijedlog zakona koji obuhvaća opće mjere zaštite, prava i rehabilitaciju zviždača, uvođenje pravobranitelja za zaštitu zviždača te prekršajne i kaznene odredbe protiv onih koji ih napadaju, smatra zakašnjelim mehanizmom koji neće pomoći onima koji su se već odlučili prijaviti nepravilnosti.

– Zviždačima nije ni mjesto na sudu. Nama neće pomoći zakon, već djela naših političara, prije svega povratak na radno mjesto. Zviždači u Hrvatskoj i dalje su obilježeni, nezaposleni i smatraju se najgorim neprijateljima društva – kaže Vesna Balenović.

Slično govori i Mijat Stanić, čelnik Nezavisnog cestarskog sindikata koji je otkrio niz afera u HAC-u.

– Odredba o nagrađivanju zviždača u HAC-u još je uvijek na snazi i prijavljuju se slučajevi korupcije, no i dalje štitimo identitet zviždača jer znamo kako oni prolaze. Osobno, smatram sebe zviždačem koji dosad najbolje prolazi jer imam sindikat iza sebe. Da ga nemam, već bih završio na cesti. No smatram da su drugi zviždači apsolutno izloženi progonu, jer je i ova Vlada pokazala da je protiv njih. Najviše me razočarao predsjednik Josipović. Nitko nije prevario ovaj narod s borbom protiv korupcije kao Ivo Josipović. Imao je utjecaja i mogućnosti da zaštiti zviždače, ali ništa nije učinio – zaključio je Stanić.

Miroslav Edvin Habek

Kratko & jasno

Dragan Markovina, povjesničar

Loš posjet Mostaru

U tom nesretnom gradu HDZ je na vlasti, i to je gotovo neupitno, već 24 godine. I samim tim krivnja te stranke za ono što se tamo desilo, kako u ratu tako i do danas, nemjerljiva je

Što mislite o posjetu Zorana Milanovića Mostaru, u vrijeme tamošnje pobune protiv vladajućih struktura?

Definitivno se radi o krajnje lošem potezu i, nadajmo se, nepromišljenom. Ako je riječ o nekom osmišljenom planu dolaska čelnicima bosanskohercegovačkog HDZ-a, onda bismo se svi skupa trebali ozbiljno zamisliti. Naime, u tom nesretnom gradu HDZ je na vlasti, i to je gotovo neupitno, već 24 godine. I samim tim krivnja te stranke za ono što se tamo desilo, kako u ratu tako i do danas, nemjerljiva je. Posebno zabrinjava činjenica da je Milanović svoj posjet obrazložio time da ide u Mostar jer je riječ o jedinom multietničkom gradu u BiH, da bi na kraju posjetio isključivo tamošnje čelnike HDZ-a i time propustio konzumirati njegovu multietničnost. Ne samo da nije posjetio nikoga od bošnjačkih političara, niti spaljene objekte na istočnoj strani grada, nego se čak nije udostojao javiti čelnicima gradskog SDP-a, znači sestrinske stranke, čiji je predsjednik u Mostaru ujedno i Hrvat. Pritom, sjedište mostarskog SDP-a samo je dvadeset metara od gradske uprave koju je posjetio.

Kako komentirate izjavu “Marš kući”, što je Milanoviću poručila bh. redateljica Jasmila Žbanić?

U verbalnom smislu, to je doista preoštar osvrt na Milanovićev dolazak u Mostar. Ali suštinski, on je posve pogođen, s obzirom na to da je ovakav vid dolaska u BiH u dosadašnjoj politici samostalne Hrvatske prakticirao jedino Tuđmanov HDZ.

Ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar zbog toga ju je nazvao “neodgojenom Balkankom”.

Time je uspješno započeo otvaranje ciklusa natjecanja u disciplini tko će se više dodvoriti Milanoviću. A njegov stav da se filmska industrija i općenito taj dio kulturnog sektora ne treba miješati s politikom izravan je atak na ideju angažirane umjetnosti.

Milanović je naveo kako je redateljica “dobila 3,5 milijuna kuna od HAVC-a za film koji će u Hrvatskoj vidjeti sto ljudi”.

Milanović, kao i u dosadašnjoj praksi, kao da zaboravlja da njegova funkcija znači ujedno i ozbiljnu odgovornost i promišljanje o razinama s kojih će komunicirati.

Mirna Jasić

Instalacija o Jasenovcu uz sajam čokolade i kave

Čokolada s okusom smrti

Čak i da nije u pitanju rad koji ima specifičnu težinu, krajnje je nekorektno da se umjetniku instalacija zatire nekim “eventom”, kaže umjetnik Zlatko Kopljar

Svi koji su od 6. do 9. februara hodočastili na Festival kave i čokolade na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma, mogli su svjedočiti nadrealnom prizoru. Kolone ljudi prolazile su pored instalacije “K-19” Zlatka Kopljara ispred Doma hrvatskih likovnih umjetnika, posvećene stradanju u Jasenovcu, a koja se sastoji od pet gomila naslaganih cigala, ispod kojih su položeni buketi ruža, od kojih su neki bili sasvim svježi, i brojne svijeće, od kojih su neke još gorjele. Međutim, u njihovoj pozadini bili su štandovi s ponudama slastica od čokolade i plakati koji najavljuju “Coffee & Choco fest”.

Instalacija, koja je svečano otvorena 17. januara i kod koje su na Dan sjećanja na žrtve holokausta državni vrh i predstavnici Srba i Židova odali počast žrtvama ustaškog genocida, tako je dočekala i ljubitelje slastica, prije svega zbog nesmotrenog poteza uprave HDLU-a, kojim je omogućeno preklapanje dva po svemu različita događaja. Sve to je za “Novosti” komentirao i sam Kopljar.

– To se, nažalost, tako dogodilo, iako su to mogli malo drugačije posložiti. Istina, oni su u groznoj situaciji s novcem i te prostore moraju “rentati”, ali se to pretvorilo u bizarnu slučajnost zbog koje sam ostao zatečen, zapravo malo je reći zatečen, kada sam vidio da su štandove stavili u prostor u kojem je bila moja instalacija – kaže Kopljar, koga je sve to ražalostilo, pa nije htio otići pogledati na što je to sličilo, iako su ga, kako dodaje, o svemu što se događa obavještavali i nazivali brojni poznanici.

Kopljar nije komentirao navodnu ideju upraviteljice HDLU-a da se instalacija ukloni ranije, ali je rekao da je cijela situacija nekorektna.

– Čak i da nije u pitanju ovakav rad koji ima specifičnu težinu, krajnje je nekorektno da se umjetniku instalacija zatire nekim “eventom”, o čemu god da se radilo, pogotovo što je to jako osjetljiva tema – dodaje Kopljar, ističući da njemu bavljenje umjetnošću nije pitanje zadovoljstva, nego pitanje nužde.

I bez brojnih posjetilaca sajma čokolade instalaciju je vidio velik broj ljudi, čemu je doprinijelo to što je rad bio postavljen na otvorenom.

– Ljudi tu prolaze automobilima, velik broj tuda šeće, a vjerujem da su se mnogi barem pitali o čemu se radi, pogotovo nakon što je rad prezentiran u medijima. A dobro je i što nije bilo incidenata. Nitko nije rušio cigle, ispisivao grafite po njima ili razbacivao svijeće i ruže, od kojih su mnoge bile zataknute između cigala. To govori o slici naših sugrađana, koji su puno bolji nego što ih mediji prikazuju – rekao nam je Kopljar.

Nenad Jovanović

Poglavnik nad glavom

Kao što je odavno utvrđeno u Hrvatskoj, a i znatno šire, veliki problem s fašistima našeg doba je već to što ih čovjek nikako ne može nagovoriti da se kao takvi i deklariraju. Evo recimo ustaše i njihovi simpatizeri. Bila tako Ruža Tomašić – koja se također ne dade javno zvati ustašicom – ovih dana u Australiji i tamo nastupila na nekoj tribini među iseljenim Hrvatima, u mjestu Geelongu pokraj Melbournea. A fotografija koja je prije nje stigla natrag u Hrvatsku pokazuje da je naša europarlamentarka govorila pod slikama Franje Tuđmana, Ante Starčevića, Alojzija Stepinca i – Ante Pavelića. S ustaškim grbom između njih, ako ćemo suditi po rasporedu crvenih i bijelih polja.

Budući da se Ruža Tomašić nedavno u “Večernjem listu” svečano ogradila od ustaškog pokreta i NDH, a vjerojatno zbog kritika što su je u vezi s njezinim desničarskim euroskepticizmom stigle iz razmjerno umivene Europske pučke stranke, to je rečena australska fotka izazvala priličan interes. I zatim je Ruža Tomašić brže-bolje objavila na Twitteru da hrvatski mediji, misleći na “Slobodnu Dalmaciju”, stavljaju njezin nastup u “negativan kontekst”. Zamjerila im je pritom što valjda nepristojno sude o tome što tko drži “na zidu u svojoj kući”. Te je dometnula da je ona osobno “sjedila pod slikom blaženog kardinala Alojzija Stepinca”.

Doista, nju je zapalo mjesto pod fotografijom Stepinca, kao što se moglo vidjeti u “Slobodnoj”, dok se Pavelić nalazio punih desetak centimetara podalje, pa je ispod njega bio tek lakat Ruže Tomašić. Ali nakon toga je pozirala i stojećki, gdje se zatekla direktno ispod poglavnika, a što se vidjelo po fotografiji objavljenoj na Tportalu.

I tako, nesretna je Australija i nju, kao i neke druge zaslužne Hrvate prije nje, ipak koštala muke. Bit će da na toj distanci previđaju važnost političkog marketinga koji ustašama nalaže da nikad ne priznaju kako su to što jesu, znajući da i Zapad – kojem vire iz debelog crijeva – u “negativni kontekst” stavlja sluganstvo pavelićevaca spram Hitlera i Mussolinija, te genocid što su poduzeli na štetu najmanje triju naroda.

Igor Lasić

Katran & perje

Sumnje Ivice Vrkića

Osječko-baranjski kanton

Gradonačelnik Osijeka doznao je od “dobrih ljudi iz HDSSB-a” – iako se dosad nije znalo da takvi postoje – za prijetnju “bosanskim scenarijem” koji bi na ulicama mogao izazvati Glavaš 

Za razliku od susjeda iz Bosne i Hercegovine koji demonstriraju, mi građani Hrvatske pijemo topli čaj i pod dekicama čitamo zabrinjavajuće komentare u medijima. Nino Raspudić (“Bošnjačko proljeće”), Hrvoje Hribar (“Žbanić je neodgojena Balkanka”), Željko Matić (“Vidimo mi tko tamo pali”) i Darko Polšek (“Revolucija krši sve”) službujući su intelektualni titani koji nas informiraju o divljaštvu Bošnjaka u susjedstvu. Mi građani također ponizno podržavamo napore predsjednika Vlade u obrani domovine od redateljice Jasmile Žbanić koja se raspomamila u podršci demonstracijama. No čak i u ovako mirotočivoj državi, vlada opravdana zabrinutost za održavanje reda, rada i mira. Gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić od “dobrih ljudi iz HDSSB-a” – iako se dosad nije znalo da takvi postoje – doznao je za prijetnju “bosanskim scenarijem” koji bi na ulicama mogao izazvati zatočenik mostarskog zatvora Branimir Glavaš.

Vrkić je u to posumnjao nakon pojave letaka što ga optužuju da je maznuo neke pare, pa je organizirao presicu skromno nazvanu “Obraćanje osječkoj i hrvatskoj javnosti”. Glavaša je otprilike 349 puta nazvao ratnim profiterom, minuciozno pazeći da ga slučajno ne titulira ratnim zločincem, što bi bilo posve nepristojno glede upucavanja desnim biračima.

“No sad je dosta, neću im dopustiti da nam uvezu Bosnu u najnovijem izdanju u naš Osijek”, rekao je Ivica Vrkić i nabrojao Glavaševe nekretnine koje je ovaj stekao u doba svoje vladavine, kao i osječke tvrtke raskopane u privatizaciji.

Kako je poznato, Glavaš je Vrkića mučio tako da ga je prisilno postavljao na razne lokalne direktorske dužnosti. Vrkić je i bivši direktor HRT-a, kuće koja je u doba njegova mandata opsežno izvještavala o zločinima u Osijeku.

Tako je “bosanski scenarij” postao psovka i dežurna babaroga u rječniku hrvatskih političara, što “lijevodesnih” što onih “desnodesnih”. Očekuje se da Nenad Stazić optuži Vasu Brkića za bosanski scenarij i da Brkić optuži Stazića za događanje naroda. Također se očekuje da Vesna Pusić napadne Radimira Čačića glede bosanskog scenarija, a da joj ovaj uzvrati jednakom mjerom. Ne sumnja se da će istarski ovnovi Kajin i Jakovčić razmijeniti jednake objede – sve u svrhu međusobnog čuvanja stražnjica.

Petar Glodić