Kult ličnosti

Nenad Puhovski

Filmski i kazališni redatelj, direktor je ZagrebDoxa, respektabilnog festivala dokumentarnih filmova što će se ove godine održati od 23. veljače do 2. ožujka u kinu Cineplexx u Centru Kaptol i proslaviti deceniju postojanja, tijekom koje je prikazano 1.500 filmova koje je posjetilo ukupno 200 tisuća gledatelja. S ovogodišnjeg festivala Puhovski izdvaja sljedeće filmove: “Brata po krvi” Stevea Hoovera o mladom Amerikancu koji odlazi u Indiju brinuti se za HIV pozitivnu djecu, “Pjesmu iz šume” Michaela Oberta, “Prljave ratove” Richarda Rowleyja koji su nominirani za Oscara, sirijski film “Povratak u Homs” Talala Derkija i dansko-švedski “Ekspedicija na kraj svijeta” Daniela Dencika. Tu su još i “Sacro GRA” Gianfranca Rosija, prvi dokumentarac koji je osvojio Zlatnog lava, i mađarski “Bujica ljubavi”, kao i čitav niz specijaliziranih programa kojih na ZagrebDoxu uvijek ima u izobilju.

Vlado Martek

U sklopu projekta “200 godina samoće – Njegošiations” ovih je dana u Mermernoj sobi Njegoševe Biljarde na Cetinju održana izložba pod nazivom “Dijalog” konceptualnog umjetnika iz Zagreba Vlade Marteka. Martek za Njegoša kaže kako je on jedna od ključnih figura u ovoj regiji u XIX. stoljeću i dodaje: “Kada je umro, više ništa nije doznao o daljnjim događanjima. Tako je i uveden u dijalog sa mnom, figurom Nove umjetničke prakse iz druge polovine XX. i početka XXI. stoljeća. On je pjesnik – ja sam predpjesnik. Mogu mu poručiti, naravno, da sam optimist, no u dijalogu oboje možemo biti neutralni, jer život je plovna stvar, a mi umjetnici sviju vrsta; pjesnici i predpjesnici, sami smo sposobne lađe, ponekad borbeni brodovi ili ledolomci. Neka nas se čuvaju takozvani političari, koji su samo to, a nisu kao Njegoš bili pjesnici i mudraci…”

Drago Pilsel

Novinar iz Zagreba, autor je nedavno objavljene autobiografske knjige “Argentinski roman”, u kojoj opisuje svoje odrastanje u Argentini u obitelji ustaških emigranata, unutarnja previranja u mladosti i ključne trenutke presudne za njegov kasniji život. O knjizi Pilsel kaže: “Dovršavajući ovu knjigu u ljeto godine Gospodnje 2013. u Beogradu, stajao sam ispred Titova groba, kamo me je dovela potreba da kritički pristupim činjenicama i mitovima. Shvatio sam da kao da se budim nakon dugoga sna, bivajući negdje između jave i stvarnosti sa 35 godina zakašnjenja, te da mi je trebala biti pružena prilika da kroz vrijeme putujem s lakšom prtljagom od one kojom su me bili natovarili djedovi i roditelji te primorali da koračam pod silnim teretom strahovitih povijesnih zabluda.”

Srećko Horvat

Teoretičar i aktivist, bio je nedavno gost književne rezidencije u Beogradu, u organizaciji udruženja Krokodil. U povodu beogradske i novosadske promocije svoje knjige “Što Europa želi?” nastale u koautorstvu sa Slavojem Žižekom, Horvat je rekao: “Srbija i Hrvatska su sličnije no što se misli. Uzmite samo izmjene Zakona o radu. Više nitko neće imati fiksan posao, čeka nas fleksibilnost, što zapravo znači bezgranično snižavanje cijene rada zbog rastuće rezervne armije radnika, otpuštanje trudnica, produljenje radnog tjedna, ukidanje godišnjih, pa i ukidanje mirovina. I u Hrvatskoj i u Srbiji svako malo, najčešće pred izbore, imate famu o stranim investitorima koji će izvući zemlju iz krize. A pritom si nitko ne postavlja pitanje što će nam još luksuznih hotela i šoping-centara, što je s javnim sadržajima, a kamoli što je s industrijom i domaćom proizvodnjom…”

Branko Miljković

U Beogradu i rodnom mu Nišu obilježeno je 80 godina od rođenja Branka Miljkovića, jednog od najznačajnijih jugoslavenskih i srpskih pjesnika. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu pripadao je grupi neosimbolista, a prve mu pjesme 1955. objavljuje Oskar Davičo i time mu otvara vrata ostalih izdavača i brojnih časopisa. Prva zbirka pjesama “Uzalud je budim” 1956. postiže uspjeh kod publike i kritičara, a slijede zbirke “Smrću protiv smrti”, “Poreklo nade”, “Krv koja svetli”… Književna kritika vrlo ga je brzo svrstala u sam vrh moderne poezije. Najznačajnija je njegova zbirka “Vatra i ništa” u čijoj su osnovi, pored antičkih, i nacionalni mitovi i legende koje je Miljković utkao u vlastitu poetiku, posebno u ciklusu “Utva zlatokrila”. Branko Miljković tragično je okončao život 12. veljače 1961. u Zagrebu.

Isak Samokovlija

U sklopu manifestacije “Dani Isaka Samokovlije – Sunce nad Drinom”, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH priredio je izložbu piščevih radova pod nazivom “Isak Samokovlija: etika brige o drugom”. Izložba je koncipirana kroz četiri perioda njegova života: od vremena SFRJ, preko doba okupacije i razdoblja dviju Jugoslavija, a kraj izložbe predstavlja početak piščeva života. Neke od opsesivnih Samokovlijinih tema su položaj manjinskih zajednica u BiH, romske i židovske, te položaj žene (“Jevrejska Hanka”, “Plava Jevrejka”), koju je Samokovlija “u društvu divljaštva” često doživljavao kao žrtvu. Ili kako crnohumorno kaže u jednom spisu: “Put do ove divne smrti bio je dug…”