Luka Mesec: Nećemo zanemariti iskustvo jugoslavenskog socijalizma

Na osnivačkom kongresu stranke Inicijativa za demokratski socijalizam (Iniciativa za demokratični socializem) izabrani ste za koordinatora. To je pojedinačno vodeća funkcija, no njome se već i terminološki sugerira drukčiji stav prema internim odnosima, pitanju liderstva, predstavničkim ovlastima i načelima organizacije društva?

S obzirom na to da se novoosnovana stranka zalaže za norme i vrijednosti demokratskog socijalizma, njezin je stav da bi društvo općenito trebalo biti demokratizirano na svim mogućim razinama. I po svim upravnim i ekonomskim strukturama, jer dominantni model demokracije u političkom životu ustvari izmiče sistem donošenja i provođenja odluka podalje od naroda. Ali smatramo da se za takve promjene mogu zalagati isključivo one partije koje i same funkcioniraju na taj način, što se može nazvati i radikalno demokratskim stavom. Upravo zbog toga smo se odlučili za organizaciju koja nema formalno vodstvo. Najviše tijelo IDS-a je Vijeće koje broji 31 člana, koji se biraju na godišnjim izborima. S druge strane, imamo i 24 delegata lokalnih odbora, pri čemu se na svaki sastanak Vijeća može slati drugog predstavnika. A koordinator nije predsjednik, nego operativac podređen volji Vijeća, koji provodi tamo donesene odluke i zato njegove ovlasti i utjecaj u biti nisu veliki.

I partija i pokret 

Već godinama u čitavom svijetu raste potreba za revidiranjem teorije i prakse demokracije. Kroz ime i program vaše stranke, međutim, to se zbiva u ogledu s pojmom socijalizma. Slovenija baštini specifično jugoslavensko socijalističko iskustvo, a tu su i drugi modeli epohe, pod istim nazivom, kao i aktualni demokratsko-socijalistički pothvati recimo u Latinskoj Americi. Možete li pojasniti o kakvom je značenju i novom sadržaju političke platforme riječ u slučaju IDS-a?

Probat ću razdvojiti vaše pitanje na dva, o modernoj demokraciji i o historijskom socijalizmu, vjerujem da ću tako biti lakše razumljiv. Moderna kapitalistička demokracija problematična je zbog toga što se vlast potpuno otuđila od naroda, od baze. Stranke i mediji pripadaju interesu kapitala, i sva društvena moć općenito se njemu podređuje. Ako je ranije i bilo nekih nedoumica oko toga, vrijeme globalne krize posljednjih godina dokazalo nam je svima da se političke stranke primjerice u europskim parlamentima ni po čemu bitnom ne razlikuju, kad se radi o najvažnijim političkim odlukama. Sve se ponašaju isto, sve provode istu politiku, u smjeru koji sam spomenuo. Mi praktički nemamo demokratskog izbora, jer svi u parlamentu imamo samo jednu frakciju, frakciju kapitala. Stoga se zalažemo za opću i radničku demokraciju, koja mora biti više direktnodemokratski orijentirana, koja treba uspostaviti mehanizme nadzora nad reizbornošću zastupnika. To mora počivati na organizaciji s više mogućnosti nadzora odozdo, jer baza mora biti na organski način povezana s izvršnim tijelima. A što se tiče socijalizma, kao što ste naznačili, ipak ne možemo govoriti samo o jednom socijalizmu, jer su različiti postojali u Jugoslaviji i recimo Poljskoj ili Rumunjskoj. Pojednostavljeno, mogli bismo reći da je problem sovjetskog tipa socijalizma bila autoritarnost, nedostatak demokracije na svim razinama vlasti i upravljanja ekonomskim resursima. S druge strane, jugoslavenski tip odlikuju neki prilično radikalni pokušaji demokratizacije društva, na koje ćemo se i mi u određenim dijelovima svoje politike nasloniti. To se najviše odnosi na prakse provođene na mikronivou, kroz samoupravljanje u poduzećima, suodlučivanje u općinama itd. Bilo bi krajnje neodgovorno da zanemarimo iskustvo tog vremena, umjesto da se ono iskoristi za promišljanje novih praksi, u skladu s današnjicom.

Naizgled je proturječno sadašnji politički sistem vidjeti invalidnim i kompromitiranim u pogledu demokracije, a svejedno – kao IDS – pripremati kandidaturu za izborni prodor u vlast. Ipak, postoji određeni prostor za političku borbu iznutra i bilo bi neodgovorno kad ga ne biste iscrpili kao mogućnost. Uostalom, slično rezoniraju vama srodne partije u Europi, recimo njemački Die Linke i grčka Siriza?

Maksima IDS-a jest poticanje društvene reforme na svim razinama. Zbog toga ne zapostavljamo nijednu vrstu borbe, pa svaka može biti važna, u poduzeću ili parlamentu ili općini. IDS, međutim, neće biti samo partija, nego istovremeno i pokret. To bi značilo da nije dovoljno imati samo svoj dio vlasti, nego je radi društva potrebno i aktivno, svakodnevno prisustvo na terenu. Nema kvalitetnog antikapitalističkog djelovanja bez te pretpostavke, u protivnom se lako zapadne u regresiju. Naravno, treba imati na umu opasnost da s vremenom ne postanemo još jedna stranka od onih koje funkcioniraju slično i na sličan način održavaju sistem, iako stvaraju privid o međusobnom sukobljavanju. I koje su na jednak način uhvaćene i uklopljene u logiku kapitala. Zato smo u organizacijski ustroj partije ugradili razne demokratske komponente, koje smo jednim dijelom već spominjali na početku ovog razgovora, a koje imaju funkciju sprečavanja izgradnje krute partijske nomenklature i elite.

Koalicije s iole srodnim strankama 

Govoreći o simultanom organiziranju šireg narodnog pokreta uza samu stranku, kako je konkretno zamišljeno njegovo djelovanje? Upravo u njemu sastojat će se dodatna kvaliteta IDS-a, rekao bih, jer se i stranka i sama željena demokracija u društvu imaju reproducirati upravo kroza nj.

Na jednoj razini, mnogo ljudi obilježeno je izrazitim antipolitičkim resantimanom, u Sloveniji i drugdje. Svi su razočarani ovakvom demokracijom i sve se manji dio društva želi angažirati oko svega toga, u postojećim društvenim okolnostima. Ali na drugoj razini, baš su oni donositelji promjene i njih nužno moramo uključiti u socijalistički pokret. IDS u ovom času ima svoje članstvo, ali i svoje registrirane simpatizere, koji također imaju značajno mjesto u pokretu kakav bi se nadalje razvijao kroz razne akcije i djelovanja na terenu, naročito u lokalnim prilikama i svrhama, po različitim aspektima društvenog života. Također, moramo stvarati koalicije s iole srodnim strankama i organizacijama, pa smo za svrhu skorih europarlamentarnih izbora osnovali Udruženu ljevicu, koja će imati zajednički nastup i eventualne predstavnike u Strasbourgu. Tu su IDS, Demokratska stranka rada (DSD) i Stranka za održivi razvoj Slovenije (TRS). Četvrta komponenta su ljudi koji nisu u strankama, ali predstavljaju određeni aktivni pokret, pa im se otvara prostor i za takvo organizirano djelovanje, što bi moglo prerasti u širu socijalističku frontu.

IDS je također umnogome povezan s nekima od izrazito lijevih europskih stranaka, kao što su i dvije maloprije navedene. Na koji način je zamišljena i postavljena ta suradnja i koje će konkretne oblike ona poprimati na svim razinama?

Dosad smo u Europi razgovarali najviše o temama koje su same po sebi najurgentnije, a to su prvenstveno europarlamentarni izbori. U tu svrhu povezali smo se s austrijskom i talijanskom ljevicom, pa ćemo zajedno organizirati kampanje u ove tri zemlje. Na kontinentalnoj razini također ćemo zajedno predstavljati borbu za jednu drugačiju Europu, imat ćemo kandidate na zajedničkim listama, razmjenjivati podršku u raznim vidovima političkog angažmana. Ali ostaje pitanje što ćemo raditi ako dobijemo određenu relevantnost na europskoj razini i kako ćemo udruživati radništvo na međunarodnom planu. Time se otvara dosta ciljeva, kudikamo ambicioznije postavljenih od jedne ovakve prigode kao što su izbori, i mislim da je jedini mogući odgovor u ovom momentu taj da ćemo morati voditi računa o karakteristikama žive prakse, odakle ćemo potom crpiti zaključke i rješenja.

Do koje mjere je danas već izgrađen program IDS-a? Naime, dade se uočiti, a bilo je već i osvrta u tom smislu, da imate visokoprofiliranu ekonomsku i generalno političku poziciju, ali neki segmenti ukupne platforme, kao što su kulturni ili ljudskopravaški, još nisu sasvim razrađeni.

Naravno, zasad je u nekim dijelovima još uvijek posrijedi tek osnova programa, draft. Nastojali smo se za početak koncentrirati na, po našemu mišljenju, goruće probleme Slovenije i Europe, a to je svakako ekonomska kriza. Željeli bismo u procesu njezina političkog rješavanja na području Slovenije ponuditi određenu socijalističku alternativu, kao što bismo htjeli pridonijeti i transformiranju Europe u zajednicu koja će služiti narodu, a ne interesu kapitala. Nećemo zanemariti ostale aspekte društvenog života, jasno, nego ćemo u narednom razdoblju pozvati na širu suradnju sve zainteresirane, a pogotovo one sa znanjem i iskustvom u pripadajućim područjima, da se uključe u oblikovanje jedne integralne političke platforme i strategije naše partije.

Socijalizam kao legitimna pozicija

To je svakako dosljedno vašem demokratizacijskom principu, ustvari, jednako sredstvu i cilju političkog djelovanja. Kakve ste reakcije na sve ovo o čemu pričamo zabilježili u dosadašnjem, preliminarnom nastupu IDS-a u javnom prostoru? Također, na koji način reagiraju ostale političke stranke?

Pa, vjerojatno vam je poznato da posljednjih 20 godina u Sloveniji nije bilo nijedne stranke ni većeg političkog subjekta koji je govorio o socijalizmu, osim desnice. A znate i na koji je način desnica tematizirala socijalizam. Isticalo se da se radilo o totalitarizmu i da je to bio jedan, ukratko, ludi svijet. Nitko nije pokušavao braniti ideju socijalizma i njegove realizirane prednosti, kao društva solidarnosti i socijalne pravde. Kad smo nastupili pod znakom demokratskog socijalizma, bilo je zanimljivo primijetiti neke veoma pozitivne odjeke u javnosti. Na najšire postavljenom krilu lijeve političke misli, ljudi su iznova počeli razgovarati o socijalizmu kao alternativi, uzimati ga u obzir mimo nečega što se doživljava isključivo kao neozbiljna utopija. A s aktualnom medijskom kampanjom došli smo do točke gdje konačno s političkim protivnicima možemo polemizirati o socijalizmu kao legitimnoj poziciji. Desnica nas je pritom ispočetka pokušala predstaviti u svjetlu još jednog projekta tranzicijske ljevice, one iste koja je, po njima, načelno već bila na vlasti u Sloveniji, više puta. Parlamentarni, socijaldemokratski lijevi centar pokušao nas je prikazati kao nekakve sumnjive partibrejkere, egocentrike koji zapravo drobe moguće zajedništvo na lijevom dijelu domaće političke lepeze. Pritom barem implicitno zagovaraju postojanje samo jedne jake stranke na toj ljevici, onakve kakvom je oni zamišljaju, a to je upravo socijaldemokratska partija, svojevrsni kišobran za sve nas.

Slovenija, kao i druge zemlje nastale iz SFRJ, ima dvojak odnos prema današnjim ostacima te države. Kako IDS gleda na mogućnost suradnje s partnerskim političkim snagama na tom prostoru i hoćete li uspostavljati pobliže kontakte s pojedinima od njih, a zbog udruživanja potencijala?

Smatramo da Europska unija kao cjelina u postojećem sistemu ne ostavlja ni približno dovoljno prostora da je njezino stanovništvo mijenja. Zbog toga se moramo okrenuti stvaranju alternativnih situacija u Sloveniji i alternativnih saveza Slovenije s drugim suradnicima unutar Europske unije. U tom smislu, jedna od glavnih zona baš je prostor nekadašnje Jugoslavije, gdje imamo veze historijske, kulturne, ekonomske i druge. To zajedničko iskustvo i bliskost možemo koristiti u velikoj mjeri kao dragocjenu osnovu za izgradnju novih političkih projekata i rješenja neophodnih za suočavanje s aktualnim ekonomskim i političkim problemima. Mi ovdje zajedno ipak najbolje razumijemo što je bilo kvalitetno u zajednici socijalističkog samoupravljanja, pa ćemo se lakše okupiti i u dijalogu na temu što bi se od toga moglo i trebalo iskoristiti za današnje i buduće vrijeme.