Grupnjak bez birača

Deset dana prije izbora za Europski parlament, drugih na kojima sudjeluju hrvatski birači, domaćim političkim strankama koje su trebale biti na vrhuncu kampanje dogodio se “crni labud”. U posljednjih sto godina nezapamćene poplave koje su unesrećile tisuće ljudi u Slavoniji, promijenile su tijek pokušaja stranaka da osvoje simpatije u dobroj mjeri nezainteresiranih birača.

HDZ je u zagrebačkoj dvorani Cibona održavao motivacijski skup u subotu, dok je Sava ljudima ulazila u kuće. Predsjednik stranke Tomislav Karamarko tražio je u Hrvatskoj razne jugofile i komuniste koje, čini se, samo on uspijeva pronaći, iako bi zainteresirani birač možda očekivao da će se Karamarko baviti važnim europskim temama.

Šef SDP-a i premijer Vlade Zoran Milanović uputio se zato u subotu u poplavljena područja kako bi dao podršku vojsci, policiji i građanima koji su se borili da ojačaju nasipe i zaustave nalet vodenog vala, koji je kasnije potopio Gunju na svojem putu prema još gore pogođenima Srbiji i Bosni i Hercegovini. U nedjelju, SDP-ova koalicija za europske izbore objavila je kako obustavlja sve daljnje aktivnosti u kampanji i sav preostali novac namijenjen kampanji, oko 450 tisuća kuna, prenamjenjuje za pomoć žrtvama u poplavljenim područjima. Ali sve je to odavalo dojam teške improvizacije, a ne promišljenog državničkog djelovanja i ozbiljnog političkog posla, što potvrđuje i kaos u koordinaciji napora spašavanja.

HDZ se stvarnosti vratio u ponedjeljak, pa se sa svojim koalicijskim partnerima HSS-om i HSP-om odrekao dvije stotine tisuća kuna i ponudio volontere za pomoć unesrećenima. Novca za zadnji dio kampanje odrekli su se i Hrvatski laburisti Dragutina Lesara.

Kao stranka na vlasti SDP je u velikoj prednosti pred HDZ-om u kapacitetima da bolje iskoristi situaciju s poplavom, jer su njihovi ministri, poput ministra obrane Ante Kotromanovića, ministrice socijalne skrbi Milanke Opačić ili ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića zaista odgovorni za neposrednu brigu o žrtvama poplava, a priliku za odlazak među ljude Milanović zaista i koristi. Uostalom, politički analitičari procjenjuju da je adekvatna reakcija američke administracije nakon uragana “Sandy” Baracku Obami osigurala drugi predsjednički mandat. Milanoviću će biti bitno da mu poplava barem ne odmogne.

– Ova humanitarna katastrofa pokazala je da smo se u nevolji okrenuli međusobnoj pomoći i solidarnosti, zbog čega su europske teme izbora pale u drugi plan, iako ih stranke ionako nisu u dovoljnoj mjeri nametnule – kaže za “Novosti” profesorica Smiljana Leinert-Novosel s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Obje velike stranke odlučile su se na neku vrstu primirja u tjednu koji bi inače trebao biti vrhunac političke borbe, a kako bi se što brže pomoglo unesrećenima, što je jedna dobra i ljudska gesta, tumači ona.

– Sve drugo bio bi debakl tih stranaka.

Ocjenjuje kako poplava neće biti presudna za pobjednika izbora. Umjesto toga, boji se da će zbog poplave biti još manja izlaznost birača od one u zadnjoj anketi Ipsos pulsa, od oko 36 posto. No ukoliko izlaznost na izbore bude manja od očekivanja u anketama, mogla bi se preliti u dodatne glasove HDZ-u, kojem zasad u korist ide dramatičan pad popularnosti SDP-a i discipliniranost njihovih birača, koji će se nakon parlamentarnih izbora 2011. i djelomične konsolidacije vratiti na birališta.

To je i razumljivo, jer kada bismo se vodili predizbornim aktivnostima dviju najvećih stranaka, mogli bismo pomisliti kako se izbori uopće ne održavaju. Vidljivost kampanja stožernih snaga domaćeg političkog mainstreama u medijima bila je do poplava gotovo zanemariva, čak i uz televizijske oglase. U svoje oglašavanje u medijima, posebno u javnima, čini se da nisu uložili gotovo nikakav trud i novac, već se kampanje koriste isključivo kako bi vlastite organizacije i birače animirali da se pojave na biralištima. Umjesto SDP-a i HDZ-a, na televizijskim se ekranima češće pojavljuju laburisti i Milan Kujundžić kao nositelj liste Saveza za Hrvatsku, koji pak zaziva lustraciju po europskim standardima (?!).

Slaba izlaznost, bez sumnje, reflektira i nezainteresiranost političkog establišmenta u Hrvatskoj da biračima približi relevantne europske političke teme zbog kojih vrijedi izaći na izbore. Od sudjelovanja u odlučivanju o načinu kako bi se u sljedećih pet godina trebala kreirati nova zaposlenost u Europskoj uniji, preko prava na privatnost u komunikaciji, regulacije pitanja zaštite okoliša ili energetske i geopolitičke sigurnosti, pa sve do famoznog Transatlantskog trgovinskog sporazuma (TTIP), SDP i koalicijski partneri, kao ni HDZ, nisu hrvatske birače za to previše pokušavali zainteresirati. Žvake o tome da će se u Bruxellesu odlučivati i o hrvatskoj budućnosti ne znače puno ako se najvidljiviji hrvatski političari bave unutarstranačkim obračunima ili lovom na fantomske jugofile.

Tragično loši ekonomski rezultati Kukuriku koalicije u gotovo dvije i pol godine mandata, a nakon šest godina recesije, čiji dojam ne može popraviti ni pola posto rasta BDP-a u prvom kvartalu ove godine, i skandali u Ministarstvu financija zbog kojih je Milanović smijenio ministra Slavka Linića srušili su rejting koalicije na najnižu razinu od početka mandata. HDZ ih je prvi put pretekao: njihov rejting je u zadnjoj anketi porastao na 23,3 posto, dok je SDP pao na 18,9 posto.

Po rezultatima Ipsos pulsove ankete, objavljenima pred desetak dana, zadnjima javno poznatima, HDZ bi s partnerima trebao na izborima u nedjelju dobiti ravno trideset posto, a Kukuriku koalicija 24,7 posto, dok je na trećem mjestu ORaH Mirele Holy, koja je uspjela privući velik broj protestnih glasova razočaranih birača SDP-a. Umjesto prošlogodišnjih 12, ove godine iz Hrvatske u Europski parlament ulazi jedanaest zastupnika. Prema ovim brojkama, HDZ-u bi moglo pripasti šest mjesta, SDP-u između tri i četiri, jedno mjesto ORaH-u, dok bi laburisti mogli ovisiti o izlaznosti, što će biti faktor koji će utjecati i na to koliko će mjesta dobiti HDZ.

Predviđeni rezultati izbora tako predstavljaju svojevrsnu pljusku ironije uključenima, jer su se Hrvatski laburisti i ORaH pokazali kao stranke koje su se u svojim kampanjama bavile europskim temama u daleko većoj mjeri od SDP-a i HDZ-a.

Nakon izbora za Europski parlament, iz redova europarlamentaraca bira se i šef Europske komisije, najmoćniji čovjek EU-a, europski premijer velikih izvršnih ovlasti. Njega bira Europsko vijeće, sastavljeno od premijera ili predsjednika zemalja članica EU-a, i to uzimajući u obzir rezultate izbora, koji ih ipak ne obvezuju. No Europski parlament ima pravo veta na prijedlog Europskog vijeća.

Evo što o kandidatima svojih parlamentarnih grupacija za šefa Europske komisije kažu hrvatski kandidati za Europski parlament.

– Bio je dosta eksplicitan, ali i šarmantan – komentira nastup kandidata Ujedinjene europske ljevice Aleksisa Ciprasa u debati za šefa EK-a član njegove europarlamentarne grupacije Nikola Vuljanić.

Vuljanić je jedini predstavnik Hrvatskih laburista u Europskom parlamentu, i kaže da je od Ciprasa ipak očekivao donekle radikalnije stavove o tome kako bi trebala izgledati budućnost Europe i o tome kako bi, prema Europskoj ljevici, trebalo pronaći izlazak iz krize. No Ciprasovi su stavovi o tome ipak očekivani. Njegova matična Syriza jasno se zalaže za ukidanje takozvane Trojke – Europske komisije, MMF-a i Svjetske banke – i njihovih zahtjeva za radikalnim proračunskim rezovima u Grčkoj, ali se rješavanje problema Grčke i dalje traži u okviru Europske unije.

U fokusu Ciprasovog mandata bit će, prije svega, borba protiv siromaštva i protivljenje Transatlantskom trgovinskom sporazumu sa Sjedinjenim Američkim Državama. Kako kaže Vuljanić, milijuni ljudi u EU-u su tijekom ove krize skliznuli iz siromaštva u bijedu. Ukoliko ne dođe do promjene diskursa i smjera EU-a prema rješavanju tog problema, EU će implodirati.

Za Jozu Radoša iz HNS-a Guy Verhofstadt najuvjerljiviji je kandidat za predsjednika Europske komisije. Radoš kaže da je za Savez liberala i demokrata za Europu (ALDE) i Verhofstadta najvažnije rješavanje problema nezaposlenih u EU-u i povećanje konkurentnosti europskog gospodarstva, zbog čega se snažno zalažu za potpisivanje TTIP-a. Radoš smatra kako sporazum neće biti na štetu Europske unije, odnosno da nije pisan u korist SAD-a, ali smatra da je potrebno riješiti pitanje zaštite potrošača i zadržavanja europskih standarda u tom dijelu sporazuma. Uz to, fokus ALDE-a i Verhofstadta, kaže Radoš, biti će rješavanje pitanja europskog semestra i usklađivanje ekonomskih politika zemalja članica, te energetski paket koji će EU-u omogućiti postizanje energetske neovisnosti.

Predsjednica Održivog razvoja Hrvatske Mirela Holy kaže kako je Ska Keller bila i njezin izbor na unutarstranačkim izborima Europske zelene stranke. Ska Keller, smatra ona, bila je najbolja na sučeljavanju kandidata za predsjednika Europske komisije i prema glasovima gledatelja debate petero kandidata.

– Ona je bila najbolja kandidatkinja i prema mišljenju velikog broja birača socijaldemokrata, iako to oni ne bi javno priznali – kaže Mirela Holy.

Ska Keller je kao članica njemačkih zelenih dio jednog novog vala u Europskoj zelenoj stranci, koji su s odlaskom Crvenog Danyja, Daniel Cohn-Bendita u mirovinu, na prekretnici. Njemački i francuski zeleni, koji su zbog zastupljenosti tih zemalja u Europskom parlamentu imali primat, nakon ovih izbora više neće biti toliko prevladavajući. Ska Keller postat će šeficom nove Europske zelene stranke s više zastupnika iz Švedske i Velike Britanije, a u fokusu će joj biti rješavanje pitanja nezaposlenosti u EU-u kroz pitanja transnacionalnih radničkih prava, odnosno transnacionalni kolektivni ugovori, kao i već promovirani Novi zeleni dogovor, koji bi trebao stvoriti više milijuna novih radnih mjesta na razini Unije.

Za Martina Schulza iz Progresivnog saveza socijalista i demokrata (PES) Tonino Picula iz SDP-a kaže da je kompetentan kandidat jer kombinira bogato institucionalno iskustvo u EU-u i nacionalnim poslovima, a politiku ne doživljava akademski, nego kao tehniku za mijenjanje stvari nabolje.

– Već je 20 godina zastupnik u EU parlamentu i stupnjevito je napredovao kroz tu instituciju, pokrivao sve relevantne nacionalne funkcije, a ima i poduzetničko iskustvo – dodaje Picula. Kaže da je Schulz svjestan potrebe napuštanja stare rigidnosti, ali i trećeg puta Blaira i Schroedera.

– On je predstavnik nove socijaldemokracije koja nije nestala sa 20. stoljećem – tvrdi Picula – a ima i iskustvo konflikta.

Najavljuje i Schulzov program: zapošljavanje, rast i konkurentnost kroz četiri i: investicije, inovativnost, internacionalizam u EU-u i integrativnost.

– Došlo je vrijeme da se oprostimo od politike Trojke i da jačamo participativnost građana u odlukama EU-a. Schulz u principu podržava TTIP, ali u jasnim političkim okvirima, jer želi biti siguran da taj sporazum neće donijeti spuštanje prava potrošača, zaštite okoliša i radnika, zaštite privatnosti podataka – zaključuje Picula.

Kandidat HDZ-a Andrej Plenković za “Novosti” kaže da je zajedno s kolegama iz stranke podržao izbor Jean-Claudea Junckera kao kandidata za predsjednika Komisije.

– Riječ je o bivšem luksemburškom premijeru sa 30-godišnjim iskustvom rada na europskim poslovima, koji jamči uspješnu provedbu Akcijskog programa Europske pučke stranke (EPP) za ove izbore i razdoblje 2014-2019., koji u fokus stavlja male i srednje poduzetnike kao pokretače gospodarskog rasta i zapošljavanja – govori Plenković.

Kao i Radoš iz HNS-a, Plenković je u potpunosti na liniji s vodstvom svoje parlamentarne grupacije po pitanju TTIP-a.

– Upravo naš kandidat za predsjednika Europske komisije Jean-Claude Juncker redovito tijekom javnih nastupa ističe da je Trgovinski sporazum EU-a sa SAD-om jedno od prioritetnih pitanja rada budućeg saziva Europske komisije. Gospodarstva EU-a i SAD-a zajedno su odgovorna za gotovo 50 posto svjetskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) i trećinu svjetske trgovine, a jedno drugom su i najveći investitori – objašnjava Plenković.

Zato u EPP-u nužnim smatraju ukidanje carinskih nameta na proizvode u okviru ovog Sporazuma, a stavovi EU-a štite interese država članica, tvrdi Plenković.