Intrigator

Memorijalna intervencija povodom obljetnice Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a

Protiv zaborava

Iako je prvotnu zamisao da izložba bude postavljena na nekoliko dana omela zauzetost prostora Trga modnom manifestacijom “Fashion Week”, ona je održana barem na jedan dan 

Obljetnica Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a, održanog 8. i 9. maja 1944. godine, prošla je nezapaženo u Topuskom, gradu u kojem je utemeljena hrvatska država. Lokalne općinske vlasti nikakvim činom nisu obilježile taj značajni datum, a ni državne se vlasti nisu pretrgle da pokažu koliko stoje uz antifašističku ideju Hrvatske.

I dok je centralna proslava bila nerazumljivo dislocirana iz mjesta povijesnog zasjedanja u glavni grad Hrvatske, prava vrijednost i značaj ZAVNOH-a za Hrvatsku obilježeni su skromno svečanom sjednicom u Maloj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Bila je to prilika za smanjenje troškova, pa su u istom mahu, uz obljetnicu ZAVNOH-a, proslavljeni i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Iako je toga dana prije 70 godina ZAVNOH postao jedini pravi državni Sabor Hrvatske i nosilac suvereniteta naroda i države Hrvatske, zagrebačkoj svečanosti nisu se odazvali najviši dužnosnici RH, odnosno predsjednik Ivo Josipović, premijer Zoran Milanović i predsjednik Sabora Josip Leko, nego njihovi izaslanici.

No obilježavanje 70. godišnjice Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a ipak je spašeno memorijalnom intervencijom na Trgu bana Jelačića u Zagrebu proteklog ponedjeljka, u organizaciji Antifašističke lige RH, u kojoj djeluju Srpsko narodno vijeće, Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Građanski odbor za ljudska prava. Iako je prvotnu zamisao da izložba bude postavljena na nekoliko dana omela zauzetost prostora Trga zbog odvijanja modne manifestacije “Fashion Week”, što je još jedan pokazatelj dominacije banalnih sadržaja nad esencijalnima, ona je održana barem na jedan dan.

Postav na središnjem zagrebačkom, nekadašnjem Trgu Republike, odnosio se na interpretaciju povijesne fotografije Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a. Autorski tim Niko Mihaljević, Petra Milički i Saša Šimpraga osmislio je nekoliko metara dug tekstualni stol na crvenom tepihu kojim je sugerirana važnost ovog događaja za hrvatsku povijest. Na plohi stola ispisani su prigodni tekstovi, a čitavim konceptom naglašene su dvije važne točke iz Deklaracije o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske, donesene na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a. Riječ je o civilizacijskim iskoracima, presedanima za to vrijeme u Hrvatskoj – jednakosti Hrvata i Srba te jednakosti žena i muškaraca.

Sam izložbeni stol bio je nepravilno postavljen, čime su i rečenice na njemu razlomljene, čime je sugerirano da su spomenute vrijednosti danas itekako poremećene.

Mirna Jasić

Glup i čekić

Već neko vrijeme nije desnica u Hrvatskoj napadala ovu redakciju zbog neke ilustracije na naslovnoj stranici, pri čemu svakako najdalje u vremenu odjekuju ona dva padajuća vojna aviona. Ali bilo je toga i kasnije: sjećamo se i naslovnice s motivom vojnika koji ljubi djevojku – izvorno, riječ je o poljupcu o Danu pobjede, a u New Yorku. Našu verziju pak desničarski idioti prepoznali su kao prizor hrvatskog vojnika koji djevojci vampirski pije krv, i progonili nas zbog toga uokolo, iako za takvu interpretaciju nije bilo nikakve zdrave osnove.

A sad ih evo zbog ilustracije u broju 750, sa slikom srpa i čekića stiliziranom tako da se u sredini, među njima, ocrtava lice Marka Perkovića Thompsona. Osebujno na to gledaju portal Dalmacija News i njegov intervjuirani sugovornik, HDZ-ov europarlamentarni kandidat Ivica Tolić. Novinar ga Joško Dadić pita, dakle, bez imalo sumnje: “Kako komentirate poziv na klanje Marka Perkovića Thompsona upućen s naslovnice Novosti, glasila Srpskog narodnog vijeća?” Tolić odgovara kao da su se već usuglasili: “Ne može čovjek vjerovati da se to događa u Hrvatskoj, slobodnoj, neovisnoj i demokratskoj, u Zagrebu, našemu glavnom gradu. Nije mi poznato da su nadležne institucije reagirale na monstruozni uradak kojim se poziva na klanje hrvatskog branitelja i domoljuba Marka Perkovića Thompsona, iako se iz svega vidi da je to i govor mržnje i moguće kazneno djelo” itd.

Upravo suprotno, Toliću i Dadiću, kazneno djelo je to podmetanje koje izvodite u javnom prostoru na našu štetu. Premda naše ilustracije rado žongliraju između raznih interpretativnih pothvata i nikako nisu plošne, vaša je perspektiva iznova manje plod kreativnog procesa, a više patološke strasti. Osim toga, nama srp i čekić ne bi pali na um kao sredstva za ubijanje, to je nekako vaša domena, dok su inače to simboli radničko-seljačkog jedinstva i prosperiteta. Kao po Rorschachovim slikama, ono što ste vi ugledali govori isključivo o vama, no tome bi mjesto trebalo biti u specijalističkoj ordinaciji, a ne u medijima.

Igor Lasić

Bernard Ivčić, predsjednik Zelene akcije

Iracionalni Plomin C

Vlada koja ovako loš projekt proglašava strateškim nema nikakvu viziju rješavanja energetske neovisnosti 

Zbog čega su Zelena akcija i Zelena Istra osudile odluku Vlade da projekt Plomin C proglasi projektom od strateškog interesa?

Plomin C je termoelektrana koja će koristiti uvozni ugljen kao energent i imat će negativan utjecaj na zdravlje, a cijena proizvedene električne energije bit će oko 50 posto veća od cijene na međunarodnom tržištu. Plomin C nije u skladu s prostornim planom Istarske županije, a upravo je usklađenost prvi kriterij koji se navodi u Zakonu o strateškim investicijskim projektima. Vlada koja ovako loš projekt proglašava strateškim pokazuje da nema nikakvu viziju rješavanja pitanja energetske neovisnosti niti brine o vlastitim građanima. Tragično je da Vlada i HEP ulažu ovoliko truda u ovakav projekt. Da su u posljednje tri godine uložili ovoliko entuzijazma u projekte energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije, gdje bi imali podršku građana, što bi bih ubrzalo, danas nam Plomin C više ne bi trebao.

Ovim projektom proklamira se kao cilj energetska neovisnost Hrvatske.

Ukoliko se izgradi Plomin C, Hrvatska će ostati jednako ovisna o uvoznoj energiji, s obzirom na to da više nemamo vlastitih nalazišta ugljena. Bit će samo jedna nebitna razlika: uvozit ćemo manje električne energije, ali uvozit ćemo više ugljena. Po pitanju energetske neovisnosti nema velike razlike kupuje li HEP energiju iz termoelektrane u stranom vlasništvu koja se nalazi u Plominu ili koja se nalazi u Italiji. Nažalost, oni koji donose odluke odbijaju shvatiti ovu činjenicu.

Kako ćete dalje reagirati po pitanju Plomina C?

Predstavili smo pravnu analizu po kojoj će ugovor koji HEP planira sklopiti biti u neskladu s pravilima EU-a. To proizlazi iz namjere HEP-a da će iz Plomina C kupovati minimalno 50 posto električne energije na period od 20 do 30 godina. Ovakvo pogodovanje strateškom partneru, tj. garancija da će imati osigurano barem 50 posto tržišta za električnu energiju koja je znatno skuplja (60 eura/MWh) od električne energije dostupne na međunarodnom tržištu (40 eura/MWh), u suprotnosti je s pravilima EU-a, što je jedna od velikih prepreka realizaciji Plomina C.

Mirna Jasić

Razvaljivanje imovine javne televizije u punom jeku

Menadžeri i konji

Dubrovačka vila u kojoj je bilo dopisništvo Hrvatskog radija bit će prodana kako bi se napumpali rezultati Gorana Radmana

Kaotičnim iseljavanjem novinara iz Vile Dubravka u kojoj je do prošlog tjedna bila redakcija Hrvatskog radija u Dubrovniku, uprava HRT-a i glavni ravnatelj Goran Radman intenziviraju provedbu samo njima razumljivoga programa restrukturiranja. Isti se dosad svodio na otpuštanje nezaštićenih novinara u provinciji, a odsad i stavljanjem HRT-ove imovine na bubanj ne bi li se umjetno napumpali poslovni prihodi ostvareni u Radmanovu mandatu.

U sjeni gašenja jedanaest HRT-ovih dopisništava u manjim gradovima Hrvatske, zbog čega će u lipnju na burzu još tridesetak novinara, Radman je u Dubrovniku počeo ostvarivati i svoje najave rasprodaje “neperspektivne” imovine HRT-a izvan Prisavlja, od koje u prvoj fazi očekuje najmanje 17 milijuna kuna. Toliko iznosi procjena vrijednosti Vile Dubravka. To je prva faza “čišćenja” u Dubrovniku, u kojoj Radman nije spominjao otpuštanje dopisnika, ali im je još u veljači najavio premještanje u unajmljeni prostor nove redakcije, gdje ih čekaju već izmješteni kolege s HTV-a – donedavni stanari Vile Čingrija. Iako su dubrovački novinari zasad pošteđeni čistke koju operativno provodi HRT-ova šefica kadrovske Koraljka Plašćar, najnoviji “dobar posao” prisavske ekipe u Dubrovniku nije bez dubioza tipičnih za Radmanovu vladavinu.

Koraljka Plašćar ujedno je vlasnica tvrtke za zapošljavanje Sigma, a podsjećamo da su poslovni mediji prije četiri mjeseca slavili Sigmin program terapijske interakcije menadžera i konja na zagrebačkom hipodromu. U ovom dirljivom međusobnom druženju ljudi i životinja, konji, kako je tada objašnjeno, “bez pogreške prepoznaju osobe čiji su kapaciteti i mogućnosti na tragu osobina koje dobar menadžer mora posjedovati”.

Goran Radman iselio je novinare računajući na brzu prodaju iznimno atraktivne zgrade u Dubrovniku i laku zaradu više od dva milijuna eura, iako za to još uopće nije dobio zeleno svjetlo Nadzornog odbora HRT-a. Ti Radmanovi kontrolori, prema postojećoj zakonskoj regulativi, moraju odobriti svaki posao vredniji od deset milijuna kuna, a naročito sve poslove vezane uz raspolaganje nekretninama, u ukupnoj vrijednosti od 17 milijuna kuna. Prema tome, glavni ravnatelj u ovom slučaju testira granice svoje moći ili, kako mnogi tvrde, samovolje.

Kako naši izvori iz dopisništava tvrde, prema financijskim izvještajima kojima se Radman hvali, HRT ostvaruje dobit mjerenu u desecima milijuna kuna, a netko bi trebao postaviti pitanje zašto se onda otpuštaju dopisnici i priprema prodaja imovine o kojoj se tek nekoliko dana prije iseljavanja novinara obavještava NO HRT-a.

Omogući li se prodaja imovine HRT-a na način koji sada demonstrira Radman, Nadzorni odbor HRT-a snosi svoj dio odgovornosti u onome što je netransparentno u najnovijem planu prisavskog faraona. Tako u slučaju prodaje HRT-ove Vile Dubravka nije jasno tko je odredio cijenu, hoće li biti javnog natječaja, tko ima pravo prvokupa i, zaključno, za što će dobiveni novac biti namijenjen.

Kako mnogi sumnjaju, dobiveni novac neće biti iskorišten za tehnološko osuvremenjivanje HRT-a, već puno vjerojatnije za krpanje bolnih rupa u poslovanju i uoči rasprave o revidiranom financijskom izvješću za 2013. i navodno ostvarenoj dobiti. Uglavnom, bit će to izvješće o dobiti ostvarenoj na otpuštanju novinara u izvedbi menadžera koji timare konje da bi sudili o ljudskim potencijalima, i na planovima glavnog ravnatelja koji prvo iseljava novinare, a onda traži dopuštenje za prodaju redakcija.

Miroslav Edvin Habek

Nerazum nadvladao

Poznati falsifikator povijesti, svećenik i povjesničar dr. Stjepan Razum, uoči obljetnice proboja logoraša ponovno se oglasio u “Hrvatskom tjedniku”. Svećenik, koji prima plaću iz proračuna kao pročelnik nadbiskupskog arhiva u Zagrebu, tvrdi da je “hrvatskoj javnosti nametnuta činjenica postojanja ratnoga logora u Jasenovcu kao argument protiv opstojnosti hrvatske države”. Jasenovac je nakon rata trajao duže nego za rata, tvrdi Razum, a “upravo se taj poslijeratni logor odlikovao okrutnošću i istrjebljenjem hrvatskih rodoljuba, koji su u njemu završili nakon mnogih kolona križnih putova”. Tko su ti rodoljubi i zašto su tamo navodno završili, Razum ne zna, ali zato kaže kako su ta ubojstva pripisana pravim žrtvama jasenovačkog mita – ustašama.

Činjenica da je Razum svećenik i da je državni službenik jedini je povod što se uopće bavimo njegovim skandaloznim tvrdnjama. Potrebno je zato postaviti pitanje kako je moguće da Katolička crkva ovakvu osobu drži na važnoj dužnosti i zašto nitko iz vlasti ne traži od Kaptola da ga se smijeni i da mu se zabrani vrijeđanje žrtava. Zbog čega predsjednik Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović, koji svake godine održe govor u Jasenovcu, i dalje ignoriraju skandale državnog službenika koji dira u najdublje rane žrtava genocida i holokausta?

Za Razuma sporna su i sva druga stratišta. Kaže da su se “oko Gline dogodili zločini, ali te zločine treba staviti u povijesne okolnosti”. Povod klanju u glinskoj crkvi svećenik Razum vidi u zločinima “koje su uzrokovale četničke skupine proizašle iz te narodnosti. Tu se opravdano može pitati tko je prvi počeo”. Odgovara sam sebi kako su se odmah nakon uspostave NDH javile “četničke pobune diljem Hrvatske, u okolici Bjelovara, u mjestima oko Knina, i Dervente, u Čapljini, Mostaru, Kiseljaku, Srijemskoj Mitrovici i sve to u travnju 1941.” Ustaški pozdrav “Za dom spremni” Razum smatra “jednim od ljepših pozdrava” kojim se izražava “cjelokupni sadržaj obiteljskog života, ali i svenarodnog, domovinskog života”.

Saša Kosanović

Veliki uspjeh predsjednika Josipovića u SAD-u

Gostujuća pobjeda

Josipovića je na pravi susret, a ne onaj zahodski, primio ni manje ni više nego potpredsjednik SAD-a Joe Biden 

Dramatičnim dnevnikom, pisanim tijekom posjeta SAD-u, a objavljenim u “Večernjaku” pod melankoličnim nazivom “Postojala je samo mogućnost za susret s Obamom”, predsjednik Ivo Josipović ganuo je Hrvatsku do suza i ujedinio je u boli i suosjećanju. Josipović je medijskim diletantima objasnio da nije primljen kod Baracka Obame jer se ionako podrazumijeva da je predsjednicima Hrvatske dopušteno eventualno susresti američkog predsjednika jedino na putu do toaleta – kao što je bio slavan slučaj s navodnim rukovanjem Franje Tuđmana i Billa Clintona. S obzirom na to da rukovanje u blizini WC-a nije higijensko, Josipovića takve gadarije nisu zanimale.

“Nije ni planiran sastanak s Obamom, već s potpredsjednikom Bidenom. Najavljena je tek mogućnost kratkog pozdrava s predsjednikom Obamom na kraju sastanka. Do toga nije došlo jer je dogovorenom sastanku s Bidenom promijenjen termin. U Bijeloj kući, a i inače, imao sam vrlo topao doček… Tko nakon toga, zbog tehničkih razloga otpalog kurtoaznog rukovanja i fotografiranja s predsjednikom, vidi neki neuspjeh ili poraz, zaista ne razlikuje bitno od nebitnoga”, objasnio je tupsonima Josipović.

Tako je izvojevana volšebna diplomatska pobjeda i to na gostujućem terenu, pošto je Josipovića na pravi susret, a ne onaj zahodski, primio ni manje ni više nego potpredsjednik Sjedinjenih Država Joe Biden. Isti se starom frendu Ivi požalio da je SAD već pomalo umoran od uloge globalnog čuvara svjetskog poretka. Džoe očekuje od saveznika da budu angažiraniji u preuzetim obavezama, što je više nego jasan signal da jake snage hrvatskog ratnog zrakoplovstva, na čelu s okretnim vrhovnim komandantom, promptno bombardiraju Kandahar i okolicu. Čim popravljeni avioni stignu iz Ukrajine.

“U svim se razgovorima zalažem da Crna Gora na summitu NATO-a dobije pozivnicu za NATO”, istaknuo je Josipović. To je geostrateškim analitičarima dalo naslutiti potencijalnu snažnu alijansu na Balkanu pod radnim nazivom “Nas i Crnogoraca oko 4,9 milijuna – a možda i manje”.

Bilo kako bilo, nekoliko uzbudljivih dana u pustolovnom životu Ive Josipovića zasluženo se našlo u ovom neprijepornom političkom trileru “Večernjeg lista”.

Petar Glodić