Svakodnevica revolucionara

Borci na kupanju, svećenici koji blagoslivljaju zastavu sa zvijezdom petokrakom, partizani u svakodnevnim poslovima, portret pravoslavnog popa s križem i petokrakom na kapi, rodilišta, zubarske i liječničke ordinacije… samo su neki od motiva fotografske izložbe koju je nedavno priredio Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske u povodu 70. obljetnice značajnih događaja iz NOB-a, od kojih je za današnju Hrvatsku najvažnije Treće zasjedanje ZAVNOH-a.

U zagrebačkim prostorijama Saveza tako možemo razgledati 276 fotografija i plakata, rijetku dokumentarnu građu koja je tek manjim dijelom dosad izlagana u javnosti. Iako je riječ o radovima nastalima u sklopu fotoslužbi (u to su vrijeme fotoaparat imali samo malobrojni), fotografije se odlikuju snažnom intimističkom notom, jer su i sami autori bili pripadnici partizanskog pokreta. Neke su snimane pažljivo, uglavnom iz donjeg rakursa, kako bi se dobila monumentalnost i istaknulo herojstvo osoba na njima. Premda su poneke i pomno režirane i razvijane u dobrim, kontroliranim uvjetima, najzanimljivije su one koje bilježe trenutke predaha, uglavnom na oslobođenim teritorijima. Povijest svakodnevice tako postaje relevantna kao i ona koja se odnosi na politiku i ratne borbe, pokazujući nam život pojedinca unutar kolektiva.

– Željeli smo pokazati jednu dosad nepoznatu sliku Narodnooslobodilačke borbe, a ne ratne pobjede. Zanimljive su nam fotografije pripadnika HSS-a u sklopu partizanskog pokreta, a pogotovo rodna ravnopravnost vidljiva na fotografijama na kojima muškarci i žene zajedno rade fizičke poslove. Snimke su dokaz da se i djeci pokušalo omogućiti da u vihoru rata imaju normalno djetinjstvo. Pokazujemo i javne pozive svim domaćim kolaboracionistima, koji su za vrijeme rata imali čak tri puta mogućnost da pređu na partizansku stranu i budu amnestirani ako nisu počinili ratne zločine, što demantira sve one koji tvrde da je takvo što bilo nemoguće – kaže autor izložbe Mario Šimunković.

Dok razgledavamo fotografije nastale pri susretu Hitlera i Pavelića, upozorava nas kako i one pokazuju podčinjeni položaj poglavnika.

Na panoima na kojima je, zbog nedostatka novca za širu prezentaciju, posloženo i po nekoliko desetaka fotografija, kronološki se prati antifašistička borba od travanjskog rata 1941. do oslobođenja Zagreba 1945. godine. Fotografije su iz fundusa Hrvatskoga povijesnog muzeja, Muzeja grada Zagreba, Muzeja Koprivnice i Zavičajnog muzeja Čazme, zatim iz fototeka SABA RH, Desetoga korpusa zagrebačkog i portala Znaci.net, te iz raznih knjiga i pojedinih privatnih izvora.

Nažalost, fotografije nisu potpisane, iako bi bilo zanimljivo znati tko su im autori, jer bi te informacije omogućile daljnje istraživanje rada tadašnjih fotografa, provjeru autentičnosti snimaka i kontekst njihova nastanka. Šimunković objašnjava da je dosta privatnih kolekcionara željelo ostati anonimno, a nekima od autora nikako se nije moglo ući u trag, pa je odlučeno da je bolje ne potpisati nikoga, nego samo djelomično prikupiti potpise; vidljiva su samo imena fotografa Mladena Ivekovića, Milana Pavića i Johna Phillipsa, američkog fotografa koji je radio za časopis “Life”.

Izložba “Partizani kakve do sada niste vidjeli” daje nam uvid u složenost i dubinu društvenog preobražaja koji se odvijao u ratnim uvjetima, u sklopu partizanske borbe za nacionalno i socijalno oslobođenje Jugoslavije, borbe kojoj je polazište bila ravnopravnost svih naroda i narodnosti, baš kao i rodna ravnopravnost, i stoga predstavlja dragocjen doprinos raspravama o (ne)demokratskom ustroju antifašističkog pokreta i moguće polazište za usporedbu s dosezima današnje demokracije. Možda bi suradnja s nekim od kustoskih kolektiva pridonijela tome da ovakve izložbe podignu svoju produkcijsku kvalitetu i uđu u neke galerijske postave, čime bi se stvorili uvjeti za sveobuhvatnije proučavanje antifašističke borbe, Drugoga svjetskog rata i prvih godina poraća, što je posebno važno danas, u doba sveprisutnog revizionizma.