Intrigator

Vrhovni sud poništio oslobađajuću presudu Podgoranima

Krivi što su živi

Policija nije saslušala svjedoke koji su tvrdili da mladi iz Podgorja nisu pjevali šovinističke pjesme

Dvije i pol godine prošlo je otkako smo u ovim novinama objavili reportažu iz Vrginmosta i obližnjeg Podgorja, a gdje je grupa ljudi, podgrupa Srbi, bila isljeđivana zbog sumnje oko navodnih uvreda i prijetnji na račun druge grupe iz istog sela, također ljudi, podgrupa Hrvati. Mediji i kojekakve udruge danima su ih razvlačili kao vrag svoju mater i pripisivali tom sukobu malne intergalaktičke razmjere, a da gotovo nitko nije otišao na lice mjesta i porazgovarao s jednima i drugima.

Nakon što su takvom pothvatu novinari ovog lista posvetili nekoliko sati, ispostavilo se da s akterima i svjedocima nije razgovarala ni policija. Obratili smo se i na njihovu adresu, no nisu željeli komunicirati ni s nama. No policija je očito znala što čini svim tim nečinjenjem i optužnica je ipak podignuta.

Troje optuženika iz Podgorja – Vlado Vrga, Seka Vrga i Siniša Damjanović – u nastavku priče oslobođeni su krivnje, dakle proglašeni su nevinima. Županijski sud u Sisku nije potom uvažio žalbu Državnog odvjetništva, ali je to prošli mjesec učinio Vrhovni sud. Na potonjoj instanci odlučeno je da je strašna trojka itekako mogla zakuhati šovinističku čorbu koja će prisjesti nekolicini Hrvata u blizini lokalnog društvenog doma, iako se u sporno vrijeme omladinske zabave u njemu tamo ista baš i nije puno vrzmala.

Ali, za razliku od policije i javnog tužilaštva, mi smo razgovarali i s nekolicinom Hrvata koji su bili na toj zabavi i koji se često druže s lokalnim Srbima. Štoviše, bio je to uvid – bez puno truda – u doslovno ganutljivu situaciju, gdje nekoliko desetaka mladih ljudi živi svoju društvenost mimo svih zadanih pakosti i ograničenja s kojima su se starije generacije beznadno srodile. Sve što su se nadležni organi potrudili turiti pod tu kapu, nama su mladi Srbi i Hrvati, direktni sudionici redovnih zabava u tim selima, izričito demantirali. Optužba, pa i obrazloženje poništavanja presude, oslonjeni su u toj prljavoj raboti na selektivno priređene iskaze, uzimajući prijavu dviju involviranih osoba hrvatske nacionalnosti, eto, zdravo za gotovo. Ma, gotovo pa bolesno, prije bi se reklo, jer se takvo trovanje života u jednom kraju može okarakterizirati isključivo kao opasna perverzija.

Njima su se u tome zdušno pridružili brojni mediji i udruge, kao što smo naveli, ištući svoj uski politički i profiterski interes pod svaku cijenu i ne obazirući se na glavninu dostupnih podataka, podcrtavajući neku svoju dovršenu i nepromjenjivu istinu o Hrvatima i Srbima općenito. To je naprosto viši rang stvari, a takav cinični šljam nije briga što bi za sobom u kloaku mogao povući još jedan naraštaj s obje strane, naprotiv, on upravo to želi, i radije nemojmo oko motivacije takvih gajiti nikakve zablude.

Igor Lasić

Satiričar protiv satire

Ravnatelj Satiričkog kazališta Kerempuh Duško Ljuština podnio je Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu privatnu tužbu protiv Slobodana Šnajdera, dramskog pisca i publicista kojeg tereti za povredu časti i ugleda, i to zbog jednog teksta objavljenog u “Novom listu” i tri teksta objavljena na portalu teatar.hr na kojem Šnajder piše blog. Ljuština traži da se Šnajder proglasi krivim zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda, klevete, sramoćenja i uvrede, te da se obaveže na podmirenje troškova javne objave cijele presude u istim sredstvima javnog priopćavanja. Na satiričan način, Šnajder u spornim tekstovima navodi kako Ljuština može sve: dodijeliti sam sebi Nagradu grada Zagreba, glumicu Vitomiru Lončar otjerati u bolesničku postelju; prebaciti novac na račun Kerempuha, a spominje i intervju koji je Ljuština dao “Novostima” i u njemu, između ostalog, prozvao Šnajdera da je kao nekadašnji ravnatelj ZKM-a od 2001. do 2004. ostavio dugove u toj kazališnoj kući i za to vrijeme samo izveo tri vlastita komada. Navodno je, prema riječima Ljuštine, jedno vrijeme primao plaću a da na posao nije dolazio, pa Šnajdera, iako ga “štuje kao kazališnog pisca”, proziva kao čovjeka upitnog morala. Šnajder najavljuje i protutužbu.

– Protutužba će se temeljiti upravo na intervju koji je Ljuština dao “Novostima”. Njegovi navodi u tom intervjuu ne daju se usporediti sa satirom koju pišem i koju mogu potkrijepiti činjenicama u svakom trenutku. Primjerice, nakon što je odranije tužio Vitomiru Lončar, njoj se naglo pogoršalo zdravstveno stanje, čemu sam bio svjedok – kaže za “Novosti” Šnajder.

U čitavoj priči upadljivo je to da Ljuština kao direktor satiričkog kazališta tuži pisca zbog satire.

– Besmisleno je da se sud bavi taštinama kulturnih radnika umjesto da se takve stvari riješe u javnom prostoru. Nadalje, Ljuština će morati objasniti koja sam to tri teksta odigrao u ZKM-u i kako to da je Fadil Hadžić mogao odigrati sve svoje tekstove u Kerempuhu, a ja nijedan – zaključuje Slobodan Šnajder.

Dragan Grozdanić

Kratko & jasno

Krešimir Sever, predsjednik NHS-a

Štrajk je tek početak

Vlada i dalje postupa u korist vlastite štete, pa će zasigurno nastaviti dizati tenzije 

Nakon prosvjeda u četvrtak na Markovu trgu, sindikati najavljuju opći štrajk?

Generalni štrajk vjerojatno će nastupiti idućeg tjedna, vrlo brzo nakon prosvjeda. Svi su pozvani, svi su se izjašnjavali o njemu, a kakav će biti odaziv, tek ćemo vidjeti. No vlast treba računati s tim da štrajk neće biti kraj, jer kada se s njim krene, a ukoliko vlast tvrdoglavo ostane pri svom stavu i ne bude spremna između dva čitanja odustati od novog zakona ili od njegovih spornih odredbi, ne možemo više stati.

Zašto ranije niste krenuli u organizaciju takvog poduhvata?

Pitanje je bilo njegove svrsishodnosti. Mogao se štrajk organizirati i prije početka pregovora, no bilo bi neprimjereno da smo to napravili prerano. Mi smo tokom pregovora pokazali dobru volju i argumentirano krenuli u njih, no druga strana nije bila spremna za razgovore. Ovo sada ne mora biti jedini štrajk, može se nastaviti i dalje. Sada je sve na vidjelu i sve ovisi o ponašanju vlasti – pitanje je da li će pobijediti svoje sujete ili će zbog njih snositi posljedice. Ukoliko štrajk ne bude imao efekta na njih, ići će se u iduću fazu. Ništa nećemo odjednom ispucati, tako gradiramo i naše akcije. Neki nam žele natrpati krivicu pričom da dan štrajka košta 200 milijuna kuna, no sindikati ne mogu biti krivi za nešto što nisu uzrokovali. Uzrok je ovakav prijedlog zakona. Krivicu za svu nastalu štetu snose vlast i poslodavci.

Hoćete li uspjeti mobilizirati cjelokupno sindikalno članstvo?

Mobilizacijske skupove održali smo proteklog tjedna po većim hrvatskim gradovima i odaziv je svuda bio veći od očekivanog. To bi mudra vlast trebala pročitati na vrijeme, kako bi izbjegla daljnje posljedice. Sindikalne središnjice objedinjavaju oko 400.000 članova, a u općem štrajku mogu sudjelovati i oni koji nisu članovi. Vlada i dalje postupa u korist vlastite štete, pa će zasigurno nastaviti dizati tenzije kod ljudi, koji će nam zbog toga sve više pristupati. Brojka od 400.000 nezaposlenih, građani u blokadi, rezanje plaća, jasni su razlozi.

Mirna Jasić

Lažni optimizam posrnulog medijskog carstva

Kolac iz matematike

Prema računici “Jutarnjeg”, otpis duga koji EPH predlaže državi misteriozno se skupio: s otprilike sedam milijuna na tek 700 tisuća kuna

EPH je odradio “domaću zadaću” i u svojoj predstečajnoj nagodbi objavio, iz pera glavnog urednika “Jutarnjeg lista” Viktora Vresnika, “sveobuhvatan i optimističan plan, u kojem su istodobno zaštićeni vjerovnici, dobavljači, zaposlenici, suradnici i država, ali i interes kompanije da oslobođena financijskih pritisaka brzim razvojem potvrdi lidersku poziciju na tržištu”.

O tom “sveobuhvatnom i optimističnom” rješenju vjerovnici se tek trebaju izjasniti krajem ovog mjeseca. No nakon prvog pogleda, u službenom EPH-ovom objašnjenju otkrivaju se, blago rečeno, dubioze na temelju kojih bi se hinjeni optimizam čelnika te posrnule medijske kompanije mogao raspasti pred neumoljivim bankarima, ali i pred imalo kritičnijim čitateljima. Ne ulazeći previše u detalje plana spašavanja dužnika s više od 1,7 milijardi kuna prijavljenih i u mnogim slučajevima interno napumpanih potraživanja, u objašnjenju EPH-a navode se najmanje tri pojedinosti koje ne drže vodu.

Prije svega, kao najvažnije je istaknuto da se “dosadašnji vlasnici u interesu kompanije i uspjeha nagodbe odriču svojih stvarnih potraživanja od 17,5 milijuna kuna”. U tako sročenom objašnjenju stoji da je to dobra volja vlasnika, ali se prešućuje i velik otpor njemačkog suvlasnika EPH-a, Ost Holdinga GmbH, odnosno krovnog WAZ-a koji u posljednjim danima predstečajne nagodbe više nije vjerovao Ninoslavu Paviću, svom hrvatskom partneru. To je bilo vidljivo iz potraživanja njemačkog suvlasnika, objavljenih i uklonjenih u jednom danu sa službenih stranica Fine. Od EPH-a su potraživali 14,7 milijuna kuna (Ost Holding GmbH) i 2,8 milijuna kuna (WAZ), i to zbog neispunjenih ugovornih obaveza. Drugim riječima, to bi bilo po EPH-ovoj verziji točno 17,5 milijuna kuna otpisa “dobrom voljom” – isključivo njemačkog suvlasnika.

Druga stvar koja je upitna u EPH-ovoj lakirovki je isticanje da se “zbog istih razloga suvlasnici odriču i 90 posto vlasništva nad kompanijom”, pa navode da će zgradu EPH-a u Koranskoj, na kojoj je postojala ponajveća kreditna obaveza od 160 milijuna kuna, prodati. Na taj način, potraživanja Hypo banke bila bi pretvorena u kapital, odnosno udjele koje ta banka može kasnije prodati. No uvidom u teretovnicu na tu imovinu vidljivo je da su hipoteke na tu zgradu imale, odnosno imaju i ostale banke. Konkretno, EPH je uzimao zajmove od gotovo svih banaka na našem tržištu – Hypa, UniCredit Banke Austria, Raiffeisena, Zabe, HPB-a i HBOR-a. Pritom su se i banke osiguravale – primjerice za zajmove od 2005. do 2009. – uglavnom hipotekama na zgradu u Koranskoj ulici.

Nad tom je zgradom prije predstečajne nagodbe bilo upisano čak šest hipoteka, vrijednosti od gotovo nevjerojatnih 208 milijuna kuna i 15,5 milijuna eura. Prema teretovnici, hipoteke su upisale Hypo-Leasing Kroatien, Hypo Alpe-Adria-Bank (tri hipoteke) i Raiffeisenbank (dvije). Ukupno, to je bilo 320 milijuna kuna zajmova osiguranih založnim pravima. Dio tih zajmova je otplaćen, no priznavanje isključivog prava raspolaganja založenom imovinom Hypo banci ne znači da će ostale banke mirno gledati kako gube jedino donekle opipljivo osiguranje za svoj novac.

I kao posljednju, nimalo nevažnu činjenicu vrijedno je istaknuti obmanu da će država u ovoj predstečajnoj nagodbi izgubiti samo 700 tisuća kuna “što je tisuću puta manje nego što su neupućeni tvrdili proteklih mjeseci”. U službenim dokumentima Fine još se u kolovozu prošle godine spominje 22 milijuna kuna EPH-ova duga prema državi, uglavnom Ministarstvu financija, Poreznoj upravi i tvrtkama u većinskom državnom vlasništvu. Planirani otpis dugova koje EPH predlaže vjerovnicima iznosi 30 posto: od dvadesetak milijuna duga prema državi tako dolazimo do otprilike sedam milijuna, a ne 700 tisuća kuna.

Miroslav Edvin Habek

Mi Englezi

Vlast koja ima takve podanike ne treba se plašiti za svoju budućnost, parafraza je Titove izreke koja bi se mogla upotrijebiti nakon neuspjelih protesta po Hrvatskoj, čiji su udarnu pesnicu, kako se ispostavilo, činili navijači Dinama željni tučnjave i obračuna s policijom.

Prvo se u četvrtak, 13. februara uvečer, na zagrebačkom Cvjetnom trgu okupilo tristotinjak Zagrepčana koji su dali podršku protestima u BiH. Protest je organizirala Facebook grupa “Skup podrške radničkim prosvjedima u BiH”, a mirna šetnja gradom prošla je uz privođenje dviju žena zbog navodnog vrijeđanja policije.

Facebook grupa “Otpor sistemu” pozvala je na proteste u subotu, 15. februara. U Zagrebu se okupilo nekoliko desetina građana, mahom anarhista, nevladinih aktivista i lijeve inteligencije, koji su dali podršku demonstrantima u susjednoj državi i osudili stanje u Hrvatskoj danas, nazivajući sve stranke i vlade nenarodnima.

I dok je taj dio protesta prošao mirno, stotinjak navijača Dinama krenulo je prema Vladi i Saboru na Markovom trgu, uz povike “Za dom – spremni” i petarde. Policija ih je zaustavila kod Kamenitih vrata, pa su otišli pred sjedište SDP-a, a nakon toga ponovno pokušali doći do Markovog trga. Policija je privela 12 navijača, od kojih je jedan fizički napao službenu osobu. U Rijeci i Osijeku demonstranata je bilo još manje.

Među demonstrantima na Cvjetnom trgu bio je, po pisanju medija, i Paul Stubbs, sociolog iz Velike Britanije koji već 20 godina živi u Hrvatskoj. Novinarima je rekao da je došao zbog solidarnosti prema ljudima iz BiH, koji su previše pretrpjeli u ratu i nakon njega, a koji nisu huligani i nasilnici. Tako je u Hrvatskoj protestirao jedan Britanac, dok su se domaći više nego uspješno pravili Englezi.

Nenad Jovanović

Katran & perje

Bipolarna ličnost na čelu ministarstva

Dr. Željko & Mr. Jovanović

Dr. Željko ispričao se građanima za izjavu izrečenu prethodne večeri i dodatno Mr. Jovanoviću izvukao uši

Nesvakidašnji psihološki fenomen u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Trenutni čelnik ovog resora jedne večeri zaspao je kao mister Jovanović, da bi se ujutro probudio u obličju doktora Željka. Ljutiti Mr. Jovanović u nedjelju je urlao na novinara koji je u njemu probudio čudovište kada ga je upitao je li istina da Ministarstvo kupuje automobil Audi A6 vrijedan oko 640.000 kuna. Istog momenta Mr. Jovanovića oblio je znoj, iskezio je zube, zajapurili mu se obrazi i nakostriješila kosa, te je ispalio kočijaški odgovor koji je već ušao u legendu krimi-horora.

– Hoćete da dođem kočijom u ministarstvo? Ja ne znam tko kupuje i odlučuje u kojem će se autu tko voziti… Ne znam kakav ću dobiti automobil… Nisam ga ja birao… Neću više odgovarati na ovakva pitanja… – prošištao je iskolačenih očiju pomahnitali Mr. Jovanović.

Tijekom incidenta samo pukim slučajem nije bilo nastradalih. No tek je narednog jutra uslijedio događaj oko kojeg će zdvajati stručnjaci biheviorističkih instituta diljem Hrvatske, Europe i šire. Tada je u istom obličju, tj. tijelu ovećeg muškarca kratke crne kose, s naočalama jače dioptrije, uglavnom pred istim auditorijem, nastupio neobično skrušeni i samozatajni dr. Željko. Ispričao se građanima za sinoćnju izjavu, štoviše, Mr. Jovanovića verbalno je ispljuskao i izvukao mu uši.

Dr. Željko je ocijenio posve neprimjerenim da ministri voze automobile od 640.000 kuna, te se zauzeo se za nabavu jeftinijih vozila. Ukratko, dr. Željko je suludo ponašanje Mr. Jovanovića nazvao “nepotrebnim i nepromišljenim” i izrazio žaljenje ukoliko je Mr. Jovanović “nekog iritirao”. Doduše, zli Mr. Jovanović je, kako napominje dobrohotni dr. Željko, “prvi put čuo za dotično vozilo, pa ga je novinar bio iznenadio”. Dr Željko se ujedno zahvalio novinaru što je Mr. Jovanoviću “otvorio oči”. Ili se to odnosilo na samog dr. Željka? Nema veze, jer će dr. Željko ionako kupiti dvostruko manji automobil od onoga koji je poželio častohlepni Mr. Jovanović.

Klub fanova Roberta Louisa Stevensona i Alfreda Hitchcocka, sa sjedištem u Siči nedaleko Barilovića, pokrenuo je inicijativu da dr. Željko & Mr. Jovanović podijele godišnju nagradu “Norman Bates” za iznimna postignuća u javnim bipolarnim performansama.

Petar Glodić