Hvaljeni Isus, Marija i Hrvati

Zbirka priča “Nova država Hrvatija 2033.” izašla je prije dva mjeseca i postala pravi viralni hit, kako se to danas kaže za nešto što se širi među samim internetskim korisnicima. Riječ je o zbirci distopijskih priča smještenih u hrvatsku budućnost. Na internetskim stranicama na kojima je zbirka postavljena, točnije na platformi Smashwords, odakle se može besplatno skidati (papirnatog izdanja još nema), piše da je projekt “inspiriran trenutnim društveno-političkim događajima”, pa je 15 riječkih autorica i autora “odlučilo napisati zbirku kratkih distopijskih priča koje se odnose na blisku budućnost pod premisom da je u Republici Hrvatskoj prevladala krajnja desnica te je na snazi klerofašističko društveno uređenje pod krinkom demokracije”.

Kad kažemo da je zbirka hit, tu prije svega mislimo na odličan primitak kod publike, na brojne komentare i živu diskusiju na društvenim mrežama o knjizi, dok službena kritika o zbirci od 18 priča zasad manje-više izostaje. Uz to, zbirka je bila i medijski prepoznata i prisutna. Počesto je shvaćana i kao svojevrsna diverzija. Više o samoj recepciji kazao nam je Mladen Blažević, jedan od petnaestorice autora.

– Reakcije su bile žestoke. Frcali su komentari na forumima novina poput “Dnevno” ili “Večernji list”. Govorili su nam da smo SDP-ovi omladinci, jugokomunisti i slično. Zanimljiv je bio slučaj s HTV-om. Bio je napravljen dvominutni prilog o nama, koji je bio montiran i predviđen za emitiranje u Dnevniku što ga je vodio Stipe Alfier. Trebao je ići dan prije Dana sjećanja na holokaust. Stoga se uredništvo sastalo i uz natezanja odgodilo emitiranje, jer da, navodno, nije zgodan trenutak zbog Dana sjećanja na holokaust, pa bi se to, kao, moglo shvatiti kao provokacija. Prilog je objavljen nekoliko dana kasnije u trećem Dnevniku. Tako i ta frka govori o našem društvu i opravdava razlog postojanja zbirke – kaže Blažević.

Za ilustraciju o kakvom je tipu političkog SF-a riječ, prilažemo kratke odlomke iz tri priče. Igor Beleš u priči pod naslovom “33” piše: “Iz televizora sam čula muški glas koji je govorio o Novoj Državi Hrvatskoj i kako je 2033. godina puno bolja od prošle 2032., zato što su oni sad na vlasti i da je podjela na prave Hrvate i brojeve najpravednija. Nisam puno razumjela, ali meni je prošla godina bila puno ljepša od ove, jer tada sam još bila Sara, a ne 33.”

Goran Gluščić u “Jehudielu” pripovijeda ovako:

– Kome pripadaš? – upitao ga je prezbiter pa stavio prst na okidač pištolja.

– Pripadam jedinom Bogu i hrvatskoj katoličkoj Crkvi – odgovorio mu je glasno i

sigurno.

– To znači da si neprijatelj Sotone i nevjernika. Sada pripadaš nama – prezbiter je

spustio pištolj i pružao mu ruku. – Ustani kao Jehudiel šesto pedeset i treći, ministrant

devete divizije. Hvaljeni Isus, Marija i Hrvati.

Svojevrsni komentar na recentnu konzervativnu političku kampanju u nas daje autorica Lea Stoiljković Medved u priči pod naslovom “Hidden folder”: “Obožavane podjednako i od najmlađih i od starijih, Plodne maternice ove su godine otpjevale čak četiri nova hita. Sva su četiri na vašim ovogodišnjim nosačima zvuka. Spot je snimljen za skladbu Hrvat do Hrvata koju potpisuje autorski tim T. Horvat/V. Horvat. Plodne maternice još jednom potvrđuju da opravdano uživaju status ponajvećih glazbenih zvijezda Hrvatije. Ove čedne djevojke utjelovljuju spoj najvećih modernih vrednota – savršena tijela, iznimne vokalne sposobnosti i iskreno domoljublje. U plejadi novih ovogodišnjih skladbi one su za izvođenje, kao i uvijek do sada, izabrale pjesme koje nose snažne poruke plodnosti, svečane ljubavi prema Hrvatiji i obiteljskog sklada.”

Pitamo Blaževića za daljnje planove vezane uz zbirku i ovaj specifični kolaborativni projekt.

– Bilo je govora da napravimo i afirmativnu zbirku utopijskih priča, ali to je za sada ostalo samo na nivou prijedloga u pojedinim razgovorima. Što se skidanja ove zbirke tiče, na brojci smo od oko 2.500, što je vjerojatno rekord za bilo koje e-izdanje. Pojavio se interes za kazališnim uprizorenjem, koji će vjerojatno biti realiziran. Trenutno se odvijaju neki razgovori u tom smjeru. Imamo snimljen foršpan za zbirku u kojem glumi Edvin Liverić i koji se nalazi na Smashwordsu – kaže.

Dakako, ovo nije prva ovakva politička fikcija u domaćem književnom miljeu. Sjetimo se “Države Božje 2053” Ive Brešana, u kojoj se također na vlast uspinje klerofašistička Hrvatska kršćansko-socijalna stranka. Objavljen 2003. godine, Brešanov roman govori, između ostalog, o crkvenom Uredu za čistoću vjere koji pali knjige, u školama se Darvin zamjenjuje biblijskom Genezom, kazališta se zatvaraju, rokenrol je zabranjen, suknje sežu do gležnjeva, a ljudi nestaju.

Negdje krajem prošle godine, u domaćem izdanju “Le Monde diplomatiquea” o distopijskim elementima u domaćoj suvremenoj prozi pisao je Boris Postnikov, koji nabraja nekolicinu autora i njihova djela koja su se nedavno pojavila u nas. Riječ je o romanima Josipa Mlakića “Planet Fridman”, Ede Popovića “Lomljenje vjetra”, Aleksandra Žiljka “Irbis”, Ive Balenovića “2084: Kuća Velikog Jada” te Velimira Grgića i Marka Mihalinca “Kriza”. U tekstu autor zaključuje – što bi jednim dijelom moglo vrijediti i za riječku zbirku, iako je zbog svog ranije napisanog teksta nije mogao imati u vidu – da “znakovito okretanje budućnosti hrvatskih autora nosi evidentnu antisistemsku poruku”.

Za kraj, uz četvero već spomenutih autora, navedimo i imena ostalih koji su izazvali frku. Oni su: Alen Brabec, Hana Dagostin, Majda Jurić, Alen Kapidžić, Zoran Krušvar, Davor Mandić, Eva Rodić, Dajana Šalinović, Robert Vrbnjak, Karmela Žmirić i Zoran Žmirić.