Intrigator

Najvažniji ekonomski dokument Vlade pada na ispitu

Beskorisna strategija

Prema osječkom Institutu za strateške studije Panon, Industrijska strategija RH autora Tomislava Radoša nije samo manjkava, već i štetna

Nakon rijetko viđenog panegirika nacrtu Industrijske strategije Republike Hrvatske, koji je dokumentu i njegovom autoru Tomislavu Radošu ispisao glavni urednik tjednika “Lider” Miodrag Šajatović, u javnosti su se ipak počeli pojavljivati oni koji misle da djelo Radoša i ekipe, i danas nepoznate javnosti, nije bog zna što.

Prema ocjenama osječkog Instituta za strateške studije Panon, Radošev je nacrt nestručno koncipiran, metodološki pogrešan i sadržajno nekvalitetan. Na čelu Panona je dr. Milan Ivanović, koji tvrdi da su strateški ciljevi i operativne mjere neupotrebljivi i beskorisni. Štoviše, mogu učiniti veliku štetu pogrešnim usmjeravanjem sredstava iz EU fondova. Prema pisanju Panona, nacrt strategije nije strukturiran kako bi to trebao biti dokument nacionalne strategije razvoja jer nema pozadinu, opis tehnoloških i ekonomskih trendova u okruženju, paradigmu nacionalnog razvoja, strateške ciljeve i model za provedbu strateških ciljeva.

Metodološki, piše Panon, upotrijebljen je loš knjigovodstveni model, a i u njemu je pogrešno analizu stanja provoditi na temelju podataka o poslovanju poduzeća u samo tri godine, od 2010. do 2012., pa na temelju toga davati ocjene o perspektivnosti industrijskih grana i raditi projekcije do 2020. godine. Kao i šira javnost, i u Panonu se čude otkud Tomislav Radoš na čelu tima. Uvidom u popis objavljenih radova Radoša kao voditelja tima, može se zaključiti da on nema reference za vođenje nacionalnog projekta, pišu u Panonu. Za ostale nepoznate članove tima i konzultante reference se ne mogu ni ustanoviti, navode iz Instituta za strateške investicije Panon.

“Novosti” su uputile upit Ministarstvu gospodarstva o tome tko su suradnici na izradi ovog, možda najvažnijeg dokumenta koji bi ova Vlada trebala donijeti. Glasnogovornik Tomislav Cerovec odgovorio je sljedeće: “Tomislav Radoš je bio koordinator tima za izradu Strategije, čiji su članovi bili uglavnom djelatnici Ministarstva gospodarstva, a tijekom izrade Strategije surađivano je sa svim relevantnim institucijama i udruženjima.”

Na pitanje o tome je li Radoš došao u Ministarstvo gospodarstva zato što je radio i za privatne tvrtke ministra Ivana Vrdoljaka, odgovor nismo dobili. Prije dolaska u Ministarstvo, Radoš je bio trgovac automobilima, konzultant u Mreži znanja koju se povezuje s izvlačenjem novca iz dnevnih novina Business.hr i akter afere sa zemljištem u kojoj su kratkotrajnog načelnika bivše agencije AUDIO Erika Mohorovića njegovi bivši poslodavci iz norveškog Verdispara optužili da je Radošu neovlašteno prodao zemljište.

Josip Jagić

Dvofazno brojilo

I državna tiskara Vjesnik d.d. i EPH prošli su kroz predstečajnu nagodbu, ali veza između njih mnogo je dublja. Vjesniku d.d. više od polovice prihoda dolazi od te medijske kuće, a EPH je dosad imao privilegirani tretman za tiskanje svojih izdanja na dug. Naime, Vjesniku d.d. isključena je struja zbog dugovanja, od kojih dva milijuna kuna državnom HEP-u, dok istovremeno EPH-ovi neplaćeni računi Vjesniku d.d. dosižu između sedam i osam milijuna kuna. Drugim riječima, država isključuje struju “svojem” Vjesniku, a prethodno je dopuštala gomilanje računa privatnog izdavača, kojem se u predstečajnoj nagodbi otpisuje i dio dugova.

Ispod radara javnosti prolaze i nepoznati detalji traljave državne intervencije – plana kojim se nakon zaključenja predstečajne nagodbe Vjesnika d.d. prošle godine pokušalo barem privremeno spasiti to poduzeće. Vladajući su tada odlučili “fiskalizirati” ono najvrednije – gotovo dvotrećinski državni udio u nekretninama i zemljištu u sjeni Vjesnikova nebodera, i to na temelju ugovora vrijednog više od 30 milijuna kuna kojim bi, kako su “Novosti” već pisale, Fina preuzela prostor u zgradi, aneksu Vjesnikova nebodera, bivšem sjedištu “Večernjeg lista”, “Sportskih novosti”, ugašenog “Vjesnika” i propalog “21. stoljeća”.

No i taj se plan u režiji Ministarstva financija izjalovio jer očekivani novac nije stigao do Vjesnika. Točnije, krajem prošle godine stiglo je desetak milijuna kuna, što je potrošeno za isplatu dobavljača i za plaće i otpremnine radnicima. Ostalih dvadeset i pet milijuna do Vjesnika d.d. jednostavno – nije stiglo. U tom igrokazu države, tiskare i izdavača zasad nema službenih objašnjenja. Odgovor na naš upit o tome iz Fine nije stigao, u “zamračenom” Vjesniku uprava je bila zauzeta spašavanjem proizvodnje, a u EPH-u su se privremeno snašli tiskajući novine u Rijeci i Dugopolju. Pavićev EPH možda je i spašen u predstečajnoj nagodbi u režiji ove vlasti, no sada bi mogao pasti zbog – računa za struju u Vjesniku d.d.

Miroslav Edvin Habek

Kratko & jasno

Dragan Zelić, GONG

Razorna poruka

Niz pravosudnih i Vladinih institucija poručuje da je manipulacija osobnim povjerenjem dobrodošla u izbornim kampanjama 

Kako komentirate to što je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku odbacilo kaznenu prijavu koju je lista Srđ je Grad podnijela protiv Andra Vlahušića zbog zloupotrebe podataka pacijenata u kampanji za gradonačelnika?

Udruge okupljene u Platformu 112 u svom su priopćenju reagirale na odbacivanje kaznene prijave protiv Andra Vlahušića, sumnjajući na političku korupciju u odnosu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku prema aktualnom gradonačelniku. Stoga je važna najava novoizabranog državnog odvjetnika Dinka Cvitana da će tražiti pojačan rad županijskih i općinskih državnih odvjetništava.

Kakve ste konkretne korake poduzeli?

Zbog sumnje na političku korupciju, udruge Platforme 112 podnijele su prijavu USKOK-u protiv Općinskog državnog odvjetništva Dubrovnik jer je odbacilo optužnicu protiv Vlahušića, iako je utvrđena 98-postotna podudarnost između popisa pacijenata Endokrinološke i dijabetološke ambulante Opće bolnice Dubrovnik i brojeva na koje su bili upućeni pozivi u kampanji iz pozivnog centra HNS-a. Općinsko državno odvjetništvo također je ignoriralo činjenicu da se Vlahušić u svom pismu slanom iz predizbornog stožera HNS-a biračima obraća kao svojim pacijentima.

Zbog čega su se udruge obratile i pučkoj pravobraniteljici?

Pučkoj pravobraniteljici obratili smo se zbog nedjelovanja Agencije za zaštitu osobnih podataka, koja na prijavu jednog ogorčenog građanina s popisa pacijenata Opće bolnice Dubrovnik, unatoč utvrđenim nepravilnostima, nije iskoristila svoje ovlasti utvrđivanja prekršaja i određivanja prekršajne sankcije. Time su onemogućili ostvarivanje prava pacijenata. Hrvatska liječnička komora također nije odgovorila na upit GONG-a o postupcima Vlahušića i kršenju povjerljivog odnosa liječnik-pacijent. Od vodstva i Suda časti HNS-a očekuje se objašnjenje ovakve izborne promidžbe.

Što ovaj slučaj pokazuje?

Radi se o sramotnom nemaru niza strukovnih, stranačkih, pravosudnih i Vladinih institucija kojim se šalje razorna poruka građanima da je manipulacija osobnim povjerenjem dobrodošla i nužna značajka izbornih kampanji. GONG je na lokalnim izborima 2009. i 2013. zabilježio niz slučajeva zloupotrebe osobnih podataka tokom izbornih kampanja, koji su posebno bili vidljivi u Zagrebu, kao u poznatom slučaju Milana Bandića.

Mirna Jasić

FIFA i UEFA na braniku domaće nogometne mafije

Državna babaroga

Tajništva UEFA-e i FIFA-e, na čelu s Jérômeom Valckeom i Giannijem Infantinom, ustala su u obranu Mamićevih namjesnika u HNS-a

Glavni tajnici FIFA-e i UEFA-e uputili su proteklog tjedna pismo Hrvatskom nogometnom savezu, odnosno njegovu predsjedniku Davoru Šukeru, u kojem se vodstva svjetske i kontinentalne asocijacije otvoreno stavljaju na stranu hrvatske nogometne vrhuške, a protiv Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Naravno, riječ je o sukobu koji je nedavno kulminirao rješenjem Vladine Sportske inspekcije o nepravilnom licenciranju prvoligaških klubova Lokomotiva i Hrvatski dragovoljac, kojem se HNS usprotivio i, kao što vidimo, upomoć zazvao najviše međunarodne sportske subjekte.

Riječ je bila o licencama, da se i na to podsjetimo, koje su nevješto skrivale pravi nogometni kartel što ga je izgradio Zdravko Mamić, gazda Dinama. Pokazalo se da je Lokomotiva suštinski i praktički obična Dinamova filijala, kojoj čak i pošta stiže u sandučić maksimirske centrale, dok apsurdne međusobne preprodaje igrača po najvišim cijenama u domaćoj ligi služe valjda i za pranje novca, kad je već usput. Čitav je sistem, od više pojedinačnih klubova do HNS-a i Prve lige te pripadajuće im sudačke organizacije, Mamić apsolutistički uzurpirao radi svoje privatne zarade u basnoslovnom liferovanju igrača za međunarodno tržište.

I tako, sad su se veleuvažena tajništva na čelu s Jérômeom Valckeom i Giannijem Infantinom odazvala vapaju Mamićevih namjesnika u HNS-u, pa odigrala zaštitničku pozu nasuprot hrvatske države čiji angažman ovdje vide kao “neumjesna uplitanja”. Po njima, baš nitko nema pravo nadzirati i sankcionirati nacionalne saveze, članove FIFA-e i UEFA-e, a najmanje to smije vlada ili neka druga državna adresa. Čak i onda kad se nacionalni savezi pretvore u, recimo, zločinačke organizacije upravljane pravom jačeg, a svakako nauštrb općih zakona, koji inače ne predviđaju nikakve izuzetke.

U Zürichu i Ženevi, sjedištima dviju asocijacija, čvrsto su uvjereni da izuzetaka mora biti, dakle, i groze se pomisli na državnu regulaciju sportskih natjecanja i poslovanja nogometnih klubova i saveza. Pritom se, jasno, pozivaju na načelo totalne neovisnosti u funkcioniranju svojih viteških sistema, gdje samo oni garantiraju jednakopravnost svim sudionicima te radosne igre, dok je država u svakom slučaju odiozna babaroga kojoj se ništa drugo ne mota po glavi doli kontrole radi crpljenja statusne i materijalne koristi za imaginarnu, ali ozloglašenu birokratsku te upravnu elitu.

Ako sve rečeno podsjeća na neku određenu retoriku, onda je bez daljnjeg riječ o znanom liberalno-ideološkom blaćenju državnog udjela na generalnom planu, a čim je posrijedi uređivanje ma kojeg tržišta. Jer kad govorimo danas o nogometu, mi prije svega govorimo o silno intenzivnom, globaliziranom tržištu s pomno razrađenim kolektorima vrijednosti, sve do kapilarnih ogranaka poput ovoga hrvatskog. Mamić je naprosto glavni lokalni eksponent tog mehanizma, blistavi zupčanik radi čijeg će podmazivanja FIFA i UEFA spremno zaratiti i s vladama puno moćnijim od naše.

Ta dva saveza odavno već djeluju kao megakorporacije koje ucjenjuju čitave države, u pravilu ubirući gro dobiti s međunarodnih natjecanja, a često iza njih ostaje socijalna i lokalno-budžetska pustoš. Zbog toga je i Šuker ovim povodom izjavio kako je nogomet “biznis broj jedan” i kako je pravorijek FIFA-e i UEFA-e za njega istinski “zakon”, naime, za razliku od Zakona o sportu na koji se poziva Sportska inspekcija. Pa očito je i to dobar indikator da ovo društvo u cijelosti mora revidirati svoj odnos prema svim oblicima javnih dobara za koje ono, uostalom, izdvaja povelik novac.

Igor Lasić

Naređenje: ukloniti

Na dan izlaska ovog broja “Novosti” zapečaćena će biti sudbina direktorice Hrvatske turističke zajednice Meri Matešić, i to nakon jedva godinu i pol na toj poziciji. O njezinoj će poziciji odlučivati Turističko vijeće, čiji su članovi već javno progovorili o tome da će glasati protiv. Tako se Meri Matešić i njezinom timu zamjera da nisu odradili tzv. viralnu kampanju predviđenu programom rada prije njezinog dolaska. Ona tvrdi da kampanja nije bila realno budžetirana i da ne može biti okosnica promocije zemlje. Kasni i turistički informacijski sustav. No Meri Matešić tvrdi kako je ostvarila najvažnije ciljeve predviđene programom rada: povećan broj gostiju u predsezoni, posezoni i nekoliko velikih projekata.

No je li direktorica HTZ-a baš toliko nesposobna? Sudeći prema onome što je na svojem Facebook profilu objavio saborski zastupnik HNS-a Goran Beus Richembergh, sprema se promjena na čelu HTZ-a koja je “po volji velikih turističkih konzultantskih firmi”.

“Nagađanja o smjeni direktorice Glavnog ureda HTZ-a samo potkrepljuju rugalicu da će nam ministar turizma postati Bordas, a šef HTZ-a Dragičević. Nadam se da su članovi Turističkoga vijeća HTZ-a svjesni i savjesni ljudi”, napisao je Richembergh.

Eulogio Bordas je direktor THR-a, a Tomislav Dragičević Horwath Consultinga. Te su dvije firme dobile četiri i pol milijuna vrijedan posao izrade Strateškog marketinškog plana hrvatskog turizma do 2020. godine, koji već kasni više mjeseci. Meri Matešić smatra da te dvije tvrtke imaju prevelik utjecaj na rad HTZ-a, a vratila im je i nenaručeni plan sistematizacije HTZ-a, u kojem su konzultanti za sebe ugradili mjesto izvršnog potpredsjednika za outsourcing, i to takvog koji bi bio nadležan za poslove kojima se bave baš THR i Horwath.

Da direktorica i njezina ekipa zaista možda nisu odradili posao kako treba, pokazuje i pisanje portala Forum, gdje su objavili podatke prema kojima HTZ u 2013. godini nije potrošio gotovo 92 milijuna kuna iz svojeg budžeta. Iako je internetska promocija ključna, baš na toj stavki zabilježene su najveće uštede. Turistički djelatnici upozoravaju da će se posljedice takve pasivnosti u promociji osjetiti kroz sezonu ili dvije.

Josip Jagić

Katran & perje

Bivši ministar turizma napao Vladu

Događanje golfa

Ivan Herak smatra da Vlada ne ubrzava proceduru za investitore i usput podsjeća na vlastiti “Program razvoja golfa” 

Lobist, bivši zastupnik i ministar Ivan Herak, kako ga slikovito predstavljaju mediji, u jednim dnevnim novinama napisao je gostujuću kolumnu. U istoj je izrazio zabrinutost glede sporosti Vlade u rješavanju problema jedne od najnapaćenijih svjetskih skupina stanovništva – amaterskih igrača golfa.

Nedavno su siroti golferi zadnjim snagama pritisnuli Vladu da donese Izmjene i dopune Zakona o šumama, kojim će dijelovi ovih beskorisnih džungli, obraslih korovom i ružnim drvećem, moći biti izuzeti u svrhu gradnje terena za zdrav i lijep sport širokih masa. Za izuzimanje više neće biti potrebna mišljenja seoskih vlasti. Dokinuta je i nedemokratska procedura izdvajanja šumskih površina iz gospodarske osnove, a poništen je i nečovječni namet plaćanja ogromnih troškova prenamjene zemljišta.

Unatoč ovakvim hrabrim koracima, Herak smatra da Vlada tapka u mjestu i faktički ne ubrzava proceduru za investitore, te podsjeća na vlastiti “Program razvoja golfa kao elementa razvojne strategije hrvatskog turizma” iz 1999. godine. Kako napominje tadašnji ministar turizma, te godine već je bio uspostavljen “horizontalno – vertikalni sustav” rješavanja ovog značajnog problema, što god to značilo.

Herak stoga zastupa tezu da država treba centralizirati golferske aktivnosti koje su od izuzetnog javnog značaja, umjesto što brlja kompliciranim zakonima: igrališta trebaju biti građena izravno na državnom zemljištu. Time bi se fuzionirali kapitalistički nastrojena birokracija i krupni investitori, državni činovnici bi obavljali veći dio dosadnog posla koji zamara poslovnjake, a ovi bi pak donosili živu lovu u vrećama. Šepavi koraci prethodne i sadašnje Vlade doprinijeli su “neviđenoj antigolf histeriji javnosti i raznih nevladinih udruga”, te se stoga bivši ministar skromno nudi kao majstor za razrješenje ovog nepopularnog investicijskog zastoja.

Herak je kroz 12 godina u nekoliko stotina sudskih procesa bio optuživan glede malverzacija, između ostalog i onih u vezi s golf igralištima. Nakon toga je oslobođen krivnje, pa je tražio odštetu zbog godinu dana zatvorskog uzništva, i to u skromnom iznosu od pet milijuna kuna. To je rezultirao skrovitom nagodbom s državom. Heraku je goruća golferska problematika naprosto imanentna.

Petar Glodić