Glas razuma u Crkvi

Vijesti, Dobro jutro Hrvatska

Vijesti javljaju o zemljotresu u Albaniji i Crnoj Gori, a onda čujemo da je “ognjište potresa” bilo u Jadranskom moru, pored Ulcinja. Kakvo crno “ognjište”? Je li to epicentar? Ili nešto drugo? Je li pojam uvriježen ili su nam ga, prema staroj navadi, nametnuli jezikoslovci? Nema objašnjenja. Jezična zlosilja nepismenih moćnika idu nadaleko i naširoko. Recimo, netko je u rječnik kaznenog prava instalirao sintagmu “zapriječena kazna”, premda je riječ o očitoj besmislici (trebalo bi pisati “zaprijećena”), no žalibože, sintagma se iz sudnica preselila u medije i osvojila javni jezik. Izopačeni je termin stekao pravo građanstva. Nova je i moda pisanja kako se neki politički razgovor odvijao “na rubu” sastanka ili konferencije, umjesto “na marginama”. Lektori jednog dnevnog lista svojedobno su “kulturu Maja” preveli u “kulturu svibnja”, dok su u drugim novinama “burzovne špekulacije” preveli kao burzovna nagađanja. Šteta. Pismenost nam vene, no imamo dobru vijest za pesimiste – kako je krenulo, bit će i gore!

Dnevnik tri

Vlada najavljuje “radikalne mjere” za poboljšanje investicijske klime. Što će sada biti, dovest će Leea Iacoccu, Jacka Welcha, kupiti metlu za pospremanje administracije? Ne, prije možemo reći da je riječ o telekomunikacijskom zahvatu – Vlada je odlučila reći “odlučno halo”. U studio Dnevnika tri dolazi Joško Klisović i voditeljici ponosno objašnjava da će na pozive investitora odgovarati od nula do 24 i da su jednom investitoru već pribavili potvrdu o nekažnjavanju. Bravo. Sada možemo raditi Plomin, Omblu, Đerdap, Nijagaru – prepreke su uklonjene!

Ozbiljno govoreći, čini se da je to jedan od upečatljivijih poraza ove Vlade. Nakon što su osnovali cijelu jednu Agenciju za investicije (koja se proslavila tako što su prvo nabavili skupe limuzine s kožnim sjedalima i ksenonskim svjetlima i više nisu učinili pod milim bogom ništa), nakon što su očuvali na životu HGK sa 600 zaposlenika, što u Vladi ima niz savjetnika za investicije, što čak i Ured predsjednika ima gospodarski savjet, što je Vlada osnovala Ured za dobrodošlicu, što je u njemu izmišljeno radno mjesto zamjenika savjetnika premijera – sada još i ova klisovijada. Piši propalo. Vlada je priznala nemoć da izmijeni institucionalni krajolik, pa je legitimirala jednu staru, tradicijsku ustanovu: rješavanje problema preko veze. Ono što se dosad smatralo uvriježenim i efikasnim mada sramotnim i nemoralnim, sada je samo ozakonjeno.

Umjesto reformi, Vlada opet nudi alibi za njihovo neprovođenje. Ukinite obaveznu članarinu za HGK, rasformirajte Agenciju za investicije i slične gluposti, pa će vam ostati silni milijuni kuna – taj novac usmjerite u nešto pametno (plantaže, obrti, male tvrtke) i za desetak godina eto nas na konju. Ovako, pitanje je trenutka kada će propasti prva aukcija obveznica, a onda smo Grčka.

Trikultura, Bordo

Borivoj Dovniković Bordo, dobitnik ovogodišnjeg Oktavijana i vlasnik desetak svjetskih nagrada za životno djelo, u “Trikulturi” je pokazao kako je Hegelova tvrdnja da se u povijesti ništa veliko nije napravilo bez strasti savršeno točna. Bordo, kaže, crta od treće godine do danas; zahtjev za penziju podnio je još u Jugoslaviji, a riješen mu je u Hrvatskoj, pa ipak, od umirovljenja do danas nije mu palo na pamet da stane i baci pero u trnje. Voditelj i autor emisije Hrvoje Pukšec s očitom je simpatijom i velikim respektom pratio svog gosta, koji je o svemu, pa i o teškim pitanjima, govorio spontano, prirodno i ležerno. “U staroj Jugoslaviji nije mi bilo loše”, rekao je Bordo. “Tamo je postojalo jednostavno pravilo: nemoj dići ruku na državu, a sve drugo može…”

Al Jazeera

U jedinstvenom razgovoru s Mirjanom Hrgom don Ivan opleo je po Crkvi tako da se sve prašilo. Ovaj heterodoksni svećenik protivi se vjeronauku u školama, zalaže za plaćanje crkvenog poreza, traži reviziju ugovora Hrvatske i Vatikana. Tvrdi da se vjerske zajednice služe tajnim službama baš kao i policijske države. “Putin je u Moskvi prvi do patrijarha, a tako je bilo i kod nas, 1990-ih, kada su oni iz Udbe popunili prve redove u Crkvi.” Na neobičan je način prokomentirao i izjavu splitskog nadbiskupa, koji je rekao da će moliti za brata Jovana (Pavlovića) nakon njegove smrti. “Što će njemu pomoći nadbiskupova molitva? To ja ne vidim”, otvoreno je priznao Grubišić pa dodao: “To je politika. Molitva nas navodno spaja, ali crkve vode zajedno euharistiju, jedni su druge izopćili 1054., Rim je isključio Carigrad, Carigrad je isključio Rim…”

Don Ivan ne smije voditi misu, dijeliti sakramente i obavljati druge crkvene dužnosti. Pod suspenzijom je. Njemu je zabranjen svećenički rad – zbog bavljenja politikom. “Osjećam se gore no u komunizmu”, priznao je. Da je ovaj intervju objavljen na HTV-u izazvao bi veliku dževu, no ovako ga je malo tko primijetio. Šteta, bilo je tu dosta poticajnih ideja.

Fokus

Bogoljub Lacmanović u dvije sličice izvodi kopernikanski obrat u odnosu na slike formirane u hrvatskom medijskom prostoru. Sjedinjene Države, kaže on, puno snažnije kontroliraju Kijev no što Moskva kontrolira istok Ukrajine. Prilikom posjeta Joea Bidena Ukrajini, američki je dopredsjednik sjedio na vrhu pravokutnog stola, dok su pučisti s Majdana sjedili, kao podređeni, uz bočne strane. Laik bi to osjetio, no doktor kremljologije, Lacmanović, sjajno je preveo kršenje protokola u rječnik odnosa moći: Biden nije krio tko je gazda. Amerikancima nisu smetale Janukovičeve osobine dok je naginjao EU-u, no čim se okrenuo ruskoj Euroazijskoj ekonomskoj zajednici, otkrili su da je korumpiran te ga srušili. Sada bi uveli Ukrajinu u NATO. Putin neće, kaže Lacmanović, i to je druga plastična i uvjerljiva slika, dozvoliti da mu rakete dođu na šest minuta leta od prijestolnice. Zadnji put kada je Zapad okružio Rusiju – bilo je to 1941. – Nijemci su došli na 14 kilometara od Kremlja. Bilo je to samo 23 godine nakon Brest-Litovska, kada su boljševici (Trocki) predali Centralnim silama teritorij velik kao tri Jugoslavije. Pa i nakon toga zapad je nastavio pomagati bijele generale, nastojeći do kraja slomiti Rusiju. Ne treba ni spominjati Napoleona, koji je 1812. prespavao u Kremlju.

Jasno je da je ta bogata zemlja, vrlo rijetko nastanjena, trajna opsesija zapadnog imperijalizma. To što su paranoični, ne znači da im ne rade o glavi, naprotiv. Bogoljub Lacmanović izvrsno je objasnio o čemu se tu ustvari radi: Washington, zapravo, demonstrira brežnjevljevu doktrinu ograničenog suvereniteta, samo su groteskno nesposobni.