Vučićevo izborno ruho

Teško da je ikoga iznenadila vikend-odluka Srpske napredne stranke i Aleksandra Vučića da se 16. ožujka, zajedno s već raspisanim beogradskim izborima, održe i izvanredni parlamentarni. Mjesecima se govori o tome, a da su vjesnici tih priča bili u pravu govori i ostvareno predviđanje da će se izbori dogoditi odmah po otpočinjanju pregovora o pridruživanju Srbije Evropskoj uniji.

Sada se rješavaju tehničke stvari: u utorak, 28. siječnja Vlada Srbije utvrdila je prijedlog o raspuštanju Skupštine Srbije i dostavila ga predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, koji najkasnije 29. siječnja mora raspisati parlamentarne izbore, kako bi oni mogli biti održani zajedno s beogradskim. No ni tu nema iznenađenja: Vučić već danima govori da je za reforme potrebna vlada punog kapaciteta i pune podrške naroda. Istovremeno, obnarodovao je i to da mu je aktualni predsjednik Vlade, socijalist Ivica Dačić (trenutno u ostavci, kao i svi ostali ministri), nudio da i bez izbora preuzme premijersko kormilo, na što on nije pristao – hoće jasnu podršku birača.

Ta podrška, kako govore rezultati svih istraživanja, popela se na 40 i više posto naklonosti birača naprednjacima. Pitanje je tko će s kime u predizborne koalicije (zasad je izvjesno da s najvećima idu Rasim Ljajić sa svojim SDP-om Sandžaka i Vuk Drašković sa Srpskim pokretom obnove, koji ionako ne može računati na to da samostalno bilo što napravi), ali je činjenica da su svi ostali daleko ispod naprednjaka, pa se već sada predviđa da bi izborni prag mogli preći tek Dačićevi socijalisti, Demokratska stranka Dragana Đilasa i eventualno Liberalno-demokratska partija Čedomira Jovanovića.

No u mjesec i pol dugoj kampanji svašta se još može dogoditi. Kao prvo, kompletna oporba je praktično obezglavljena, naročito demokrati. Govori se o tome da će Boris Tadić, nakon neuspješnog rušenja Đilasa sa stranačkog čela prije desetak dana, s nekim bivšim demokratima osnovati novu stranku i s posebnom listom izaći na izbore, ali ima i teorija (tabloidna, doduše) da će sam Đilas nakon izbora izaći iz Demokratske stranke i osnovati novu te Tadiću ostaviti što od stranke ostane, uglavnom kadrove koji bi da vide Tadićev povratak na predsjedničku poziciju, kao i prilično nagomilane dugove. I to je već viđeno: kako kaže novinar “Vremena” Milan Milošević, “nema normalnih izbora bez cijepanja Demokratske stranke”, koja se više od dva desetljeća povremeno “razmnožava” na nove.

Najavama izbora prethodila je, inače, ostavka ministra privrede Saše Radulovića, čiji su reformski zakoni po kratkom postupku (prijedlog Zakona o radu čak izravnom i samostalnom intervencijom potpredsjednika Vučića) povučeni iz procedure, iako im je nešto ranije sama Vlada dala zeleno svjetlo. Bilo je tu prosvjeda sindikata, ali i otpora državnih i javnih poduzeća, i to je prevagnulo nad činjenicom da zaduživanje i stopa nezaposlenosti nezadrživo rastu, da je usprkos zabrani zapošljavanja u javnom sektoru u proteklih nekoliko mjeseci zaposleno pet tisuća činovnika mjesečno. Radulovićevu ostavku Vučić je lakonski komentirao: nije ga vidio mjesec dana, a sada je ionako cijela Vlada Srbije u ostavci. Sam Radulović, koji je nakon rekonstrukcije Vlade prošle godine resor prihvatio kao nestranačka ličnost, također navodno razmišlja o svojoj stranci, koju bi napravio s također nestranačkim Ivanom Tasovcem, ministrom kulture; u čaršiji je stranka već dobila ime – “Cvrčak i mrav”.

Uoči samog objavljivanja izvanrednih izbora u javnosti su se oglasile dvije važne osobe koje demokrate krive za svoj izborni poraz u svibnju 2012. godine: profesorica Srbijanka Turajlić koja je tada agitirala za “bijele listiće” a danas u intervjuu “Vremenu” poručuje “Svi na izbore!” jer apstinencija i niska izlaznost idu u prilog narodnjacima, i Vesna Pešić, koja je onomad pozivala da se na predsjedničkim izborima glas da Nikoliću (kako bi se srušio Tadić) a danas kaže da “samo glas za demokrate može obuzdati vlast”.

“Sve više ljudi počelo je da primećuje da nešto nije u redu sa carevim novim odelom, da je car zapravo go i da je neophodno da se što pre okonča period njegove vladavine”, piše profesorica Turajlić i dodaje: “Naš ključni problem nije, međutim, u tome ko je go, već ko je zaista u stanju da sašije pristojno odelo. Na nesreću, na našoj političkoj sceni nema stranke koja se do sada nije oprobala u tom poslu i svaka se pokazala neuspešnom.”

Vesna Pešić pak, navodeći da su ekonomske reforme doživjele apsolutni kolaps i da je svakoga dana situacija sve gora, kaže da građani moraju pogledati realnosti u oči i vidjeti da je na vlasti “jedna infantilna grupacija” od koje se ništa dobra ne može očekivati. “Mislim da građani treba da se organizuju i glasaju za opoziciju. Drugim rečima, za DS kao najveću stranku. To je jedini način da se obuzda ta jedna vlast koja ničemu ne vodi. To je moj predlog, ja drugi način ne vidim, osim onog da drugu stranu, stranu vlasti, jačamo. Srećom, Glavni odbor DS-a je odlučio da odbaci politiku Borisa Tadića i Mikija Rakića i poziciju da idu sa Vučićem, što bi uništilo svaku opoziciju”, kaže ona.

I brojni analitičari govore o tome da ne bi bilo dobro da Vučić i njegovi na predstojećim izborima prigrabe svu vlast, a hoće li to shvatiti i građani, vidjet ćemo za mjesec i pol dana.