Zašto komisija uz državne organe?

Tek što je Srbija krenula u pregovore sa EU-om, iz Brisela, kroz usta Jelka Kacina, dežurnog u Evropskom parlamentu za Srbiju, stiglo je upozorenje. Ako želi u EU, Srbija mora da reši pitanje političke pozadine ubistva Zorana Đinđića. Pitanje kojim se godinama unazad bavio isključivo Srđa Popović, koji je podizao krivične prijave čije rešenje, nažalost, nije dočekao, odjednom je postalo jedna od glavnih agendi srpskih vlasti. Podstaknuti “uspehom” komisije za istraživanje ubistva Slavka Ćuruvije, u Vladi Srbije najavili su osnivanje još jedne – za pronalaženje naručioca i finansijera ubistva bivšeg premijera Zorana Đinđića. Komisija će navodno imati sedmoro članova: bivšeg sudiju u procesu Marka Kljajevića, advokata Rajka Danilovića, poslanicu Demohrišćanske stranke Olgicu Batić, advokata Antu Boškovića, a u njoj bi trebalo da budu i predstavnici Bezbednosno-informativne agencije, Tužilaštva za organizovani kriminal, Ministarstva pravde i Ministarstva unutrašnjih poslova.

Rajko Danilović već godinama zastupa porodicu Đinđić u ovom slučaju.

– Inicijativa je stigla iz Brisela, a gospodin Vučić javno ju je podržao – rekao nam je Danilović, koji je po inicijativi pozvan u kabinet prvog potpredsednika Vlade, zajedno sa grupom ljudi koji su se bavili ubistvom.

– Da li će komisiju formirati Vlada ili neka druga institucija, sporedno je pitanje – ističe advokat.

Za razliku od njega, profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić smatra da je osnivanje komisije loša ideja.

– Postoje valjda nekakvi državni organi koji se time bave, postoji već dosta materijala o političkoj pozadini ubistva. Poslednjih deset godina svog života Srđa Popović je posvetio rasvetljavanju te političke pozadine. On je podneo dve vrlo ozbiljne i, koliko sam mogla da vidim, vrlo utemeljene krivične prijave. Jedna je za oružanu pobunu Jedinice za specijalne operacije, a njom su bili obuhvaćeni, osim pobunjenika, kao neka vrsta podstrekača tadašnji predsednik SRJ Vojislav Koštunica i Aco Tomić (bivši načelnik Službe vojne bezbednosti). Pretpostavljam da javnost zna da se postupak vodi po ovoj krivičnoj prijavi, ali ne protiv podstrekača, tako da ispada da se politička pozadina oružane pobune, a time i ubistva Đinđića, ima pripisivati samo Zemunskom klanu i JSO-u, što je veoma neuverljivo – kaže ona.

Prijava Srđe Popovića polazna je osnova, potvrđuje i Rajko Danilović.

– To šta stoji u njegovoj prijavi samo je podsticaj. Moramo celu stvar proširiti. On se orijentisao prvenstveno na pobunu “Crvenih beretki”, ali to je samo jedan trag. Ima još mnogo toga što nije bilo obuhvaćeno u prvom suđenju, tako da će inicijativa koju je pokrenuo kolega Popović biti samo podsticaj, ali ne i okvir u kom će se cela stvar ispitivati. Ići ćemo malo šire – kaže Danilović.

Šta bi to šire moglo da bude, još se ne zna. Međutim, Vesna Rakić Vodinelić navodi da je Srđa Popović podneo još jednu prijavu, po kojoj postupak nije ni vođen.

– To je prijava protiv Nebojše Čovića i Velimira Ilića zbog prikrivanja pripreme ubistva – objašnjava. Njeno mišljenje je, ponavlja, da sve to ipak treba da procesuiraju državni organi, “koliko god loše mišljenje imali o njima”.

– Sada nam se najavljuje osnivanje komisije sa sastavom koji je veoma interesantan, a kao jedinu figuru koja bi mogla nešto učiniti vidim Marka Kljajevića. Ne znam čemu komisija. Da li će ona imati mandat da usmeri istragu prema određenim licima? Onda sam ja kao pravnica apsolutno protiv, jer usmeravanje istrage ne znači saznavanje pune istine. Ako komisija ima ulogu da ohrabri javnog tužioca i policijske organe da rade nešto što im je inače posao, onda ne treba da pričamo ni o kakvoj državi, a ne samo o pravnoj – govori Vesna Rakić Vodinelić.

Mnogi smatraju da se ova priča idealno uklopila u aktuelnu predizbornu kampanju, a tu je i godišnjica ubistva, 12. marta. Gordana Đinđić je jedna od njih. Danilović pokušava taj njen stav omekšati.

– To je normalna reakcija sestre koja je pogođena i očajna što stvar nije raspravljena do kraja. Zaista se podudarilo sa izborima, ali inicijativa je krenula malo ranije – kaže Danilović.

Tu vezu Vesna Rakić Vodinelić ne isključuje, baš kao ni dosadašnju vezu stranaka i čitavog procesa koji još nije dao odgovor na pitanje o političkoj pozadini ubistva.

– Kada bih bila ortodoksna pravnica, rekla bih vam da su sudovi i tužilaštva nezavisni i da to nema nikakve veze, ali ja nisam takva. Jedno vreme sam kao profesionalac pratila suđenje za ubistvo i ljudi sa kojima sam radila u Institutu za uporedno pravo su to pratili. Nikada, osim rodbine Zorana Đinđića, nismo videli nijednog predstavnika političke stranke čiji je on predsednik bio. Čak ni one koji bi to isključivo sa profesionalne strane pratili. Nikome nije bilo u interesu da se posle ubistva upusti u rasvetljavanje njegove političke pozadine – kaže.

Na kritike o osnivanju nove komisije javnost je ućutkavana navodnim uspehom prethodne, u slučaju Ćuruvija.

– Uopšte ne delim mišljenje da je tu bilo uspeha. Naime, nijedno od tih imena na koje je ukazano nije novo. Novo je što su dva od tih lica lišena slobode. Još je Šešelj javno govorio o ubicama, a neposredni svedok, Branka Prpa, nije prepoznala fotografiju ubice. Komisija je stvorila mnogo više konfuzije. Ako je njena uloga bila da ohrabri javnog tužioca da nekog nešto pita, onda je to bedna uloga. Sve to deluje kao konstrukcija i ti rezultati nas navode da budemo unapred sumnjičavi prema rezultatima rada nove komisije – kaže naša sagovornica.

Diskusije o opravdanosti formiranja komisije gotovo da nema. Sa druge strane, stranke koje sebe smatraju nosiocima prava na nasleđe Zorana Đinđića (LDP i DS) vode prljavu kampanju u pokušaju da prisvoje datum i pravo na obeležavanje godišnjice ubistva. To i nije novo, a ova godina se razlikuje jer se godišnjica idealno uklapa u sam završetak predizborne kampanje. To je ta razlika koja ovu kampanju čini još prljavijom i žalosnijom.