Intrigator

Kadrovske rošade u Jutarnjem prije promjene vlasnika

Predstečajni manevri

Nakon smjene gotovo svih urednika rubrika, pitanje je hoće li okončanje predstečajne nagodbe uopće značiti i da će Ninoslav Pavić prepustiti kontrolu nad EPH-om

Potkraj prošlog tjedna smijenjeni su gotovo svi urednici rubrika Jutarnjeg lista, doznaju Novosti od nekolicine zaposlenika Europapress Holdinga (EPH) koji su željeli ostati anonimni zbog neizvjesnosti situacije u kojoj se trenutno ta medijska kuća nalazi. Potkraj veljače je odobrena predstečajna nagodba, po kojoj će inicijalni novi vlasnik 90 posto izdavačke kuće postati Hypo Alpe Adria banka. No banka nije pokazala neke prevelike volje da se baš izravno bavi novinskim biznisom, pa se očekuje da bi bankari uskoro trebali otići iz EPH. Prepustiti bi ga mogli, prema dopunjenoj dokumentaciji predstečajne nagodbe, najmoćnijem hrvatskom odvjetniku Marijanu Hanžekoviću, čovjeku čije se ime veže za ovrhe koje u ime privatnih kompanija, ali i javnog medijskog servisa HRT-a, provodi nad građanima. Uz njega, u igri se navodno pojavljuje i mag kuponske privatizacije Gavin Susman, jedan od suvlasnika fonda Jupiter Adria, u čijem vlasništvu je bio i internetski portal Net.hr, koji je nedavno završio upravo pod skutima EPH.

Taj bi dvojac trebao sudjelovati u dokapitalizaciji EPH nakon konačne pravomoćnosti predstečajne nagodbe, pa se postavlja pitanje hoće li Ninoslav Pavić prepustiti formalnu, ali i neformalnu kontrolu nad izdavačkom kućom nekom drugom. Sudeći prema načinu na koji su provedene prošlotjedne smjene, EPH bi ipak mogao ostati pod njegovom kontrolom, što izgledno znači i nastavak dosadašnje politike “pomaganja Vladi”, kako je to sročio bivši glavni urednik Jutarnjeg lista Mladen Pleše.

Naime, na desku Jutarnjeg lista je ponovno glavni Igor Alborghetti, nekadašnji Plešeov pomoćnik i čovjek od najvećeg povjerenja Ninoslava Pavića, a uz njega to centralno mjesto novinske redakcije vodi i Vladimir Janković. U sklopu redizajna, a koji bi trebao zaživjeti poslije Uskrsa, ukida se rubrika vanjske politike, a ponovno uspostavlja gradska rubrika. Informacija koja je među novinarima unutar i izvan EPH izazvala ipak najviše veselja jest da Vuk Radić, navodno postaje voditelj “novinarske školice” Jutarnjeg za novinare početnike.

Je li riječ o Hanžekovićevom dogovoru s Pavićem kojim se osigurava kontinuitet uredničke politike koja je kredibilitet Jutarnjeg svela na najniže razine u posljednjih desetak godina, ili je riječ o pokušaju očuvanja stečenih pozicija prije nego novi vlasnici preuzmu upravljanje novinama, neće biti jasno tako skoro. Najmanje do izlaska EPH iz predstečajne nagodbe.

Josip Jagić

Desant na Ugljan 

Jake snage interventne policije izvršile su početkom ovog tjedna blistav desant na Ugljan, što je za najširu javnost bio pouzdan znak da se po tom otoku mogu zateći opaki kriminalci. Zaista, ispostavilo se da je omaleni škver u Kalima zapao u teške dugove prema izvjesnim vjerovnicima, a sve zbog jednog kredita koji – otkrio je sudski vještak – nikad nije sjeo na račun brodograditelja. Tako je firma upala u gadne probleme i zatim dospjela pod stečaj, mada će se pokazati da pogon te nedaće vrlo dobro podnosi; upravo smijenjeni stečajni upravitelj našao je zajednički jezik s radnicima, te su ubrzo oživjeli navoze i krenuli prema rješenju krize.

Ali, svi su mediji uto javili da tih 115 specijalaca MUP-a nije u Kali bučno doklepetalo, onako s punom opremom, radi prilično evidentnog kriminala između bivšeg vlasnika i njegovih partnera, među kojima je i jedna poznata austrijska banka. Nego zato da razjuri četrdesetak radnika i radnica koji su se usprotivili nastupnom ulasku novog stečajnog upravitelja, za kojeg se itekako osnovano sumnja da je angažiran kako bi likvidirao brodogradilište i na brzinu isplatio dug vjerovnicima. To su junaci i učinili, pritom uhapsivši četvoro radnika, dok je novi upravitelj ekspresno otpustio najupornije, uključujući sindikalnog povjerenika.

Upitan za mišljenje o toj uspješnoj akciji pravne države, premijer Zoran Milanović kazao je da se to ne tiče Vlade, nego nezavisnog sudstva i policije kojom, uostalom, također ne upravljaju on niti njegov ministar unutarnjih poslova, a nije se lijepo petljati u paralelne vertikale odvojenih vlasti. Pa, baš je zanimljivo i lijepo za vidjeti kako sve u ovoj zemlji uzorno funkcionira, sve institucije sistema i svi odgovorni dužnosnici, čim je potrebno suzbiti neposluh jogunastih radničkih vucibatina. Ono što je prethodilo njihovu buntu, međutim, to nam i nije toliko interesantno, o tome neka svoj sud jednom donesu sociolozi i povjesničari.

Ukupna država tako dosljedno nastavlja provoditi svoju kontinuiranu stratešku razvojnu orijentaciju prema otocima i generalno provinciji, gdje domalo više nitko neće ostati da uznemiruje golfere i jahtaše, izuzev ponešto tihe i smjerne služinčadi. Sjetimo se i sličnih, ne tako davnih pobjeda antiterorističkih vladinih jedinica u Pučišćima na Braču.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Branko Vukšić, saborski zastupnik Laburista

Radmanu nije do javnosti

HRT je sve udaljeniji od javnog medija, a gledanost programa sve je manja. Radman nije izabran samo da bi konsolidirao financije

Zbog čega ste prozvali ravnatelja HRT-a Gorana Radmana?

Gospodinu Radmanu faraonsku upravljanje omogućuje katastrofalno loš, antidemokratski Zakon o HRT-u, jer sam upravlja financijama i programom. U više je navrata pokazao da mu nije stalo do mišljenja javnosti i zaposlenih na HRT-u, a niti povjerenstva koje ga je uhvatilo u sukobu interesa. Radman je suspendirao Damira Matkovića, vrsnog novinara, samo zbog toga što se usudio izreći svoje mišljenje. Svi oni koji se suprotstave Radmanu bit će ili već jesu sankcionirani. Zar se u tome ne prepoznaje faraonstvo ili komesarstvo? No, komesarstvo pretpostavlja odgovornost partiji ili kliki, a meni se čini da je Kukuriku koalicija, zbog nezainteresiranosti i neznanja, dala odriješene ruke Radmanu i on može raditi što ga je volja.

Pozvali ste i DORH da ispita poslovanje?

Pozvao sam ga nekoliko puta sa saborske govornice, i to prije dolaska Radmana na Prisavlje, na temelju svjedočenja novinara i urednika, čak i na saborskim odborima. Mladenu Bajiću sam 2012. godine na saborskoj raspravi rekao da u ladici drži nekoliko prijava, što je opovrgnuo. Moje informacije govore da te prijave ipak stoje u ladici DORH-a. Glavni ravnatelj bi trebao učiniti sve da se ispita je li bilo kriminala na Prisavlju, bez obzira je li se taj kriminal događao prije.

Kakvu zadaću Radman ne ispunjava?

Ukida dopisništva, a sijaset savjetnika i urednika bez konkretnih zaduženja ostaje na svojim pozicijama uz, naravno, velike plaće. HRT je sve udaljeniji od javnog medija, a gledanost programa sve je manja. Radman nije u Saboru izabran samo zato da bi konsolidirao financije već da bi napravio dobru javnu televiziju.

U čemu je problem sa Zakonom o HRT-u?

Glavni ravnatelj izravno utječe na izbor urednika, dakle, na program, što se nakon 2000. godine, sve  do intervencije nove SDP-ove vlasti u Zakon, nije događalo. Po važećem Zakonu o HRT-u glavni ravnatelj odlučuje o svemu, a to je protivno čak i našoj lošoj praksi.

Mirna Jasić

HOS-ovo obilježavanje 10. travnja uz predstavnike Grada Splita

Upražnjavane ustašluka

“A kada smo kod povijesnog datuma 10. travnja 1941. godine, tada su udareni temelji naše domovine, a ne poslije od nikakvog drugog pokreta”, rekao je u Splitu katolički svećenik

Desne stranke i organizacije uz asistenciju Katoličke crkve i ove su godine obilježile 10. travnja, datum uspostavljanja ustaške genocidne tvorevine Nezavisne države Hrvatske, uz obilje formalno zabranjene ustaške ikonografije. Tako je i IX. bojna HOS-a, nazvana “Rafael vitez Boban” po poznatom ustaškom krvoloku i zločincu, obilježila u Splitu 23-godišnjicu formiranja, sve uz crne uniforme, ustaške grbove i zastave s geslom “Za dom spremni”, kojim se i uglas pozdravljalo, što u Hrvatskoj prolazi bez problema, iako je čak i FIFA zbog tog pozdrava kaznila hrvatskog nogometaša Josipa Šimunića. Bojna je održala svečano postrojavanje na splitskom gradskom groblju Lovrinac, a prilikom polaganja vijenaca pred središnji križ poginulima Domovinskog rata nisu izostali ni predstavnici Grada Splita, dok je katolički svećenik u prigodnom obraćanju istaknuo je da smo “učili krivu povijest 50 godina i da joj i danas nažalost vjerujemo”.

“Istina teško dopire do medija koji vladaju”, govoraše Kristov pastir, priznajući da “mali vjernik teško vjeruje onoj pravoj istini koja se od njega krije” i dodajući da se borba danas treba nastavljati, ne oružjem nego na drugi način, kako bi istina stigla do svakoga. Nakon toga je izvjesni satnik Banić govorio o poginulima te jedinice završivši ustaškim pozdravom kom se odazvalo 80-ak prisutnih.

Na polaganju vijenaca pred spomenikom “onima koji su poginuli za Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu”, žovijalni svećenik dobio je nov nalet inspiracije. “A kada smo kod povijesnog datuma 10. travnja 1941. godine, tada su udareni temelji naše domovine, a ne poslije od nikakvog drugog pokreta”, rekao je i dodao da ne treba bježati od “svijetlih trenutaka povijesti”.

Od strane prisutnih desničarskih rukovodilaca moglo se čuti da 10. travnja nikad neće biti zaboravljen.

“NDH je bila izraz stoljetne težnje hrvatskog naroda za svojom državom i 10. travnja, osnivanjem ili bolje rečeno obnovom te države, hrvatski narod je izišao iz velikosrpskog i jugoslavenskog ropstva, skinuo sa sebe okove i nastavio živjeti. Kritičari bi trebali znati da 10. travnja ničim nije kriv za ono što se kasnije događalo”, zaključio je jedan od govornika.

Zanimljivo je da skupu nije prisustvovao ni jedan službenik splitske policije, a iako su pojedini lokalni novinari vrijedno zapisivali mudroserice, slijedila je potpuna blokada u izvještavanju. Tog dana trebala je biti otkrivena i spomen ploča poginulim HOS-ovcima, ali će ona, unatoč ranijim najavama splitskog gradonačelnika Ive Baldasara, sačekati neku drugu priliku.

– To je u suštini događaj kome čelni ljudi Splita na čelu s gradonačelnikom nisu smjeli dati veći značaj. Postrojba jeste sudjelovala u ratu, ali je s druge strane sudjelovala u odvođenjima ljudi i upadanjima u stanove, za što upravo traje suđenje, pa je ne možemo promatrati van konteksta, a pogotovo ne van konteksta njihove simbolike – komentira splitski historičar Dragan Markovina.

Nenad Jovanović

Kolektivna krivnjotvorina

Otpočetka se pokazalo da će put do premijere kazališne predstave Olivera Frljića o Aleksandri Zec, 12- godišnjoj djevojčici srpske nacionalnosti koju su 1991. na Sljemenskoj cesti zajedno s roditeljima ubili pripadnici Hrvatske vojske, biti praćen prozivkama, podmetanjima i osudama. Uoči ovotjedne premijere u Rijeci, u svojoj kolumni u Večernjem listu Milan Ivkošić je sudbinu Aleksandre Zec nevjerojatnom lakoćom nazvao “ustrajnim mitom” napisavši da je ta buka oko ubojstva jedne djevojčice zastrla stotine druge djece ubijene u ratu, a potom se oglasio i Mile Biondić, predsjednik Udruge Hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Rijeke, koji je na konferenciji za novinare pozvao na zabranu predstave.

Što to smeta šefu braniteljske udruge Biondiću? On kaže da je predstava jeftina propaganda. Kako je činjenica da se radi o ubojstvu tročlane srpske obitelji Zec, koje su počinili hrvatski vojnici, on kaže da se to želi pretvoriti u kolektivnu krivnju hrvatskog naroda. Za njega je predstava, koju nije ni vidio (i sigurno ni neće!) povijesna krivotvorina, a ne historijska istina. Treba je zabraniti s ciljem sprječavanja kriminaliziranja Domovinskog  rata. Brzopotezno Biondić naglašava da ubojstvo obitelji Zec, a pogotovo male Aleksandre nije bilo motivirano njihovom srpskom nacionalnošću već, pazite, neraščišćenim odnosima oca obitelji Mihajla s Munibom Suljićem, osumnjičenim za taj zločin. Također Biondić poziva udruge za ljudska prava da traže zabranu predstave pitajući se zašto riječki gradonačelnik Vojko Obersnel tog Frljića nije tražio da napravi predstavu o “pogibiji jednog riječkog dječaka u krugu bivše vojarne JNA na Katarini”. Kako bilo, Biondić je napravio lošu predstavu prije same predstave o čemu Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, kaže da su “glupani raspoređeni u svakom narodu i da se zbog blagodati demokracije mogu u svako doba javiti.”

“Ovakva je izjava uvreda za sve invalide i dragovoljce rata s kojom se mogu osjećati posramljeno. Nekada je vrh politike imao stav da je prozivati Hrvate za ratni zločin običan mazohizam, a danas se taj stav spustio na razine lokalne Hvidre. Sjetimo se i da su nekada vlasti pozivale i na zabranu Nušićeve “Gospođe Ministarke” i Krležinih “Glembajevih” koji su doticali neke prešućene stvari u vrhu vlasti. Hvidra još uvijek nažalost predstavlja dio moćnih struktura, ali nadam se ubuduće sve manje i manje – kazao je Pusić.

Dragan Grozdanić

Katran & perje

Goran Marić protiv lažne svijesti

Neomarksizam u HDZ-u

Goran Marić se kao višestruki direktor i nogometni sudac u devedesetima pod nadzorom Franje Tuđmana intenzivno borio protiv neoliberalnog koncepta 

Svijet još nije otkrio izgubljeni malezijski avion, a kamoli Atlantidu, no za civilizaciju ipak ima nade – HDZ je otkrio Karla Marxa. Na žalost, ovo nevjerojatno otkriće ne pripada cjelokupnom korpusu stranke koji broji oko 11 milijuna ljudi, već samo jednom članu i saborskom zastupniku, doktoru ekonomije Goranu Mariću. Zajedno s kolegom, fakultetskim profesorom Đurom Medićem, Marić je objavio članak u kojem je došao do senzacionalne spoznaje da se “hrvatska privreda danas nalazi u gorem stanju nego na kraju socijalističkog samoupravnog sistema, a krivac tome je neoliberalna ekonomska koncepcija”.

Dvojica ekonomista napali su većinu kolega koji nekritički zastupaju mitove i zablude jedne ekonomske škole, te u istom duhu kreiraju politiku. “Odavno je poznato da neoliberalna ideologija i mitologija u malim zemljama proizvode mnogo više štete nego koristi”, pišu znanstvenici. Po riječima Marića i Medića, koje je teško demantirati, provodi se ispiranje mozga protiv kejnzijanskih i marksističkih pogleda na izlaz iz krize. Dvojac također spominje potrebu pokretanja “makroekonomskih menadžmenata koji bi potakli investicije, ekonomski rast i zaposlenost”.

Iako se već godinama u Saboru ističe kao jedan od pet-šest zastupnika koji pokušava razmišljati svojom glavom u ekonomskim raspravama – što više govori o ovoj instituciji nego njemu – javnost nakon ovog hrabrog istupa opravdano očekuje konkretan napad Gorana Marića na šefa stranke Tomislava Karamarka koji uglavnom zastupa još brutalniju politiku rezova od Slavka Linića i većine ekonomista. Karamarko je nedavno masno platio da mu na stranački skup dođe Robin Harris, svojedobni savjetnik pokojne protoneoliberalke Maggie Thatcher, te je najavio da će za savjetnika postaviti Josea Pineru, nekadašnjeg ministra u vladi čileanskog diktatora Augusta Pinocheta.

Marić bi uskoro mogao teorijski objasniti i svoju karijeru višestrukog direktora te nogometnog suca u devedesetima pod nadzorom Franje Tuđmana, kada se intenzivno borio protiv neoliberalnog koncepta te je dosudio nekoliko ključnih penala u korist vrhovnikova nogometnog kluba. Očekuje se i da protuneoliberalne tendencije nabujaju i u SDP-u, tom zadnjem bastionu okorjelih miltonfridmanovskih dogmatika.

Petar Glodić