Naprednjačko-arapske bajke

U predizbornim danima sve je jasno: samo da prođe taj 16. ožujak, da Aleksandar Vučić i njegovi naprednjaci ne izgube izbore (i na tu mogućnost upozoravaju svoje birače!), iako im se snishodljivo prognozira da su vrlo blizu apsolutne većine, pa će u Srbiji poteći med i mlijeko. Kako se to kaže: avioni-kamioni! Doduše, nakon nekih “bolnih reformi”, a onda će se živjeti životom dostojnim srpskog čovjeka. Investicije će samo ove godine, kažu, biti najmanje milijardu eura; valja se prisjetiti da je 2012., također izborne godine, u zemlju stiglo tek 232 milijuna eura (prošle nešto manje od 700 milijuna).

Trenutno su u modi arapske investicije, pa je tako najavljeno tri milijarde dolara za “Beograd na vodi”, četiri od Mubadale za tvornicu čipova, Al Dahra će uložiti 400 milijuna, a Etihad sto… Tu su još Mercedes, Aple, Google, General Electric, a hvale nikada dosta kada je riječ o sporazumu Etihada i JAT-a o osnivanju Air Srbije, potpisanom prošloga ljeta, koji javnost još nije uspjela vidjeti (usprkos zahtjevima javnosti i nalogu zaštitnika prava na dostupnost informacija Rodoljuba Šabića). Dok se o sporazumu naveliko priča kao o uspjehu, čini se da je riječ tek o tome da je teret dugova jedinog srpskog avioprijevoznika prevaljen na građane, a da je nova firma iznajmila još nekoliko aviona i da tu nikakvog većeg ulaganja nije bilo. JAT, danas Air Srbija, i dalje je u vlasništvu države, koja je najvjerojatnije preuzela na sebe i teret iznajmljivanja Airbusovih aviona, a da nikada nije napravila čak ni procjenu koliko JAT uopće vrijedi. Vjerojatno zbog toga javnosti dosad nije prezentiran ugovor.

Svakoga dana građanima se sipaju nove bajke i najave, u čemu apsolutno prednjače Srpska napredna stranka i prvi potpredsjednik Vlade (PPV) Vučić. Evo ga ovih dana kako u Dubaiju predstavlja “Beograd na vodi” (među ironičnima to se zove “jaje na oko”), najavljuje početak rada već na jesen, kao i prezentaciju projekta na “najvećem sajmu nekretnina” u Kanu ovih dana. Nema naprednjaka koji ovih dana ne priča o grandioznoj kuli na beogradskoj obali Save, koja će biti najviša u regiji, ako već ne i u Evropi, o najvećem tržnom centru na ovim prostorima, luksuznim stanovima… Projekt silaska grada na obale rijeke (Save i Dunava) postoji i sanja se već desetljećima, ali je problem ogromno ulaganje koje mu predstoji: izmještanje željezničke pruge, željezničke i autobusne stanice, kao i raseljavanje prilično velikog broja firmi i stanovnika, što se mjeri troškovnikom od milijardu-dvije. Kojih – nema.

Ista je stvar s pričom o ulaganju Mercedesa, točnije strateškom partnerstvu te kompanije s domaćim Ikarbusom: proizvodit će se “srpski Mercedes”, a i taj ugovor će biti potpisan – nije teško pogoditi – tokom ožujka. Suradnja je već počela, tvrde, trenutno se pravi prototip niskopodnog gradskog autobusa (kao prvi od više modela), koji će se proizvoditi za najkasnije dvije godine… Uzalud je bivši ministar privrede Saša Radulović (koji je podnio ostavku uoči raspisivanja izvanrednih izbora) pokušao raznijeti maglu tvrdnjama da je i sam bio prisutan na sastanku s ljudima iz Mercedesa i da su oni izričito rekli da im ne pada na pamet bilo kakvo ulaganje u Srbiji, već je – kako je to nedavno potvrdio i bivši Radulovićev savjetnik Aleksandar Stevanović – riječ o kupnji Mercedesovih šasija za autobuse s motorom i mjenjačem. To nije investicija, jer bi ona podrazumijevala ulaganje kapitala, postrojenja ili opreme, dok je ovdje riječ o kupovini dijelova, objasnio je on u izjavi tjedniku NIN.

Osim obećanih kapitalnih ulaganja, tu su i ona naizgled sitnija: više neće biti partijskog zapošljavanja, pogotovo ne u administraciji, iako je Vlada u tehničkom mandatu već izmijenila svoju uredbu iz prosinca koja je zabranjivala zapošljavanje u javnim poduzećima (Srbija ima više od 750 tisuća zaposlenih u tom resoru), penzije i socijalna davanja i dalje će se usklađivati s plaćama i apsolutno ne dolazi u obzir da se porezom udari po penzionerima koji dobivaju više od 25 tisuća dinara (oko 230 eura). Poljoprivrednici će se također ovajditi od nove vlasti, tu će biti silnih ulaganja, iako je prošlogodišnja najava fenomenalnog arapskog ulaganja u poljoprivredno zemljište i proizvodnju do danas ostala neispunjeno obećanje.

O poštenju da se i ne govori, tu se tek naveliko obećava. Pritom, naprednjaci su jedini pošteni i oni će državu dovesti u red, za razliku od socijalista Ivice Dačića koji je usred afere tko je i kada kontaktirao s ljudima klana narkobosa Darka Šarića, od smijenjenog gradonačelnika Beograda i lidera demokrata Dragana Đilasa kojega kriminaliziraju 24 sata dnevno gdje god stignu, pa i šefa liberala Čedomira Jovanovića. Nekako se čini da je najviše pošteđen Boris Tadić, bivši predsjednik države i Demokratske stranke, koji je – što je u političkom životu neviđeno dosad – osnovao svoju stranku i kojem su se pridružili upravo oni koji su se najviše istakli u zloupotrebama za njegove vlasti; to za Đilasa, inače, nije loše, nije sam morao pomesti “mangupe iz vlastitih redova”, učinio je to Tadić. I on ima viziju i obećanja, sve ono što nije učinio u godinama dok je bio na vlasti, učinit će čim se raja polakomi na njega spasitelja…

I dok tako prodaju naprednjačko-arapske bajke, mislili su ispod žita provući ideju da se urna Nikole Tesle iz muzeja premjesti u Hram svetog Save: privremene vlasti, neovlaštene za takvo što, s patrijarhom SPC-a potpisale su sporazum o tome (Vučićev savjetnik Siniša Mali i ministrica energetike Zorana Mihajlović). Oko toga se upravo vodi pravi rat uznemirene javnosti i (ne)nadležnih i to je u ovoj kampanji jedina dugo sanjana bajka koja je izazvala prosvjede i jedina koja bi mogla biti osujećena prije izbornog 16. ožujka.