Kronika

Položaj žena u politici i srpskoj zajednici vapi za promjenama

Karanfili kao utjeha

Šest godina od donošenja Zakona o ravnopravnosti spolova kojim je uvedena kvota od 40 posto žena na stranačkim listama, taj postotak još uvijek je daleka budućnost

Umjesto osmomartovskih ruža i karanfila žene bi u Hrvatskoj više voljele ravnopravniju poziciju u društvu, ističu u ženskim nevladinim organizacijama, nekim stranačkim aktivima žena i Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Suočavamo se pritom kao i svake godine s činjenicom da u tom pogledu, zahvaljujući i ekonomskoj krizi, nema opipljivog napretka. Za žene je stanje i gore ako su pripadnice manjinskih zajednica, uključujući i srpsku, a naročito u sferi političkog angažmana, jer se žene i tu suočavaju s raznovrsnim preprekama.

– Uključivanje žena u politički život je problem hrvatske politike generalno, budući da se nakon donošenja novog Zakona o ravnopravnosti spolova 2008. godine koji uvodi kvotu od 40 posto žena na stranačkim listama, taj postotak šest godina nakon stupanja na snagu spomenutog zakona još uvijek čini kao daleka budućnost, kaže Snježana Vasiljević, stručnjakinja Pravnog fakulteta u Zagrebu, jedna od autorica prvog Zakona o ravnopravnosti spolova iz 2003. i Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Po njenim riječima, kvote žena u manjinskoj politici su ambiciozan, ali ne i neostvariv poduhvat. Kad se radi o stranačkim listama manjinskih stranaka, vrlo je teško definirati žensku kvotu unutar manjinske kvote, ali je stvar političke odluke koji model uzeti kao obrazac za buduće djelovanje.

– Ne primjećuje se pomak u smislu da žene danas imaju veće šanse za bavljenje politikom. Opet se radi o manjinskoj politici unutar većinske politike i svevremenskog problema usklađivanja privatnog i političkog života, budući da su rijetke one žene koje se odlučuju na politički angažman nauštrb privatnog života. U svakoj zajednici priča je vrlo slična pa tako i u srpskoj. Žene se primarno percipiraju kao jezgra obitelji – supruge, majke, kućanice, a ne kao nositeljice političkih ili društvenih promjena, ističe Snježana Vasiljević..

Civilizacijske norme u Evropi ženama su dale politička prava početkom 20. vijeka dodijelivši im pravo glasa koje do tada nisu imale, a na našim područjima žene to pravo stekle tek nakon Drugog svjetskog rata.

– U socijalizmu se pokazalo da su žene dosegle ambicioznih 20 posto u političkom djelovanju, ali do danas se nismo gotovo pomaknuli s mjesta. Nakon zadnjih parlamentarnih izbora, postotak žena u Saboru je iznosio 19,8 posto. Trenutno ih je tamo 24 posto što nije rezultat rodno osjetljive politike već rotirajućeg prelaska zastupnika u izvršnu vlast. Na lokalnoj razini situacija je poražavajuća. Primjerice, imamo samo jednu županicu, ističe Snježana.

– Ako govorimo o najjačoj srpskoj stranci, na lokalnim izborima prošle godine, SDSS je sudjelovala u devet, a mandate osvojila u tri županije: Vukovarsko – srijemskoj, Ličko – senjskoj i Šibensko – kninskoj županiji. Prosječna zastupljenost žena na kandidacijskim listama iznosila je 26 posto. Prve kandidatkinje na listama uglavnom su bile pozicionirane oko petog ili šestog mjesta te niti jedan županijski mandat SDSS-a nije osvojila žena, podsjeća Snježana Vasiljević.

Iako mnogi smatraju da su žene unutar srpske zajednice najorganiziranije i najprimjetnije u političkom životu u dvjema istočnim županijama, tajnica Zajedničkog veća opština Dragana Jeckov smatra da ni tu stanje nije blistavo.

Žene u srpskoj zajednici još uvek osećaju višestruku diskriminaciju, kako rodnu, tako onu zbog svoje verske i nacionalne pripadnosti. Istok Hrvatske je specifično područje koje je  usled ratnih dejstava pretrpelo demografsku i ekonomsku katastrofu, pa se to u velikoj meri odrazilo na aktivizam i prisutnost žena u političkom životu.

– Jedan od razloga neuključivanja žena u politiku je patrijarhalni društveni obrazac, odnosno ustaljeni stav i predrasude društva naspram žena koje se prenose s kolena na koleno. Srpkinje se suočavaju s predrasudama da im je mesto u kući i da nemaju šta raditi u mesnim odborima, većima ili na drugim mestima gde se donose političke i druge odluke važne za poboljšanje kvalitete života u njihovim sredinama. Ozbiljan problem je lokalni dijalekt, pa strahuju da neće biti ismejavane jer ne govore dovoljno dobro hrvatski jezik. Sve to obeshrabruje žene da se aktivno uključe u društveno- politički život u svojoj zajednici, kaže Dragana Jeckov. Dodaje da među ženama postoji bojazan da se tzv. “ozbiljnijim” pitanjima u njihovoj lokalnoj zajednici treba da se bavi neko drugi. Naravno, ti drugi su – muškarci. Ovakvim stavovima samo se produbljuje problem nedovoljne participacije žena pripadnica srpske zajednice.

Dragana Jeckov smatra da pripadnice srpske nacionalne manjine, da bi se uključile u političke strukture, moraju prevladati dvije prepreke – onu koju inače žene imaju da se izbore za političke pozicije, odnosno muško-ženski odnos unutar svoje zajednice i prepreku koju imaju kao pripadnice nacionalne manjine u odnosu na većinski narod.

– Upravo uzimajući stvar u svoje ruke, participirajući na lokalnom ili regionalnom nivou, u prilici smo odlučivati o svojoj zajednici, budućnosti svoje porodice i svoje dece, kaže Dragana Jeckov koja smatra da žene treba ohrabriti kako bi demistificirale  političko djelovanje kao prezahtjevno i dodatno opterećujuće za žene .

– Važna je volja za uključenost na lokalnom nivo jer upravo u svojim sredinama možemo pokazati čime smo nezadovoljne i pokušati to promeniti. Dakle, konkretno delovati u opštinskim i gradskim većima, učestvovati u kreiranju planova koji se tiču budućnosti zajednice kojoj pripadamo, kaže Jeckov i ukazuje na napredak učešća žena u predstavničkim i izvršnim organima nakon održanih lokalnih izbora u maju 2013.

– Sada na području delovanja ZVO-a, Vukovarsko-sremskoj i Osječko baranjskoj županiji, gotovo da ne postoji opštinsko ili gradsko veće u kojem nema žena, što nije do sada bio slučaj. Izabrane su i dve zamenice načelnika. Sve to ukazuje da su kolege ipak obazrivije i da deo političke odgovornosti prenose na koleginice.

Ističe i da je ZVO prepoznao značaj i doprinos aktivnijeg uključivanja žena u politički život, odnosno u društveni život u srpskoj zajednici.

– Upravo zato u toku je provođenje projekta pod karakterističnim imenom “Liderice u zajednici”. Kvalitet i značaj ovog projekta prepoznao je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina koji je ujedno i pokrovitelj. Sa zadovoljstvom konstatujem da postoji interes i uključenost pripadnica drugih nacionalnih manjina na području delovanja ZVO-a, zaključuje Dragana Jeckov.

Ujedno predviđa da će SDSS kao jedina srpska parlamentarna stranka, započetim formiranjem Aktiva žena na općinskim i županijskim razinama, u velikoj mjeri povećati učešće žena pripadnica srpske zajednice u političkom životu. Smatra da će prvi konkretniji rezultati delovanja Aktiva žena u SDSS-u biti merljivi na sledećim lokalnim izborima te

naglašava da je interes za formiranje Aktiva žena izvanredan, naročito u Vukovarsko-sremskoj županiji.

– Aktiv čine žene iz različitih struktura koje je okupila zajednička ideja. A sad kad smo velikim delom završili sa formiranjem opštinskih i županijskih aktiva, kao krunu ove ideje očekujemo formiranje Aktiva žena na najvišem stranačkom nivou. Kad naša “ženska” priča bude kompletna postajemo ozbiljna struktura SDSS-a čije se ideje neće nalaziti na marginama, kaže Dragana Jeckov.

Potpredsjednica SDSS Mirjana Galo koja je inicirala osnivanje stranačkog Aktiva žena, smatra da će njima dati doprinos jačanju stranke, pogotovo kad se do početka maja oformi Aktiv na nivou Hrvatske

– Manjak žena u političkom, ekonomskom i ukupnom smislu na mjestima odlučivanja karakteristika je ovog demokratskog društva na hrvatski način, pa slijedom toga i “vrlina” u srpskoj zajednici. Dovoljno je pogledati “bukete” muškaraca – vođa, okupljenih na grupnim fotografijama, a čak i tamo gdje su žene predsjednice stranke, nema ništa više žena među članovima. Sjetimo se Jadranke Kosor i njezine sudbine među muškim “ajkulama”, napominje Galo. Obzirom da dolazi iz nevladinog sektora, osvrnula se i na tezu da nevladin aktivizam žene često smatraju kao kompenzaciju bavljenja politikom.

– Često se to dešava, a i puno je lakše biti u NVO-u, nego se aktivirati u stranci i zajedno sa ostalim kolegicama i kolegama promišljati politiku i za nju se izboriti. Odgovornost je puno veća i za uspjeh si nagrađen ili si odgovoran za neuspjeh, nema skrivanja. Organizirane žene mogu dosta toga napraviti kako bi se smanjila podzastupljenost i neravnopravnost žena, kako u politici, tako i u drugim sferama. Preduvjet je da budu solidarne i da se ne ponašaju kao muškarci kad dođu u poziciju moći. Na taj način će se povećati šanse i za veću zaposlenost žena i ravnopravniji odnos prema poslodavcu, kaže Mirjana Galo i dodaje da proces političke emancipacije žena treba ići “odozdo” iz baze, a da oni “odozgo” trebaju stvoriti sve preduvjete kako bi se žene osnažile i politički emancipirale.

– Uostalom, u našoj stranci ima dovoljno pametnih i sposobnih žena koje će otvarati vlastiti put ostalim ženama i poticati ih da se aktivno uključe u rad stranke i sveukupne zajednice. Predsjednica Aktiva žena Hrvatske bit će članica predsjedništva stranke, što je kvalitetan pomak u ovih godinu dana i na čast svima u srpskoj zajednici, zaključuje Mirjana Galo.

•  

Što je zakon bez sankcija?

Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2008. je za političke stranke uveo odredbu koja propisuje da zastupljenost jednog spola na kandidacijskim listama ne smije biti ispod 40 posto. Zakon je dozvolio postupno povećanje procenta podzastupljenog spola, koje se mora postići najkasnije prigodom provođenja trećih redovnih izbora od dana stupanja na snagu. Također predviđa 50.000 kuna novčane kazne za izbore za Hrvatski sabor i Europski parlament, 40.000 kuna za izbore za gradska vijeća te županijske skupštine i 20.000 za općinska vijeća.

– Kako period prilagodbe do “trećih redovitih izbora nakon donošenja” u Zakonu nije precizno definiran, pred izbore 2013. godine došlo je do razmimoilaženja u tumačenju te odredbe. Prema mišljenju ženskih organizacija, Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH, prvi redoviti izbori bili su lokalni izbori 2009. godine, drugi su parlamentarni izbori 2011. godine, a treći lokalni izbori 2013. godine. Suprotno ovim mišljenjima, Vlada RH, Ministarstvo uprave, Ministarstvo socijalne politike i mladih i Odbor za pravosuđe Hrvatskog sabora smatrali su da parlamentarni izbori i lokalni izbori predstavljaju zasebne izborne institute pa bi se tako sankcije trebale primjenjivati tek na lokalnim izborima 2017. odnosno na parlamentarnim izborima 2019. godine. Slijedom ovoga na lokalnim izborima 2013. godine nisu naplaćivane kazne, kaže Snježana Vasiljević.

Kako će tek od sljedećeg izbornog ciklusa političke stranke imati izričitu zakonsku obavezu izrade i primjene sistema pozitivnih mjera, čak dvije trećine političkih stranaka se nije držalo propisane kvote prilikom slaganja kandidacijskih listi za parlamentarne izbore  krajem 2011. Od 313 kandidacijskih listi, 37,70 posto su imale više od 40 posto kandidatkinja, a 62,30 posto listi imalo je manje od 40 posto kandidiranih žena.

Nenad Jovanović

Mile Opačić, predsjednik VSNM-a Rijeke

Iskren odnos

Možda ne dobivamo novaca kao u drugim sredinama, ali imamo iskren odnos gradskih vlasti

Sada ste predsjednik VSNM-a Rijeke, ali ste dugo aktivni u srpskim organizacijama?

Aktivan sam od samog početka, od devedesetih. Bio sam u Prosvjeti, SDSS-u, Gradskom i Županijskom VSNM-u i Zajednici Srba. Po zanimanju sam pravnik i bez posla sam više od deset godina. Rođen sam u Rijeci, porijeklom iz Poloja kod Perjasice u općini Barilović. Rijeka je oduvijek bila multietnički grad, jer ovdje je nakon 1945. došlo mnogo ljudi radi posla. Do 1991. bilo je više od 20 posto Srba ili više od 20.000 ljudi, mada je skoro isto toliko bilo ljudi koji se nisu izjašnjavali kao Srbi ili su bili iz miješanih brakova pa su bili Jugoslaveni ili neopredijeljeni.

Kakve su današnje brojke?

Srba je danas u Rijeci 6,75 posto od 144.000 stanovnika ili oko 8.500 ljudi, prema popisu iz 2011., ali ima i 7.700 neopredijeljenih građana. Vlada mišljenje da je u Rijeci mnogo bolje nego u ostalim dijelovima RH, ali nedostaje polovica prijeratnih Srba, uz činjenicu da Rijeka nije bila vojni grad niti je tu bilo ratnih djelovanja. Ako je tako bilo kod nas, onda možemo misliti kako je bilo na Kordunu, Baniji, Lici i Dalmaciji. Ipak, istina je da je kod nas bilo lakše opstati i ostati. Dio je otišao zbog ekonomskih razloga, trbuhom za kruhom, pa tako danas imamo i Udruženje Srba iz Rijeke u Banja Luci, kojih tamo ima osam hiljada.

Današnji položaj riječkih Srba?

Mnogo je bolji nego u ostalim urbanim mjestima u RH i mislim da smo u cijelosti korak i pol ispred ostalih. Možda i ne dobivamo toliko novaca kao Srbi u drugim sredinama, ali se meni više sviđa iskren odnos gradskih vlasti prema nama. Cijela zajednica je ušla u partnerski odnos s gradom i sva su nam vrata otvorena. Naši projekti doći će na red za realizaciju, a tu prvenstveno mislim na izgradnju Srpskog kulturnog centra. To je kapitalni projekt uz naše dvije crkve koje smo izgradili, naravno, uz pomoć gradskih vlasti. Centar će posebno biti važan za mlade jer će dobiti svoje mjesto, ne u smislu separacije i getoizacije, nego da budu ponosni. Tamo će saznati sve što ih zanima svom porijeklu i narodu, a to će biti još jedna znamenitost grada i svi naši planovi su vezani uz izgradnju Centra. Imamo koalicioni sporazum sa SDP-om i bit će nam ubuduće lakše. Nezaposlenost i ekonomska kriza su najveći problem, ali su njima obuhvaćeni svi građani. Dakle, briga za mlade i zapošljavanje su nam dva glavna zadatka. Posebno se bojimo asimilacije jer po slobodnoj procjeni godišnje “gubimo” nekoliko stotina naših sunarodnjaka.

Kakva je zastupljenost u predstavničkom i izvršnom tijelu Rijeke?

Napravili smo određeni kompromis. Imamo pravo na dva vijećnika u Gradskom vijeću, no oni nisu iz SDSS-a nego iz drugih stranaka. Srba nema 15 posto, pa mi sami ne bi imali pravo na zamjenika gradonačelnika, ali svih manjina ima više od 15 posto, što je SDP prihvatio za manjinskog zamjenika gradonačelnika, no manjine su odustale od toga. Ja sam bio na koalicionoj listi sa SDP-om pa smo dogovorili da ću na pola mandata ući u Gradsko vijeće kao potpredsjednik tog Vijeća, a to će biti negdje u maju 2015. Kaže se da dogovor kuću gradi i mi smo se dogovorili, napravili kompromis. Na taj način će biti zadovoljene sve manjine u Rijeci.

Kakva je sigurnosna situacija?

Uglavnom dobra. Bilo je nekih miniranja srpskih kuća početkom devedesetih, ali je to ubrzo prestalo, bilo je sporadično, niti je bilo izraženo kao u nekim drugim sredinama u RH, niti smo bili jako ili teško ugroženi kao naši sunarodnjaci u drugim sredinama. Ja sam član Odbora za nacionalne manjine u gradu, dobro radimo i koordiniramo sve akcije, posebno kod skidanja nekih ćiriličnih ploča i odmah reagiramo. Eto, nedavno je skinuta i ploča na Makedonskoj zajednici pa smo i tu reagirali. Zna se tko je to učinio – netko u antićiriličnoj euforiji, neobrazovan, koji ne zna tko sve u Evropi piše ćirilicom.

M. C.

Uniformirana inicijativa 

U Saboru je na raspravi oko referenduma o dvojezičnosti u ime saborskog Kluba nacionalnih manjina, Nedžad Hodžić još jednom naveo – ako smo donijeli Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, on se mora i primjenjivati.

– Ukoliko u Saboru trebamo raspravljati da li ćemo neki od zakona uopće primjenjivati, onda je upitna primjena i bilo kojeg drugog zakona koji ovdje donesemo. Neka Vukovar, dvojezične ploče i ćirilica u ovoj zemlji ne budu pitanje oko kojeg ćemo se politički boriti, nego svi zajedno doprinesimo da ova zemlja, kao članica EU, ide ka višim standardima. Ukoliko će doći do ovog referenduma, ako se njime izglasa pedesetpostotna kvota, tada neće samo srpska manjina nego i druge ostati bez prava u pojedinim sredinama, talijanska manjina u Istri, kao i mađarska, slovačka, češka… Sve to bi donijelo još niz novih problema Hrvatskoj koja ima dovoljno drugih problema. Zato kolege, apeliram da rješavamo krucijalne probleme ove zemlje – rekao je Hodžić.

U ime Kluba SDSS-a, Milorad Pupovac naveo je kako je inicijativa za referendum o dvojezičnosti u najdirektnijem sukobu sa temeljenim vrijednostima Ustava RH, tolerancijom, ljudskim pravima, a istovremeno i sa svim onim što je rađeno u posljednjih 20 godina, posebno od 1996. do 2000. godine po pitanju obnove povjerenja na području grada Vukovara i županija Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske.

– Osim tog merituma stvari, sa kojim se netko i ne mora slagati, ovdje je riječ i o samoj proceduri, koja se mora zadovoljiti. Kada već Sabor ima ustavne odredbe koje reguliraju referendumsku praksu na način da se o svemu i od strane svakoga može raspisivati referendum, pod okolnostima kakve ne postoje nigdje na svijetu, i kada smo već sebi dozvolili da nismo u stanju promijeniti tu vrstu ustavnih odredbi, onda se moramo zamisliti što nam je za činiti. Nema sumnje da Sabor treba reći svoje, kada ga već nije rekao Ustavni sud, institucija koja zbog svog neoglašavanja ispada politička institucija, iako to ne bi smjela biti. Ustavni sud je već trebao reći svoje mišljenje o ovoj stvari, kao što ga nije propuštao reći u nekim drugim pitanjima – kazao je Pupovac.

Navodi kako ne smije proći inicijativa koja dolazi u “uniformama”, toliko godina nakon rata, koja dolazi sa govorom mržnje i porukama netolerancije, nakon tolikog vremena i uloženih napora da se mržnja iskorijeni iz hrvatskog društva.

– Pripadnici ne samo srpske, nego i češke, mađarske, slovačke i talijanske zajednice sa ovakvom referendumskom inicijativom bi doživjeli ograničavanje svojih prava. Na primjer, Česi u Končanici, Mađari u Kneževim vinogradima, Slovaci u Punitovcima, a Talijani u Grožnjanu – naveo je Pupovac.

Cenzus za udruge

Na raspravi o prijedlogu Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija, Mile Horvat je u ime kluba SDSS-a naveo da financijsko poslovanje neprofitnih udruga treba kontrolirati, no upitno je provođenje ovog zakona po pitanju manjih udruga koje nemaju šanse da ostvare profitabilne elemente u radu.

Također, Horvat smatra da je pod nazivom “neprofitno” u Hrvatskoj u sferi udruga okupljeno prilično šaroliko društvo te je stoga potrebno napraviti određenu distinkciju između svih njih, po kriterijima funkcionalnog, a ne financijskog karaktera.

– U najvažnijem članku 33. definiran je cenzus do kojeg udruga osniva tvrtku, a on je određen s 230 hiljada kuna. Pitamo se – zašto baš 230 hiljada kuna? Po kojem matematičkom modelu se došlo do tog iznosa, jer nije definirano što ulazi u strukturu cenzusa. Da li to znači da će Srpska pravoslavna crkva koja prodaje svijeće, kalendare, ikone i ostale relikvije, ako ostvari prihod viši od tog cenzusa od 230 hiljada kuna, morati osnovati trgovačko društvo? Također, ako udruge koje izdaju biltene sa manjinskim sadržajem, tom prodajom izlaze na tržište i ostvaruju određeni prihod, da li će morati formirati trgovačko društvo da bi to radile i dalje? Da li će ga morati oformiti KUD-ovi i amaterska sportska društva, ukoliko ostvare prihod od ulaznica veći od cenzusa? Nemamo ništa protiv toga da se ovakve stvari stave pod kontrolu, ali taj iznos cenzusa treba biti puno veći, i trostruko, ako želimo zaštiti manje udruge – kaže Horvat.

Mirna Jasić

VSNM Grada Daruvara prkosi krizi

Daruvar za primjer

Na sjednici VSNM-a Grada Daruvara prihvaćen Financijski plan za 2014. godinu veći za 35.0000 kuna

Kada je prije deset godina osnovano VSNM u Daruvaru, započelo se skromno, sa 8 vijećnika.

– Napredak u radu je očigledan na mnogim područjima; jedno od njih je društveno – političko na kojem se uspjeh očituje izborom dožupana i vijećnika u Gradskom vijeću kojih brojčano ima i više od onog broja kojeg predviđa Statut grada prema udjelu u ukupnom broju stanovnika – istaknuo je predsjednik Vijeća Branko Kovačić na nedavno održanoj sjednici.

– Kulturne manifestacije koje priređujemo prilika su da se sunarodnjaci iz izbjeglištva prisjete nekih boljih vremena. Dokazali smo da Srbi u Daruvaru mogu njegovati i sačuvati kulturnu tradiciju za buduće generacije. Našim aktivnostima želimo podići kvalitetu života, a ne živjeti od uspomena – rekao je Kovačić.

Nekoliko uzvanika istaknulo je dobru komunikaciju s lokalnom vlasti i ostalim nacionalnim manjinama. To je potvrdio i predsjednik VSNM Bjelovarsko bilogorske županije Darko Karanović. I dok Grad Daruvar redovno u svom proračunu izdvaja sredstva za rad ovog tijela, ostala vijeća nisu te sreće. Tako je Grad Garešnica u prošloj godini dotirao tamošnjem vijeću svega 3 tisuće kuna. Zbog toga je daruvarsko vijeće moglo organizirati brojna događanja što ga je svrstalo na sami vrh prema aktivnosti u županiji.

– Volio bih da i drugi gradovi imaju toliko razumijevanja za vijeća – izjavio je dožupan Saša Lukić, a Karanović nadodao kako je deplasirano s malim sredstvima poput onih u Garešnici očekivati ostvarenje programsko – planskih aktivnosti.

Sjednica je ujedno bila i prilika da se podnese Izvješće o radu za proteklu godinu, kao i Plan rada za tekuću. Ove godine naglasak će biti na Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina za kojeg vijeće smatra da se ne provodi, a posebno članak 22. Pokrenut će se i inicijativa za obnovu i podizanje spomen obilježja kao i popularizirati rad manjinske knjižnice. Ostvarenje tih planova ponajviše ovisi o financijama.

U usporedbi s prošlom godinom kada je bilo planirano 65 tisuća kuna, ove godine ukupan iznos za rad je nešto veći unatoč krizi i unatoč tome što je stavka za vijeće u gradskom proračunu jednaka kako i lani (50.000), predviđen je ukupan iznos od 95 tisuća kuna. Predsjednik daruvarskog vijeća Branko Kovačić je optimističan, obrazlažući da je iznos veći zbog pojačanih aktivnosti i modernizacije ureda.

– U prikupljanju sredstava mimo dotacija iz Proračuna biti ćemo aktivniji i poduzetniji iz razloga što predviđeni Plana rada iziskuje dodatna sredstva – tvrdi Kovačić.

D. Havranek

•  

Nevesela perspektiva baranjskog Bolmana

Vodovod 50 godina nakon – struje

Za priključak na vodovod Bolmanci moraju prikupiti obilnu dokumentaciju i – novac 

Tokom prošle, 2013. godine, izgrađen je magistralni cjevovod od opštinskog središta Jagodnjaka kroz naselja Novi Bolman i Bolman, koja pripadaju istoj opštini, do susjednog općinskog sjedišta Petlovca, i to kao nastavak vodoopskrbnog sustava južne Baranje. Za taj cjevovod ishođena je i tzv. uporabna dozvola.

Prije petnaestak dana darđanska “Vodoopskrba”, komunalno poduzeće s osnovnom djelatnošću vodoopskrbe i odvodnje na području južne Baranje u vlasništvu triju općina: Darda, Bilje i Jagodnjak, obratila se “poštovanim korisnicima” iz Novog Bolmana i Bolmana, i to onima koji stanuju u glavnim ulicama Borisa Kidriča i Save Kovačevića uz županijsku cestu Ž404, s ponudom da se njihova kućanstva priključe na novoizgrađeni vodovod.

Za gradnju sekundarnih cjevovoda za sve ostale ulice tih naselja, a Novi Bolman ima još samo jedan sokačić od desetak kuća koji se zove kao i glavna ulica, izrađena je dokumentacija u cijelosti i ishođena potvrda glavnog projekta, za koje se očekuje financiranje tokom ove godine.

Novobolmanci i Bolmanci koji su zainteresirani za priključenje prijavljuju se Vodoopskrbi d.o.o. podnošenjem zahtjev za priključenje, koji se može “skinuti” s Vodoopskrbine internetske stranice, uz koji obvezno moraju priložiti “tešku” dokumentaciju: (1) rješenje o uvjetima građenja / potvrdu glavnog projekta ili građevinsku dozvolu; uporabnu dozvolu odnosno prijavu početka građenja ili uvjerenje o identifikaciji objekta iz Katastra (za objekte izgrađene prije 1968. godine); (2) kopiju katastarskog plana / situacijskog plana i (3) vlasnički list. No to još nije sve. Treba, naravno, platiti naknadu za priključak, kao i financirati sve potrebne radove od cjevovoda do šahta s vodomjerom i odatle do kuće.

I tako su bar neki stanovnici Novog Bolmana i Bolmana dobili priliku da se priključe na vodovod i to pedeset godina nakon što su ta naselja dobila – struju. A nije razlika jedino vremenska. Bolman je 1961. godine imao 1.268 stanovnika, a 2011. samo 520, dok je Novi Bolman prije 50 godina imao 293 stanovnika, a danas samo 122, što je smanjenje za gotovo 2 i po puta.

Današnju demografsku strukturu stanovništva i ekonomske prilike možda je bolje i ne spominjati. Na kraju će se Bolman i Novi Bolman približiti najcrnjoj perspektivi: kad se npr. vodovod izgradi do kraja rijetko će biti koga ko bi se na vodovod mogao i – priključiti.

Jovan Nedić

Povratničko selo kraj Jasenovca stradava u vodenoj stihiji

Mlaka još uvijek poplavljena

Stanovnici su i dalje potpuno odsječeni; da nije pripadnika GSS-a i dožupana Bore Rkmana bili bi izgubljeni

Novinske naslovnice i prve minute emisija elektronskih medija više ne spominju nedavne poplave. Posljednja poplavljena prometnica Sisak – Popovača puštena je u promet prije desetak dana, Rijeke su se povukle u korita, zbrajaju se štete, svi su odahnuli i nitko nema pojma da je jedno selo sa jedva četrdesetak stanovnika, blizu Jasenovca, na samoj tromeđi Banije, Posavine i Pounja, još uvijek odsječeno od svijeta i što se tiče javnosti, ali i odgovornih, potpuno zapostavljeno i zaboravljeno.

Stanovnici Mlake još uvijek proživljavaju pravu dramu: hranu i vodu dovoze im pripadnici Gorske službe spašavanja iz Novske, a do sela se može samo čamcem nizvodno rijekom Savom od Košutarice, jer su svi putevi pod vodom. Gotovo svaka kuća ima pripremljen čamac i plan evakuacije, a jedini put spasa vodi preko rijeke Save u Orahovu, selo u Republici Srpskoj.

– Još uvijek nemamo nikakvu prometnu komunikaciju sa svijetom, potpuno smo odsječeni i da nije pripadnika Gorske službe spašavanja te inicijative nekolicine ljudi iz Županije, koji prate naš problem, bili bismo izgubljeni – kaže Vjakoslav Šalindrija, stanovnik Mlake.

– Ovdje sam rođen. Bilo je poplava, ali ovakve nikada. Voda nas je opkolila 21. veljače i evo, opkoljeni smo još i danas, a čini mi se da su nas svi zaboravili. U Mlaki, uz četrdesetak mještana, sada ima samo troje djece i sva su moja. Milan ima 10, Danijela 7 a Ivana 3 godine. Oni su mi najveća briga u ovakvim trenucima. I kad nema poplave, teško živimo. Moja jedina primanja je dječji doplatak, jer socijalne pomoći nemam. Imam nekoliko konja, tu i tamo prodam ždrijebe i preživi se nekako. Supruga Dragana se brine o kući i život ide – objašnjava Vjekoslav.

Međutim, nije poplava najveći problem stanovnika Mlake. Voda će otići kako je i došla. Jer, kako god su zapostavljeni u poplavi, tako su zapostavljeni i kad vode nema. Na njihove njive, pašnjake livade i oranice, svake godine s proljeća, stočari s područja Slavonskog Broda dovode stoku, krave i konje. Dovode stotine grla koja uništavaju usjeve pasući i tumarajući bez kontrole po tuđoj zemlji.

– Žalili smo su se na sve strane, zakucali na mnoga vrata, ali nikakve vajde. Od kada se, nakon Oluje, narod počeo vraćati u Mlaku, tuđa stoka harači po našoj zemlji i nikome ništa. Ne možemo ništa raditi, sijati niti obrađivati. Ta stoka nam uništava voće pa ne možemo ništa zasaditi. Evo, ako dođete za dvadesetak dana, kad se voda povuče, eto krava i konja koje se rašire po našoj zemlji. I tako do prvog snijega. U Mlaki ima i nekoliko hrvatskih obitelji. S njima živimo u dobrim odnosima jer imamo iste probleme, iako mislim da smo mi Srbi općenito ovdje građani drugog reda. Nedavno su me zaustavili čuvari Parka prirode i tražili da otvorim prtljažnik automobila. Kada sam to odbio, pozvali su policiju. Prtljažnik je na kraju, bez ikakvog naloga otvoren, a u njemu nije bilo ništa. Nakon par dana dobio sam novčanu kaznu za narušavanje javnog reda i mira – žali se Vjekoslav Šalindrija. Goran Glavić živi u Mlaki s majkom, od njene mirovine.

– Majka i ja preživljavamo sa 1.128 kuna. Poljoprivredom se ne mogu baviti jer sve pojede tuđa stoka, pa se snalazim na razne načine. Ova poplava nas je skoro dokrajčila, još uvijek smo odsječeni. Da nije Službe gorskog spašavanja i nekih prijatelja iz Županije, bilo bi katastrofalno. Političari su nas potpuno zaboravili i digli ruke od nas. Nakon jedne slične poplave, posjetila nas je općinska načelnica Jasenovca Marija Mačković, kratko se zadržala i rekla nam da će, glasali mi za nju ili ne, ona “svakako biti lider Jasenovca”. Tako je i bilo. No, evo, za ove velike poplave kada trebamo pomoć, od lidera Jasenovca ni traga ni glasa – kaže Goran Glavić.

Ivica Jakovljević, član HGSS-a iz Novske, predvodio je prije nekoliko dana ekipu koja je u Mlaku odsječenim stanovnicima donijela hranu i vodu.

– O Mlaki brinemo cijelo vrijeme ovih poplava. Dovozimo potrebne stvari i održavamo most između njih i ostatka svijeta. Mlaka često pliva pod vodom i problem bi trebalo dugoročno riješiti. Naime, potrebno je podići razinu puta koji vodi prema selu i probiti nekoliko propusta kojima voda može otjecati. Bez toga, do Mlake se u vrijeme poplava može doći samo rijekom Savom – objašnjava Ivica Jakovljević.

Četrdesetak stanovnika Mlake za snabdijevanje namirnicama i brigu najviše mogu zahvaliti Bori Rkmanu, zamjeniku Sisačko – moslavačke županice iz redova srpske nacionalne manjine, koji je pokrenuo akciju pomoći. Crveni križ iz Novske donirao je namirnice, a članovi HGSS-a prevezli su donaciju 7 kilometara nizvodno nabujalom Savom i akcija je uspješno provedena. Osim Rkmana, Mlaku su tom prilikom posjetili i predsjednik županijskog vijeća srpske nacionalne manjine Nikola Arbutina i donačelnik općine Hrvatska Dubica Milinko Simić.

Prilikom dodjele hrane i vode, Rkman je mještanima Mlake poručio: “Iako smo danas prvi put kod vas, čim to kopnom bude moguće, doći ćemo ponovo i zajednički dogovoriti buduće aktivnosti kako bi se vašim svim nedaćama stalo u kraj, a obećavam da na na od danas možete itekako računati. Javnost s vašim teškoćama mora biti upoznata, a prije svega o tome moraju znati predstavnici vaših lokalnih zajednica i pomoći vam u tome”, poručio je Rkman.

Vladimir Jurišić

Zagrebačka tribina o jednom od najvećih pjesnika

Sumnjivo samoubojstvo Branka Miljkovića

Pjesnik pozamašnog stasa, pronađen je u Zagrebu obješen kaišem o vrbu navodno “debljine ljudske ruke” 

Branko Miljković vrlo brzo je zauzeo visoko mjesto u srpskoj književnosti, rečeno je na tribini “Branko Miljković – Ubi me prejaka reč” koja je prvog martovskog utorka održana u dvorani SPD “Privrednik” u Zagrebu i kojom su obilježeni 80. godišnjica rođenja, ali i tragična smrt ovog pjesnika u Zagrebu koja do danas nije u potpunosti rasvijetljena.

O ovom poznatom pjesniku govorili su filozof Predrag Matvejević, profesor književnosti Dušan Marinković i pjesnik Enes Kišević, dok je uvodnu riječ o Miljkoviću dala voditeljica tribine Olivera Radović, a pjesnički doprinos skupu dao je i pjesnik Branko Pejnović.

– Miljković, rođen 1934. u Nišu, bio je esejist, prevodilac, jedan od najvećih srpskih i jugoslavenskih pjesnika prošlog vijeka. Rano je počeo da piše i da čita antičke filozofe zbog čega je upisao čistu filozofiju u Beogradu gdje je živio od 1953., podsjetila je Olivera Radović, dodajući da je pjesniku Oskar Davičo otvorio vrata srpske poezije i da se u njegovim pjesmama osjećao utjecaj francuskih simbolista. Miljković je napisao antologijske zbirke knjiga “Uzalud je budim”, “Smrću protiv smrti”, “Poreklo nade”, “Vatra i ništa”, “Krv koja svetli” i autor je jednog od znamenitog stiha – “hoće li sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj”.

Tokom 1960. preselio je u Zagreb gdje ga je čekalo mjesto urednika kulture na Radio Zagrebu, a ozbiljnija tumačenja njegova djela počinju studijom Petra Džadžića “Branko Miljković ili neukrotiva reč”, rečeno je na skupu na kojem su Matvejević i Kišević evocirali uspomene na svoje poznanstvo s pjesnikom, a pročitano je više Miljkovićevih pjesama i čuveno pismo prijatelju napisano mjesec dana prije smrti u kojem je spominjao svoje ljubavne jade.

Bilo je riječi i o okolnostima njegove smrti (1961.), pa je prikazan snimak razgovora pjesnika Branka Pejnovića s piscem Milutinom Danojlićem koji kaže da je Miljković, inače pozamašnog stasa, pronađen obješen kaišem o vrbu “debljine ljudske ruke” i da se policija nije naročito trudila da pruži valjano objašnjenje slučaja.

Matvejević je negirao tvrdnju koja je prisutna u javnosti da se Miljković bavio istraživanjem porijekla Josipa Broza po njegovom dijalektu i da ga je zbog toga pratila Služba državne bezbednosti.

– Iako je Miljković izbjegavao članstvo u Savezu komunista pa ga je, kao i velik broj beogradskih intelektualaca, “baš bilo briga što partija misli” ostaje činjenica da je bio dobitnik Oktobarske nagrade, rekao je Matvejević.

Javljajući se za riječ iz publike, književnik Sinan Gudžević, koji je također poznavao Miljkovića, rekao je da njegova porodica nikad nije povjerovala da se Miljković ubio i da su zbivanja u noći njegove smrti bila znatno dramatičnija nego što je prikazano u policijskom izvještaju.

Nenad Jovanović

Epilog zločina na Županijskom sudu u Karlovcu

Suđenje za ubojstvo u Krstinji

Nastavljeno je suđenje Elvedinu Hegiću (35), iz okolice Velike Kladuše, koga se tereti za izuzetno teško i okrutno ubojstvo Momčila Španovića (75) iz Krstinje u općini Vojnić, neposredno uz granicu sa BiH. Suđenje na karlovačkom Županijskom sudu će se odvijati po novom Zakonu o kaznenom postupku koji je u međuvremenu stupio na snagu. Ubojstvo se dogodilo prije otprilike dvije godine, a nakon pola godine počinilac je otkriven i od tada je u pritvoru u Karlovcu, dok je prva rasprava održana u jesen prošle godine.

Okrutan način ubistva 75-to godišnjeg Momčila Španovića, pa i iživljavanje nad njim, zgrozilo je javnost. U optužnici stoji da je Hegić Španovića najprije istukao pa mu u grlo ugurao kapu – titovku bivše JNA koja ga je ugušila. Potom je žrtvu vezao za ogradu kuće te okolo pobacao jugoslavenske dinare i stavio kapu JNA, kako bi policiju valjda naveo na pomisao da se radi o ubojstvu iz nacionalističkih pobuda.

Od nesretnog Španovića uzeo je i nekoliko stotina kuna. To Španoviću nije bio prvi slučaj da ga opljačkaju, dok prethodni lopovi nisu otkriveni. Na prvoj raspravi optuženik je novinare nazvao fašistima, a zaprijetio je i Sudskom vijeću, kojem predsjedava sutkinja Sanda Janković. Nervozu je pokazao i kada je od sutkinje zatražio da ga pusti na slobodu pošto je već godinu i pol u pritvoru, a još nije osuđen. Kako mu je sutkinja rekla – nije povrijeđeno niti jedno njegovo pravo.

M. C.

•  

Tribina karlovačkog Pododbora SKD Prosvjeta

Kako smo preživjeli rat 

U sklopu redovnih tribina prvog ponedjeljka u mjesecu, u karlovačkom pododboru SKD Prosvjeta održana je tribina “Kako smo rat doživjeli i preživjeli u Karlovcu.

-Poznata je stvar da su građanski i međuetnički ratovi najprljaviji pa u njima nema niti pobjednika niti poraženog, već su svi gubitnici, kako je to ustvrdio dr. Svetozar Livada u svojim brojnim djelima na tu temu. Mi doduše želimo o ratu raspravljati sa kulturološkog aspekta, ma što to u pravilu značilo. Jer, apsolutno je teško u jedan kontekst staviti rat i kulturu jer su antipodi, kazao je Profesor Dragan Grubješić. Cilj tribine je bio osuda rata kao nasilnog provođenja određene politike i raznih bolesnih ambicija. Uz brojne ljudske žrtve Grubješić je spomenuo niz srušenih objekata, od škola, crkava, kuća i spomenika te osudio krilaticu da je “domovinski rat kristalno čist i bez ijedne mrlje” kako se to u Hrvatskoj kao mantra stalno ponavlja.

Učesnici su potom evocirali svoje uspomene na period 1990.-2000- godine, o tome što se njima i rodbini događalo u gradu, uredima i drugim jevnim mjestima. Nekoliko svojih pjesama inspiriranima događajima u tom vremenu pročitala je Dragica Funduk.

M. C.

Lepa Brena razveselila obožavatelje na 8. mart

Krnjak profitirao zbog karlovačke zabrane

Karlovačke političke strukture bile su zgrožene najavom Breninog koncerta, dok su je u Krnjaku oduševljeno prihvatili

Jedna od najvećih estradnih zvijezda bivše Jugoslavije Fahreta Jahić Živojinović – Lepa Brena, veličanstvenim koncertom u Krnjaku otvorila je svoju hrvatsku turneju. Trosatnim temperamentnim nastupom, Brena je publiku dovela u delirij pjevajući svoje stare, ali i novije hitove. “Uđi slobodno” bio je naziv prve pjesme dok je čuvenom “Hajde da se volimo” zatvorila nastup. Sa splitskim pjevačem Lukom Nižetićem, koji je bio gost koncerta i koji je djevojkama dijelio ruže povodom Međunarodnog dana žena 8. marta, otpjevala je pjesmu “Jedan dan života”. I Brena je ženama čestitala njihov dan, a euforiju je izazvala njena “Jugoslovenka” koju je zapjevalo oko pet tisuća okupljenih.

Brena je i ovog puta dokazala da je prava profesionalka. Pratili su je bez greške njen Brena Team Band kao i fenomenalni profesionalni plesači jednog beogradskog teatra. Koncert je održan na nogometnom igralištu u Krnjaku, pod grijanim šatorom, prilazni putovi su bili nasuti šljunkom i bilo je uređeno nekoliko parkirališta. Na koncert su došli obožavaoci iz svih dijelova Hrvatske te iz obližnje Slovenije i BiH, čije su se automobilske registracije mogle vidjeti na parkingu.

Cijeli događaj protekao je u najboljem redu i bez problema sigurnosne naravi. Kafići i trgovine su u Krnjaku radili cijelu noć pa se moglo i zaraditi. Koncert je prvobitno bio planiran u u karlovačkoj sportskoj dvorani “Mladost”, no kada se za to saznalo pobunili su se neki neimenovani branitelji pa ga je vladajući HDZ neformalno zabranio. Ne želeći riskirati, organizatori su promptno potražili novu lokaciju i našli je u Krnjaku.

Da slični potezi i zabrane mogu imati suprotan efekt upravo je pokazao subotnji krnjački koncert. Jedini mali nedostatak bio je da je Brena s početkom zakasnila zbog gužvi na cesti D-1 koja se stvorila ispred Krnjaka. Tada je policija usmjeravala aute na parking pa je autobus sa izvođačima morao čekati na prolaz do šatora.

Brena je inače u subotu ujutro prošetala Karlovcem gdje su ju obožavatelji salijetali i fotografirali se s njom, pa se još jednom pokazalo da je protjerivanje koncerta u Krnjak bilo posve bespredmetno. No barem je ova siromašna općina u tome profitirala.

M. Cimeša

•  

Dan žena u Belom Manastiru i Borovu

Pokazale šta znaju

U Belom Manastiru proslava je protekla u znaku bračnih fotografija, u Borovu izloženi ukrasi i rukotvorine 

Uoči proslave međunarodnog Dana žena, “Praktična žena” iz Belog Manastira, izložbom fotografija obeležila dan u kome se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica lepšeg spola. U Centru za kulturu članice udruženja postavile su izložbu “Da mi u starosti budeš ljubav iz mladosti…retromagija”. Predmeti izložbe stare su bračne fotografije na kojima su većinom portreti supružnika koji su mahom bili okačeni u spavaćim sobama. Na izložbi su prikazane i druge fotografije koje glorifikuju ljubav i brak. Izložbu, koja je privukla popriličnu pažnju publike, otvorila je Radmila Ognjenović, a program je prigodnim pesmama obogatio Josip Farkaš.

– Brak nije parče papira, nošenje prstena i fotografija za uspomenu. Brak je način na koji iz dana u dan poštujete i volite svog partnera kao znak obostrane ljubaznosti, rekla je Ognjenović. Izložba fotografija, prema rečima organizatora, “omaž je našim i njihovim majkama”. Najveći broj izloženih fotografija donirali su članice udruženja i njihovi prijatelji, a izložbu su pomogli i članovi Foto-kino kluba “Baranja-film” Beli Manastir.

Izložbom pod nazivom “Kreativnost na delu – žene Borova” borovski Aktiv žena SDSS-a obeležio je Međunarodni dana žena. Svoje ručne radove, umetnička dela, ukrasne predmete i druge rukotvorine izložilo je 15-ak žena.

– Želja nam je bila da pokažemo da žene osim što brinu za svoj dom i porodicu pronalaze  vremena da se bave kreativnim stvaralačkim radom, rekla je Senka Romić, predsednica novoosnovanog Aktiva žena. Ispred Opštinske organizacije SDSS-a upriličena je i podela stotinu crvenih karanfila koje je meštankama, uz čestitke povodom praznika, uručio Srđan Jeremić, predsednik Opštinskog veća opštine Borovo.

– Pored zadovoljstva koje pruža stvaralački proces, kreativni hobiji borovskih žena mogu biti i jedan vid ekonomskog osnaživanja te samozapošljavanja, rekao je Jeremić i pozvao borovske žene da se sa kreativnim idejama jave u preduzetnički centar koji će u Borovu uskoro početi s radom. Podršku borovskim ženama – kreativkama iskazao je i načelnik Zoran Baćanović koji je za ovu priliku pekao palačinke. Posetioci izložbe mogli su uživati u degustaciji delicija, među kojima su su bili i makrobiotički specijaliteti, a za dobro raspoloženje pobrinuo se tamburaški orkestar KUD-a “Branislav Nušić” iz Borova.

Izložbu prodajnog karaktera posetio je i generalni sekretar SDSS-a Danko Nikolić koji je pohvalio trud borovskih žena i pozvao ih da se aktivnije uključe u društveno-politički život svoje zajednice jer će se na taj način izboriti za potpunu emancipaciju i ravnopravnost.

D. Bošnjak, Z. Popović

•  

“Izvozna” kulturna manifestacija ponovo u Hrvatskoj

“Vitezovo proleće” u Trpinji i Dardi

Kulturna karavana umetnika iz Srbije već petu godinu zaredom obilazi mesta na istoku Hrvatske 

Odbor za obrazovanje, kulturu i sport Zajedničkog veća opština iz Vukovara u saradnji s Kancelarijom za dijasporu i Srbe u regionu Republike Srbije i ove je godine, petu godinu za redom, organizovao manifestaciju pod nazivom “Vitezovo proleće – pesnici za decu”. Eminentni srpski dečiji pesnici i estradni umetnici koji tradicionalno učestvuju na Festivalu pesnika “Vitezovo proleće” u Srbiji, u organizaciji književnog časopisa “Vitez”, ove su godine obradovali mališane iz Opština Trpinja i Darda.

U programu za učenike nižih razreda osnovnih škola u spomenutim opštinama učestvovali su pesnici i glumci Branislav Ostojić, Rada Đuričin, Slobodan Stanišić, Predrag Jakšić, Aleksandar Čotrić, Vladimir Blagojević, i poznate pevačke zvezde Leontina Vukomanović i Ivana Jordan, a program je ovaj put umesto Minje Subote, svojevrsne maskote festivala, vodio Miodrag Jakšić, pesnik i nekadašnji državni sekretar Ministarstva za dijasporu Srbije. Cilj ove hvale vredne manifestacije je da pesnici koji su svoje živote posvetili deci, dođu u Hrvatsku i mališanima koji pohađaju nastavu na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, predstave deo svog bogatog opusa.

Program je i ove godine realizovan zahvaljujući financijskoj pomoći Kancelarije za dijasporu i Srbe u regionu Vlade Republike Srbije. Za nadati se je da će manifestacija “Vitezovo proleće – pesnici za decu” i sledeće godine obradovati mališane u Hrvatskoj, a gde će to biti za sada se još ne zna, s obzirom da karavana svake godine posećuje različite sredine.

Prema rečima Slobodana Živkovića, predsednika Odbora za obrazovanje, kulturu i sport Zajedničkog veća opština, ovo je četvrta po redu manifestacija koju ZVO organizuje pod pokroviteljstvom Kancelarije za dijasporu i Srbe u regionu Republike Srbije.

Dosad je ovaj pesničko-muzički festival održan u nekoliko sredina na istoku Hrvatske, prošle godine u Bijelom Brdu u Markušici.

– Imala sam zadovoljstvo da od samog početka svoje karijere, komponujući za odrasle paralelno komponujem i za decu. Danas mi je posebna čast što sam u društvu pesnika na čije sam stihove dosta toga komponovala. Posebno mi je drago što sam prvi put ovde i što se ovdašnjoj deci mogu predstaviti svojim muziciranjem, kazala nam je Leontina.

Pesnik Slobodan Stanišić na naše područje dolazi već tradicionalno. Druženje sa decom ga, kaže, uvek ispunjava srećom i ljubavlju koju kroz svoje pesme, uzvraća. Današnjoj deci koja najviše slobodnog vremena provode za kompjuterom poručuje da bar malo vremena odvoje za čitanje.

– Ja ih uporno nagovaram da pročitaju pomalo, 15 sekundi, pola minuta, pred spavanje,  ali da sačuvaju naviku čitanja. Niko nema ništa protiv televizije, radija, novina, kompjutera, mobilnih telefona, ovo je 21.vek i treba to da bude, ali knjiga koja je vekovima čoveku najbolji prijatelj treba da se poštuj”, kaže pesnik.

Z.P., D.B.

•  

Publikacija splitskog instituta Stine

Manjinski interesi u javnosti

Ovih dana iz štampe je izišla nova publikacija splitskog Instituta Stine “Prezentiranje i posredovanje manjinskih interesa u javnosti”, s podnaslovom: priručnik za jačanje kapaciteta institucija nacionalnih manjina za javno djelovanje. Priručnik je rezultat jednogodišnjeg projekta, kojeg je financirala ambasada Kraljevine Nizozemske u Hrvatskoj. Nacionalne manjine i hrvatska javnost-potreba jačanja opće društvene tolerancije, tema je jednog od sedam poglavlja čiji je autor Aleksandar Tolnauer. Ljubomir Mikić je autor dijela “Ostvarivanje ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina”. “Kako jačati i razvijati multietničko društvo i njegove vrijednosti”, rad je Antonije Petričušić.

Srđan Dvornik autor je teksta “Od formalnog prava do realne ravnopravnosti nacionalnih manjina – borba protiv različitih oblika diskriminacije dok je Zdenka Čuhnil pisala o pravu manjina na medije, čime su se bavili također Gordana Vilović i Igor Kanižaj.

– Još uvijek je u društvenoj javnosti ostao nedovoljno prepoznat značaj nacionalnih manjina i njihovih prava za ukupnu demokratizaciju hrvatskog društva te jačanje evropskih vrijednosti i standarda. U tom kontekstu je posebno značajno osposobljavanje manjinskih institucija i udruženja na području javne komunikacije sa ciljem kvalitetnijeg i uspješnijeg prezentiranja, a onda i posredovanja manjinskih vrijednosti, interesa i potreba u javnom, društvenom i političkom životu, kazao je Stojan Obradović, urednik publikacije i direktor Instituta Stine.

M. C.

Stogodnjak (207)

14. 3. – 21. 3. 1914: novine objavljuju informaciju da je tijelo vladike Mihajla Grujića položeno u grobnicu u crkvi u Plaškom i da su pokopu prisustvovala “trojica profesora iz Karlovca s pet bogoslova, arhimandriti iz Zagreba, Krušedola i Bezdina, te župan Zmajić, dok je ugarsku vladu predstavljao barun Kazi… Osim toga na pokopu je bilo još 30 sveštenika i mali broj seljaka…” Svoj izvještaj s pokopa “Srbobran” završava ovim dvjema rečenicama: “Mnogi od sveštenika, ljubimaca pokojnog vladike, ne nađoše za vrijedno ni da mu na sprovod dođu. Kako se brzo zaboravljaju dobročinstva!”

* novi, već drugi, napad talijanaša na srpske, hrvatske i slovenske đake koji pohađaju trgovačku školu Revoltelli u Trstu. Pošto na prvi napad uprava škole nije htjela reagirati, napadnuti đaci su protiv izgrednika podnijeli kaznenu prijavu. Kao odgovor na to talijanaši su ponovno napali đake, pa je morala intervenirati policija. Policija je intervenirala i u Splitu, gdje je grupa Hrvata i Srba organizirala demonstracije protiv Talijana, uzvraćajući im tako na napad u Trstu. Demonstranti su došli pred talijanski casino gdje su pjevali i izvikivali protutalijanske parole, a zatim kamenjem razbili sve prozore na objektu.

* neobičan slučaj sa ćirilicom zabilježen je u Zagrebu. Jedan je Srbin podnio policiji ćirilicom ispunjenu prijavnicu za svoju služavku. Policija je prijavu odbila. Uporni građanin ponovno je ispunio prijavnicu – opet ćirilicom – a dotični službenik na šalteru upozoren da je  po zakonu mora primiti. Novine pišu da je na to službenik odgovorio: “Neću! Ćirilicu ne znam čitati!”

* srpski kralj Petar potpisao je Uredbu o naseljavanju, kolonizaciji Nove Srbije! Besplatna imanja na tim područjima, koja su poslije netom završenih Balkanskih ratova napuštena ili su dodijeljena Srbiji kao ratni plijen, dobit će doseljeni Srbi iz svih krajeva, kao i drugi Slaveni, bez obzira iz koga kraja potjecali. Da bi se netko mogao koristiti naseljeničkim pravom ne smije biti mlađi od 16 i stariji od 60 godina. Predviđene su dvije vrste zemljišta na kojem će biti dopušteno naseljavanje: slobodno državno zemljište i napušteno zemljište privatnih vlasnika. U uredbi stoji da se “kao napušteno privatno zemljište smatra ono, koje su njegovi sopstvenici napustili i za godinu dana se nisu vratili da ga uživaju ili obdelavaju…” Prava naseljavanja lišeni su “jedino Germani. Njima neće biti dopušteno da se naseljavaju ni pojedinačno, a još manje u grupama…” stoji uz ostalo u uredbi.

* “Jedna odlična srpska porodica u Zagrebu primila bi u kuću zdravu i valjanu siromašnu djevojčicu od svojih 13 do 14 godina, koja bi – obavljajući s gospođom kućne poslove – dobila dobro domaće vaspitanje. Bude li čestita, mogla bi se usrećiti. Najrađe bi se primila sirota bez roditelja…” stoji u novinskom oglasu broj 78.

* “Tko kao listonoša radi u poštanskom uredu u Šašu?” pita se neimenovani stanovnik sela Crkveni Bok, a onda i sam odgovara: “Radi Stevan Danilović koji je 1906. pred Sudbenim stolom u Petrinji suđen za krađu svinja. On je iz porodice u kojoj je mnogo zločinaca bilo: djed mu Jovan ubijen je kao nasilnik, stric Ćiro umro je u kaznionici u Lepoglavi, a stric Petar obješen u Zagrebu radi grabežnog umorstva… Kako poštanski ured smije ovako nepouzdanoj osobi povjeravati poštu?” pita se neimenovani, ali ne nalazi odgovor.

Đorđe Ličina