Podijeli pa pregovaraj

Još jedna runda pregovora između Izraela i Palestine propala je gotovo neprimjetno prošlog tjedna kada su se izraelski predstavnici iz njih povukli, isprovocirani činjenicom da je vlada Palestinske uprave (PA), koja upravlja Zapadnom obalom, najavila da će formirati vladu nacionalnog jedinstva s Hamasom, pokretom koji od 2006. godine upravlja Pojasom Gaze.

Razdor i praktično cijepanje palestinskih područja na dvije odvojene paradržave dogodio se kada se Hamas te godine odlučio kandidirati na parlamentarnim izborima i pobijedio u Pojasu Gaze. Na Zapadnoj obali pobijedio je umjereniji Fatah predsjednika Mahmuda Abasa, pa je uslijedio kratki građanski rat, a zatim i godine odsustva bilo kakve suradnje. Dvije strane triput su bezuspješno pokušale pokrpati odnose, a stanovništvo Gaze sve to vrijeme živi u posvemašnjem siromaštvu i izolaciji, u kazni zbog glasanja za Hamas, skupinu koju Izrael, SAD i Europska unija smatraju terorističkom organizacijom.

Prošle srijede PA i Hamas najavili su da će se još jednom pokušati pomiriti, pa su si dali nekoliko tjedana da dogovore tehničku vladu nacionalnog jedinstva koja će sudjelovati na izborima za šest mjeseci. Vođa Hamasa Ismail Hanija tom je prilikom rekao da je stanje u Gazi zbog međunarodne izolacije i sloma savezničke egipatske Muslimanske braće postalo neizdrživo. Budući da Hamas nije ispunio uvjete koje od njega traži pregovarački kvartet SAD, EU, UN i Rusija, prije svega javno odricanje od nasilja i priznavanje izraelske države, ekonomski neodrživoj Gazi ukinuta je međunarodna pomoć, a Izrael ju je podvrgnuo blokadi zbog koje njezino stanovništvo preživljava u neljudskim uvjetima.

Objava pomirenja dogodila se šest dana prije isteka devetomjesečnog roka koji su si PA i Izrael, pod pokroviteljstvom SAD-a, dali da barem započnu pregovore o uspostavi palestinske države. Izrael prije toga nije ispunio obavezu da iz svojih zatvora pusti posljednju tranšu palestinskih zatvorenika, nakon čega je na red trebalo doći pitanje granica. Budući da se to nije dogodilo, 79-godišnji Mahmud Abas, koji se priprema za izlazak iz politike, odlučio je Izrael pokušati prisiliti na ustupke.

Bio je to jedan u nizu poteza Abasove “diplomatske intifade”, strategije kojom Palestinska uprava putem traženja članstva u međunarodnim organizacijama, poticanjem zapadnih država na bojkot i sankcije protiv Izraela i drugim nenasilnim metodama pokušava Palestini dati obrise države, kako bi ona za Izrael postala neminovnost. Abas je najavio i da Palestinska uprava namjerava zatražiti članstvo u 60-ak međunarodnih institucija i ugovora. Iako s Hamasom nije otvarao najspornije pitanje razoružanja njegovog vojnog krila, pretpostavljajući da bi time pokopao pregovore, Abas je rekao i da će nova vlada “ispuniti sve prethodne ugovore i obaveze”, što implicitno uključuje i Hamasovo odricanje od nasilja i priznavanje Izraela.

Implicitno priznanje, međutim, za Izrael nije dovoljno, pa je njegov premijer Benjamin Netanyahu Abasu bijesno poručio da ne može imati i mir s Hamasom i mir s Izraelom, već samo jedno od toga. Uzalud je Abas replicirao da i u izraelskoj vladi sjedi sijaset ekstremnih desničara, pa se Palestinci nisu povukli iz pregovora. Izrael se ipak povukao, a nešto slično najavili su i iz vlade SAD-a, iz čijih se izjava naslućuje zamor odsustvom napretka. Iako su američki jastrebovi odmah zatražili da se zbog suradnje s Hamasom ukine i financijska pomoć Abasovoj Palestinskoj upravi, najangažiraniji američki pregovarač, državni tajnik John Kerry nije bio tako odriješit, već je rekao tek da SAD “nikada neće prestati vjerovati u mogućnost postizanja mira” i da je “na tamošnjim vođama da odluče kako dalje”. Nekoliko dana kasnije u javnost je procurila Kerryjeva izjava s jednog zatvorenog sastanka da je “rješenje s dvije države jedina alternativa jer će unitarna država biti ili država aparthejda s građanima drugo reda ili ona u kojoj će kapacitet Izraela da bude židovska država biti uništen”. U SAD-u se nakon objavljivanja ove izjave digla prašina, pa je Kerry bio prisiljen dati još jednu u kojoj je rekao da ne misli da je Izrael država aparthejda, te da je on oduvijek bio “žestoki pobornik Izraela”.

Prekid pregovora Netanyahuu je došao kao poručen jer je time elegantno izbjegao krizu vlastite vlade. Naftali Bennett, predsjednik koalicijske stranke Židovski dom i ministar ekonomije bio je naime zaprijetio da će izaći iz koalicije ako vlada oslobodi palestinske zatvorenike. To se sada neće dogoditi, a Bennettovo sudjelovanje u vladi pogubno je za pregovore i zato jer se on zalaže za anektiranje takozvane Zone C palestinskih područja, koja je, za razliku od Zona A i B, pod punom izraelskom kontrolom, ali obuhvaća 60 posto teritorija Zapadne obale.

Netanyahu je u ponedjeljak kritizirao Abasa i zato što je ovaj, povodom Dana stradanja Židova u holokaustu, dao izjavu u kojoj je taj događaj nazvao “jednim od najgorih zločina u novijoj povijesti”. Optužio ga je za licemjerje jer surađuje s Hamasom koji “pokušava provesti još jedan holokaust”, pa je poprilično izvjesno da analize miroljubivijih izraelskih analitičara neće u njemu pronaći publiku. Oni naime tvrde da bi povratak Gaze pod kontrolu Palestinske uprave bio dobar za Izrael jer bi Gaza prestala biti radikalizirana utvrda Hamasa, te da je Hamas već započeo proces transformacije, koji bi se pomirenjem s Fatahom nastavio. Napominju i da u Gazi postoje organizacije još radikalnije od Hamasa, te da bi Hamas ulaskom u institucije Palestinske uprave indirektno priznao postojanje Izraela jer ga PA priznaje. Hamas bi se, tvrde ovi analitičari, još snažnije suočio s činjenicom da je Izrael realnost koja neće nestati, dok bi, s druge strane, javno priznanje te činjenice u ovom trenutku za njega bilo političko samoubojstvo.