Intrigator

Grad Benkovac negira svoju krivnju za preprodaju tuđeg zemljišta

Kutija apsurda

Iz dopisa gradonačelnika Benkovca Branka Kutije jasno je da je inspekcija naložila uklanjanje objekta koji je Branko Smolić izgradio na tuđoj zemlji, onoj obitelji Kasum. No Grad je sa Smolićem ipak za tuđu zemlju zaključio kupoprodajni ugovor

Pravosudna farsa u slučaju Ljubomira Kasuma iz Benkovca, o čemu smo opširno pisali u prošlom broju “Novosti”, očiti je dokaz nefunkcioniranja pravne države. Iako mu je nekretnina u ulici Kralja Dmitra Zvonimira, nasljedstvo od oca Jovana, drugostupanjskom pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru nakon sedamnaest godina konačno vraćena u posjed, isti je sud, u studenom prošle godine, dosudio da Kasum u ovršnom postupku treba platiti čak 2,66 milijuna kuna tvrtki Smoki-Trade Branka Smolića. Iz presude je jasno da je Smolić protupravno gradio i neovlašteno ulagao u tuđu imovinu, no sud mu ipak omogućava da ovrhom naplati ulaganja od Kasuma kojem je ta imovina vraćena. U cijelom je slučaju bitnu ulogu odigrao i Grad Benkovac, koji je sa Smolićem 1998. potpisao, pa potom raskinuo kupoprodajni ugovor za Kasumovo zemljište čiji vlasnik nije bio Grad Benkovac.

No gradonačelnik Benkovca Branko Kutija očito ne misli tako, pa nam je poslao dopis u kojem, opisujući dio kronologije ovog slučaja, daje do znanja da je još 1997. Smoliću inspektorat naložio da ukloni već izgrađene građevine. Gradu to, vidi vraga, nije bila prepreka da s privremenim korisnikom Smolićem zaključi kupoprodajni ugovor. Kutija tvrdi da je Grad Benkovac u tom trenutku stvarno bio uknjižen kao vlasnik navedenih čestica nacionaliziranih Jovanu Kasumu.

– To nije istina. Istina je da je građevinsko zemljište krajem 1950-ih bilo nacionalizirano, dok postojeće građevine nisu nikada bile nacionalizirane, već u stalnom vlasništvu Jovana Kasuma. Građevinsko zemljište je 1. januara 1997. također postalo vlasništvo Kasuma, a za to smo podnijeli zahtjev za brisanje društvenog i upis privatnog vlasništva – kaže za “Novosti” Gligorije Rnjak, koji je kao član obitelji Kasum involviran u cijeli slučaj.

Najveći apsurd Kutijinog dopisa leži u činjenici da u vrijeme kada je pokojni Jovan Kasum pokrenuo postupak povrata imovine, Grad Benkovac o tome nije imao pojma – za to je saznao iz rješenja Općinskog suda temeljem kojeg je vidljivo da su prodane nekretnine upisane na ime Jovana Kasuma.

Nadalje, Ljubomir Kasum upozorio je Državno odvjetništvo da po Zakonu o području posebne državne skrbi Republika Hrvatska preuzima obavezu vlasnika u slučaju kada je donesena pravomoćna presuda i u ovršnom postupku. To bi značilo da država mora namiriti novčana potraživanja radi kojih je dosuđena ovrha. Državno odvjetništvo takvo što ne negira, ali samo pod uvjetom da za preuzetu obavezu država istodobno prema vlasniku stekne status davatelja kredita u visini preuzete obaveze, što znači da bi na koncu sve opet morao podmiriti Kasum, ni kriv ni dužan za tuđa ulaganja na svom zemljištu.

Dragan Grozdanić

  •  

Shit of the week

Antu Tomića je nekakav tip u ponedjeljak zalio kantom fekalija. Na tu vijest pristojan, normalan svijet refleksno zanijemi, ali s pozicijom koja podrazumijeva mogućnost javnog govora – medijskom, dakle – problem je što se o tome šutjeti ne smije. Pa sad, eto, moramo pisati i o govnima. Kao prvo, nameće se pitanje tko je bio taj gad ili barem poremećeni nesretnik, usred dana, nasred splitske Pjace.

Za njim je, izuzev organske materije kojom bi se mogli pozabaviti tek forenzičari, ostala u zasmrađenom zraku i jedna izgovorena rečenica: “Evo ti pa sad piši o meni.” Znači, ili je Tomić pisao baš o njemu, ili napadač misli da je bilo tako. Umišlja zacijelo, poistovjećen s nekim ili nečim, jer ga se Tomić sam niotkud ne sjeća. To već jasnije smrdi na kontrolirano porijeklo govna, ako smo iole upućeni u društvene prilike Splita grada.

Ovaj splitski pisac, i nekolicina mu kolega te sugrađana, naime, meta su za javno i makar simboličko kaljanje – već odavno. A po novom doslovno, i to najogavnijim sredstvom, ne bilo čim. Ime i prezime Ante Tomića jedno je od onih na kojima se u centru Dalmacije već godinama brusi oštrica veoma izvjesne, a obijesne i obimne društvene i političke grupe. Svjedoče o tome ulični grafiti, radijska javljanja uživo, navijačke prozivke i slično.

Ako bismo tu hrpu govnara preciznije opisivali, morali bismo ih povezati s notornim braniteljsko-udrugaškim krugovima, također i crkvenim, svakako nacionalističkim i konzervativnim. Formalne spone možda i nema, dostatna je ona svjetonazorska. Tomić im se redovno izrugivao, ponajviše kao kolumnist “Jutarnjeg lista”, no s tim ljudima nema ni šale ni satire. Oni poznaju samo kanalizacijski humor.

Napadač, koliko god ga neki identificirali kao marginalca, utoliko je zapravo nastupio iz pozicije moći. Nije mu bila zapriječena mogućnost rasprave s Antom Tomićem, on se apriorno i samostalno odredio za baš takav čin. Konačno, u ovim novinama znali smo i otvoreno izražavati neslaganje s pojedinim Tomićevim stajalištima, npr. ekonomsko-političkim. No otprije nekoliko dana, skupa s njim, i sami se osjećamo zagovnanima.

Igor Lasić

  •  

Kratko & jasno

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava

Hrvatska i Srbija pokazuju nezrelost

Čak su i oni stručnjaci koji su sudjelovali u sastavljanju hrvatske tužbe, poput Ive Josipovića i Ivana Šimonovića, otvoreno izrazili uvjerenje da tužbe obiju zemalja s formulacijom genocida praktički nemaju nikakve šanse

S prvim danima ožujka na Međunarodnom sudu u Haagu započinje glavna rasprava između Hrvatske i Srbije oko tužbi za genocid. Kako to komentirate?

Najprije mi se čini potrebnim reći da su čak i oni stručnjaci koji su sudjelovali u sastavljanju hrvatske tužbe, poput predsjednika Ive Josipovića ili bivšeg ministra pravosuđa Ivana Šimonovića, otvoreno izrazili uvjerenje da obje tužbe s formulacijom genocida praktički nemaju nikakve šanse pred Međunarodnim sudom. Drugo, mislim da je u interesu obiju zemalja u regiji, a i Bosne i Hercegovine na koju obje te zemlje imaju velik utjecaj, da izbjegnu svaki korak koji znači dodatne prepreke u poboljšanju odnosa.

A one to baš i ne čine koliko bi mogle, ne samo u vezi s ovim tužbama?

Ne čine, ustvari iskazuju priličnu nezrelost, uvijek im netko izvana mora rješavati probleme koje imaju jedna s drugom, umjesto da se nekako dogovore. Zato mi se i ova situacija čini nedoličnom, naročito ako znamo da u ove dvije zemlje vjerojatno ne bi bilo nikakvih ili gotovo nikakvih suđenja ratnim zločincima iz svojih redova, u etničkom smislu, da nije bilo pritisaka iz inozemstva i suda u Haagu. Pogledajte kako su se lijepo hrvatski političari izražavali nakon suđenja Anti Gotovini i Mladenu Markaču, s izjavama da je zločina ipak bilo i da ih moramo sami procesuirati. Nakon toga nije se desilo ništa.

Tema koje još nisu otvorene svakako ima dosta. Što su, po vama, najveći otpornici u normalizaciji tog procesa?

Da, tema ima dosta, recimo pitanje nestalih u ratu, gdje se ne razmjenjuju podaci kojima raspolažu nasuprotne strane. Status izbjeglica također bi se morao dogovoriti. Bilo je pokušaja da se ostvari pomak, Hrvatska je napominjala da je to uvjet za eventualno povlačenje tužbe. Nikolićeva vlast slala je neke pozitivne signale iz Srbije, ali u oba je slučaja uvijek prevladao neki oblik neodlučnosti, sličniji politikantstvu negoli državničkoj politici. Uz strah da bi ih netko mogao optužiti za manjak domoljublja. A ovdje vrlo često nema razlike između domoljublja i mržnje prema drugom.

Igor Lasić

  •  

Državna tvrtka u tišini dobila konkurenciju

Vozanje HŽ Carga

Dok se radila velika buka oko rumunjskog Grampeta, Ministarstvo prometa izdalo je dozvolu za željeznički prijevoz tvrtki Adria transport, koja je s HŽ Putničkim prijevozom već sklopila ugovor o najmu lokomotiva 

Dok se još naveliko raspravljalo o tome hoće li HŽ Cargo, domaćeg željezničkog prijevoznika tereta, preuzeti rumunjski Grampet, Ministarstvo prometa i infrastrukture izdalo je prvu dozvolu za obavljanje usluga željezničkog prijevoza tvrtki imena Adria transport, u vlasništvu slovačkog državljanina Maria Mataša, inače direktora slovačke tvrtke za željeznički prijevoz Smart Corporation, koja je ranije surađivala s HŽ Cargom.

Kako kažu iz Ministarstva, uvjeti za dobivanje dozvole su da tvrtka ima zaposlenike, da je stručno i organizacijski osposobljena za obavljanje djelatnosti, da posjeduje odgovarajući željeznički vozni park i drugu tehničku opremljenost. Adria transport osnovana je 2012. godine, a prema poslovnim podacima, u toj godini nije imala ni prometa ni zaposlenih, no putem njene registrirane zagrebačke adrese nismo uspjeli doći ni do koga od odgovornih kako bismo provjerili kakvo je danas stanje.

Tako je u tišini, dok se radila velika buka oko Grampeta i njegovog rumunjskog vlasnika Gruie Stoice, koji je nedavno završio u pritvoru zbog gospodarskog kriminala, na hrvatsko tržište došao prvi konkurent HŽ Cargu, koji nakon Grampetovog odustajanja prolazi kroz restrukturiranje i još uvijek je pod prijetnjom stečaja. A novom je igraču ususret već izašao i HŽ Putnički prijevoz, koji je u rujnu prošle godine s Adria transportom potpisao ugovor o poslovnoj suradnji, u kojem stoji da će HŽ Putnički prijevoz, kojem je na čelu Dražen Ratković, iznajmljivati lokomotive potrebne za vuču teretnih vlakova, što znači da je barem jedan od uvjeta za dozvolu na taj način bio i osiguran.

Kako kaže naš izvor iz HŽ Carga, koji je zamolio da ostane anoniman, HŽ Cargo ni sam nema dovoljno lokomotiva za svoje redovne potrebe, a HŽ Putnički prijevoz, nekadašnji dio istog HŽ Holdinga, najednom se odlučuje lokomotive ustupati novom konkurentu na tržištu. HŽ Cargo na raspolaganju ima između 60 i 70 ispravnih lokomotiva za prijevoz tereta, dok mu ih, tvrdi naš izvor, za ispunjavanje svih potreba iz voznog reda treba preko 90. Zbog toga se često događa da brodovi koji su došli na istovar u Rijeku prebacuju teret kamionima ili, još gore, da produže na istovar u slovensku luku Kopar.

No predsjednik uprave HŽ Carga Danijel Krakić, koji je na to mjesto došao u listopadu prošle godine s mjesta načelnika Sektora za željeznice u Ministarstvu prometa, to opovrgava i tvrdi kako su poslovni odnosi između HŽ Carga i Putničkog prijevoza “vrlo uspješni”. Prema njegovim riječima, “načelno, HŽ Cargo ima dovoljan broj lokomotiva, no zbog prosječne starosti i dnevne imobilizacija lokomotiva, HŽ Cargo vlastitim i unajmljenim lokomotivama (prema Sporazumu s HŽ Putničkim prijevozom) uspijeva prevesti ugovorene prijevoze”.

U odgovoru na naš upit iz HŽ Putničkog prijevoza piše kako ta tvrtka “iznajmljivanjem lokomotiva ne čini uslugu nikome, a najmanje konkurenciji HŽ Carga. HŽ Cargo i drugi prijevoznici robe koji žele poslovati na hrvatskom željezničkom tržištu trebaju osigurati robu koju će prevoziti i trasu (od upravitelja željezničke infrastrukture) kojom će se ta roba prevoziti. A što se tiče eventualnog iznajmljivanja lokomotiva od strane HŽ Putničkog prijevoza, društvo je otvoreno za suradnju, odnosno dodatnu zaradu, ukoliko ima na raspolaganju slobodne lokomotive, kao što smo već naveli”.

Zanimljiv je, međutim, odgovor iz HŽ Putničkog prijevoza na naše pitanje o tome u kakvom je poznanstvu i odnosu njihov direktor Ratković s Matašem i njegovim partnerom Oliverom Krilićem, donedavnim direktorom HŽ Vuče vlakova, tvrtke koja je upravljala lokomotivama. Naime, Mataš je bio registriran kao direktor Krilićeve tvrtke Promat projekt.

“Gospodin Ratković poznaje gospodina Mataša i gospodina Krilića. S gospodinom Matašem je u poslovnim odnosima, a gospodin Krilić je bivši kolega iz sustava HŽ-a s kojim nema nikakav poseban odnos”, odgovorili su nam iz HŽ Putničkog prijevoza, ne pojašnjavajući kakav to poslovni odnos veže Ratkovića i Mataša.

I dok se na tržištu željezničkog prijevoza tereta pojavio konkurent sa zanimljivim vezama u sustavu, tri sindikata iz HŽ Carga nedavno su upozorila kako smatraju da su najnoviji potezi u restrukturiranju priprema za dolazak privatnih operatera. Da bi tvrtka Adria transport počela obavljati djelatnost prijevoza tereta treba joj još samo potvrda Agencije za sigurnost u željezničkom prometu. Lokomotive HŽ Putničkog prijevoza već je dogovorila, a ode li HŽ Cargo u stečaj, mogla bi doći i do jeftinih vagona.

Josip Jagić

  •  

Katran & perje

Otkriće Sanje Madžarević Šujster

Danke World Bank

“Prema ZOR-u ste SADA kao Njemačka”, priopćio je “Jutarnji list” zaključke Svjetske banke. Nakon ove povijesne obznane, pravo je čudo da narod u oduševljenju nije izašao na ulice i zapjevao “Danke Deutschland”

Nakon što je ukrajinska oporba izvojevala volšebnu pobjedu nad proruskim diktatorom Janukovičem, tamošnjem narodu smiješi se svijetla budućnost. Pomoći će im – uz pripadajuće reforme, naravno – jedna od najhumanijih institucija u povijesti: Međunarodni monetarni fond. Hrvatska je probleme s komunjarama odavno riješila, pa nad njom bdije MMF-ova dobra seka – Svjetska banka.

Kako kaže Sanja Madžarević Šujster, namještenica ove banke za našu posve suverenu banana-državu, skromna gospođa koja redovito priopćava dobre vijesti preko “Jutarnjeg lista”, “Hrvatska je konačno napravila pomak u smanjenju rigidnosti tržišta rada koje je jedna od ključnih prepreka investicijama i rastu gospodarstva”.

Ova neobično utješna istina, koja je to postala sasvim slučajnim, milijunitim ponavljanjem, priopćena je uz likovanje glede pada “indeksa rigidnosti radnog zakonodavstva”. Indeks je po izračunima Svjetske banke bio 2,67, a sada je pao na obećavajućih 2,33. Kako je rekla Madžarević Šujster, “time se Hrvatska svrstala među države kao što su Belgija i Njemačka”. “Katran i perje” skrušeno zaključuje da će ovim otkrićem najzadovoljniji biti premijer Zoran Visoki Izvor Milanović, inače strastveni navijač svih klubova Prve i Druge Bundeslige te neprikriveni germanofil.

Doduše, iz uobičajeno svečarski intoniranog te poslovično konfuznog napisa, osobito kada je u pitanju gaženje prava zaposlenika i lizanje cipela poslodavcima, doznaje se da su istraživanja Svjetske banke provođena 2012. i 2013. godine. Tu se krije problemčić: tekst pod naslovom “Prema Zakonu o radu Hrvatska je sada kao Njemačka. Na vama je da to dobro iskoristite” izašao je dan prije saborske rasprave na kojoj je na dnevnom redu bilo prvo čitanje novog ZOR-a. Sindikalisti su najavljivali demonstracije ispred sabornice, ali analiza vizionarstva “Jutarnjeg” i Svjetske banke je pokazivala iznimno visoke dijagnostičke vrijednosti. Ili su samo još jednom zajebali čitateljstvo i svekoliko radništvo, što im ne bi bilo prvi put.

Naslovnica ove slobodarske tiskovine bila je još seksualno uzbudljivija: “Prema ZOR-u ste SADA kao Njemačka”. Nakon ove povijesne obznane, pravo je čudo da narod u oduševljenju nije izašao na ulice i zapjevao “Danke Deutschland”, poznati hit Sanje Trumbić iz devedesetprve.

Petar Glodić