Kronika

Naudi sirotu na svoju sramotu

Nakon utrke terenskih vozila po Starom Selu, ostala je velika šteta, a povratnik Dušan Vilenica fizički je napadnut od organizatora  

Četrnaesta međunarodna utrka “Croatia Trophy”, održana u Starom Selu kraj Topuskog, u kojoj je sudjelovalo čak 70 terenskih vozila, donijela je velike nevolje lokalnom stanovništvu.  Njive, putevi, šumski vodotoci i pašnjaci doslovno su preorani, a jedan od mještana, Dušan Vilenica, čak je i dobio udarac šakom u glavu od jednog sudionika utrke, kada je upozorio na nekontroliranu vožnju snažnih strojeva. Ovo nije prvi put da se utrka ovih jakih auta vozi u Starom Selu, a svaki put bilo je velikih problema. Posljedice ovogodišnje vožnje prelile su čašu.

– Mnogo toga je uništeno jer je padala kiša, zemlja je bila raskvašena, a čini mi se da upravo takvi uvjeti odgovaraju ovakvim utrkama. Vozači i njihovi auti su otišli, a naše njive i putevi ostali su u užasnom stanju. Čujem da su te utrke počele u Hrvatskom zagorju, no brzo su protjerane odande. Nisu prošle loše samo moje livade i putevi, već i ja. Naime, jedan od ogranizatora zaustavio je moj auto nasred ceste, a kada sam otvorio prozor udario me dva puta šakom u lice govoreći kako sam ja taj koji nagovara ljude da naplaćuju korištenje svoje zemlje za vožnju. Onako u šoku, dao sam gas i sletio u jarak. Odmah sam otišao u stanicu za hitnu pomoć gdje su utvrđene ozljede i pozvao sam policiju. Završilo se tako da je policija napisala prijavu kako sam sletio u kanal kraj ceste i ništa više. Ispada da sam šakom dva puta sam sebe udario u nos i lice. Podići ću tužbu protiv tog nasilnika. Isti čovjek je prošle godine prijetio mom bratu kada je prigovarao što voze utrku preko naše njive na kojoj pasu naše ovce – s gorčinom govori povratnik Dušan Vilenica.

Glasnogovornica Policijske uprave Sisačko – moslavačke Sanja Kvasnićka, na naš upit odgovara da su nakon napada obavljeni obavijesni razgovori s počiniteljem i oštećenim, kao i sa osobama koje su zatečene na mjestu događaja.

– Oštećenom je u hitnoj medicinskoj ambulanti pružena liječnička pomoć, utvrđene su lakše tjelesne ozljede, a policija mu je ustupila podatke o počinitelju radi eventualne privatne tužbe, jer se ovakav slučaj ne goni po službenoj dužnosti – objašnjava Sanja Kvasnić.

Ostali mještani, poučeni lošim iskustvom svoga suseljana, odbijaju komentirati i razgovarati o šteti koja je nakon utrke nastala i na njihovim zemljištima. Snažni automobili s velikim utorima na gumama na nekoliko mjesta u šumi presjekli su većinu potoka, pa su vodotoci  promijenili smjer, što mještanima pričinjava velike probleme zbog pojenja stoke i navodnjavanja. Prema kazivanju mještana, na tri lokacije u Starom Selu postoje zapuštena i nejasno označena grobišta u kojima su sahranjene žrtve fašističkog terora. To su Krivaja, Bobić obala i Dugačka luka. I preko tih masovnih grobnica vide se tragovi guma.

Jedini od mještana koji je odlučio progovoriti o šteti koja ostaje na seoskim njivama i putevima, Dušan Vilenica, kaže kako su organizatori trke vrlo dobro informirani. Uglavnom uništavaju poljoprivredne površine i šume mještana koji su u Oluji pobjegli i još se nisu vratili. Navodi primjer kako je jedan od stanovnika, koji se tamo slučajno zatekao i vidio kako voze preko njegove njive, prigovorio, a oni su mu odmah platili 100 eura, i svi zadovoljni, a prošle godine su i jednom svećeniku navodno platili 300 eura. Dodaje, kako svatko tko prigovori, dobije novčanu naknadu, ali to su vrlo rijetki slučajevi. Naravno, sva  plaćanja su “na ruke”, bez ikakve uplatnice ili potvrde.

Odmah nakon ovogodišnje međunarodne utrke “Croatia Trophy”, arheolog karlovačkog Gradskog muzeja Lazo Čučković, poučen iskustvom od prije nekoliko godina, pohitao je na poznati lokalitet Turska kosa kraj Topuskog, kako bi vidio da kojim slučajem trasa utrke nije prolazila, u svjetskim razmjerima poznatog arheološkog nalazišta. Ovaj iskusni arheolog lokalitet “Turska kosa ” pomno istražuje već 30 godina. Na sreću, ove godine vozila nisu protutnjala preko jedinstvenog nalazišta iz starijeg željeznog doba.

– U kolovozu 2011. kada sam otišao obići nalazište, kako bih ga pripremio za nastavak radova koje ljeti sa studentima arheologije provodimo već niz godina, bio sam zaprepašten jer je poznati lokalitet doslovno bio preoran automobilskim gumama. Odmah sam slučaj prijavio policiji. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da su preko nalazišta prešli sudionici nedavno održane utrke, ali sudeći po brojnim tragovima više vozila, vjerojatnost je bila velika da su to upravo učinili oni, jer je nešto prije ta utrka i održana na ovim prostorima. Već 30 godina iskopavamo na ovom lokalitetu i nikada još nisam zamijetio tragove kotača, pogotovo stoga što je riječ o terenu preko kojega mogu preći samo specijalna terenska vozila. Te godine, doslovno su  preorali dio nalazišta gdje se pod zemljom nalaze svetišta, jedinstvena i vrlo dobro poznata u cijelom arheološkom svijetu – objašnjava Lazo Čućković.

Iako se organizatori Croatian Trophya po medijima hvale da posebnu pozornost posvećuju zaštiti okoliša i da po završetku utrke, očito se radi o proračunatom iskorištavanju područja na kojima živi ekonomski osiromašeno povratničko stanovništvo.

Novosti u poplavljenom dijelu Slavonije – tjedan dana nakon početka katastrofe

Na terenu je nedostajala komanda

Trebala nam je samo jedna pametna glava, čovjek koji zna komandu, koji bi nam rekao gdje da kopamo i veći dio ovih sela bio bi obranjen, kaže Tunjo Pejić iz Vrbanje

Petak je, 23. maj 2014., sedmi dan od kada je voda potopila istok Hrvatske, gotovo polovicu teritorija Srbije i dobar dio BiH, odnijevši u smrt više od 50 ljudi, na desetke tisuće grla stoke i stotine kućnih ljubimaca. Iz Slatine krećemo put poplavljenog dijela Slavonije. Duž Podravske magistrale putuju deseci kombi vozila i kamiona različitih humanitarnih organizacija. U Virovitici kamion ADRE s 5, 5 tona robe upravo kreće za Cernu. “Ovaj pratimo u Slavoniju, a drugi ide za Zagreb odakle se pomoć dalje šalje Srbiji i Bosni”, govori nam ADRIN koordinator Ljubiša Živojnov.

U Slatini, u Ulici braće Radića, u teretno vozilo aktivisti Crvenog križa tovare zadnje količine prikupljene pomoći. “Za samo nekoliko dana građani su nam donijeli 6837 kilograma razne robe koju danas šaljemo u Županju”, kaže direktor slatinskog Crvenog križa Vladimir Jelenčić. U Našicama na parkiralištu Plodina, ljudi u crvenim prslucima, ionako pretrpano kombi vozilo Crvenog križa nadopunjuju paketima toaletnog papira. Na djelu je solidarnost od koje bruji regija.

Poslušali smo savjete i na put prema poplavljenoj Slavoniji krenuli s rezervnom odjećom i obućom, gumenim čizmama, medicinskim rukavicama, higijenskim maskama i kremom za ublažavanje simptoma uboda insekata. U gepek smo još ubacili nešto sapuna i vlažnih maramica da ih na licu mjesta, izravno, predamo ako kome zatrebaju.

U Vinkovcima, na Trgu bana Josipa Šokčevića 1, volonteri sortiraju prikupljenu robu. Na vratima Crvenog križa stoji poruka: Gumenih čizama nema. Stižemo u Županju. Gradske ulice pune su humanitarnih, vojnih i policijskih vozila, kamiona i transportera. Čuje se zvuk helikoptera. Na lokalnom radiju emitiraju servisne informacije o podijeli humanitarne pomoći i uputama o mogućnosti glasovanja na euro-parlamentarnim izborima za one koji su u prihvatnim centrima. Tražimo put za Sladoranu u kojoj je od srijede navečer smješten Operativno-komunikacijski centar Državne uprave za zaštitu i spašavanje, nadležan i za izdavanje posebnih propusnica za novinare bez kojih se od jučer ne može na ugrožena područja. Potopljena sela su, naime, zatvorena za civile i u njima je uspostavljena karantena zbog opasnosti od zaraze i sprječavanje epidemija.

Na parkiralištu Sladorane 16, smješteni su šatori u kojima su smještene pripadnici Hrvatske vojske, policije, DUZS-a, HGSS-a, Crvenog križa, Civilne zaštite, vatrogasca i Centra 112. Ovdje slijeću i polijeću helikopteri, tu je Centar veze, s ovog mjesta televizijski novinari se izravno javljaju u program. Operativno-komunikacijski centar djelovat će sve dok se život ne vrati u normalu, što će prema nekim procjenama potrajati i do šest mjeseci.

Dobili smo novinarske propusnice. U županjskoj Posavini danas su premijer Zoran Milanović, predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić i europska povjerenica Kristalina Georgijeva, upozoravaju nas u stožeru kako bi na vrijeme osigurali mjesto u transporterima i čamcima. Ali, mi nismo tu zbog njih pa nastavljamo put Soljana, Štitatra, Drenovca, Vrbanje, Đurića i Posavskih Podgajaca, mjesta iz kojih je stanovništvo djelomično evakuirano i u kojima se život vraća.

U Posavskim Podgajcima, s desne strane ceste, imanja su potopljena. Na putnom mostu ispred dvorišta Mije Županića – čamac i visoke gumene čizme. Koristi ih kako bi doplovio do kuće te nahranio zečeve i kokoši koje je premjestio na tavan. Iz tog pravca čuje se kukurikanje. “Baš se kvočka izlegla jutros”, upoznaje nas Mijo sa stanjem stvari.

Kad je kobne subote voda počela nadirati, Mijo je prvo životinje prebacio kod brata čija se kuća nalazi u povišenom dijelu sela, a konja odvezao u vukovarski konjički klub. Onda se vratio pa podigao naviše frižider, zamrzivač, televizor i ostalu tehniku. Spasio je jedan traktor, drugi nije uspio. U dvorištu je potopljen bratov automobil.

– Spasio sam marvu ali kao da nisam, jer ju neću imati čime hraniti pošto su mi svi usjevi pod vodom. Bilo je kao u onim filmovima apokalipse: milijuni kubika vode auto su okretali kao slamku. Organizacija evakuacije išla je brzo, prvo smo prebacili djecu i starce. Šest dana sam na nogama, smršavio sam tri kile, a još uvijek nisam svjestan situacije. Sve mi čini kao da sanjam, govori nam Mijo.

Njegov susjed Branko Panić privremeni smještaj našao je kod susjeda, odmah preko puta, kod kojih je tlo ostalo suho. Tragedija ih je još više zbližila. “Probudio sam se u tri ujutro i ugazio u vodu do članka. Odmah sam probudio četvero djece i suprugu, a onda krenuo prebacivati kućanske uređaje i namještaj na kat”, prisjeća se Panić.

Sedam kilometara prije Gunje, na izlazu iz Podgajaca – policijski punkt. Tamo više ne puštaju nikoga jer su danas proglašene mjere sprečavanja zaraze. Kažu da se već širi smrad napuhanih životinja, prelivenih septičkih jama i smeća. Ljudi u bijelim kombinezonima špricaju gume policijskih vozila. Ne puštaju više ni zaštitare životinja koji su proteklih dana hvatali i zbrinjavali pse. Ulogorili su se i čekaju. Društvo im prave pitbul i njemački ovčar. Pokupili si ih dan ranije zajedno s još dvadesetak pasa, ali su bili preveliki pa nisu mogli u aute koji su ih prevozili u azile. Nije im jasno zašto svako malo moraju prekidati akciju spašavanja kako se koji političar odluči provesti čamcem.

– Neka se oni samo slikaju za novine i televiziju, nama ne smetaju, Neka nas puste da odradimo posao do kraja jer svaka minuta nam je bitna, kažu nam.

Volonteri iz cijele Hrvatske označavaju pronađene životinje, opisuju okolnosti pod kojima su ih pronašli, brojeve kuća gdje su ih zatekli, svaku pojedinost koja može pomoći u pronalasku vlasnika. “Gladni i preplašeni sami traže čovjeka, kad dođemo čamcem do njih počnu mahati repom i upadaju nam veseli u čamce”, kaže Aleksandra Popović iz Koprivnice.

Na polju kod Soljana novi punkt. Policija iz preventivnih razloga ne pušta dalje prema Strožincima, selu na granici sa Srbijom. Dio ceste je poplavljen, mogu proći samo terenci. Vojska je upravo iz tog pravca dovezla ljude koji su obišli svoje kuće. “Svaki dan nas voze do sela kako bi nahranili stoku koja je na suhom i počistili što možemo. Ako sve bude u redu za par dana ćemo u kuće, ali ako inspekcija nađe mrtvu stoku kako pliva onda ćemo ovdje ostati još pet-šest mjeseci, kaže nam Josip Trconić.

Od 300 stanovnika, u Strožincima je ostalo njih 12. Paze na imovinu svojih suseljana, hrane stoku i čiste ulice. Trconić se prisjeća subotnje noći kada su pravili zečji nasip prema granici sa Srbijom odakle je voda nadirala. Preusmjeravali su je u šumu i uspjeli u tome, ali ih je iza leđa iznenadila voda iz Račinovaca.

– Ovdje su došli ljudi iz cijele Slavonije, bilo nas je možda dvije tisuće. Spasili su nas entuzijazam i pjesma. Kiša lijeva, pjesma se ori, a policija nam govori da moramo sve napustiti. Nismo htjeli, ionako smo bili prepušteni sami sebi. Tražili smo dva bagera, da smo ih dobili selo ne bi bilo poplavljeno, kaže Trconić upozoravajući da opasnost nije prošla jer se čeka voda s Dunava zbog čega su već sagrađeni zečji nasipi koji bi trebali sačuvati selo od novih poplava.

Na putu prema Vrbanji, autobusi i vozila iz svih krajeva Hrvatske. Došli ljudi pojedinačno ili organizirano pomoći drugima u nevolji. Vrbanja nije poplavljena, ali je za svaki slučaj stoka sklonjena na sigurno, u obližnji Otok. U selu su smješteni vojska, policija i volonteri.

– Sada nas još samo inat tjera da pobijedimo prirodu. Kamion s 20 tona pijeska za 15 minuta smo u vreće povezali. Trebala nam je samo jedna pametna glava, čovjek koji zna komandu, koji bi nam rekao gdje da kopamo i veći dio ovih sela bio bi obranjen, kaže Tunjo Pejić.

Njegova kćerka Bernardica jedna od tridesetak volonterki koja brine oko smještaja i prehrane vojske, policije i ljudi koji su došli pomoći. Dnevno su dijelile oko 2000 paketa za ručak. “Nitko nas nije zvao, same smo se okupile spontano”, ističe Bernardica.

Unatoč tragediji koja je zadesila županjsku Posavinu stanovnici ne gube nadu, duh i optimizam. Osim ogorčenosti na tromost Hrvatskih voda nismo čuli ni jedni psovku niti žalopojku nad sudbinom. Ugodno ih je iznenadila solidarnost ljudi. Tunjo Pejić kaže: “Srce im ogromno kao crkva, a volja kao dvije crkve”.

Goran Gazdek

•  

Nesreća pokazala da smo još uvijek u stanju pomoći jedni drugima

Sava potopila granice

Ne poznaje se gde je Srbija, Bosna, ni Hrvatska. Oseća se duh jedinstva. Upitajmo se, da li se to moralo desiti da se ljudi dozovu pameti, kaže otac Predrag Azap

Područje poplavljene općine Gunja i onako je već bilo osiromašeno tokom proteklih decenija. Prije rata devedesetih njeni mještani životno su se oslanjali na susjedno Brčko gdje su se zapošljavali i školovali.

– Velika tragedija, neopisiva tuga i katastrofa. Poplave i njene posledice biće još veći životni teret za ove ljude koji su izbegli goli i bosi, bez ičega. Sve ono što su celi svoj vek gradili, uništeno je, poljoprivreda je onemogućena, ističe paroh vinkovački i administrator parohije u Rajevu Selu otac Predrag Azap.

Po njegovim riječima, stare kuće voda je srušila i odnijela. Kaže da kada ljudi prožive ovu katastrofu, psihički su osiromašeni, nemaju duhovne snage, ni energije, nemaju niti financijske sigurnosti za dalje.

– Pitanje je kako i kada će se ovde život nastaviti, šta će mladi ljudi. Ne vidim nekog impulsa, niti financijske podrške izvana. Bojim se da su sva ova obećanja koja padaju ovih dana paušalna. Svaki dan se neko pojavljuje iz Vlade, ali oni da su mogli, valjda bi već pomogli. Bez pomoći iz evropskih centara ne verujem da će se ovaj kraj oporaviti, govori Azap.

Među poplavljenim građevinama nalazi se i pravoslavna crkva Svetog Velikomučenika Prokopija u Rajevu Selu, izgrađena 1877. godine. Tamo je voda maksimalni nivo dosegla na 2,60 m.

– Prvi nasip koji je pukao od crkve je udaljen samo kilometar. Nemoguće je proceniti kolika je šteta. Vjerovatno je donji deo ikona stradao. Na poplavljenom području nalazi se i stotinjak domaćinstava pravoslavne veroispovesti. Jedan deo smo smestili u Vinkovce, većina ih je u Otoku, a deo i u Cerni. Ipak lepše se udomiti u nekoj kući, nego u dvorani. Svi koji su se ikako mogli snaći za utočište kod rodbine i prijatelja, nisu u prihvatnom smeštaju, kaže otac Predrag. Iako je Gunja i u ratu devedesetih sačuvala dobre međunacionalne odnose, ova nesreća je još više zbližila ljude.

– Može se reći da je Sava potopila sve granice. Ne poznaje se gde je Srbija, Bosna, ni Hrvatska. Oseća se duh jedinstva. Upitajmo se, da li se to moralo desiti da se ljudi dozovu pameti, da vide da je sve u božjim rukama, poručuje o. Predrag Azap.

Marija i Nikola Vukadinović iz Gunje pred vodenom stihijom uspjeli su izvući četvero svinja, a piliće su dignulipoviše, na stajski tavan. No, ljudi koji su imali mini farme, sve su ostavili.

– Obećavali su da će nasipi izdržati. To je tako brzo došlo. Bilo je nestvarno. Taj huk i bučanje vode stalno su nam u ušima. Ljudi nisu uspeli stići do pruge. Za vreme rata nismo bežali. Sada je sve uništeno. To je grozno. Krenuli smo, nismo znali ni kuda idemo. Nismo očekivali da se takvo što može dogoditi. Ponela sam za svaki slučaj torbicu sa dokumentima i toplu odeću na sebi, za svaki slučaj, ako ostanemo dan-dva vani. Nismo očekivali da nećemo moći biti u kući danima, možda i nedeljama, priča Marija Vukadinović čiji je suprug Nikola četvrti dan kako je izbjegao, uspio doći do kuće. Zabranu kretanja ignorirao je.

– Celi dan je bio u vodi. Spašavao je što se spasiti da. Danas sam prvi put išla po neku pomoć i teško mi je to podneti. Uvek sam svakome pomagala, a sada da sam dočekala da idem ja tražiti pomoć. Kako će biti kada se voda povuče? U Gunji je bila i deponija smeća koja je sada u vodi, zajedno sa leševima stoke, divljači, moglo bi doći i do zaraza. Kako god bude, samo da se vratim svojoj kući, pa ćemo polako, kaže Marija.

Paulina Arbutina

Velik odaziv u akciji pomoći poplavljenima

Prikupljeno, otpremljeno, uručeno

U čitavoj Hrvatskoj prikupljene su velike količine neophodne pomoći poplavljenim područjima u regiji, a davali su čak i oni koji su sami bili poplavljeni 

Odmah nakon što su objavljeni pozivi za pomoć postradalima od poplava, velik broj građana ponudio je pomoć u robi i novcu, a srpska ambasada i konzulat, srpske organizacije i SPC zabilježili su velik interes za akciju, prije svega građana, ali i poduzeća. Nekoliko dana zgrada i dvorište Ambasade Srbije u Zagrebu bili su puni prikupljene robe koja je 23. maja uz pomoć aktivista SNV-a i “Privrednika” spakirana i utovarena u dva kamiona i upućena za Srbiju.

– Robu nastavljamo prikupljati, rekao je Dušan Vujović, savjetnik u ambasadi u Zagrebu, ističući primjer udruženje studenata iz Zadra s tri tone pomoći koja je posredstvom SNV-a bila dopremljena u ambasadu. Da interes nije jenjao potvrdila je i generalna konzulica Srbije u  Rijeci Mirjana Milenković, rekavši da su prve sedmice bili upućeni kamion i šleper pomoći, a da se akcija nastavila i preko vikenda. Naglasila je dobru suradnju s pododborom Prosvjete i brojnim pojedincima u Rijeci, uz akciju Crvenog križa i srpskih organizacija iz Pule.

– Jedan šleper je poslat u Srbiju, a drugi u Republiku Srpsku (RS) u Teslić. Akcija se nastavlja, a priprema se roba i za novi šleper za RS, rekao je Milan Eraković, predsjednik županijskog VSNM-a, dodajući da crkvena opština SPC-a prikuplja novčana sredstva za koje će kupiti robu namijenjenu stradalima u RS. Branko Jurišić iz SNV-a koji koordinira akciju manjinskih vijeća, naglasio je da se pomoć prikuplja u svom županijama.

– ZVO je organizirao akcije u dvije najistočnije županije i u prvih nekoliko dana uputio dva šlepera, a tokom vikenda skupili su 24 tone pomoći, prije svega hrane i higijenskih potrepština, za koju se organizira prijevoz. Oni su poslali i kombi pomoći u Posavinu, rekao je Jurišić. VSNM Karlovačke županije uputio je u Srbiju dva furgona pomoći, a prikupljeno je i 2.600 kuna donacija. U Ogulinu je skupljeno robe za dva kombija i 24.000 kuna, a u Plaškom oko 2.200 kuna. VSNM Ličko-senjske županije je šleper poslao u Banjaluku, dok su manastir Krka i Kistanje skupili dva šlepera pomoći Srbiji. VSNM Dubrovačko-neretvanske županije u suradnji s Crvenim križem i SPC uputili su pomoć za Slavoniju, Srbiju i BiH preko Crvenog križa u Trebinju.

Dvojica privrednika, Marko Jelinčić iz Postira na Braču i Krešimir Peradinović iz Stankovaca kod Zadra, donirali su po 5.000 ribljih konzervi za Srbiju. U akciju se uključio i Savjet za nacionalne manjine koji je odmah za poplavljene u sve tri zemlje donirao 7.000 kuna. U akciju su se uključili i brojni posjetioci koncerta Beogradske filharmonije, održanog 26. maja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Prije i nakon koncerta prikupljane su novčane donacije.
Na području Bjelovarsko – bilogorske županije, proglašeno je područje elementarne nepogode i to upravo u onim dijelovima koji i sami pomažu drugim poplavljenim područjima. Među njima su dijelovi gradova Garešnice i Grubišnog Polja, dio općine Dežanovac, Đulovac, Hercecegovac, Sirač, Konačenica, Nova Rača i Rovišće. Materijalna šteta je znatna, a stradalo je više od polovice usjeva na području čitave županije. No nesreća koja ih je zadesila, nije spriječila stanovnike da pomognu drugima u nevolji.

Na području Daruvara akcija prikupljanja pomoći odvijala se u prostorijama SKD-a Prosvjeta. Prikupljena pomoć distribuirat će se na sva tri područja, a odazvao se velik broj volontera koji su nesebično pomagali. Ljudi su donijeli velik broj potrepština pri čemu je najviše hrane, odjeće i obuće, radnih odijela i pribora. Velik dio posla odradio je SPC na čelu sa protojerejem stavroforom Lukom Bosancem.

Ova akcija odrađena je u suradnji sa VSNM-om grada Bjelovara i grada Daruvara, podružnicama SDSS-a ta dva grada, kao i sa VSNM-ima općina Končanica i Dežanovac. Donirane stvari poslat će u Slavoniju (Županja), a dio u BiH te u Srbiju. Ono najhitnije otišlo je odmah u sabirni centar u Banja Luku.

Crkvena opština Bršadin uručila je u Modriči humanitarnu pomoć koja je prikupljena među srpskim stanovništvom u selima na prostoru zapadnog Srema. Pomoć je uručena predsedniku Crvenog krsta Modriče Miši Marjanoviću koji je istakao da se “u ovim teškim trenucima prepoznaju pravi ljudi spremni da pomognu”. U Crvenom krstu se dnevno hrani od 1500 do 2000 osoba, a svakodnevno se deli još 300 do 400 paketa trajne hrane i higijenskih sredstava, rekao je Marjanović i zahvalio na pomoći.

– Ovo su možda naši najteži trenuci posle rata. Hvala Srbima iz Hrvatske koji su i pored toga što i sami žive u teškim uslovima pokazali humanost. Ova pomoć još danas će biti podeljena onima koji su najviše ugroženi, rekao je načelnik opštine Modriča Mladen Krekić. Na području te opštine jedna osoba je smrtno stradala, a poplavljena su 843 domaćinstva. Deo pomoći uručen je i stanovnicima Dugog Polja kod Modriče. Bršadinski paroh Ljubenko Jović je dva dana pre otpremanja ove pošiljke posetio Dugo Polje kako bi na licu mesta saznao šta je stanovništvu najpotrebnije. Tom prilikom je rukovodstvu mesta uručio vodenu pumpu.

Srpske organizacije s područja Vukovara i okoline prikupile su i pomoć za stanovništvo stradalo u poplavama na području županjske Posavine. VSNM Vukovara i Zajedničko veće opština su donaciju u vidu hrane, odeće i higijenskih sredstava otpremili u prihvatni centar u Cerni kod Vinkovaca gde je smešteno oko 170 meštana Gunje i Rajevog Sela.

N. Jovanović, D. Havranek, D. Bošnjak

Goran Janković, predsjednik VSNM-a općine Viškovo

Briga za povratnike

U Viškovu se odvija program stambenog zbrinjavanja povratnika i povrata stanarskih prava. Glavna uloga VSNM-a Viškova je pomoći tim ljudima 

Predstavite nam srpsku zajednicu u Viškovu ?

Srbi kao narodnosna zajednica u općini Viškovo svoja prava ostvaruju preko tri institucije. To su politička stranka SDSS, VSNM i pododbor SKD-a Prosvjeta. Sve te tri institucije su nam izuzetno potrebne jer se neka pitanja, rješavaju političkim putem, posredstvom stranke ili manjinskog vijeća, a neka se ostvaruju putem kulture. Općina Viškovo po zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine ima 14.445 stanovnika dok ih je 2001. bilo 8907. Pripadnika srpske zajednice sada ima 844 ili 5,85 posto dok nas je 2001. bilo 419 ili 4,70 posto. Nacionalno neopredijeljenih sada ima 211 ili 1,46 posto dok ih je 2001. bilo 386 ili 4,33 posto. Po ovim podacima vidimo da je broj neopredijeljenih dosta pao i to za 2,87 posto. Mi smatramo da su na smanjenje tog broja najviše utjecale aktivnosti naše zajednice u posljednje četiri godine i da su ljudi prestali kriti svoj stvarni identitet.

Kako to izgleda danas, koja je vlast u Viškovu i kakav je sastav, te kakva je uključenost Srba u život lokalne zajednice?

Od samih početaka imamo vrlo dobru saradnju s Općinom Viškovo i slobodno možemo reći da je naša općina primjer u našoj regiji kako jedna jedinica lokalne samouprave podržava i cijeni rad manjinskih institucija. Na proteklim lokalnim izborima prije nepunu godinu dana dali smo podršku sadašnjoj načelnici općine Sanji Udović (SDP) i od iznimne važnosti za našu zajednicu je da je upravo ona dobila te izbore. I ja sam bio na koalicionoj listi kao kandidat za manjinskog predstavnika i ušao sam u Općinsko vijeće. Na području općine Viškovo se odvija program stambenog zbrinjavanja povratnika u vezi sa povratom stanarskih prava. Upravo je glavna uloga VSNM-a Viškova da pomogne tim ljudima, što Vijeće kontinuirano i čini pa smo tako 1. marta, imali sastanak sa svim povratnicima, a na razgovoru ih je bilo više od pedeset. Brojna pitanja i probleme sa kojima se oni susreću proslijedili smo dalje nadležnim institucijama i u toku su aktivnosti oko rješavanja tih pitanja i problema.

Jeste li zadovoljni sadašnjim položajem i svojim životom u toj općini? Bi li išta mijenjali?        

Brojnim aktivnostima SDSS-a, SKD-a Prosvjeta i VSNM-a postigli smo mnogo, tako da se naši sunarodnjaci puno bolje osjećaju u ovoj sredini nego što je to bilo do 2009. godine, dok nismo imali naših institucija. Svaka aktivnost na području naše općine popraćena je aktivnostima naših organizacija i institucija pa tako dajemo obol sveukupnom životu u Viškovu.

Je li prijašnjih godina bilo problema za pripadnike manjina?

Ja kao osoba i moja familija smo imali i pretrpjeli jako puno neugodnosti. To je glavni razlog zašto ne bih ponovio trnovit put koji sam prošao. No, ne želim sada o tome govoriti. Bilo pa prošlo. Žalosno je da još uvijek postoje ljudi kojima nije stalo do boljeg suživota. No, na sreću, oni su ipak u manjini.

Tko je Goran Janković?

Rođen sam 1965. U Banjoj Luci, a u Rijeci sam od 1979. godine. Trenutno sam zaposlen u obiteljskoj firmi. Prvi sam predsjednik OO SDSS-a općine Viškovo osnovane 22. avgusta 2009. Nakon toga smo februara 2010., na inicijativu SDSS-a osnovali pododbor SKD Prosvjeta u Viškovu. Prvi predsjednik pododbora je bio Milutin Aleksić, dok je sadašnji predsjednik Radovan Malić. Desetog jula 2011. su održani izbori za VSNM općine Viškovo. Mislim da je VSNM naše najvažnije tijelo, dobili smo kancelariju i svi troškovi VSNM-a se podmiruju iz općinskog budžeta. Ja sam trenutno predsjednik VSNM-a općine Viškovo, predsjednik OO SDSS-a Viškovo, član predsjedništva pododbora SKD-a Prosvjeta Viškovo i već drugi mandat obavljam i funkciju vijećnika u Općinskom vijeću općine Viškovo.

M. C.

Simpatizerka, a ne članica SDSS-a

U Saboru je bila zatražena stanka kako bi se zastupnici očitovali o pitanju vezanom za članstvo Snježane Vasiljević u Etičkom povjerenstvu za EU izbore. Vladajuća većina tu stručnjakinju za europsko pravo predložila je za članicu Etičkog povjerenstva, koje je nadziralo kampanju i izbore, dok se oporbeni HDZ na taj prijedlog pobunio smatrajući da prof. Vasiljević to zakonski ne smije biti kao članica političke stranke (SDSS-a). Zastupnik SDSS-a Mile Horvat je rekao da Snježana Vasiljević, ugledna profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu na katedri za europsko javno pravo, nije formalna članica SDSS-a.

– Profesorica Vasiljević je svom dekanu podnijela izjavu kojom tvrdi da nije članica SDSS-a, nego je samo simpatizerka Samostalne demokratske srpske stranke. Također, SDSS nije ni predlagao njezino članstvo u Etičkom povjerenstvu iz razloga što SDSS nije ni formalni dio koalicije za ove izbore. Naš kandidat, profesor Milorad Pupovac je kandidat na toj listi kao ugledni građanin, a ne kao član Samostalne demokratske srpske stranke. Po tom osnovu mi kao stranka nismo ni mogli predlagati člana za Etičko povjerenstvo – istaknuo je Mile Horvat, nastavljajući saborsku raspravu kroz stav Kluba SDSS-a o prijedlogu Zakona o područjima i sjedištima državnih odvjetništava.

Rasteretiti sudove

– Smatramo da treba rasteretiti rad sudaca i državnih odvjetnika, dakle prenijeti predmete s više opterećenih institucija na one manje opterećene, kako bi se napravila pravilnija raspodjela u rješavanju tih predmeta. Tada bi izbjegle i tužbe za nepostupanje u primjerenom roku, a sudovanje bi bilo kvalitetnije. Mislimo da postoji niz alternativnih načina rješavanja sporova i razvoja sustava, kao što je besplatna pravna pomoć, koje treba kvalitetnije kadrovski i materijalno doraditi, kako bi bili u funkciji rasterećenja sudovanja u RH – kazao je Horvat. Naveo je problem zapošljavanja visokoobrazovanih kadrova, pripadnika srpske i ostalih nacionalnih manjina.

Prema podacima, u Državnom odvjetništvu od 589 zaposlenika svega 15 su Srbi, dok je u općinskim sudovima od 887, Srba 18, a u županijskim sudovima među 406 zaposlenih, Srba je 11. Niti jedan predstavnik Srba nije zaposlen u Visokom trgovačkom sudu i Upravnom sudu RH.

– Generalno, uposlenost pripadnika nacionalnih manjina je u opadanju. No, otvara se pitanje na koji način se zamjenjuje netko tko odlazi u mirovinu, da li se po tom istom ključu zamjenjuje penzionirani pripadnik nacionalne manjine? Potrebno je pri novoj racionalizaciji voditi računa da se najmanje zadrži ova manjinska struktura zaposlenih – kaže Horvat.

Podaci o nepostupanju državnih odvjetništava u slučaju kažnjavanja za ratne zločine pokazuju – od ukupno 3495 kaznenih prijava, 112 je kaznenih prijava protiv pripadnika hrvatskog naroda, a 3383 prijava protiv pripadnika srpske nacionalnosti. Formirano je 1090 sudskih predmeta koji su rezultirali sa 636 optužnica protiv 3432 osobe. Od svih optuženih, njih 2999 je suđeno u odsutnosti.

– Pred Europskim sudom za ljudska prava u obradi je 21 tužba protiv Hrvatske koju su podnijele obitelji žrtava stradalih u ratu devedesetih godina u RH. Od njih 18 je zbog neistraženih i nekažnjenih slučajeva, ubojstava i nestanka građana srpske nacionalnosti, a tri tužbe su vezane za stradanje Hrvata. Gotovo polovica tužbi odnosi se na zločine nad Srbima u Sisku početkom devedesetih, a tužbe za neefikasne istrage i postupke su i za zločine u Kijevu, Osijeku, Vukovaru, Brodu, Vinkovcima, Podcrniću, Brloškoj Dubravi, Topolici. Ovolik broj tužbi pred Međunarodnim sudom dovodi u pitanje vjerodostojnost domaćih presuda – kaže Horvat.

Na raspravi o prijedlogu Zakona o područjima i sjedištima sudova, Mile Horvat, iznio je podatke u vezi sudovanja pred Europskim sudom za ljudska prava – od 47 država članica Vijeća EU, čiji državljani imaju pravo zatražiti pomoć Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, Hrvatska se popela na treće mjesto.

– Hrvatski građani traže pravdu pred tim sudom češće od državljana Albanije, Ukrajine i Turske, Rusije, BIH. U prošloj godini se od ukupno 65 hiljada predmeta, na Hrvatsku odnosilo 1912. Znači 3 posto ukupnog broja predmeta u Strasbourgu su oni iz RH, koji se uglavnom odnose na prigovore za pošteno suđenje i za suđenje u razumnom roku. Za državni proračun RH to znači opterećenje od 326 hiljada eura, što je 70 posto više nego u prethodnom periodu – navodi Horvat.

Mirna Jasić

81. međunarodni sajam poljoprivrede u Novom Sadu

Od maksinerasta do megakombajna

Zbog poplava su izostali bikovi, ali je pažnju pobudio nerast Durok iz Stare Pazove, težak 420 kilograma

Ovogodišnji, 81. međunarodni sajam poljoprivrede u Novom Sadu, jedan od najznačajnijih agrobiznis događaja u Europi, ostat će zapamćen po tišini, posve neuobičajenoj za mjesta gdje se došlo trgovati, poslovati, tržiti, vidjeti i biti viđen. Suosjećajući sa žrtvama poplava u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, približno 1500 izlagača iz 60 zemalja žalovalo je sve vrijeme sajma, dvostruko više od tri službena dana nacionalne žalosti. Razglas bez glazbe, šatori s roštiljima i ražnjevima bez muzike, znatno manje posjetitelja nego inače – pomalo turobna atmosfera.

– Veliki broj naših izlagača i posjetitelja dolazio je upravo s područja koja su najviše stradala u poplavama pa je bilo ideja da otkažemo sajam, ali smo se nosili mišlju da život mora ići dalje i da ne smijemo odustati. Godine tradicije i ugled koji je ova manifestacija stekla obavezuju nas da ovogodišnji Poljoprivredni sajam organizujemo na najvišem nivou  – kaže generalni direktor Sajma dr  Dragan Lukač.

Dio prihoda od prodanih ulaznica sajam će uplatiti za nastradale, svi zaposleni su se odrekli jednodnevne zarade, sindikat zaposlenih kupio je pelene i dječju hranu, a jedna posebna hala bila je predviđena za robu koju su donirali izlagači.

Zbog poplave u Novi Sad nisu stigli najteži bikovi pa je ove godine ta atrakcija izostala i nije proglašen šampion. No, posjetitelji su mogli vidjeti 1300 najreprezentativnijih grla iz domaćeg uzgoja: 65 goveda, 213 konja, više od 400 ovaca, 270 svinja, 70 koza, više od 270 sitnih životinja i druge živine.  Najveću pažnju posjetitelja privukao je nerast Durok težak 420 kilograma, “Napretka” iz Stare Pazove. Iako ima tek dvije godine, no kažu da iza sebe ima potomstvo od 10.054 prasadi.

Čast životinjama, oko njih je uvijek gužva, ali najveći interes na sajmu pobudio je najskuplji kombajn, vrijedan pola milijuna eura. Služi za vađenje krumpira, kapaciteta je deset hektara dnevno, opremljen najnovijom tehnologijom, posjeduje kamere i vozač u kabini može posmatrati šta se dešava oko njega. Izložila ga je kompanija ITN iz Zemuna, a kupila ga je jedna tvrtka iz Bačkog Maglića.

– Zahvaljujući subvencioniranim kreditima imamo dosta zainteresiranih kupaca i za najskuplje mašine. Farmeri se sve više udružuju i kupuju na lizing kombajne koji im se isplate za četiri ili pet sezona  – objašnjava direktorica ITN grupe Vera Marković.

Zemlja partner bila je Kraljevina Nizozemska čiji su stručnjaci izrazili spremnost da svoje znanje podjele s kolegama u Srbiji, naročito o tome kako vodu pretvoriti u saveznika i kako dodati i popraviti vrijednost poljoprivrednih proizvoda kako bi se na njima zaradilo.

Iz Hrvatske je na Poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu sudjelovalo pedesetak izlagača koji su došli posredstvom gospodarske i obrtniče komore ili su došli individualno.

Goran Gazdek

•  

Istorija mesta osnovanog daleke 1231. godine u posebnoj publikaciji

Borovo dobilo monografiju

Razvoj Borova se veže za fabriku koju su tridesetih godina prošlog veka na borovskoj zemlji izgradili Česi Antonjin i Tomaš Bata

Borovo je dobilo prvu monografiju. Knjiga”Borovo kroz vekove” je nedavno izašla iz štampe u tiražu od 500 primeraka. Na 240 strana, kroz osam poglavlja i mnoštvo fotografija, monografija obuhvata istorijat Borova od prvih naseljavanja na ovom prostoru i postanka mesta do današnjih dana.

– Borovo je mesto koje ima dugu istoriju, ali do sada nismo imali nijednu ovakvu knjigu. Ona je dokument vremena koji govori o našem postanku, trajanju i ostanku na ovim prostorima. Založena je u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici kao trajni dokument koji će tamo ostati sačuvan zauvek, rekao je na predstavljanju monografije načelnik Zoran Baćanović u ime izdavača, Opštine Borovo.

– Iako smo tokom istraživanja pronašli podatak Srpske akademije nauka i umetnosti da je Borovo postojalo još 1209. godine, većina podataka govori da se Borovo prvi put spominje 1231. godine. Ova knjiga govori da smo jedno od najstarijih naselja na našem širem području, u Evropi pa čak i u novom svetu, kaže Đorđe Ustić, novinar u penziji, koji je zajedno sa ostalim članovima uređivačkog odbora više od godinu dana prikupljao istorijsku građu, beležeći svedočenja i sećanja meštana Borova o svojim precima kako bi se sačuvali od zaborava podaci o ljudima i događajima.

Borovo je dalo nekoliko znamenitih ličnosti. To su Grigorije Jezdimirović (1745 – 1822.) koji je oslikao mnoge ikonostase u pravoslavnim hramovima Srema, Konstantin Peičić (1805 – 1882.), lekar i književnik koji je svoje radove objavljivao u Letopisu Matice srpske i Andrija Vuković (1812 – 1884.), arhitekta čija su najpoznatija dela hoteli London i Balkan u Beogradu. Razvoj Borova se najviše veže za fabriku Borovo koju su tridesetih godina prošlog veka na borovskoj zemlji izgradili Česi Antonjin i Tomaš Bata. Borovo je 1936. godine dobilo struju i novu zgradu osnovne škole, najmoderniju u tadašnjoj državi. Za razvoj Borova u tome vreme najzaslužniji je Toma Maksimović koji je bio upravitelj Fabrike gume i obuće te predsednik opštine Borovo. Borovci su mu 2008. godine u znak zahvalnosti podigli bistu u opštinskoj većnici. Zanimljiv je podatak da je u Borovu još 1947. godine odigrana noćna fudbalska utakmica, pod reflektorima, prva Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata. Mnoštvo je podataka na koje meštani Borova mogu biti ponosni.

– Nije bilo jednostavno od hrpe materijala stvoriti jedinstvenu celinu. Mislim da smo ovaj posao uspešno obavili, kaže članica uređivačkog odbora prof Sretenka Čaović. Inicijativa o izdavanju monografije pokrenuta je pre četiri godine, u mandatu tadašnjeg načelnika Rade Bosića, iako se na tome radilo još 80-ih godina prošlog veka, ali zbog rata ideja nije realizovana sve do danas.

– Ovo je temelj za neka buduća istraživanja i izdavačke poduhvate, ističe Rado Bosić. Osim Ustića, Čaović i Bosića, članovi Uređivačkog odbora monografije su i direktor Osnovne škole Borovo Tihomir Jakovljević, protojerej-stavrofor Čedo Lukić, Mićun Nenezić i magistar Branislav Dimitrijević.

Dragana Bošnjak

Još jednom proslavljen “Dan mladosti – Dan radosti” u Kumrovcu

Druže Tito, nikome te ne damo

Ni jedna vlast se po onom što je učinila za narod ne može usporediti s onom nakon 1945. Da li ste primijetili da je neka vlast nakon 1990. rekla da treba pomoći siromašnima? – Tomislav Badovinac

U razdraganoj atmosferi lišenoj dnevne politike, 24. maja u zagorskoj varošici Kumrovec obilježena je još jedna godišnjica rođenja Josipa Broza Tita. Na proslavi je oko 6.500 učesnika i gostiju iz svih krajeva zemlje, koliko ih se skupilo po policijskoj procjeni, evociralo uspomene na dobar i lijep život u bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji i odalo dužnu počast njenom doživotnom predsjedniku. Najviše ih je i ove godine bilo iz Slovenije i Hrvatske, prije svega iz Zagreba, sjevernih županija i Istre.

– Hrvatska je ustanovljena 1944. na III zasjedanju ZAVNOH-a, a njen prvi predsjednik bio je Vladimir Nazor, rekao je Tomislav Badovinac član izvršnog odbora Saveza društava “Josip Broz Tito u Hrvatskoj”. On je iz ruku načelnika općine Dragutina Ulame dobio i općinsku plaketu jer je u vrijeme kad je devedesetih Kumrovec bio zabranjeno mjesto, a Tito tabu tema, i pored svih prijetnji govorio o Titu i dovodio Titove poštovaoce u to mjesti.

– Drago mi je da se ove godine pored poplava koje su pogodile dijelove Hrvatske, Srbije i BiH, skupio velik broj ljudi, rekao je Badovinac, dodajući da mu je teško i ružno govoriti o državi koja je stvorena 1991.

– Osim toga, ni jedna vlast se po onom što je učinila za narod ne može usporediti s onom nakon 1945. Da li ste primijetili da je neka vlast nakon 1990. rekla da treba pomoći siromašnima? Govori se da to treba omogućiti, ali oko ostvarenja toga ništa nije učinjeno, smatra Badovinac.

Opisujući sve Titove zasluge, krapinsko – zagorski župan Željko Kolar završio je govor riječima. “Neka mi danas netko pokaže osobu koja je u povijesti napravila više za Hrvatsku i za narod od Tita”. Svega što je Tito učinio prisjetio se i predsjednik SABA RH Franjo Habulin.

– Ono što bi trebalo reći o Titu ne stane u minutu ili sat. Danas se u svijetu izučava njegov lik i djelo, da je oslobodio, izgradio i stvorio zemlju koja je postala srednje razvijena, osnovao je pokret nesvrstanih, a samoupravni sistem i zakon o udruženom radu predstavljaju najviše standarde demokratskih odnosa, rekao je Habulin.

Među brojnim gostima bili su pripadnici Gorjanske čete iz slovenačke općine Šentjernej koji odjeveni u replike partizanskih uniformi nastavljaju tradicije svojih očeva i djedova. Zamjenik komandira Ljubomir Skupek rekao je da je čuo, a ponešto godina i proživio u Jugoslaviji i lijepom životu koji je tada vladao, pogotovo u usporedbi s nekim drugim zemljama.

– Sad kad smo se osamostalili i odvojili iz zajedničke države, vidjeli smo što znači biti slobodan odnosno neslobodan, rekao je i dodao da se četa svojim djelovanjem na svoj način bori protiv vlasti koje, kako je rekao, “kao da su stale na drugu stranu”.

– Kumrovec nastoji zadržati brend Tita, rekao je za Novosti načelnik Ulama, podsjetivši da su na svojedobno održanom znanstvenom skupu, najveći “brend majstori” s ovih prostora rekli da je Tito bio globalni brend, kako ga treba i tretirati.

– Obnovili smo Zdenac radosti, a u pregovorima smo za otvaranje Titovog muzeja u njegovoj rezidenciji. Politička škola i spomen dom su na čekanju jer se traže investitori, rekao je načelnik, te dodao da u Kumrovec godišnje dođe 60.000 posjetitelja.

– Tito je i dalje na dobrom glasu u Hrvatskoj i regiji. Imamo posjete iz inozemstva, što znači da je Tito još na cijeni. Imamo kapacitete da se ljudi okrijepe i odmore nakon dugog puta, ali primarno je sačuvati Kumrovec kao takav, rekao je Ulama.

Među brojnim izvođačima publici su se prvi puta predstavili i KUD-ovi Lučka iz istoimenog sela u Cazinskoj krajini (BiH) i “Zvuci Banije” iz banijskog sela Jabukovca. Voditeljica KUD-a iz Lučke Pehvida Kajtazović u Kumrovec dolazi devet godina zaredom.

– Došla sam na ideju da omladina iz našega KUD-a odigra nešto što zastupa sve narodne bivše Jugoslavije, od slovenske polke do makedonskog ora, rekla je Pehvida i dodala da Tito u njenom kraju dobro kotira.

– Vise nam na zidovima njegove slike, poštuju ga stari, a ja se trudim da ga poštuju i mladi, iako oni u školi ne uče ništa ni o Titu ni o partizanima. Ipak, u Pećigradu je spomenik zajedničkoj partizanskoj borbi Srba, Hrvata i Bošnjaka s tri zagrljene figure i nikome nije palo na pamet da ga ruši ni u ratu ni nakon njega, rekla je Kajtazović. U mnoštvu je odjeven u bivšu milicijsku uniformu bio i Aleš iz Dobove, redovni posjetilac Kumrovca.

– Super mi je kad slušam ljude koji dođu iz BiH, Srbije i Hrvatske kad pričaju kako je bilo u Jugoslaviji jer sam premlad da bih to znao. To su bila lijepa vremena, rekao je Aleš dok njegova prijateljica nije ništa govorila, ali je obojena petokraka na njenoj kosi sve rekla. Kao što su sve rekle i pionirske kape, marame i jugoslavenska ikonografija koje je tog dana u Kumrovcu bilo u velikom broju. Besplatnog graha je ipak bilo nešto manje, tako da je za 500 porcija vladala prilična gužva.

Otvorena je i izložba “Josip Broz Tito – fotoamater”. Obišao ju je i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac koji se družio i pozdravljao s posjetiocima skupa.

Nenad Jovanović

•  

Predavanje u “Prosvjeti” o Branku Radičeviću

Branko i Vuk

Prerano umrli Branko Radičević (1824 – 53.) u srpskom pjesništvu pojavio se baš kad je jezik sazreo u okviru Vukovih reformi 

Prerano umrli pjesnik Branko Radičević afirmiran je kao jedan od najvjernijih sljedbenika Vuka Stefanoviča Karadžića, rekao je akademik Tonko Maroević na predavanju koje je povodom 190-godišnjice Radičevićevog rođenja upriličeno u dvorani “Prosvjetine” biblioteke u Zagrebu.

Ljepota Radićevićeve poezije jeste u njenoj neposrednosti i čistoći, kao i u jednostavnosti jezika kojim je pisana, rekao je Maroević, dodajući da se Radičević u srpskom pjesništvu pojavio u pravo vrijeme, baš kad je jezik sazreo u okviru Vukovih reformi.

– U slučaju da nije umro mlad zbog tuberkuloze vjerovatno bi uglavnom pisao epsku poeziju, iako njegova lirska poezija nadmašuje epsku, rekao je Maroević i dodao da je Laza Kostić možda bio bolji pjesnik, ali ga ne bi bilo da nije bilo Radičevića.

O Radičevićevoj biografiji govorila je Goranka Buljan iz biblioteke, podsjetivši da je rođen u Slavonskom Brodu 28. marta 1824. da bi sa šest godina s roditeljima prešao u Zemun. U gimnaziju u Sremskim Karlovcima se upisao 1836. pa Karlovci i obližnje Stražilovo imaju velik utjecaj na Brankova kasnija djela, od kojih je najpoznatije “Đački rastanak”. Prve stihove Branko je napisao još dok je pohađao karlovačku gimnaziju, a oduševljen Vukovim reformama, intenzivnije se počeo baviti književnim radom.

Zbog revolucije koja je zahvatila Habsburšku monarhiju, Radičević je napustio Beč i živio je po raznim mjestima u Srijemu. Slava koju su mu donijele prve pjesme bila je velika i u Kneževini Srbiji, u koju je nekoliko puta dolazio. U to vrijeme je počeo pobolijevati od tuberkuloze. Vrativši se u Beč 1849., upisao je studij medicine, ali je nastavio baviti književnošću i godine 1851. je objavio još jednu zbirku pjesama. Umro je 1. jula 1853. u bečkoj bolnici na rukama Vukove kćeri Ane Karadžić. Postuhmno zbirku pjesma je objavvio njegov otac 1862. a 1883. posmrtni ostaci su mu preneseni iz Beča u Stražilovo.

N. Jovanović

Virovitička manifestacija “Proljetni zvuci Jana Vlašimskog”

Virovitičko proljeće

 

FOTO1: Nastup virovitičke Prosvjete

Op.Ur.: skd Prosvjeta

 

 

U okviru manifestacije “Proljetni zvuci Jana Vlašimskog” koja se u organizaciji virovitičke Češke besede već 12 godina održava u Virovitici, upriličen je multinacionalni kulturno-umjetnički program na kojem su uz Češke besede iz Virovitice, Grubišnog Polja i Međurića, sudjelovali KUD Virovitica, Demokratska zajednica Mađara – Udruga Novi Gradac i SKD Prosvjeta- Pododbor Virovitica.

– Virovitička Prosvjeta osnovana je 2007. godine. U folklornoj i pjevačkoj sekciji pleše i pjeva tridesetak članova, ove godine predstavljamo  se  plesovima i pjesmama Slavonije, kazala je voditeljica društva Gordana Kos.

“Proljetni zvuci Jana Vlašimskog” održavaju se u spomen na zborovođu kapelnika, skladatelja i glazbenog pedagoga koji je u 50 godina djelovanja ostavio neizbrisiv trag u kulturnom i društvenom životu Virovitice. Bio je kapelnik Gradske glazbe Virovitica (1886.-1936.) i zborovođa Hrvatskog pjevačkog društva Rodoljub (1890. – 1918.). Osim toga svirao je orgulje u sinagogi,  a u crkvenom arhivu Franjevačkog samostana pronađeni su notni zapisi njegovih skladbi za orgulje i obrade misnih pjesama. Bio je i jedan od osnivača Češke besede. Njegovo ime u Virovitici  od 1992. godine nose glazbena škola i ulica.

U Velikoj izložbenoj dvorani Gradskog muzeja održan je koncert “Gradu za 780. rođendan” na kojem su nastupili učenice glazbene škole, Gradska glazba, Puhači orkestar Ćeške besede i Tamburaški orkestar HPD Rodoljub. U crkvi Svetog Roka nastupili su Ivanka Stahunjak (sporan) i Javor Valjak (orgulje), a u Češkom domu predstavljena je monografija “Jan Nepomuk Vlašimski”, autora dr.sc. Vjenceslava Herouta. Recenzent, profesor Ivan Zelenbrz ustvrdio je kako je riječ o kapitalom dijelu od 390 stranica koje će se naći na policama zavičajne biblioteke uz bok rijetkih povijesnih knjiga o Virovitici.

– Jan Vlašimski je glazbena i društvena legenda Virovitice i  ne može pisati povijest grada, a da se ne spomene njegovo ime, rekao je Zelenbrz.

G. Gazdek

 

 

Stogodnjak (218)

 

 

30. 5. – 6. 6. 1914: iz Bosne u Hrvatsku, preko stranica Srpske riječi, stiže jedan neobičan prijedlog poznatog tamošnjeg političara – Stijepe Kobasice! “U interesu narodnog jedinstva Srba i Hrvata treba podijeliti i njihove interesne sfere. Sav teritorij u granicama Monarhije na kome živi naš srpski i hrvatski narod, treba podijeliti na – srpski i hrvatski dio. U srpskom dijelu vodili bi politiku Srbi, a u hrvatskom Hrvati i bio bi mir božji među ljudima, i Srbima i Hrvatima. A garanciju za mir i slogu nalazim u tom, što bi po prilici u srpskoj sferi ostalo Hrvata isto toliko koliko i Srba u hrvatskoj sferi…” U svojem kraćem osvrtu na tu “šašavu ideju”, kako ju je nazvao, zagrebački Srbobran napisao je i ovu rečenicu: “Taj teritorij u granicama Monarhije umni Kobasica je presjekao kao – kobasicu!”

 

* kad je otvorena oporuka pokojnog Jovana Baraka iz Karlovca mnogi su ostali ushićeni. A kako i ne bi kad se Barak preko noći pretvorio u jednog od najvećih srpskih dobrotvora u ovom kraju. U oporuci je, uz ostalo, pisalo da svoju veliku kuću na kupskoj obali, sa svim zemljištem, ostavlja srpskoj pravoslavnoj crkveno-školskoj općini u Karlovcu. Istoj općini ostavio je i gotovine u iznosu od 100.000 kruna. Zatim, 10.000 kruna je ostavio Fondu za crkveno pjevanje, kojeg je on sam osnovao još 1866. Za održavanje karlovačkog Gradskog groblja i spomenika na njemu ostavio je 40.000 kruna, Srpskoj osnovnoj školi u Karlovcu darovao je pak 51.000 kruna, a 20.000 kruna isključivo za siročad koja polazi tu školu. Uskraćeni nisu ostali ni karlovački siromasi – njima je Barak ostavio 10.000 kruna, s tim da “polovica pripadne pravoslavnima, a polovica ostalim sirotim stanovnicima grada Karlovca”, kako je napisao. Na popisu darovanih našli su se i mnogi drugi: srpske crkve u Beogradu, Boviću, Krnjaku, Kolariću, Marindolu, Trebinju i Tušiloviću, kao rimokatolička crkva sv. Barbare u Karlovcu, zatim Dom za siročad u Beogradu, Matica srpska u Novom Sadu, društvo Privrednik u Zagrebu, Gradska bolnica u Karlovcu, Vatrogasno društvo u Karlovcu, manastir Vrdnik na Fruškoj gori, cincarska pravoslavna općina u Vlaho-Klisuri u Makedoniji, gdje su bili rođeni Barakov djed Konstantin i baka Ekaterina.

 

* “Najposlije je ruda udarila u brijeg!” To poručuju iz Udruge srpskih zemljoradničkih zadruga u Hrvatskoj i Slavoniji nakon što se pročulo da su tzv. Veresijske udruge iliti “mađarske zadruge” – kako ih je narod prozvao – pred propašću. U gubitku su, otkriveno je na njihovoj redovnoj skupštini, više od 5 milijuna kruna! “Mađarske zadruge osnivane su kao utuk našim, srpskim, pa im se zato i dogodilo to što im se dogodilo. Ovo treba sve naše Srbe da osvijesti i oči da im otvori, pa da ne zaobilaze svoje srpske zemljoradničke zadruge i da odlaze u razne druge, kao što su te veresijske. Zadruga naša je skromna, ali sigurna”, poručuju iz udruge.

 

* “Živio kralj Petar!” To je navodno uzviknuo natporučnik 53. pukovnije Borislav Georgijević, na Njegoševoj proslavi u Zagrebu. “Nisam to uzviknuo!” branio se Georgijević u istrazi koju je pokrenula vojska. Povjerovali su mu i oslobodili ga svake sumnje. Ali on nije bio zadovoljan. Tražio je da se pokrene postupak protiv denuncijanta, što su nadležni odbili, pa je Georgijević, u znak protesta, istupio iz vojske, a novine to zabilježile kao zanimljivu vijest.

AUTOR; Đorđe Ličina