Intrigator

Nedjeljni jutarnji ponovno pokrao Novosti

Prepisivači i plagijatori

Samo dan nakon što je prepisao stari intervju iz Novosti i ekskluzivno objavio kako je prvi ušao u Tuđmanov sef u koji su Novosti ušle još prošlog ljeta, Jutarnji list u pravedničkom je gnjevu razvalio Božu Skoku zbog prepisivanja svojeg autora Borisa Dežulovića

Nedjeljni prvi ušao u sef s najtajnijim državnim dokumentima; Sve tajne iz Tuđmanova arhiva skrivene su u podzemlju Mažuranićeva trga iza dvoja blindirana vrata – naslov su i podnaslov najnovijeg uratka Jutarnjeg lista koji je u posljednjem nedjeljnom izdanju, pod egidom novog otkrića, kako inače rado ističe, “flambojantno” prodao muda pod bubrege, ali i “bestijalno”, ne navodeći izvor, prepisao izjavu danskog povjesničara Christiana Axboea Nielsena iz intervjua objavljenog u Novostima u listopadu prošle godine, i to nakon što su Novosti još u kolovozu 2013. godine kao prve novine ušle u sef s “najtajnijim državnim dokumentima”, objavivši niz fotografija, uključujući i onu na naslovnici s naslovom “Novosti u trezorima za čuvanje mraka”.

Novosti su već tada objavile seriju tekstova o nedostupnosti Tuđmanovog arhivskog gradiva, pa i apel deset intelektualaca za otvaranje Tuđmanove arhive, da bi Jutarnji list prošlog ljeta jednostavno prenio taj apel iz Novosti, tom prilikom vrlo stidljivo naznačivši izvor “posudbe” izjava. Ovaj put se izjave danskog povjesničara pripisuju “jednom intervjuu”, a uredništvo Jutarnjeg lista se u opremi teksta, iako njihova novinarka sama tu laž nije napisala, proglašava prvim medijem koji je ušao u sef o kojem su Novosti pisale prije gotovo godinu dana.

Zanimljivo je, s druge strane, da su vrijedni urednici Jutarnjeg lista samo dan poslije objave “ekskluzivnog” ulaska Jutarnjeg u sef s Tuđmanovim tajnama i prepisivanja Novosti uz prešućivanje izvora, odlučili raskrinkati jednog prepisivača koji je pokrao njihovog autora. Odlučili su razvaliti, kako su sami naglasili, “uglednog dr. Božu Skoku“, izvanrednog profesora na Fakultetu političkih znanosti, koji je u svojoj kolumni za studentski list Global prepisao pasus iz pet godina stare kolumne “Zašto su Hrvati takvi namćori” Borisa Dežulovića. Razapinjući u pravedničkom gnjevu Skoku kao čovjeka koji krade tuđe vlasništvo, u Jutarnjem su naveli i da se profesor već ranije jednom “zabunio” posuđujući i tekst novinara Jutarnjeg lista Vlade Vurušića o šesnaestogodišnjici priznanja Hrvatske i Slovenije, uz Vurušićevu opasku da je Skokin tekst baziran na njegovom, a u nekim dijelovima i prepisan. Skoko se, istina, kiti tuđim perjem, no u slučaju Jutarnjeg uz perje treba dodati i katran.

Miroslav Edvin Habek

Hoćemo profita, narod se ne pita

Udruženje stranih investitora (FIC) u Hrvatskoj proteklog je tjedna najozbiljnije objavilo kako planira “direktnim lobiranjem” utjecati na “poboljšavanje poslovne klime”. I to prema tezama okupljenima u tzv. Bijelu knjigu, koja pak nema nikakve veze s onom pokojnog Stipe Šuvara, komunističkoj te kulturalnoj, već je riječ o nekom tipu liberalne opservacije ekonomskih i ekonomsko-političkih prilika u Hrvatskoj. Tamo se, među ostalim, zastupa strože radno zakonodavstvo, koje oni dobrohotno nazivaju fleksibilnim, a po kojem bi sami radnici i javni budžet, dakako, trebali preuzeti najveći teret obilatog plođenja uloženih investitorskih nadanja i novca.

S druge strane, FIC-ovci se bune zbog većih nameta za teleoperatere, koji se time grubo onemogućavaju u nastojanju da podignu gotov novac s tla, otpuštajući zatečene navodne viškove radnika. Premda ni taj višak nikad nije konačna vrijednost, nego se paradoksalno pojavljuje svakih nekoliko godina; čak pritom zna i rasti, onako samonikao, a baš slično profitu u dotičnoj branši. Pa sad, dakle, pravednički uznemireni investitori zauzvrat najavljuju “direktno lobiranje”, što valjda znači otvorenu prijetnju nedovoljno mobilnim političarima, kad već dosadašnji stalni zagovor privatnog interesa, javni ili tajni, nije bio dostatan.

S opuštenošću tako nastrojenih ulagača mogla se ovih dana, u ekonomskom području, mjeriti samo genijalnost analitičara Damira Novotnyja. Problem disbalansa aktivnog nam radnog svijeta i umirovljenika, naime, on bi riješio vraćanjem mladih umirovljenika na posao. A gdje bi ta čeljad radila, “kad u Hrvatskoj nema posla ni za mlade ljude”, upitala ga je novinarka Slobodne Dalmacije, sva u čudu. To je lako, doznajemo, jer sve više mladih odlazi u inozemstvo, i još će više, smatra Novotny, ne obazirući se na činjenicu da odlaze mahom nezaposleni, pa za njima i nema upražnjenih radnih mjesta. No uto je i naša kolegica digla ruke od njega.

Igor Lasić

Kratko & jasno

Željko Stipić, sindikat Preporod

Ne trgujemo dobrotom

Želimo da budućim naraštajima ostanu jednako dobro školstvo, zdravstvena zaštita, jednako dobre socijalne usluge, a outsourcing to dovodi u pitanje

Začetnik ste peticije za referendum protiv outsourcinga, izdvajanja djelatnosti čišćenja, kuhanja, pranja i glačanja iz javnih i državnih službi u privatni sektor. Vjerujete li da će 17 sindikata od 5. lipnja uspjeti prikupiti potrebnih 400 tisuća potpisa?

Nikada nisam organizirao sindikalnu akciju u čiji uspjeh nisam vjerovao. Prikupit ćemo dovoljan broj potpisa zbog velikog broja onih na koje se outsourcing odnosi, solidarnosti naših 125 tisuća članova u podružnicama i zbog prepoznavanja važnosti ovog problema među 250 tisuća radnika koji rade u našim ustanovama. Također, građani će željeti iskoristiti priliku da iskažu negativan stav prema privatizaciji u javnom sektoru. Iz neuspjeha, kada ih je i ako ih je bilo, izvlačimo pouke za buduće djelovanje.

Napomenuli ste da su sindikati donirali sto tisuća kuna žrtvama poplave i kako se dobro dobrim vraća. Dio medija već vas je prozvao da od solidarnosti pravite investiciju, očekujući glasove tih ljudi?

Nas pokreću samo dobre nakane: želimo postići da budućim naraštajima ostane jednako dobro školstvo, zdravstvena zaštita, jednako dobre socijalne usluge, a outsourcing to dovodi u pitanje. Naša gesta dobrote, kojom smo željeli započeti akciju, nije nikakva “investicija”, osobito ne onakva kakvom je predstavljate. Dobrotom se ne trguje, dobrotom se osvaja za dobrotu.

Ministrica Milanka Opačić smatra da bi radnici prelaskom kod novog poslodavca očuvali radna mjesta i prava iz radnog odnosa?

Za ministricu i Vladu outsourcing je činovnička mjera za rješavanje proračunskog deficita, dok inozemni i hrvatski primjeri ukazuju da outsourcing donosi veće troškove i pad kvalitete usluga. Kako je riječ o dva nepomirljiva stava, treba pružiti priliku građanima da izreknu svoj i presude lošem političkom rješenju. Prikupljanjem dovoljnog broja potpisa ovo će pitanje prestati biti isključivi spor između sindikata i vlasti te će postati spor između građana i vlasti. Pravih pregovora sa sindikatima nije ni bilo. Napuštanjem konferencije o outsourcingu 28. travnja troje je ministara zalupilo vrata razgovorima.

Dragan Grozdanić

Mirko Graorac ne odustaje od dokazivanja svoje nevinosti

Nezaboravljeni slučaj

Na osnovu novih dokaza, Županijski sud u Splitu razmatra odluku o ponavljanju suđenja Mirku Graorcu, koji je 15 godina proveo u zatvoru nakon što je bez ijednog materijalnog dokaza i na temelju sumnjivih svjedočanstava osuđen kao “krvnik iz Manjače”

Slučaj Mirka Graorca dobio sam kao branitelj po službenoj dužnosti. Rekao sam odmah da ću ga, ukoliko se uvjerim da je nevin, braniti kako najbolje znam. Istražujući dokaze razgovarao sam s jednim od svjedoka optužbe, časnikom Žarkom Tolom, koji mi je rekao da je lagao na suđenju…

Otprilike tim riječima poslužio se splitski odvjetnik Nenad Boban u razgovoru s predsjednikom Građanskog odbora za ljudska prava Zoranom Pusićem. Ovih dana, pritisnut brojnim dokazima koji govore u prilog Graorčevoj nevinosti, splitski Županijski sud razmatra odluku o ponavljanju suđenja Mirku Graorcu, na kojem bi se konačno trebalo rasplesti klupko laži pripadnika hrvatskih tajnih službi te sudaca nižih i viših sudova, koji su kao zločinca iz srpskog logora Manjače u Bosni i Hercegovini dvaput osudili čovjeka za kojeg nitko od logoraša ni tijela u BiH koja se bave žrtvama rata nije nikada čuo, niti ga vidio blizu Manjače.

Priča o kojoj smo pisali prije dvije godine počinje 1992., kada je bivši policajac Graorac saznao da su mu roditelji u Bajincima u Bosni teško bolesni. Hrvatske vlasti su mu u ožujku 1992. dale dozvolu da može otići posjetiti roditelje. Majka mu je umrla dva mjeseca kasnije, a otac početkom 1993. Kako je u međuvremenu buknuo rat i u BiH, Graorac se u Split vraća tek 1994., nakon što su mu u povratku čak pokušavali pomoći i lokalni HDZ-­ovci i biskup Franjo Komarica.

Godinu dana je mirno živio, iako mu je svaki mjesec u posjet dolazio bivši kolega s posla, koji je tada radio u SIS-­u i kontrolirao što Graorac radi, pokušavajući ga vrbovati da “sada napravi nešto za Hrvatsku i prijavi o čemu pričaju bivši milicioneri srpske nacionalnosti”. Graorac je stalno ponavljao kako se ne druži s bivšim kolegama iz milicije. Onda je 1995. dobio informaciju da se pazi jer je označen kao Srbin koji slobodno šeće po Splitu, a koji je dvije godine proveo u Republici Srpskoj.

Uskoro je uhapšen i odveden na zloglasni Katalinića brig, gdje su polupismeni batinaši s iskaznicom tajnih službi godinama mučili nepodobne građane. Graorac tvrdi da su ga tukli cijeli dan i da ga je izvjesni Maleš tjerao da pjeva “Juru i Bobana”. Odveden je kod istražnog suca koji mu je rekao da će biti optužen kao zapovjednik logorske vanjske straže u Manjači, da bi mu se kasnije na suđenju kao svjedok optužbe pojavio Vlado Ugrin, tadašnji šef SIS-a u Splitu i čovjek kojeg je Graorac prepoznao kao jednu od osoba koje su ga premlatile, tražeći da prizna da je u ratu u BiH bio na srpskoj strani.

Graorac je to negirao, no nakon optužnice više nije imao šanse. Suđenje je pratila uobičajena medijska histerija u kojoj je optuženi označen kao “krvnik iz Manjače”. Osuđen je bez ijednog materijalnog dokaza, uz sučevu zabranu da iz BiH dođu svjedoci koji će potvrditi da ga nikada nije bilo u Manjači, a na temelju izjava deset svjedoka poput Vlade Ugrina. Sudac Josip Čule dao mu je 20 godina robije, pa je već debelo služio kaznu kada je Vrhovni sud vratio postupak na početak, zbog netočno utvrđenih činjenica. Vrhovnom sudu zapravo je smetalo što je u presudi stajala “politička nekorektnost” da su svjedoci optužbe bili u logoru Manjača kao “zarobljeni časnici Hrvatske vojske”, pa je u ponovljenom postupku to prepravljeno u “časnike HVO-a”, a sutkinja Spomenka Tonković ponovno je presudila protiv Graorca, odrezavši mu ovog puta 15 godina.

Zoran Pusić je, kada mu se Graorčeva supruga obratila za pomoć, uočio brojne nelogičnosti i zapitao se zašto bi čovjek koji je mirno živio u Splitu odjednom otišao u BiH činiti zločine dok su mu roditelji umirali, pa onda učinio sve da se usred rata vrati u Split. Istraživanjem je došao do Ahmeta Zulića, bivšeg logoraša iz Manjače koji je svjedočio na suđenju Radovanu Karadžiću, a koji mu je rekao da Graorca nikada nije vidio, iako je bio zatočen u Manjači od početka do kraja. Znao je imena i nadimke svih zapovjednika i stražara. Pusić je tražio pomoć i kod Mladena Bajića, a Zulićevu priču potvrdila su dvojica odvjetnika iz Sanskog Mosta, koji su također bili zatvoreni u Manjači. GOLJP je prikupio i brojne iskaze raznih udruga žrtava i državnih tijela BiH, koji redom tvrde kako Graorac s logorom nije imao veze. Uza sve, spomenuti časnik Žarko Tole, koji je prije rata bio u KOS-­u, a bio je zarobljen u Manjači, Graorčevom odvjetniku priznao je lažno svjedočenje. Možda će na ponovljenom suđenju, ako do njega dođe, konačno reći zašto.

Tako bi mogla biti skinuta ljaga s čovjeka koji nakon odsluženja kazne danas živi u rodnim Bajincima, nakon što ga je odbacio grad Split u koji se doselio kao 22-godišnjak, čovjeka čija je supruga preminula nakon trećeg infarkta, boreći se za pravdu, čovjeka kojeg nije spasilo ni to što mu se sin borio u HV-u, čovjeka kojem su šovinisti u tajnim službama, sudačkim togama i novinskim redakcijama uzeli gotovo 15 godina života, koliko je trunuo u zatvoru.

Saša Kosanović

Katran & perje

Nikica Gabrić protiv svih

Nesretan rođendan

Predsjednik Nacionalnog foruma i nositelj koalicijske liste iz očekivanog debakla očekivano nije izvukao nikakav poučak

Prof. dr. sc. Nikica Gabrić, novopečeni političar i nesuđeni europarlamentarac kojem ionako nitko nije previđao uspjeh na izborima za Europski parlament, svejedno je potresen činjenicom da je njegova lista dobila samo 2,38 posto glasova, pa nije preskočila nepravedno visok izborni prag. Predsjednik Nacionalnog foruma i nositelj koalicijske liste iz ovog očekivanog debakla očekivano nije izvukao nikakav poučak. Stoga je predvidljivo odlučio napasti ni manje ni više nego – čitav narod. Drhtavim je glasom ustanovio da je “teško mijenjati Hrvatsku kada 20 posto ljudi izađe na izbore, a 80 posto ih ostane kući”.

Od silnog razočaranja, Gabrić je posegnuo za jeftinim štosom iz klasičnog muško-šovinističkog repertoara. “To vam je priča o ženi i ljubavnici. Svi razočarani birači SDP-a i HDZ-a koketiraju s novim strankama, ali se na kraju uvijek vrate kući kada shvate da žive od posla koji im je dao SDP i HDZ”, tresnuo je cijenjeni liječnik u izbornom stožeru, gdje se prije objave rezultata orila pjesma, dok je sam doktor na sintesajzeru zasvirao temu iz “Doktora Živaga”. Kako javljaju hercig-licitarski mediji, u stožeru je bilo fine papice, koja je ubrzo planula pod navalom izgladnjelih simpatizera i članova NF-a, sve zajedno s Gabrićevom rođendanskom tortom.

No pravo iznenađenje uslijedilo je kada je poraženi slavljenik napao medije u vlasništvu grupe EPH, s čijih je stranica do jučer ispadao gotovo svakodnevno. “Napravljen je veliki dogovor između SDP-a i jedne velike medijske kuće u Hrvatskoj da treba zaustaviti Gabrića. Nakon toga mi više nismo bili u medijima, unatoč svim našim dobrim inicijativama. Naše inicijative, koje su izazvale veliki interes javnosti, uopće nisu popraćene u medijima, pogotovo u lijevim – EPH-ovim izdanjima i Novom listu”, rekao je Gabrić, osobito zabavivši javnost osebujnom klasifikacijom “lijevih medija”.

“Nažalost, ne možemo se izvući iz podjele na lijeve i desne, a svi oni žive na budžetu, nitko od njih nije na slobodnom tržištu”, zaključio je beskompromisno tržišno orijentirani oftalmolog, čiji je glavni projekt zbrinjavanje bogatih zapadnjačkih matoraca u Dalmaciji.

Bivša premijerka Jadranka Kosor, koja je bila na 11. mjestu Gabrićeve liste, izrazila je čuđenje što se tamo uopće našla.

Petar Glodić