Pravednik među navodima
Dnevnik, Nova TV
Petar Pereža najavljuje prilog o tomu je li šef evropskih pučana Jozef Daul dao zeleno svjetlo Ruži Tomašić. Novinarka u prilogu potom govori o Žozefu Dolu. Je li Joseph Daul Jozef Daul ili Žozef Dol? Pereža se kladi da je Daul Nijemac, novinarka da je Francuz, a mi se kladimo na to da lektorska služba na Novoj ne radi svoj posao, jer su se oko toga morali dogovoriti.
Joseph Daul francuski je državljanin njemačkog porijekla. Možda su oba izgovora pravilna jer se u njegovoj regiji govori i francuski i njemački, ali na našoj bi televiziji trebao postojati samo jedan standard. Naročito ako prilog ide odmah iza najave. Daul je, inače, poljoprivrednik koji je malu obiteljsku farmu od sedam povećao na 75 hektara. I mi smo imali jednog takvog pučanina, zove se Petar Čobanković, samo što se njegovo imanje nije udeseterostručilo od rada, nego od ministrovanja. Držao je Sanaderu ljestve u Planinskoj. Kasnije je ogulio 4,5 tona krumpira i mirna Bosna.
Zločini komunizma
U ovoj seriji gostovali su ljuti frikovi! Neki Nijemac zajapurena lica rekao je da je iz Hrvatske istjerano preko milijun Nijemaca, što je sasvim sigurno povijesni novum. Potom je Igor Zidić, melankoličniji od Hamleta, rekao da su ljudi hapšeni zbog pjevanja “Lijepe naše”. Neobično, jer je himna svirala svake ponoći na radiju. Onda smo čuli da je na Bleiburgu pobijeno do 400.000 ljudi, iako je sam Tuđman tvrdio da su takve brojke puki mitovi, bez pokrića. Serija o zločinima komunizma može se snimiti bez činjenica, možda i bez kamere, možda može i bez montaže, ali ne može se snimiti bez jedine pravedne strane u Drugom svjetskom ratu i poraću. Ta pravedna strana odaziva se na ime Banac, Ivo Banac, koji unatoč četvrt stoljeća u ovim krajevima još nije naučio pravilno izgovoriti “lj”. To je opak izraz ignorancije prema jeziku i narodu u koji se, joj radosti, vratio. Ipak, učeni je profesor neke druge domaće običaje ubrao vrlo brzo. Svojevremeno je sam sebi kao saborski zastupnik iznajmio radni prostor u vlastitom stanu – cijena prava sitnica, 40.000 kuna – a nabavio si je, o državnom trošku, i police za knjige vrijedne 140.000 kuna. Pravednik među navodima!
Tripalo, HTV
Gospodin, a drug! Drug, a gospodin! Miko Tripalo, najpoznatija sinjska korenika, izdanak trostoljetne loze trgovaca s Cetine, krajiški Koča Popović, dobio je dokumentarni uradak kakav je poodavno zaslužio. Ines Pletikos o Tripalu je napravila zanimljiv, dopadljiv dokumentarac modernog, nenametljivog prosedea, plastičan portret čovjeka koji je bio šansa hrvatske ljevice, a ona je naspram njega počinila težak grijeh. Potezi Mike Tripala spadaju u literaturu Dostojevskog, u neko drugo vrijeme i neke druge koordinate od današnjih. Jednim jedinim potezom ruke Tripalo odbacuje prijedlog svoga oca da u agrarnoj reformi prepišu zemlju na više članova obitelji i tako manje izgube. “Mi tako ne radimo”, kaže Tripalo. Konja im 1941. otima ustaški režim i daruje ga Anti Paveliću. Tripalo 1945. ulazi kao pobjednik u Zagreb i Partija mu nudi pet-šest vila. Tripalo odbija i uzima stan. U Sinju su Trpalovi, inače, držali 52 posto zgrada! Dok je liberal Banac uzimao od države šakom i kapom, komunist Tripalo gospodski je odbijao, jer je to dramatična razlika u karakterima i u veličinama i bilo bi nezamislivo da je obrnuto. Ines Pletikos dobila je i veliku televizijsku ekskluzivu, generala Ivana Miškovića Brka, koji dosad baš nije nastupao na televiziji. Jedina je greška dokumentarca, možda, odjavna špica u kojoj se vrti pjesma “Uz maršala Tita, junačkoga sina, nas neće ni pakao smest” (autor Vladimir Nazor, skladao Oskar Danon), jer je Tripalo, na kraju dana, ipak bio Titova žrtva…
Endrigo
I opet Ines Pletikos, ali da više ne pišemo o njoj, ovoga puta pohvala Milanu Rakovcu i Tamari Obrovac. U neobičnom bluzu o međusobnom protjerivanju Talijana i Hrvata u Istri, iskazuje se istina svih ovdašnjih ratova: tko god pobijedi, gubitnik je, jer su gubitnici svi. Ova je pjesma, nasuprot “ontološkoj omrazi” koja stoji u podlozi čuvene poeme Matije Bećkovića “Ćeraćemo se još”, lirski iskazala konačni rezultat svih tih ćeranja. Prazninu. Stotinu posljednjih godina potrošili su ovdašnji narodi na ćeranja, naćeravanja, proćeravanja i prećeravanja, i kada su se napokon proćerali, zemlja je ostala pusta. I onda, čemu sve to?
Dnevnik, Nova TV
Mislav Bago u Bruxellesu, reklo bi se vrlo navalentno, spopada Tomislava Karamarka oko petokrake. Dan prije, u Zadru, Karamarko je najavio zabranu zvijezde petokrake, dobije li izbore. Što će se sve u tom slučaju naći pod udarom zakona? “Zvijezda” ulje i margarin. Tenisice “Converse”. Američka zastava i himna “Nebo posuto zvijezdama”. Zastava EU-a. Stari grb Hajduka, SRH i Dinama. U Hrvatsku u gostovanje više neće smjeti doći Crvena zvezda. Zabranjen će biti i “Heineken”. Majoneza “Zvijezda”. “Zvijezda” biljni mrs. “Zvijezda” salate. Šestokraka zvijezda.
Labirint
Maja Fišter napravila je sjajan, dinamičan, moderan i atraktivno montiran prilog o slikarima podravskim koji u naivnoj maniri oslikavaju goleme podravske pisanice, a onda ih izvoze. U svijet ih je dosad izvezeno više od 50. “Kada smo jednom izlagali u Italiji, potpisao sam više fotografija nego Severina“, kaže jedan od autora ovih pisanica, koje bismo s pravom mogli okrstiti formulacijom – svjetsko, a naše, tj. naše, a svjetsko. Slikanje uljem na staklu zaštićeni je hrvatski kulturni proizvod, a novinarka “Labirinta” – inteligentne i dobro uređivane emisije – prikazala nam je još jednu zaboravljenu vrijednost iz stare škrinje, muzej u Hlebinama, gdje je nastao najjači hrvatski umjetnički pokret, a danas su uglavnom uspomene.
Press klub
Emisiju posvećenu Rusiji nosila su tri sjajna gosta, Tomislav Jakić, Gordana Grgas i Dražen Korda koji, mimo naših običaja, nisu imali ni sekunde praznog hoda. U medijskoj kulturi kojom suvereno dominiraju samoproglašeni stručnjaci za ovo i ono, koji uglavnom praznoslove (vrag će ga znati zašto, takvi su najčešći u sferi sigurnosnih pitanja, ali može ih se naći posvuda), gosti Jasmine Popović govorili su utemeljeno, činjenično, oslanjajući se na brojke, statistike, propise, ugovore i dogovore, a ne puka mnijenja, što je, naročito u problemu gdje smo, inficirani propagandističkim tezama pentagonskih jastrebova i njihovih hrvatskih sljedbenika, oboljelih od ciroze mozga, zazvučalo dobrodošlo i okrepljujuće.