Ekspoze za neoliberalnu budućnost

Srbija je napokon, više od mjesec dana nakon izbora 16. ožujka, dobila novu Vladu. Nejasno je zašto se toliko čekalo kada je sve bilo jasno odmah po proglašenju rezultata: Srpska napredna stranka dobila je veliku većinu mjesta u parlamentu (158 od ukupno 250), pa je Vladu mogla formirati i sama, a i premijer je otpočetka bio poznat.

Bilo kako bilo, Aleksandar Vučić, novi predsjednik Vlade, u nedjelju, 27. travnja iznio je u Skupštini Srbije u trosatnom izlaganju program u kojem su ključna tri zadatka: reforma funkcioniranja ekonomije, razvoj privatnog sektora i konsolidacija budžeta. U programu se našlo svega iz mnogih segmenata ekonomije i društva, od toga da je vrijeme da se od Srbije prestane samo zahtijevati i uzimati (trenutak je, kazao je, da joj “damo sve što možemo”), do školstva koje, kao i mnoge druge oblasti, valja reformirati i osuvremeniti. “Želim rezultate, a ne vlast i moć”, rekao je Vučić.

Njegova će Vlada biti najmanja dosad, sa svega 16 ministarstava. Neki su ministri ostali gdje su bili i u protekle dvije godine, nakon izbora 2012: ministar pravosuđa ostaje Nikola Selaković, financija Lazar Krstić, kulture i informiranja Ivan Tasovac, sporta i omladine Vanja Udovičić, a trgovine i telekomunikacija (i pridruženog turizma) Rasim Ljajić. Donedavni premijer i ministar policije Ivica Dačić postao je novi PPV (prvi potpredsjednik Vlade) i šef diplomacije; eto, marljivo uči engleski jezik, pišu neki beogradski mediji. MUP Srbije preuzima Nebojša Stefanović, donedavni predsjednik parlamenta, koji se u predizbornoj kampanji proslavio izjavom da bi Vučiću trebalo dati što veću podršku, kako bi po svome mogao urediti Srbiju.

Donedavni ministar infrastrukture Velimir Ilić postao je ministar bez portfelja, zadužen za izvanredne situacije, a donedavna ministrica energetike i rudarstva Zorana Mihajlović preuzela je promet, građevinarstvo i infrastrukturu. Njezin bivši sektor preuzeo je pak Aleksandar Antić (iz Dačićeve Socijalističke partije Srbije), koji je nakon prošlogodišnje rekonstrukcije vodio Ministarstvo prometa.

Tu su i eksperti i nestranački kadrovi: ministar privrede Dušan Vujović, ministrica državne uprave i lokalne samouprave Kori Udovički (za Zorana Đinđića guvernerka Narodne banke Srbije), te ministar prosvjete, znanosti i tehnološkog razvoja Srđan Verbić (fizičar iz znanstvene stanice Petnica). Partijski su pak kadrovi javnosti nepoznata Snežana Bogosavljević Bošković (SPS), koja je nova ministrica poljoprivrede, ministar obrane Bratislav Gašić (SNS), ministar rada, zapošljavanja i boračkih i socijalnih pitanja Aleksandar Vulin (nekada član Jugoslavenske ljevice Mirjane Marković), te ministar zdravlja Zlatibor Lončar (SNS), koji je 2003. bio uhićen u akciji “Sablja” zbog sumnji da je surađivao s kriminalnim zemunskim klanom u Đinđićevu ubojstvu, ali protiv kojeg nije pokrenut kazneni postupak. I nakraju, Jadranka Joksimović (SNS) kao ministrica bez portfelja, zadužena za suradnju s Evropskom unijom.

Nagađanja hoće li Dačićev SPS biti u Vladi trajala su dugo, a očito nisu bez osnova tvrdnje da su u svemu tome sudjelovali Rusi: em su i Vučić i Dačić odmah nakon izbora otputovali u Moskvu (javnosti nije objašnjeno zašto), em je Zorana Mihajlović, donedavna ministrica energetike koja je u nekoliko navrata izrazila negodovanje zbog aktualnih energetskih sporazuma Rusije i Srbije o Naftnoj industriji Srbije, sklonjena iz energetskog sektora, iako je sam Vučić tvrdio da odlično radi. Tu je, uostalom, i sam Dačić, kojem je dana diplomacija, pri čemu je vjerojatno pomogao i utjecaj EU-a, s kojim je Dačić pregovarao o sporazumu Beograda i Prištine. Nota bene, samo dan nakon izbora nove Vlade u Beogradu se pojavila i Catherine Ashton – međusobne pohvale pljuštale su između nje i Dačića i Vučića, koji je pak najavio da će preuzeti buduće pregovore o kosovskom pitanju.

Rad i štednja su nužnost Srbije u idućim godinama, kaže Vučić, koji je u svom ekspozeu najavio prodaju Telekoma Srbije (možda još ove godine) i traženje manjinskog partnera za srpsku Elektroprivredu. Ono što mnoge muči, ponajviše veliki broj umirovljenika ali i one koji o njima ovise, najavljivano je smanjenje mirovina, koje je odgodio barem do listopada, iako je ranije tvrdio da ta mjera ne dolazi u obzir. Tvrdio je, doduše, i to da neće ukidati tzv. solidarni porez (koji je smanjivao plaće u javnom sektoru veće od 60 tisuća dinara), pa je ispalo da će se ipak ukinuti i da će se uvesti jedinstveni porez od deset posto na sve plaće. Nastavio je Vučić i svoju priču o “promjeni svijesti” kod naroda, pogotovo onoga koji radi, pa je tako rekao i ovo: “Mi smo, izgleda, najlenji narod u Evropi. Pa i oni vicevi koje smo nekada neumesno pravili na račun Crnogoraca…”

Malobrojna oporba u parlamentu kritizirala je Vučićev ekspoze u mnogim segmentima, a neki su postavili i pitanje čemu su uopće bili potrebni izvanredni izbori ako sve nalikuje na novu rekonstrukciju Vlade, sličnu lanjskoj: tek je dio ministara nov, većina donedavnih samo je zarotirana na drugu funkciju. Ekonomisti različito gledaju na Vučićev plan, jedni ga dižu u nebesa, drugi kažu da je tek popis lijepih želja. Vladimir Gligorov upozorava na to da je ova godina već izgubljena i da je pitanje koliko ima spremnosti da se zaista ide u reforme, dok bivši ministar privrede Saša Radulović, koji je dao ostavku uoči raspisivanja izbora, sumnja u promjene, tvrdeći da je upravo sam Vučić kočnica za reforme.

Neuobičajeno za pristojne države, pošto je izglasana Vlada Vučić je, umjesto na najavljeni koktel, izašao pred zgradu Skupštine, popeo se na postavljenu binu i obratio se oduševljenom narodu, koji je prethodnih sati autobusima “spontano” pristizao pred parlament. Nalikovalo je to na one davne sletove za 25. maj. Ili na parlamentarne devedesete i sliku poželjnu radikalima: Tomislav Nikolić predsjednik, Vučić premijer, Maja Gojković predsjednica Skupštine…