Intrigator

Apsurdno popuštanje osuđenima za korupcijske afere

Krad za opće dobro

S obzirom na iznose za koje su oštetili državni proračun, sat rada za opće dobro Ljube Ćesića Rojsa, kojim je zamijenio zatvorsku kaznu, državu stoji 4.400 kuna, a sat rada Petra Čobankovića čak 17.000 kuna

Što je zajedničko bivšem HDZ-ovom ministru poljoprivrede Petru Čobankoviću i umirovljenom generalu Ljubi Ćesiću Rojsu? To da su zloupotrebom ovlasti oštetili državu za višemilijunske iznose i to da ih je tužiteljstvo u svojim nagodbama, umjesto zatvorskim kaznama, nagradilo radom za opće dobro. Njihovi slučajevi pokazuju sav apsurd hrvatskog pravosuđa. Iako je Rojs nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora jer je državu oštetio za 3,2 milijuna kuna, otpisavši 1999. dugove Hrvatskog dragovoljca prema Ministarstvu obrane i omogućivši klubovima iz Hrvatske i BiH besplatno korištenje usluga hotela i restorana, omogućeno mu je da jedan dan zatvora zamijeni s dva sata rada za opće dobro. Kako je rad za opće dobro limitiran na 730 sati godišnje, ako se tim brojem podijeli svota od 3,2 milijuna kuna za koju je oštetio proračun, ispada da sat Rojsova rada za opće dobro državu stoji nekih 4.400 kuna.

Utješno je jedino što mu je dosuđeno da inkriminirani iznos vrati, ali suci takvu obavezu nisu nametnuli Čobankoviću, koji je svoju jednogodišnju zatvorsku kaznu zamijenio za guljenje krumpira u kuhinji osječkog “Caritasa”. Sud je utvrdio da je Čobanković zajedno s Ivom Sanaderom i Stjepanom Fiolićem u aferi “Planinska” oštetio državni proračun za 38 milijuna kuna, od čega na njegov teret ide 12,5 milijuna kuna koje ne mora vratiti, pa proizlazi da je cijena jednog sata njegova rada za opće dobro iznosila vrtoglavih 17.000 kuna.

Rad za opće dobro umjesto zatvora sve se više popularizira među političkim akterima umočenim u kriminalne aktivnosti, pa je na njega umjesto jednogodišnje zatvorske kazne pristala i bivša glasnogovornica splitske policije Marina Kraljević Gudelj, osuđena zbog krivotvorenja fakultetske diplome. Kolika će biti cijena njezinog sata rada teško je utvrditi jer bi nam trebali biti dostupni svi obračuni njezine nemale plaće, koju je zahvaljujući krivotvorenoj dokumentaciji primala od MUP-a na ime visoke stručne spreme.

Iako je ministar pravosuđa Orsat Miljenić već najavio mogućnost ukidanja prakse po kojoj osuđenici zbog korupcijskih kaznenih djela mogu izdržavati kaznu na način da je zamijene radom za opće dobro, krajnje je vrijeme da se odredi po tom pitanju. Pogotovo zato što Ministarstvo socijalne politike već namjerava korisnike socijalne naknade pozivati na radne akcije za opće dobro, kako bi oni time opravdali svoja bijedna socijalna primanja. Tim činom država nimalo diskretno zapravo izjednačava osuđene za prljave poslove s građanima za koje poštenog posla jednostavno nema.

Dragan Grozdanić

Sponzoriranje revizionizma

Znanstvena scena u Hrvatskoj postala je bogatija za još jedan skandal, nakon što su Institut “Ivo Pilar” i Institut za etnologiju i folkloristiku zajednički objavili zbornik radova “Didov san: transgranična iskustva hrvatskih iseljenika”, u kojem se reafirmira ustaštvo, barata nacionalnim predrasudama i piše na znanstvenoj razini ispod one lošeg seminarskog rada, kako je to kritički primijetio novinar “Novog lista” Tihomir Ponoš, posebno ukazujući na tekst kanadskog tajnika HDZ-a za iseljeništvo Marina Sopte pod nazivom “Prinos kanadskih Hrvata stvaranju i obrani Republike Hrvatske”.

“To da su Srbi bili proganjani, pa čak i ubijani, za vrijeme NDH, da je ustaški režim usvojio rasne zakone, da je masovno ubijao ljude zato što su Srbi, to su za Soptu tvrdnje srpskih propagandista koji žive u Kanadi, a ne naprosto povijesna činjenica”, primijetio je Ponoš.

Više je autora zbog neslaganja sa sadržajem zbornika povuklo svoje radove, no urednice Jasna Čapo, Caroline Hornstein Tomić i Katica Jurčević to su ocijenile samo kao razlike u autorskim pozicijama zbog nedostatka društvenog konsenzusa oko temeljnih povijesno-političkih događaja. Žalosno je da su zbornik, u kojem Sopta govori o Vjekoslavu Maksu Luburiću kao idejnom začetniku nacionalnog pomirenja i suradnje s komunistima, ni ne spominjući da je ovaj šefovao ustaškim logorima smrti, financirali Ministarstvo znanosti, veleposlanstvo Australije i Austrijski kulturni centar. A tu su i popularne teze o tome kako je u Hrvatskoj bilo 70 posto milicajaca Srba.

– Revizionistički proces koji traje više od 20 godina često prolazi recenzentske postupke zbog nezamjeranja dominantnom diskursu, gdje recenzenti i oni koji odlučuju o potporama ne žele talasati, računajući da to ionako nitko neće primijetiti – kaže splitski povjesničar Dragan Markovina, navodeći kako ne samo da se takvi radovi ne osuđuju, nego se osuđuju oni koji se kritički osvrnu na njih.

– Zašto bi netko reagirao kada zna da mu od nereagiranja ne prijete nikakve sankcije? Vjerojatno će neki novinar nazvati Ministarstvo, a tamo će mu reći da je u pravu, da to nije u bilo u redu i da će provjeriti o čemu se radi, i to će ostati na tome – zaključuje Markovina.

Nenad Jovanović

Kratko & jasno

Dragan Bagić, sociolog

Crnčenje radi opstanka

Zbog fiskalizacije i općenito uvođenja većeg reda u kontroli naplate poreza, dio manjih obrtnika je počeo poslovati na crno, dok se kod većih taj udio smanjio 

Prema istraživanju Eurobarometra o udjelu rada i zarade na crno, Hrvatska se u svom prvom mjerenju, evo, plasirala na visoko drugo mjesto u Europskoj uniji. Kako to komentirate?

Što se tiče Hrvatske, to istraživanje nam ipak ne kazuje je li riječ o povećanju ili smanjenju udjela, dakle, ali je vrlo moguće da je posrijedi određeni porast. Naime, zbog fiskalizacije i općenito uvođenja većeg reda u kontroli naplate poreza, dio manjih obrtnika je počeo poslovati na crno, dok se kod većih taj udio smanjio. Manji su službeno pozatvarali obrte, ali su faktično i dalje tu, rade i zarađuju. To im se pokazalo uvjetom opstanka, a i radnici su uslijed sve veće krize i zatvaranja radnih mjesta prinuđeni raditi na crno, makar dijelom, bez službeno zagarantiranih prava. Doduše, nije mi poznato kako su istraživanjem odvojeni dohoci radnika od zarade poduzetnika. Visoki plasman Hrvatske pritom me ne čudi, mi smo tradicijski skloni pribjegavati takvim rješenjima, za teških vremena.

Ovdje je riječ o nekoj vrsti reakcije i na državnu politiku, ne samo krizu. A rad na crno ipak znači veću nezaštićenost, premda se čini spasonosnim rješenjem u nedostatku boljeg?

Sve to oscilira ovisno o širim ekonomskim okolnostima i povlači razne efekte. Ne spominjem slučajno teška razdoblja, jer je slično ovome bilo i devedesetih godina 20. stoljeća, kad su poslovanje i rad na crno bili veoma prisutni u našoj ekonomiji. Dio mozaika koji je pritom jako važan jest činjenica da se ovdje standard očito ne može izboriti samo od službenih prihoda ostvarenih radom. Realni dohoci ipak su veći od službenih statistika o plaćama, a rad na crno je tek jedan segment. Ima i drugih, recimo prihodi od imovine, gdje puno obitelji u priobalju živi od neslužbenog iznajmljivanja nekretnina turistima, a dio onih u Zagrebu od iznajmljivanja podstanarima. To su vrlo značajni izvori prihoda, kao i dio poljoprivredne djelatnosti što ostaje u zoni sive ekonomije, pa bismo u konačnoj slici i to morali uzeti u obzir.

Igor Lasić

Otkriven još jedan pokušaj falsificiranja povijesti iz Tuđmanove ere

Mirogojska mikser-kosturnica

Povjesničar Boris Kukić ustanovio je kako u grobnici u koju su 1930-ih premještene kosti vojnika iz Prvoga svjetskog rata ne leže samo Hrvati, iako je udruga Hrvatski domobran 1994. na nju stavila natpis “Palim hrvatskim vojnicima” 

Foto: Jovica Drobnjak

Otvaranjem “Grobnice palih ratnika na Mirogoju”, posljednjeg počivališta oko 3.300 vojnika umrlih u Zagrebu tijekom Prvoga svjetskog rata, početkom ovog mjeseca učinjeni su prvi, ujedno možda i zakašnjeli koraci u ispravljanju još jednog falsificiranja povijesti iz vremena Tuđmanove vlasti koje se otkriva tek sada, uoči posljednjih priprema za obilježavanje stogodišnjice Prvoga svjetskog rata.

Naime, ispod spomenika Vanje Radauša i Joze Turkalja, trenutačno uklonjenog zbog obnove, kosturnica je u koju su 1930-ih premješteni posmrtni ostaci na Mirogoju pokopanih vojnika različite nacionalne, vjerske i vojne pripadnosti – Hrvata, Mađara, Austrijanaca, ali i ratnih zarobljenika Srba, Crnogoraca, Rusa i Talijana. No na tu grobnicu, dovršenu 1940. godine, do 1990-ih, kako su povjesničari naknadno ustanovili, nije bio uklesan ni postavljen nikakav natpis, a ono što nije učinjeno u doba tzv. NDH i Titove Jugoslavije, napravljeno je 1994. godine. Tada je društvo Hrvatski domobran, uz prešutni pristanak vlasti i suglasnost uprave Mirogoja, na zajedničku grobnicu vojnika različitih nacija dalo ugraditi natpis “Palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu 1914.-1918.” Objašnjenje u listu “Hrvatski domobran” te godine otkriva pritom i motive, ali i način na koji se “na tvrdoj stini” povijest svoja – briše.

“Tik uz Spomen-križ prekrasna je kosturnica sa spomenikom kipara Turkalja i Radauša palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu, koji je postavljen još 1940. godine. Nažalost, do ovog blagdana Svih Svetih na ovom velebnom obilježju nije bilo nikakvog natpisa. Valjda je nekome smetala riječ: hrvatskim. Prema odluci Odbora za podizanje spomenika žrtvama Bleiburga, a u suglasnosti s upravom poduzeća Gradska groblja, ugrađen je slovima od bronce već navedeni natpis, tako da svaki prolaznik, a i čitava javnost zna – čije kosti tu leže i kome je posvećeno obilježje”, piše u objašnjenju “Hrvatskog domobrana”.

No čije kosti leže u zajedničkoj grobnici otkriva se tek sada, 20 godina kasnije, i to isključivo na temelju istraživanja povjesničara Borisa Kukića, koji priprema disertaciju o zbrinjavanju bolesnih i ranjenih vojnika tijekom Prvoga svjetskog rata u zagrebačkim socijalnim i zdravstvenim ustanovama.

– Na temelju arhivskih izvora, u zajedničku su grobnicu nakon ekshumacija 1934. godine premješteni posmrtni ostaci oko 3.300 vojnika umrlih u Zagrebu od 1914. do 1918. Najviše je, naravno, Hrvata, ali u grobnicu su premješteni i posmrtni ostaci više od 500 Mađara, više od stotinu Austrijanaca i još u potpunosti nepoznat broj ratnih zarobljenika Srba, Rusa i pripadnika drugih nacija. Netočni su navodi kojima se opravdavaju oni koji su postavili natpis da su u toj grobnici pokopani samo hrvatski vojnici, a naročito oni koji se pozivaju na hrvatsku inačicu Wikipedije gdje je napisano da su natpis “palim hrvatskim vojnicima… u srpnju 1945. izbrisali komunisti”. To jednostavno nije točno – natpisa do 1994. godine nije ni bilo – tvrdi Kukić, ne želeći komentirati falsificiranje povijesti.

No povjesničar Ivan Filipović, član Hrvatskog odbora za obilježavanje stogodišnjice Prvoga svjetskog rata, o tome ima posebno, osobno mišljenje.

– Ne radi se o falsificiranju prošlosti, jer falsificira onaj koji poznaje činjenice, ali ih namjerno prikazuje drugačije. Ovdje se radi naprosto o nepoznavanju činjenica: grobnica je sagrađena 1939./1940., ubrzo je izbio Drugi svjetski rat, na nju nisu napisana imena ondje pokopanih i sve je palo u zaborav. Hrvatski odbor za stogodišnjicu Prvoga svjetskog rata učinit će ono što može: organizirat će javno predavanje kolege Kukića na Hrvatskom institutu za povijest na kojemu će javnosti biti predstavljene činjenice, a na gradskim je vlastima kako će postupati dalje – poručuje Filipović.

S treće strane, Ivica Pančić kao predsjednik nadležnog zagrebačkog Gradskog povjerenstva za obilježavanje Prvoga svjetskog rata potvrdio je da su upravi Gradskih groblja ukazali na nove činjenice vezane uz mirogojsku grobnicu, nakon kojih je ona ovog mjeseca i otvorena ne bi li se potvrdili navodi povjesničara, no ubrzo i zatvorena jer su radnici naletjeli na betonski pokrov kosturnice. Što se tiče spornog i još postojećeg natpisa, bivši SDP-ov ministar branitelja kratko je poručio.

– Netko je donio krive zaključke. Uputili smo dopis gradonačelniku i gradskim vlastima da s Ministarstvom kulture razmotre to pitanje koje će ući u proceduru za mjesec dana. Osobno, smatram da bi se natpis na toj grobnici trebao promijeniti – kaže Pančić, dok odgovor udruge Hrvatski domobran do zaključenja ovog teksta nismo dobili.

Miroslav Edvin Habek

Katran & perje

Vladina reformska vizija

Čistka čistačica

Ministrica Milanka Opačić nema pojma kolika će biti ušteda outsourcingom za državni proračun, osim što naglašava da će pranje zahoda biti upola jeftinije 

Samo je u slučajevima Hitlerove invazije na Poljsku 1939. i bitke za Vukovar 1991. izrečeno više propagandnih laži od slučaja outsourcing iz 2014. Već godinu dana Vlada gromoglasno najavljuje izmještanje pomoćnih službi iz državnih institucija u privatni sektor. Potom se malko nećka, pa nakon toga promidžbu prepušta dnevnim promo-biltenima, što ih eufemistički nazivamo tiražnim dnevnim novinama. Samo je posljednjih desetak dana oko 35 ministara ustanovilo da će outsourcinga ipak biti, i to nakon tvrdnji jedno 17-ak ministara da istoga neće biti.

Na čelu Vladine skupine za reforme je ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, koja protivno duhu vlastitog resora jamči da će ove nadasve okrutne mjere biti naposljetku razmjerno okrutno i provedene. Ministrica se nedavno proslavila opakom kompjuterskom aplikacijom SocSkrb. U roku od 30 sekundi, ovaj alat pronalazi neopravdane primatelje socijalne pomoći koji imaju stambenu štednju ili Renault 4 iz 1978., amputira im udove te ih trajno onesposobljuje.

“Do prosinca očekujemo prijelaz svih zaposlenika novim poslodavcima. Prepustit ćemo tržištu poslove koji nisu dio glavnog posla… Pritom ćemo voditi računa o zakonima te ćemo poštovati prava radnika”, rekla je Milanka Opačić, koja bi morala biti gadno neobaviještena kada bi ovako mislila. S obzirom na to da je to malo vjerojatno, bit će prije da je blago sadistički raspoložena. Ovakve su reforme diljem svijeta urodile brutalnim padom plaća radnika i prelijevanjem dijela njihovih plaća u džepove vlasnika tvrtki, dok su uštede za proračune bile zanemarive ili nepostojeće.

Ministrica Opačić, naravno, nema pojma kolika će biti ušteda outsourcingom za državni proračun, osim što naglašava da će pranje zahoda biti upola jeftinije. No poznato je da će izravno najebati najmanje dvadesetak tisuća ljudi. Ta brojka će sasvim sigurno oduševiti Evropsku komisiju, koja je Hrvatsku ubacila u demokratski žrvanj procedure smanjenja prekomjernog deficita. Ministrica je također najavila da će ipak autsorsati poznate neprijatelje kapitalizma – čistačice, kuharice, pralje, švelje i strojobravare – i u zdravstvu, iako to resornom ministru još nije poznato. Rokovi za likvidacije bit će precizirani masterplanom.

Petar Glodić