Alice Siu i Kathleen Giles: Deliberacijom do političke jednakosti

Foto: Jovica Drobnjak

U sklopu projekta “Neka se i glas građana čuje – građanska debata i zagovaranje održive društvene promjene” Centra za mirovne studije, Instituta za javne financije, Srpskog narodnog vijeća i Udruge mladih Dalj organizirat će se, uz ostalo, pet manjih građanskih rasprava o ključnim društveno-ekonomskim temama, a na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti održano je dvodnevno predavanje i radionica o deliberativnoj demokraciji. O tom modelu razgovarali smo s profesoricama Alice Siu i Kathleen Giles sa Sveučilišta Stanford, koje djeluju pri Centru za deliberativnu demokraciju toga američkog sveučilišta.

Što su zapravo deliberacija i metoda deliberativnoga javnog mnijenja?

Izraz “deliberacija” dolazi od latinske riječi koja znači vaganje i ispitivanje svih argumenata za ili protiv nekog predmeta rasprave; tu definiciju slijedi rad Centra za deliberativnu demokraciju, koji je posvećen istraživanju i primjeni demokracije i javnog mnijenja kroz metodu deliberativnoga javnog mnijenja. Kada provodimo deliberativnu raspravu, činimo najviše što možemo da se što bolje iznesu bitni argumenti za ili protiv svakog pitanja o kojem se raspravlja u sklopu naših projekata; metoda deliberativnoga javnog mnijenja uključuje inovativni proces javnoga konzultiranja, koji je razvio profesor James Fishkin sa Sveučilišta Stanford. U deliberativnim raspravama sudionici odabrani znanstvenom metodom slučajnog uzorka iz cijele populacije razgovaraju o određenom problemu u malim grupama, ali i na plenarnim sjednicama stručnjaka suprotstavljenih stavova, a ispitivanje njihovog mišljenja o određenom pitanju vrši se prije i poslije rasprava. Putem te metode na primjeru manjeg reprezentativnog dijela javnosti, tog “mikrokozmosa”, otkriva se što bi javnost mislila kada bi bila informirana i imala priliku raspravljati.

Inovativna metoda

Kako se ta metoda uklapa u deliberativnu demokraciju?

Deliberativna demokracija jedna je od brojnih demokratskih teorija, među kojima su i teorija predstavničke demokracije, natjecateljske demokracije i sudioničke demokracije. Svaka demokratska teorija za svoje vrijednosti uzima različite principe. Za Jamesa Fishkina, osnivača deliberativne metode javnog mnijenja, ključna vrijednost deliberativne demokracije je politička jednakost. Time se vodio kada je razvijao ovu metodu, osmišljenu 1988., koja se prvi put počela primjenjivati 1994. godine.

Koje probleme ispitivanja javnog mnijenja ta metoda rješava?

Brojni su razlozi zbog kojih vlade ili političari žele konzultirati građane i doznati njihovo mišljenje. Kolektivni uvidi stanovništva mogu im koristiti prilikom donošenja teških odluka. Zajednicu mogu uključiti i da doznaju kakvi su učinci političkih odluka koje se već provode. No u svim slučajevima, što god da se želi doznati, pojavljuje se niz prepreka zbog kojih je teško dobiti precizne povratne informacije, na temelju kojih se može djelovati. U procesu konzultiranja najčešće se događaju sljedeći problemi: nereprezentativan izbor sudionika, sudionici su se sami informirali o temama i pritom se najčešće čvrsto drže svoga početnog mišljenja, na tribinama na kojima se raspravlja dominiraju mišljenja onih koji su dobro pripremljeni i imaju namjeru usmjeravati mišljenja javnosti u svoju vlastitu korist. Nadalje, građani najčešće nisu informirani o pitanjima vezanima uz političke odluke koje im se predočavaju u anketama, ali ih se bez obzira na to traži da o njima daju svoje mišljenje. Tu je i pritisak da se stvori konsenzus sudionika tijekom rasprave, što najčešće vodi lažnom konsenzusu, kao i to da neformalni kanali putem kojih se dolazi do povratnih informacija mogu biti iskrivljeni. Kako bi izbjegao sve te zamke, Fishkin je stvorio metodu deliberativnog javnog mnijenja.

Prvi put gostujete u Hrvatskoj: što predstavljanjem deliberativne metode želite prenijeti njenim građanima?

Građani su često neinformirani o ključnim javnim problemima društva; konvencionalna ispitivanja javnog mnijenja predstavljaju tek površinske dojmove građana, stvorene na temelju novinskih naslova i upečatljivih izjava za medije. Metoda deliberativnog javnog mnijenja je pokušaj da se javne rasprave održavaju na nov i konstruktivan način, kako bi se otkrilo do kojih bi zaključaka javnost došla kada bi ljudi bili više informirani i, naravno, više angažirani oko nekog problema u svome društvu. Naš Centar upotrebljava kvantitativne i kvalitativne analize pri primjeni metode deliberativnog javnog mnijenja, što nam omogućuje da istražimo kako se kroz deliberaciju mijenjaju stavovi i mišljenja ljudi i, što je još važnije, zašto dolazi do promjene mišljenja.

Za podijeljena društva

Koliko sudionici deliberativnih rasprava mijenjanju mišljenje na temelju predočenih i objašnjenih činjenica? Donesu li na kraju zaključke koji nisu temeljeni na ideološkoj i iracionalnoj podlozi?

Metoda deliberativnoga javnog mnijenja nudi mogućnost angažiranog sudjelovanja u promišljenoj raspravi i razmjeni mišljenja. Tijekom provođenja tog modela ispitivanja javnog mnijenja organizirali smo diskusije na teme koje muče duboko podijeljena društva, poput politike koja se provodi prema Romima u Bugarskoj, obrazovanja u Sjevernoj Irskoj i pomirenja u Australiji. U svakom od tih projekata javnost je izražavala snažna mišljenja, i negativna i pozitivna. Tako je u Bugarskoj stanovništvo u cjelini imalo čvrste stavove o Romima; tijekom deliberativnog ispitivanja u kojem su sudjelovali Bugari, Turci i Romi na vidjelo su isplivali mnogi problemi koji muče ispitanike, a u našem projektu istaknuli su se problemi obrazovanja, kriminala i stambene politike prema Romima. U raspravi su sudionici počeli razumijevati stavove drugih i prihvaćati da iza njih stoje logični argumenti, čak i kada se nisu međusobno posve slagali. To je deliberativno ispitivanje rezultiralo politikama koje vode većem prihvaćanju Roma u Bugarskoj.

Planirate li i dalje vršiti deliberativno ispitivanje javnog mnijenja i gdje?

Centar za deliberativnu demokraciju planira nastaviti s ovakvim istraživanjima i primjenjivati metodu deliberativnog javnog mnijenja diljem svijeta. Dosad smo već održali brojne radionice u zemljama Europe, počevši s nekoliko projekata u Velikoj Britaniji. Na našoj internetskoj stranici http://cdd.stanford.edu/polls moguće je vidjeti kada smo i gdje već proveli ovakve projekte i, naravno, s kakvim rezultatima.