Iva Gobić: Ljudi nesvjesno zamjenjuju knjigu reklamnim publikacijama
Vaš rad “Home Library”, koji je bio izložen zajedno s ostalim odabranim radovima u sklopu izložbe T-HTnagrada@msu.hr u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, čini puno knjiga koje to nisu. O čemu je riječ?
Riječ je upravo o knjigama koje to sadržajno nisu, no po svojoj fizičkoj formi i uporabnoj vrijednosti na neki način ipak jesu. Ni sama ne znam bih li rad nazvala knjižnim objektima, knjigama ili pak nečim trećim. Budući se on uz knjige sastoji i od knjižne police, termin “instalacija” riješio je problem. Nazvala sam ga “Home Library”, a njime propitujem odnose hiperprodukcije papirnog otpada s jedne strane, nemogućnost tiskanja knjiga ozbiljnih sadržaja s druge strane, te odbacivanja takvih knjiga u korist reklamnih sadržaja s treće strane.
Nastao je kao direktna reakcija na svakodnevnu izloženost ogromnim količinama tiskanih reklamnih materijala. Promotivni materijali i brošure robnih lanaca, telefonskih i automobilskih kompanija, banaka i slično besplatno se dostavljaju na kućne adrese, dijele po trgovinama i na ulici, a količinom, brojem i dostupnošću nadmašuju cjelokupno izdavaštvo, da bi ubrzo završili na otpadu, dok je tiskanje knjiga ili umjetničkih kataloga danas autorima financijski jedva dostupno. Istovremeno, postojeće tiskane knjige olako se odbacuju jer se informacije crpe s interneta. Ljudi nesvjesno zamjenjuju knjigu reklamnim publikacijama koje, poput slikovnice za odrasle, postaju nezaobilazno kućno štivo. Ideja o tom novom “obaveznom” kućnom štivu potakla me da odbačene reklamne brošure i letke koristim kao ready-made objekte u nastanku svoje “kućne biblioteke”. Činjenica da “loš” ili banalan sadržaj poprima formu “ozbiljne” knjige ima dvojaku svrhu: vrednovati energiju i sredstva uložena u nastanak reklamnih publikacija putem marketinga, fotografije, grafičkog dizajna, tiska, distribucije i slično, kao i razotkriti činjenicu da takvi sadržaji ipak jesu realnost i da ih današnji čovjek konzumira.
Manipulacije i laži
I sami naslovi knjiga zapravo su reklamni slogani?
Skupljajući reklamne brošure počela sam obraćati pažnju i na slogane brandova i iznenadila se koliki je zapravo otklon između reklamnog gesla i sadržaja koji se iza njega krije. Iza zavodljivih naslova “Jer ste Vi na prvom mjestu”, “Sve za Vas”, “The Essentials of Life” (“Bitno u životu”), “Parti da ciò che ami” (“Kreni od onoga što voliš”), “XXL veličina je ipak bitna” ili “The Power of Dreams” (“Moć snova”) kriju se devize velikih korporacija i trgovačkih lanaca koje vabe na potrošnju, iako sami naslovi podsjećaju na naslove knjiga za samopomoć. Želja za boljom prodajom opravdava sve, pa tako i manipulaciju i laž sadržanu u esenciji poruke reklamnog gesla.
Diplomirali ste vizualne umjetnosti u Rijeci, magistrirali restauraciju knjiga u Ljubljani, radite kao voditeljica Odjela za konzervaciju i restauraciju papira i knjiga u Državnom arhivu u Rijeci, a niz vaših radova izveden je u papiru. Odakle vaša fascinacija papirom i knjigama?
Zanimaju me različiti aspekti knjige, fizički, povijesni, sociološki, sadržajni, njezin razvoj i propadanje, kako u fizičkom tako i u sociološkom smislu. U vrijeme kada sam započela rad na ovom projektu, u sklopu studija restauracije knjiga proučavala sam kodikologiju – povijest nastanka knjige, arheologiju knjige. Knjige su u povijesti imale mističnu vrijednost, rukopisne knjige – kodeksi nastali u samostanima, dugo su vremena bili nedostupni širokoj javnosti, znanje privilegija rijetkih, biblioteke čak zakivane kako bi se spriječila njihova krađa, a žudnja za znanjem ogromna. U današnje vrijeme znanje je lako dostupno, internet postaje glavni izvor informacija, a knjiga gubi na vrijednosti, nerijetko se odbacuje. Tako me šokiralo kada sam prošlog ljeta pored kontejnera za smeće našla 14 tomova enciklopedije. Zanimljiv mi je taj paradoks, pa je ovaj moj rad ujedno posveta knjizi kao fizičkom objektu.
Nekoliko “knjižnih” projekata
Što mislite o ovogodišnjoj selekciji T-HT-ove nagrade i postavu koji je bio bitno rasterećen manjim brojem odabranih radova?
Teško je dati objektivan odgovor i komentare o selekciji iz pozicije selektiranog autora. Vjerujem da nije jednostavna pozicija žirija, no mislim da je teže umjetnicima koji svoju kreativnu energiju i stvaralaštvo, uglavnom bez naknade, podastiru i nude javnosti i institucijama. U Hrvatskoj ima puno umjetnika mlađe i srednje generacije koji se ističu kvalitetnim radovima i sigurno je da me veseli što mi je rad ušao među 16 odabranih i 21 prezentiranih na izložbi u MSU-u. Počašćena sam što je rad u koji sam uložila puno vremena i iza kojeg stoje godine radnog i kreativnog iskustva žiri prepoznao. Istovremeno mi je žao što zbog tako stroge selekcije nisu prošli neki drugi kvalitetni radovi. Svaki žiri i svaka selekcija imaju vlastite umjetničke, konceptualne i kvalitativne kriterije. Meni je važno da stvaram i da komuniciram s publikom. U tom smislu, puno je lakše kada sudjeluješ na izložbi s manjim brojem radova, jer promatrač onda ima dovoljno vremena da se posveti tvome radu, da ga doživi kvalitetnije. Bilo bi idealno da ima više sličnih izložbi, s manjim brojem sudionika, a da se pritom ostavlja prostor da se različiti umjetnici prezentiraju u različitim medijima.
Na čemu sada radite?
Već se neko vrijeme bavim knjigom kao umjetničkom inspiracijom/formom, ili na način da interveniram u postojeće knjige, ili korištenjem odbačenih knjiga i luksuznog papirnog otpada poput reklamnih brošura i časopisa kao repromaterijala za stvaranje novih objekata. Trenutno radim na nekoliko takvih “knjižnih” projekata. Uglavnom istražujem, dekonstruiram knjige, na neki ih način negiram ili im pak dajem novu vrijednost. Fokus su mi odbačeni sadržaji, bilo dokumenti, knjige ili fotografije, koji su nekoć imali veliku važnost, a sada su višak i otpad, arhivi koji se uništavaju po isteku obaveznog roka čuvanja i slično. Propitujem odnose pisanog traga i uništavanja tog traga, sjećanja i zaborava, vrijednosti i bezvrijednog. Važan element u eksperimentima su mi i atmosferilije kao uzročnik fizičkog propadanja.