Rabljena sedmica
INA
Ruska intervencija u Ukrajini, odnosno na Krimu, naglo je zakomplicirala hrvatske planove vezane za vlasnički prelazak INA-e u portfelj jedne od dviju moćnih ruskih naftnih kompanija – Rosnjefta ili Gazproma. Sjedinjene Države, NATO i Europska unija sad s još manjom naklonošću gledaju na pokušaj Hrvatske i Mađarske – članica NATO-a i Unije – da većinski paket dionica INA-e, 49 posto ima mađarski MOL a Hrvatska raspolaže sa 45 posto dionica, prodaju Rusima. Ako se Zapad odluči za uvođenje političkih i ekonomskih sankcija protiv režima Vladimira Putina, ta transakcija postat će i formalno neostvariva. To znači da država ne može računati na zaradu od najmanje milijarde eura na eventualnoj prodaji 19 posto svojih dionica Rusima (državi bi tada ostalo još 25 posto), kao što ni MOL ne može računati na najmanje dvije i pol milijarde eura od prodaje svojih 49 posto. To, također, znači nastavak mađarsko-hrvatskog pregovaračkog mrcvarenja oko upravljanja tvrtkom koja, u međuvremenu, stagnira i ne investira. Jer zasad, barem javno, nema naznaka da bi se kao investitori u INA-u, umjesto Rusa, mogle pojaviti američke ili europske naftne kompanije.
INA-i, dakle, prijeti da se ispostavi najkrupnijom žrtvom hrvatskog članstva u NATO-u i Europskoj uniji: ostala je bez bogatih naftnih polja u Siriji, a sad bi mogao biti osujećen vlasnički ulazak ruske državne megatvrtke koja ima financijsku moć i interes da razvije INA-ine investicijske i istraživačke potencijale. S obzirom na vlasnička i upravljačka prava države u INA-i, svi građani ove zemlje, neposredno ili posredno, oštećeni su hrvatskom ekonomskom i političkom odanošću SAD-u, NATO-u i Uniji, jer Hrvatska tradicionalno uspijeva svoje geostrateške prednosti pretvoriti u izvor gubitaka i frustracija. Ali o toj dimenziji realne politike u ovoj zemlji više nitko ne želi ili ne zna suvislo razgovarati.
MMF
Delegacija Međunarodnog monetarnog fonda proteklih je dana obilazila Hrvatsku, pa u ponedjeljak objavila nalaz: tek 2015. godine može se očekivati primjetniji gospodarski rast, a godina koja teče bit će još jedna u kojoj će izostati ozbiljniji pomaci. Šef Misije MMF-a Johannes Wiegand kazao je da trenutno podržava najavljeni rebalans hrvatskog proračuna u kojem se financijska konsolidacija većim dijelom provodi povećanjem prihoda, a manjim dijelom smanjivanjem proračunskih rashoda. “Ali u srednjem i dužem roku, kad ekonomija ojača, fiskalnu prilagodbu treba više temeljiti na smanjenju rashoda”, rekao je, dodajući da bi u sljedeće dvije godine svakako trebalo razmotriti nove mjere za povećanje prihoda: suvremenije oporezivanje imovine i zarade od kamata, te ukidanje poreznih olakšica na reinvestiranu dobit. MMF smatra da i dalje treba zadržati institut predstečajne nagodbe, kojemu su potrebne manje korekcije, da treba osmisliti model razduživanja oko tristo tisuća građana koji ne mogu podmirivati svoje obaveze i dugove, te da nije mudro vraćati zdravstveni doprinos sa 13 na 15 posto. Ovo potonje Vlada nije poslušala. U izvještaju je ostavljen prostor za pozitivna iznenađenja u vidu snažnijeg priljeva inozemnih investicija, jer je poboljšana investicijska klima.
HGK
Nasljednik utamničenog Nadana Vidoševića na funkciji predsjednika Hrvatske gospodarske komore zove se Luka Burilović. Radi se o izboru koji predstavlja kontinuitet HDZ-ova vladanja rečenom institucijom: Burilović je, naime, šef vinkovačkog HDZ-a i nekadašnji pomoćnik HDZ-ova moćnog ministra Petra Čobankovića, a kruži priča da su mu u dolasku na čelnu funkciju u HGK-u najviše pomogle lobističke vještine Milijana Brkića, HDZ-ova glavnog tajnika. Lobiranje je, inače, bilo olakšano time što su Vidoševićeva nasljednika birali članovi skupštine koje je selekcionirao HDZ-ovac Vidošević. Burilovićev najozbiljniji protukandidat bio je Damir Kuštrak, nekoć pomoćnik ministra u Vladi Ivice Račana i čovjek iz vodstva Todorićeva koncerna Agrokor. Ovo potonje zacijelo je bilo dodatni faktor koji je prevagnuo na stranu HDZ-ova kandidata: skupštinari HGK-a očito ne žele da im se institucija pretvori u poslovni privjesak Ivice Todorića i Udruge poslodavaca. Sve u svemu, eto, Brkić i nije imao tako težak zadatak.
ZOR
Nakon što je Sabor prošloga petka – na inicijativu SDSS-ova zastupnika Milorada Pupovca – izglasao zaključak da se Vladu i sindikate pozove na još jedan krug razgovora o novom Zakonu o radu, koji je prošao prvo parlamentarno čitanje, u utorak su se čelnici pet sindikata sastali s ministrom rada Mirandom Mrsićem i predstavnicima poslodavaca. Dogovoreno je da će se u idućih petnaest dana voditi dijalog između sindikata i poslodavaca kako bi se pokušao pronaći kompromis u tri ili četiri najspornija pitanja iz predloženog Zakona o radu (raspored radnog vremena, položaj radničkih vijeća, zapošljavanje putem specijaliziranih agencija…). Vlada, kako se neslužbeno doznaje, neće sudjelovati u ovim pregovorima, ali je spremna u zakon ugraditi odredbe oko kojih bi se usuglasile dvije pregovaračke strane, naravno, ako do usuglašavanja uopće dođe.