Vukovarske obljetnice i zlobljetnice

Nakon oslobođenja Beograda, Šesta lička i 13. proleterska brigada nastavile su dalje prema zapadu. Moja brigada, Prva proleterska, dobila je odmor, a za mjesec dana krenuli smo zamijeniti drugove iz Šeste ličke i 13. proleterske. Smjenu smo napravili u Iloku, nakon čega su uslijedile bitke za Šid, Tovarnik i druga mjesta na istoku Hrvatske. Bitke su bile teške, rovovske, drugačije od uobičajenoga partizanskoga, gerilskog ratovanja. Nijemci su nas u januaru napali i potisnuli. Vratili smo se i postavili front na Dunavu, kod Šarengrada. Plan je bio da 12. aprila krenemo na Vukovar – prisjeća se bitke za oslobođenje Vukovara 1945. predratni splitski skojevac, predsjednik Udruženja boraca Prve proleterske Zdenko Duplančić. Kaže da su partizani oslobodili Vukovar prije plana.

– Planirano je bilo da ga oslobodimo 13. aprila, a mi smo već 12. probili rovove kod Šarengrada i uvečer ušli u Vukovar. Prespavali smo u nekoj gimnastičkoj sali i odmah krenuli dalje. Slijedilo je oslobođenje Đakova, Pleternice, Lipika i Vrbovca. Kod Vrbovca je bila teška borba. Poginulo je 160 boraca, samo dva dana prije kraja rata. Ipak, išli smo dalje na Sesvete i Zagreb.

Zdenko Duplančić sa svojim Udruženjem svakoga 12. travnja obilježava proboj Sremskog fronta. Ove je godine delegaciju Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske pojačao i predsjednik Udruge zagrebačkih boraca Vukovara Damir Jašarević. Kako obljetnica proboja Sremskog fronta i oslobođenja Vukovara padaju na isti dan, tako je ove godine hrvatska delegacija nakon postavljanja vijenaca zajedno pohitala u Vukovar, gdje je kod Spomen-kosturnice palim borcima i žrtvama fašističkog terora godišnjica po prvi put obilježena  u državnoj režiji. Tako su, pred dvjestotinjak okupljenih, govorili izaslanici predsjednika države i Sabora, brigadni general Ivica Olujić, saborski zastupnik Damir Rimac, potpredsjednik SABA-e Ivan Fumić i predsjednik vukovarskog ogranka te organizacije Lazo Đokić, te Jašarević, koji je i član Odbora SABA-e za veterane.

Osim Jašarevića, nitko od predstavnika udruga proizašlih iz Domovinskog rata nije uveličao proslavu, zbog čega je iz braniteljskih krugova primio prijetnje, koje je prijavio policiji. Na portalu Dnevno.hr pojavilo se i pismo navodnih članova njegova udruženja, u kojem se tvrdi da Jašarević nema pravo predstavljati Udrugu unatoč tome što državna tijela misle drugačije; nepotpisani pamflet vrvi uvredama, posebno na račun SABA-e, “koja se ne odriče ideologije komunizma i petokrake pod kojom je rušen Vukovar”. Jašarević kaže da ga pismo ne iznenađuje:

– Riječ je o članovima Stožera za obranu Vukovara, a ne članovima Udruge. Mi smo na obljetnici  poslali poruku svim demokratskim snagama u Hrvatskoj i suprotstavili se galopirajućem fašizmu. Želimo svim građanima koji se ne slažu s time poručiti da nisu sami – pojašnjava Jašarević pozadinu objavljenog pisma.

Istu večer i prema već uhodanom scenariju, Katolička je crkva (čiji predstavnik nije došao na obljetnicu proboja Sremskog fronta) u suradnji s udruženjima Nijemaca, Mađara i Institutom Ivo Pilar organizirala skup nazvan “Spomen-dan žrtvama komunističkog terora”. Ondje je u prvom planu bio biskup Josip Mrzljak, čiji je otac stradao nakon ulaska partizana u grad i koji je u svojoj  propovijedi istaknuo kako se o komunističkim zločinima predugo šutjelo. U Vukovaru je, naime, nakon oslobođenja ubijeno nekoliko stotina ljudi za koje su partizanske vlasti procijenile da su služili okupatoru; činjenica je da su među ubijenima mnogi bili nevini i da se o zločinu doista šutjelo, no činjenica je i da se biskup i njegovi istomišljenici nikada ne prisjete žrtava fašističkog sistema kojem su mnogi ubijeni služili. I, napokon, da se selektivnim pijetetom radi ista pogreška kakvu su činile i socijalističke vlasti.

– Nitko ne može iskrivljavati činjenice i umanjivati žrtve. Nije zabranjeno preispitivati događaje nakon oslobođenja, ali ne može se antifašistička borba promatrati samo kroz prizmu zločina. Čini mi se da su organizatori Spomen-dana upravo imali za cilj kompromitaciju antifašističkog pokreta, pa su onda i tražili činjenice koje će ga opravdati – misli zamjenik vukovarskoga gradonačelnika Srđan Milaković, čiji je SDSS godinama u tišini obilježavao važne obljetnice u zajedničkoj borbi Hrvata i Srba protiv okupatora.

– SDSS i SNV godinama polažu vijence sjećanja na te datume. Drago mi je da su i državne vlasti ove godine prepoznale njihovu vrijednost, no žao mi je što su nas bojkotirali predstavnici Županije i lokalnih stranaka – kaže Milaković, koji je svjestan da se ovogodišnja obljetnica odvija u atmosferi pojačanog pritiska na lokalne Srbe, usred borbe protiv Ustavom im zajamčenih dvojezičnih natpisa te zahtjeva za bojkotom trgovačkih objekata u njihovu vlasništvu. Takvo je ozračje mnoge podsjetilo na proljeće 1991.

– Tada sam imao 13 godina, ali stariji kažu da je to isti scenarij. Doduše, ne pravimo od toga poseban problem, radi se o kontinuiranoj diskriminaciji i to je samo jedan od niza problema s kojima se susrećemo. Ljudi su u strahu, no šute: smatraju da nema smisla istupati, a od vlasti  i većinskog naroda očekuju da ih se zaštiti. Dok se ne uspostavi takva atmosfera u kojoj će svi shvatiti da je diskriminacija loša, ništa se neće promijeniti – kaže nam jedan Vukovarac, koji je želio ostati anoniman.

I dok Stožer za obranu Vukovara javno podgrijava atmosferu nesnošljivosti, a internetom već bjesni rat svojevrsnim “tjeralicama” na mlade Srbe koji povremeno poziraju pored nacionalne zastave s tri podignuta prsta, dijelovi HDZ-a i Crkve predano rade na povijesnoj reviziji Drugoga svjetskog rata, nastojeći potkopati i Ustavom potvrđene antifašističke temelje Hrvatske i zasade ZAVNOH-a, korijene njezine državnosti. Tako slika 15-godišnjeg mladića iz splitske Radunice Zdenka Duplančića koji je sa svojim drugovima oslobodio grad na Dunavu od najvećeg zla prošlog stoljeća, biva sve bljeđa, miljama udaljena od humanih ideala kojima je zasigurno bio vođen.