Nedžad Hodžić: Puč protiv mene nije uspio

Otkako je Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske (BDSH) ušla u Sabor na posljednjim izborima, u njoj su započela konstantna previranja koja su, čini se, nedavno riješena odlukom Ministarstva uprave. Naime, dok se stranački predsjednik Nedžad Hodžić još nije ni pošteno udomaćio u saborskim klupama, dio članstva počeo je predano raditi na njegovoj smjeni, da bi potkraj prošle godine izabrao novog predsjednika, članove Nadzornog odbora i Časnog suda stranke. Međutim, Ministarstvo uprave odbilo je njihovu registraciju kao nelegalnu, nakon čega su resornog ministra Arsena Bauka prozvali za “politički kriminal” i protiv njega podigli kaznenu prijavu. Hodžić, koji uz bošnjačku nacionalnu manjinu u Saboru predstavlja i albansku, crnogorsku, makedonsku i slovensku, uvjeren je kako je upravo rješenje Ministarstva konačni dokaz da je on jedini legalni predsjednik stranke; s njim smo porazgovarali o sukobu, koji je u javnosti prošao gotovo nezamijećeno. 

Halabukom protiv činjenica

Doima se kao da ste preživjeli svojevrsni puč: što se to događalo oko BDSH-a?

Loše stvari se događaju još od moga ulaska u parlament, a riječ je o opstruiranju stranke i pokušaju rušenja legalno izabranog vodstva. Dio članova Glavnog odbora još se 2012. dogovorio da osnivače stranke izbaci iz tog 25-članog stranačkog tijela i da u njega uđu neki ljudi koji su se tek bili priključili stranci; jezgru je sačinjavalo šest-sedam osoba, a uspjeli su zavesti i još neke. Izmjenom poslovnika pokušali su preuzeti vlast u stranci, ali takvi su potezi bili protustatutarni, pa nisu prošli u Ministarstvu uprave. Lanjskoga srpnja takav je Glavni odbor i protiv mene predložio disciplinski postupak, a jedan je njegov član podnio i kaznenu prijavu, od koje, naravno, nema ništa. Upozoravao sam ih na protustatutarnu izmjenu poslovnika, ali nitko od disidenata nije slušao. I statut je izmijenjen tako da više nisam mogao predsjedati Glavnim odborom, a čak je i pečat krivotvoren. Dakle odjednom se pojavila ekipa koja je željela marginalizirati sve one koji su stranku podigli na noge, financirali je i doveli do Sabora. Sve su to radili mimo znanja članstva i ogranaka stranke.

Znači da ste od samog početka bili svjesni što se događa?

Tada se još nije moglo naslutiti kamo to vodi, jer su sve radili ispod žita. Naivno sam vjerovao da su to ljudi koji su iskreno prepoznali našu priču, no oni su imali neke druge planove. Nakraju sam izašao pred Časni sud, koji je dobio izvješće Državne revizije, čime su sve optužbe protiv mene pale u vodu: odluka je bila da se mene ne isključuje, ali da se isključi osmero članova koji su cijelu tu agoniju prouzročili. Po našem statutu, ta je odluka i konačna, no oni je ne prihvaćaju, nego organiziraju novu skupštinu u Sisku na koju pozivaju i medije, misleći da se halabukom može protiv činjenica. Polovica onih koji su na toj skupštini sjedili uopće nisu članovi stranke, a za predsjednika su izabrali Hilmiju Šabića. Ipak, rješenjem Ministarstva konstatirano je da on nije legalno izabran.

No vaši su protivnici iznijeli neke vrlo ozbiljne optužbe, poput one da ste uzeli stranački novac, pri čemu se pozivaju na izvješće Državne revizije? 

Novac i jest glavni problem, njihova je želja da upravljaju onime što stranka dobiva iz državnog proračuna na račun moga ulaska u Sabor. Dok sam s nekolicinom osnivača stranke sam financirao kampanju, od 2007., nitko ništa nije pitao. Problemi su počeli čim se pojavio neki novac. Kada imate one koji kažu da nemaju pojma u što je utrošena ijedna lipa, a istodobno drže mobitele koji stranku koštaju 37.000 kuna godišnje, samo se s nevjericom možete upitati jesu li to ozbiljni ljudi… Tvrdili su i to da stranka ništa nije davala ograncima, ali to nije istina: za lokalne smo izbore, iako nismo veliki, sufinancirali pojačanu aktivnost ondje gdje izlazimo sa svojim listama. Na to je potrošeno oko 75.000 kuna i svi to dobro znaju.

Mi smo stranka lijevog centra 

O kojoj je svoti uopće riječ: s koliko novca stranka raspolaže i na što ga troši?

Nemamo ni članarine ni donatore, jedini ozbiljan prihod je moj mandat u Saboru, a oko dva-tri posto prikupimo na račun svojih gradskih vijećnika: ukupno oko 335.000 kuna. U Sabor nisam ušao preko stranačke liste: stavim li mandat u mirovanje, neće me mijenjati nitko iz BDSH-a, nego drugi kandidat po rezultatima u mojoj izbornoj jedinici, a to je Ermina Lekaj Prljaskaj s albanske liste. To očito neki ne mogu razumjeti. Samo, na moju smo inicijativu dogovorili da se aktivnosti mogu obavljati preko stranačkog računa i da ne trebam otvarati poseban račun, kakav uglavnom imaju moji kolege koji zastupaju manjine. Dakle taj je novac ponajprije namijenjen za rad saborskog zastupnika, ali to se interpretira kao da je to stranački novac. Moj je primarni zadatak da zastupam pet manjina: tom sam cilju i usmjeren, a on iziskuje česta putovanja po cijeloj zemlji, na što se, uz ostalo, i troši spomenuti novac. Točnije, na te je aktivnosti potrošeno 67.000 kuna. Sve se to, jamčim vam, vidi u nalazu Državne revizije, koji je javan. Postoje i neki fiksni troškovi, poput spomenutih mobitela, održavanja web-stranice koju moramo imati, knjigovodstva… Djelovali smo i humanitarno, pomažući neke socijalno ugrožene obitelji i plativši najam autobusa kojim su branitelji iz Gunje otišli u Srebrenicu. Na to smo potrošili 21.000 kuna.

Ponavljate da je nalaz Državne revizije u redu, iako ga vaši protivnici smatraju glavnim dokazom protiv vas? 

Što da vam kažem? Oni znaju na što se novac trošio. Primjerice, da smo imali sjednicu Glavnog odbora u hotelu u Gorskom kotaru i da je trebalo platiti smještaj i troškove za dvadesetak ljudi, što nije zanemariva svota. Treba platiti i Novinarski dom, u kojem se održavaju sjednice: samo jedan termin stajao je 5.500 kuna, a gdje su tek troškovi dolaska 120 ljudi… Dobro znaju i to da smo te godine imali dvije takve sjednice, no njih kao da se to ne tiče, a istina ih očito ne zanima.

Jesu li vaši protivnici u međuvremenu započeli s osnivanjem neke nove bošnjačke stranke?

Nisu, a mislim da ni neće: za takvo što treba vremena i truda, pa i novca, ako baš hoćete. Njihova je jedina ideja da mene smijene. Još uvijek se naokolo predstavljaju kao čelnici stranke, a to nisu.

Može li tu biti riječ i o ideološkom sukobu?

Svakako. Dio toga Glavnog odbora sklon je desničarenju, a mi smo stranka lijevog centra. I to treba biti jasno: onaj tko nam se priključio misleći voditi stranku u nekom drugom smjeru, morat će prvo osnovati svoju, pa onda u njoj raditi na tom političkom tragu. BDSH je stranka koja uvažava antifašizam na kojem je Hrvatska utemeljena i tu nema mjesta kompromisu. Možda nekome smeta što u stranci imamo i članova koji nisu Bošnjaci, Srba i Hrvata, jer nikoga ne pitamo za nacionalnost.

Računamo na novu pobjedu 

Kako komentirate navode da Vlada vodi antibošnjačku politiku, čemu je dokaz i rješenje Ministarstva uprave?

Nikako. To je toliko nesuvislo da se ne može komentirati.

Proziva vas se i da ste u Saboru završili zahvaljujući lobiranju predsjednika Ive Josipovića: kakvi su vaši odnosi s njim?

Ne znam gdje je to Ivo Josipović mogao lobirati za mene, ali ako i jest, ponosan na to – on je ipak najpopularnija osoba u državi. Premda mislim da to nije točno. Josipovića smo podržavali kada je bio biran, jer smo smatrali da je on najbolji izbor. U nekoliko sam navrata, u nekim protokolarnim prilikama, bio kod njega, ali tu nema nikakvog specijalnog odnosa. Nisam siguran bi li me prepoznao kada bismo se sreli negdje na ulici i zna li uopće moje prezime.

Koliko bi vam ova epizoda mogla odmoći na sljedećim izborima? Rasipa li se članstvo BDSH-a?

Naš se rejting diže, svakodnevno nam se priključuju novi članovi. No morat ćemo napraviti reviziju, kako bismo utvrdili točan broj. Unatoč ovim događajima, u međuvremenu smo napravili neke bitne stvari – primjerice osnivanje dvaju novih ogranaka, u Dubrovniku i Puli – i sada se okrećemo intenzivnom radu na terenu. Očekujemo i osnivanje ogranaka u Rijeci i Splitu. Dobro je da smo prošli ovu krizu, da se pokazalo tko što želi od stranke.

Imate li uopće protivnika u XII. izbornoj jedinici? Čini se, naime, da Stranka demokratske akcije više nije politički živa…

Mislim da se Šemso Tanković trajno povukao i o njemu ne bih govorio. U međuvremenu je izabran novi predsjednik SDA-a, ali te stranke na terenu definitivno nema. Mi smo primjerice u Raši dogovarali koaliciju BDSH-a i SDA-a, no oni u tom momentu nisu bili formalno registrirani, pa su na izbore izašli na našoj listi. Uvjeren sam da više ne figuriraju kao politički faktor u Hrvatskoj. Glavni će nam takmac biti predstavnik albanske manjine, jer su Albanci, pogotovo nakon osamostaljena Kosova, doživjeli pozitivan nacionalni naboj: ako se homogeniziraju, bit će to uistinu neizvjesni izbori. Na kojima će BDSH ipak pobijediti…

Postoji li mogućnost da iza svega stoje neki veći politički igrači, da je sve pomno orkestrirano?

Moguće je, ne isključujem tu mogućnost. U tom su mi svjetlu zanimljive i reakcije nekih medija, što može biti slučajnost, ali uvjeren sam da ipak nije. Ne mogu ne primijetiti da su se neke stvari događale nakon što sam stao u obranu ćirilice; moj je stav da ako ne želimo da se ćirilica koristi u Vukovaru, najprije moramo promijeniti zakone, pa tek onda razgovarati o toj temi. Nakon tog mog istupa hajka se posebno radikalizirala. Nadam se da je završila s nedavnom televizijskom emisijom “Bujica”, koja je bila ispod svakog novinarskog standarda i granice dobrog ukusa. Previše stvari koincidira, to je sigurno. Također, tu je riječ o ljudima koji imaju jako puno vremena koje, nažalost, koriste za spletkarenje. Možda se kod nekih radi i o profesionalnoj deformaciji, u to ne ulazim. Naime, od osmero isključenih šest su bivši policajci.