Novi “odjeci i reagovanja”

Tekstom “Treći metak Branke Prpe”, objavljenim 8. travnja u dnevnom listu “Politika” i na internetskoj stranici tog lista, prekršena su načela Kodeksa novinara Srbije o istinitosti izvještavanja, odgovornosti i nezavisnosti novinara, kulturi i etici javne riječi, piše u zajedničkoj žalbi u tom tekstu prozvanih, Vesne Pešić, Nikole Tomića, Vesne Mališić, Tamare Spaić, Branke Mihajlović, Branke Prpe i Vukašina Obradovića, upućenoj Savjetu za štampu, njegovoj Komisiji za žalbe.

“Objavljivanjem teksta u kojem se iznosi niz neistina, ličnih uvreda i diskvalifikacija, kao i podataka koji spadaju u domen privatnosti, naneta nam je profesionalna i lična šteta, doveden u pitanje naš integritet i, možda najvažnije – optuženi smo da opstruiramo istragu o ubistvu Slavka Ćuruvije, rukovodeći se pritom ideološkim ili političkim interesima. Molimo Komisiju za žalbe Saveta za štampu da uvaži naše argumente i da na taj način potpisniku ovog teksta i uredništvu lista Politika skrene pažnju na nepoštovanje Kodeksa i posledice koje to može da ima kako na obaveštenost građana i građanki Srbije, tako i na opštu klimu u društvu”, stoji u žalbi.

Komisija nije uspjela usuglasiti odluku, saopćeno je prije nekoliko dana, usprkos tome što je za osudu teksta glasalo sedam od deset članova. Odluke se ne mogu donijeti, naime, ako za njih ne glasa netko od predstavnika četiriju organizacija koje su u veljači 2009. osnovale Savjet: Asocijacije novinskih izdavača i elektronskih medija, Asocijacije nezavisnih lokalnih medija Lokal pres, Nezavisnog udruženja novinara Srbije i Udruženja novinara Srbije. U ovom slučaju, svoj glas da je tekstom prekršen Kodeks novinara Srbije uskratio je predstavnik Udruženja novinara Srbije Petar Jeremić. E sad, predsjednica Udruženja novinara Srbije je Ljiljana Smajlović, koja je ujedno i urednica “Politike”, novina koje su objavile sporni tekst (nešto kasnije ga je i branila, tvrdeći da je autor pljuvačkog teksta iznio vrijednosne stavove i da namjera teksta nije bila “pranje biografije” premijera Aleksandra Vučića), te članica državne (Vučićeve) Komisije za rješavanje ubojstva Ćuruvije, vlasnika tjednika “Evropljanin” i “Dnevnog telegrafa”. Uz to je i predsjednica Upravnog odbora Savjeta za štampu i članica Komisije za žalbe kao jedna od dvoje predstavnika Udruženja novinara Srbije.

Savjet za štampu je inače definiran kao nezavisno, samoregulatorno tijelo koje okuplja izdavače, vlasnike štampanih i online medija i novinskih agencija i profesionalne novinare. Osnovan je da bi pratio poštovanje Kodeksa novinara Srbije u štampanim i online medijima, kao i u novinskim agencijama, te rješavao žalbe pojedinaca i institucija na sadržaje tih medija. U nadležnosti Savjeta je i medijacija između oštećenih pojedinaca, odnosno institucija i redakcija, kao i iznošenje javnih opomena za kršenje etičkih standarda utvrđenih Kodeksom novinara Srbije – tako barem stoji na njihovoj internetskoj stranici.

Iako je sedam članova bilo za odluku da je tekstom povrijeđen Kodeks novinara – tu su, osim predstavnika osnivača, i predstavnici javnosti – prevagnulo je “unsovsko” mišljenje. Ljiljana Smajlović nije se pojavila na sjednici Komisije, valjda nije stigla zbog obaveza koje joj nameće čak pet funkcija koje trenutno ima.

Još se jednom pokazalo – a neki kažu da će ovaj slučaj dodatno produbiti razmimoilaženje dvaju novinarskih udruženja – da se na profesiju i Kodeks sasvim različito gleda. Predstavnici Nezavisnog udruženja novinara Srbije (nastalog početkom 1990-ih zbog neslaganja s kolegama koji su sudjelovali u ratnoj propagandi) u Komisiji nisu prihvatili da je riječ o kolumni vanjskog suradnika, a ne novinaru “Politike”, na kojega se Kodeks ne odnosi. Vlado Mareš je, nasuprot tome, rekao da je “Kodeks više nego prekršen”, posebno u dijelu teksta koji se odnosi na Branku Prpu. On je istaknuo da je riječ o “čistoj satanizaciji” ljudi o kojima se piše, krajnje malicioznom tekstu koji podsjeća na tekstove iz nekadašnje “Politikine” rubrike “Odjeci i reagovanja”. Autor teksta Ištvan Kaić, kaže, pokušava kontroverznu Komisiju proglasiti svetom kravom i sve koji imaju sumnje u nju prikazati kao kontroverzne, a u tekstu su prozvani i svi potencijalni kritičari novog premijera.

– Mišljenje je, naravno, slobodno, ali mišljenje zasnovano na budalaštini je budalaština i mora da postoji odgovornost urednika koji to objavi – kaže Mareš.

Slično misli i Tamara Skrozza, po kojoj je prekršeno mnogo više odredbi Kodeksa nego što je navedeno u žalbi. Sam naslov teksta je strašan, a neki termini, poput “kontroverzni novinar”, zlokobni, kaže ona.

U svakom slučaju, čak i tamo gdje su nezadovoljni, oklevetani, pa i ugroženi, kao Branka Prpa (u svojoj prepisci s generalnom tajnicom Savjeta za štampu ona piše: “Ne vidim kako sam ja kao doktor istorijskih nauka napravila karijeru na mojoj ličnoj tragediji. Ne vidim, takođe, kako sam ja eksploatisala tu činjenicu u svom životu? Možda su to dve pretnje smrću koje sam dobila tokom 2007., ili stalna opservacija SDB-a, ili životna ugroženost kao svedoka ubistva?”) dosad mogli naći neku satisfakciju, nje više nema. O posljedicama na “klimu u društvu”, na što se u žalbi poziva, Ljiljana Pet Funkcija Smajlović ne raspravlja, a kako i bi kada je jasno i javno ponovila stav svoga kolumnista Kaića da Branka Prpa – nije žrtva.

Premijera Vučića sporni tekst pak pere od grijeha, barem kada su mediji u pitanju. Činjenica je da je medijski prostor sve skučeniji, da caruju tabloidi, da se svakoga dana govori samo što je On o nečemu ili nekome rekao, da gotovo nema kritičke riječi, pogotovo na televizijama. Samo dva skora primjera: na sam dan formiranja Vlade, Vučićeva stranka je napala RTS, čiji pojedini novinari “ruše” vlast i napadaju Vučića, pa se već naveliko pakuju novinarske ladice, a u “Večernjim novostima” (čiji je glodur nama poznati Ratko Dmitrović) nakon gostovanja u jutarnjem programu RTS-a, zbog nekoliko kritičkih riječi o Vučiću smijenjen je šef deska…