Kronika

HDZ i HDSSB formiraju vlast?

Najveći napredak ostvarila je koalicija srpskih stranaka na čelu sa SDSS-om. Uz 2793 osvojena glasa pripalo joj je pet mandata u Gradskom veću Vukovara

Epilog vukovarskih izbora biće poznat 29. juna kada će u drugom krugu snage ponovo odmeriti gradonačelnički kandidati, Ivan Penava i Željko Sabo.

Obojica se nadaju pobedi, ali čini se da na nju ove godine, s obzirom na rezultat u prvom krugu, više računa Penava kojeg podržava koalicija stranaka predvođenih HDZ-om i HSP-om Ante Starčević. Penava je u prvom krugu osvojio  6539 glasova, čak 1518 više od Sabe koji se kandidovao kao nezavisni kandidat. Iako je bivši gradonačelnik imao podršku koalicije SDP-HNS-SU, ona nije otišla dalje od gradskog nivoa. Dok su uz Penavu tokom kampanje bili najviši stranački funkcioneri na čelu sa Tomislavom Karamarkom, Sabo je zbog optužnica za korupciju ostao bez vetra u leđa iz vrha SDP-a, premda je upitno koliko bi mu to pomoglo s obzirom na poslednje afere u toj stranci. No, njegove šanse za pobedu u drugom krugu nisu nerealne. Ako se ponovi izlaznost građana iz prvog kruga, bitka će se voditi za 2000 glasova  koje su osvojila preostala četvorica gradonačelničkih kandidata. Među njima je najviše glasova, 1545, pripalo Draganu Crnogorcu, kandidatu koalicije srpskih stranaka, dok su oko 450 glasova osvojili kandidati grupe birača Andrej Georgievski (262) i Željko Pinjuh (78) te Slavko Mirnić (131) iz Naše stranke. Presuditi bi moglo i dvestotinjak birača čiji su glasački listići u prvom krugu bili nevažeći.

Iako im je pobeda zamalo izmakla, u HDZ-ovoj koaliciji su zadovoljni izbornim rezultatima. “Ovo je najbolji rezultat koji je iko ikada ostvario u Vukovaru u prvom krugu. Očekujem da će Vukovarci prepoznati da je Sabo u političkom smislu prošlost”, poručio je Ivan Penava ocenivši da je “građanima Vukovara po svemu sudeći dosta da im grad bude ‘grad slučaj’ i da se provlači kroz kaznene prijave i sudnice”.

U izjavama dan posle izbora Penava je rekao da računa i na glasove Srba. “Bilo ih je i u prvom krugu, a u drugom očekujem još više. Vukovarska priča je ista za sve. S otvaranjem radnih mesta, pašće i tenzije u gradu”, misli Penava.  Za svog protivnika kaže da priča bajke o žičarama i milijardama eura.

No bez obzira na rezultate u prvom krugu, Željko Sabo se ne predaje. Za njega je drugi krug izbora, kako je rekao, nova utakmica s početnim rezultatom 0:0. Loš ishod prvog kruga pripisuje kampanji njegovih protivnika koju smatra prljavom.

– To nisu bili izbori već projekat rušenja Željka Sabe. Osim deklarativnih obećanja o 500 novih radnih mesta, HDZ konkretnih projekata nema, kaže Sabo. Podršku u drugom krugu očekuje prvenstveno od birača koji nisu izašli na izbore. Tvrdi da je bilo onih koji su verovali u njegovu pobedu već u prvom krugu pa su bili komotni i nisu izašli, dok su kod drugih, smatra Sabo, “dozu nepoverenja unele laži i tračevi o njemu koji su kružili Vukovarom putem letaka”.

Uprkos odličnom rezultatu, HDZ-ova koalicija ipak nije ostvarila apsolutnu većinu u Gradskom veću. Sa 5953 osvojena glasa bloku stranaka oko HDZ-a pripalo je 10 većničkih mandata, jedan manje nego prošle godine. Koalicija na čelu sa SDP-om osvojila je 3080 glasova i pet većničkih mesta, što je tri manje nego lani. Nije pomogla nije koalicija sa HNS-om. Opravdanje za ovakav podbačaj, SDP-ov Goran Bošnjak nalazi u situaciji na državnom nivou, stanju oko dvojezičnosti te u homogenizaciji  nekih stranaka. Najveći napredak ostvarila je koalicija srpskih stranaka na čelu sa SDSS-om. Na osnovu 2793 osvojena glasa toj koaliciji je pripalo pet mandata. U Gradsko veće prvi put ulazi i HDSSB koji je u koaliciji stranaka Saveza za Hrvatsku osvojio 735 glasova birača i jedno, čini se, presudno mesto. Četiri liste, uglavnom građanske, nisu prešle izborni prag. Ni predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović, niti nositeljka liste HDSSB-a Slavica Jelinić nisu se izjasnili koga će njihovi birači podržati u drugom krugu. “U drugom krugu ne učestvujemo”, kratko je medijima kazala Jelinić koja je pre nekoliko godina zbog unutarstranačkih sukoba napustila HDZ.

– Sada ne bih ništa o tome govorio jer mislim da je ponekad veče pametnije od jutra, rekao je Vojislav Stanimirović izrazivši zadovoljstvo postignutim rezultatom koalicije SDSS-SNS-NSS.

– U odnosu na prošle izbore osvojili smo 100 odsto više glasova. Naša lista je vratila biračko telo koje je delimično glasalo za SDP i čak motivisali deo birača koji su shvatili da jedino naši većnici mogu doprineti boljitku grada i naše zajednice, kaže Stanimirović. Rezultat SDP-a ocenio je poražavajućim. “Koalicija okupljena oko HDZ-a i HDSSB-a može formirati većinu u Gradskom veću bez SDP-a i bez nas, ali bez obzira na to radićemo u korist naših birača i nastojati da ih ne izneverimo, poručio je Stanimirović.

Ove godine je na izborima obezbeđena je dovoljna zastupljenost pripadnika srpske nacionalne manjine. Pet većnika je sa liste SDSS-ove koalicije, a po jedan sa lista HDZ-a i SDP-a, tako da broj većnika ostaje 21. Prošle godine su zbog nedovoljne zastupljenosti Srba po još jedan mandat osim SDSS-a, dobili HDZ i SDP. Ipak, ni tada niko nije mogao formirati većinu sve dok bivši SDP-ovac Željko Pinjuh nije prešao na stranu HDZ-a. Situacija u kojoj predstavničku vlast drži jedna, a izvršnu druga politička opcija bilo je neodrživa zbog čega je i došlo do prevremenih izbora. Mnogi veruju da bi se slično moglo dogoditi i ovaj put.

Prvi krug  izbora u Vukovaru obeležila je velika izlaznost birača. Od ukupno 27.167 građana u biračkom popisu, izborima se odazvalo 13.785 što je nešto više od 50 odsto. Takvu izlaznost priželjkuju gradonačelnički kandidati i u drugom krugu, no hoće li uspeti da animiraju građane znaće se poslednje nedelje u junu.

Dragana Bošnjak

VSNM Varaždina odalo priznanje spasiocima u obrenovačkoj poplavi

Varaždinski policajci – junaci Obrenovca

Pripadnici MUP-a Ivan Rožđak i Jadranko Mirović junački su spašavali stanovnike Obrenovca stradale u poplavi 

Vijeće srpske nacionalne manjine Varaždina na svojoj svečanoj sjednici održanoj 12. juna, uručilo je plakete za spašavanje građana od poplava u Obrenovcu pripadnicima Policijske uprave Varaždinske Jadranku Miroviću i Ivanu Rožđaku..

– Pripadnici MUP-a junački su spašavali stanovnike Obrenovca koji je u poplavama naročito stradao, rekao je predsjednik gradskog VSNM-a Mile Sekulić, ističući da su Mirović i Rožđak zaslužili da se o njihovoj humanosti izvijesti javnost, najavljujući da će uputiti prijedlog da dvojica policajaca dobiju i nagradu grada Varaždina.

– Ne smije ostati nezapaženo da su naši sugrađani napravili veliko djelo u Srbiji. Obrenovac koji ima 25.000 stanovnika je potopljen, u Srbiji je stradala 31 osoba, a mnogo veća je brojka nestalih, od čega na Obrenovac otpada velik dio. Grad je uništen, tako da povratka ima samo na rubnim dijelovima, rekao je Sekulić i podsjetio da je Vlada Srbije odmah na početku katastrofe zatražila međunarodnu pomoć.

– Hrvatska se odazvala već narednog dana te poslala veliku pomoć od 100.000 eura i  specijalne ekipe u kojima su bili i naši junaci koji su obavili odličan posao. Gradski i županijski VSNM uplatili su po 9.000 kuna, tako da je svaka od tri države pogođena poplavama dobila po 6.000 kuna pomoći. Osim toga, kombi pun hrane i odjeće upućen je u ambasadu Srbije u Zagrebu, naveo je Sekulić. U dodjeli priznanja Vijeća obavijestio je načelnika općine Obrenovac, kao i ambasadu Srbije. Jadranko Mirović, inače zapovjednik voda Interventne policije u Varaždinu, zahvalan je na priznanju koje mu puno znači.

– Oko osam navečer u petak spremili smo se i našli u bazi, pred jutro smo bili u Beogradu i već u osam sati ujutro smo počeli s evakuacijom ljudi u Obrenovcu. To smo radili sve do ponoći, a tako je bilo i narednih dana koliko smo boravili u tom gradu. Svaki dan smo vršili evakuaciju, dostavljali vodu i hranu onima koji su ostali, a pred kraj tragali smo za tijelima poginulih. Mještani i naše kolege iz srpske policije nas nisu mogli bolje primiti nego što su nas primili, rekao je za Novosti Mirović koji je s Rožđakom i ostalim policajcima bio smješten u zgradi policije.

– Što se tiče kolega prijem je bio savršen, a što se tiče ljudi koje smo spašavali, nije bilo ni jedne loše riječi. Svi su nam se neprestano zahvaljivali, prepričava svoje uspomene Mirović.

Na pitanje da li je akcija spašavanja bila kvalitetno organizirana Mirović je rekao da su tamošnji “zapovjednici žandarmerije, civilne obrane i ostalih nadležnih službi sve dobro organizirali”.

– Isprva se sve činilo konfuzno jer je bilo mnogo ljudi, ali kad se sagleda situacija, vidi se da je bilo reda i organizacije, ispričao je Mirović koji je s Rožđakom jedini bio svih osam dana u akciji spašavanja. S njima su u pomoć pristigla četiri pripadnika specijalne policije iz Osijeka, ali su otišli u ponedjeljak, kad su se Varaždincima priključila dvojica kolega iz riječke policijske uprave i četvorica pripadnika Antiterorističke jedinice iz Zagreba.

Mirović inače prilično teško govori o danima provedenima u Obrenovcu, u kojem je voda na nekim mjestima bila dublja od četiri metra, pa su od kuća iznad površine virili samo krovovi, a neke se nisu ni vidjele.

– Voda je bila toliko visoka da sam se u jednom trenutku rukama uhvatio za gornji dio semafora kako bih vidio kuda dalje treba ići i kome pomoći, rekao je hrabri policajac i ispričao situaciju kad se spasiteljima probušio čamac, ali su oni i pred toga iz poplave izvukli deset ljudi.

– Čamcem smo izvlačili bebe, njihove mame, starije i nepokretne osobe, a sve to usred brojnih plivajućih predmeta, pa i automobila koje je nosila bujica i koje su plutale oko čamca, rekao je. Rožđak, po funkciji zamjenik zapovjednika voda, rekao je da su policajci spašavali ljude s balkona, tavana, krovova kuća i svih drugih mjesta gdje su se mogli skloniti od bujice.

– Unatoč svim opasnostima, u tim trenucima nitko od nas nije razmišljao o sebi i svojoj sigurnosti, rekao je Rožđak i dodao da je ponosan na učinjeno.

– A mi smo ponosni na ove hrabre ljude, rekao je Sekulić, koji je na svečanoj sjednici  Sekulić uručio plaketu i Policijskoj upravi varaždinskoj, a primio ju je načelnik Darko Jurčec.

– Nije slučajno da se PU varaždinska prva odlučila da pomogne unesrećenima jer su varaždinski policajci spremni pomoći bilo gdje, ne samo u Hrvatskoj, rekao je Jurčec i podsjetio da su Mirović i Rožđak već bili u misijama spašavanja izvan zemlje. “Pokazalo se da posao policajca nije samo stavljanje lisica na ruke nego pomaganje ljudima, pa i izvan granica zemlje”, rekao je načelnik.

Zamjenik varaždinskog župana Alen Kišić naglasio je da je županija u samom vrhu županija u Hrvatskoj po toleranciji i suživotu s pripadnicima manjina.

– Test hrabrosti je kad smo u manjini, test tolerancije je kad smo u većini, a mi smo taj test položili. Varaždinska županija je apsolutni primjer u Hrvatskoj kako se treba odnositi prema svim manjinama koje žive na našem području. Dobra suradnja Varaždinske županije s gradskim i županijskim VSNM-om pokazuje se također u uređenju dodatne prostorije za rad dvaju vijeća koja će tako raditi u istom prostoru, rekao je Kišić.

Zadovoljstvo suradnjom s manjinama iskazao je i gradonačelnik Goran Habuš, ističući da ovakva solidarnost dugo nije viđena. U ime SNV-a Branko Jurišić čestitao je policajcima na humanosti i Vijeću što je to prepoznalo, ali i što su zajedno sa županijskim vijećem pomoć ravnopravno uputili svima koji su bili ugroženi.

– Sada akcije za pomoć jenjavaju jer se situacija popravlja i ljudi se vraćaju u svoje kuće, ali će pred zimu ponovo biti potrebno organizirati humanitarne akcije, rekao je Jurišić.

Nenad Jovanović

•  

Snježana Čiča, voditeljica Središnje biblioteke Srba

Na dobrom putu

Fond biblioteke iznosi oko 25.000 evidentiranih i otprilike još toliko neevidentiranih svezaka 

Predstavite nam biblioteku koja djeluje u okviru SKD “Prosvjete”.

– Sadašnji fond biblioteke iznosi oko 25.000 evidentiranih i otprilike još toliko neevidentiranih svezaka koje dobavljamo na više načina. Prvo i osnovno, glavni financijer biblioteke je Ministarstvo kulture koje svake godine izdvaja određenu svotu za rad biblioteke unutar koje su i sredstva za nabavku knjiga. Knjige kupujemo u Beogradu, najveći dio na sajmu knjiga, ali i u drugim prilikama kada po knjižarama pokupujemo naslove. To kupujemo svojim vlastitim sredstvima. S druge strane, nekoliko puta godišnje knjige dobivamo iz Narodne biblioteke Srbije. Oni nam pošalju katalog s naslovima, mi odredimo što bi nas zanimalo, a oni pošalju. To su jako dobre pošiljke u kojima bude i nečeg što nismo naručili, ali što oni smatraju zanimljivim za nas jer je pisac iz Hrvatske ili je temom vezano za nas. Knjige dobivamo i iz biblioteke Matice Srpske iz Novog sada. Tu su i donatori pojedinci – prošli mjesec smo dobili vrlo vrijednu donaciju dugogodišnjeg aktivista “Prosvjete” i bivšeg direktora izdavačkog poduzeća “Prosvjeta” Branislava Ćelapa. Barem jednom mjesečno nazovu nas ljudi koji su dobili nasljedstvo ili sele u domove za starije i pitaju da li bismo htjeli primiti knjige. Biblioteke u gradu i Hrvatskoj nam više ne doniraju rashodovane knjige, ali takva je bila praksa sredinom 90-ih kad je od knjiga iz Knjižnica grada Zagreba koje su masovno otpisivane, oformljen početni fond knjiga, a biblioteka 1996. obnovila rad nakon više decenija pauze.

Tko su članovi biblioteke?

Naši su korisnici raznoliki, od pripadnika akademske zajednice do penzionera, đaka i studenata. Njih zanima sve, od beletristike do knjiga koje se bave naučnim temama, pa i srpske novine. Mnoge naslove knjiga samo mi imamo, mada se u zadnje vrijeme neki od naslova javljaju i u knjižnicama grada Zagreba. Ali ono što mi imamo, ostale biblioteke uglavnom nemaju.

Kakva je suradnja s pododborima “Prosvjete” po pitanju ustupanja knjiga?

Tu sve bude dobro do realizacije. Neki pododbori su zainteresirani jer bi htjeli sebi formirati biblioteke. No kad mi sve knjige za koje procijenimo da bi im trebale, nađemo i spakujemo, to tako i ostane kod nas nerealizirano, makar bi neke donacije mogle stati u kombi ili prtljažnik automobila. Kada sam prije dvije i pol godine došla, ovdje u podrumu sam našla pripremljene pakete koji su tu već godinama stajali, a stoje i danas. Ne znam tko bi trebao napraviti sljedeći potez.

Koliko se ste zadovoljni odazivom na kulturna događanja u biblioteci?

Mislim da je odaziv sve bolji i bolji. Ljudi su isprva dolazili iz radoznalosti ili jer su naši vjerni čitaoci i korisnici biblioteke. No to se pročulo, pa je dobro posjećeno. Nije bitno da li je u pitanju koncert, izložba, predavanje ili promocija. Tjedno imamo jedan do dva događaja, a nadamo se da ćemo taj tempo nastaviti i ove jeseni. Planovi su urađeni prošle godine jer za njihovu realizaciju moramo osigurati novce, a to se radi u prethodnoj godini. Sad radimo na detaljima, a jesen bi mogla biti vrlo zanimljiva, pogotovo u svjetlu promocije nedavno izdanih knjiga. Tu trebam spomenuti i izuzetno dobru suradnju s VSNM-om grada Zagreba oko više skupova koje smo organizirali prošle i ove godine. Biblioteka je od ove godine uključena i u akciju “Noć knjige” čiji su organizator i Knjižnice grada Zagreba, i to kao jedina samostalna manjinska knjižnica u gradu. Ovo je reprezentativan prostor u centru grada  i pogodan je za ovakva dešavanja. Svake godine dobivamo sredstva za opremanje i uređenje prostora pa ćemo preko ljeta imati radove kao i ranijih godina.

Što za biblioteku znači plaketa dobivena povodom 70. godišnjice “Prosvjete”?     

Znači jako puno: da smo na dobrom putu. Biblioteke su važan segment kulture i samo po sebi bilo bi dovoljno da samo prikupljaju pisanu građu o kulturi jednog naroda, ne uključujući društveno-kulturna događanja. Knjižnica mora postojati radi nas samih, a ovo što radimo je nadogradnja na bazu ustanovljenu 1948. godine.

N. J.

Manje restrikcija u obnovi

U Saboru se u hitnom postupku raspravljalo o konačnom prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o područjima posebne državne skrbi. U ime Kluba zastupnika SDSS-a Mile Horvat je rekao se u ovom slučaju ne radi samo o politici nego o stotinama ljudskih sudbina, odnosno o ljudima koji se nalaze u specifičnim egzistencijalnim poteškoćama, upravo zbog nedorečenosti osnovnog Zakona o područjima posebne državne skrbi (ZPPDS).

– Po pitanju nekih životnih situacija u ovome već odavno kasnimo. No, sa sadašnjim promjenama će se kompletirati segment povratka obnove i stambenog zbrinjavanja unutar samog osnovnog Zakona te će se kroz državni ured koji je počeo raditi, ući u samu bit ovog problema. Također, svi očekujemo i donošenje novog Zakona o regionalnom razvoju, u kojem vidimo jedan od temelja budućeg razvoja povratničkih područja – kazao je Horvat i dodao kako je u ZPPDS-u članak 14. veoma bitan, jer su srpski zastupnici usvojenim amandmanom otvorili mogućnost da se riješi niz stvari koje su bile na štetu korisnika obnove.

– U prethodnom rješenju Zakona postojala su četiri vrlo restriktivna elementa, koji su u besmisao doveli koncept obnove – obavezno useljavanje u određenom roku, korištenje određenog objekta najmanje 10 godina, zabrana otuđenja tog objekta, koji je dobiven kroz obnovu, a ukoliko to nije bilo poštovano, postojala je sudska prijetnja i obaveza povrata uloženih sredstava. Sa ovakvim restriktivnim odredbama ljudi su dvostruko kažnjeni. Znači prvo im je nešto porušeno, a kada im je država to obnovila, onda ih je restriktivno vezala da se moraju useliti, jer ako to nisu učinili u određenom roku, morali su vratiti uloženo pod kaznom, pod ovrhom. To je bilo nerazumno, jer ako je nešto u nečijem vlasništvu, tada ta osoba ima pravo raspolaganja time, to je njeno elementarno pravo – rekao je Horvat.

Obustavljaju se svi sudski ovršni postupci, koji se odnose na povrat uloženih sredstava, kao i ovrhe koje su započete. Korisnici obnovljenih objekata čije su ovrhe već završene bit će obeštećeni bez kamata na račun države.

– Bračnom paru Žigić iz Pakraca, minirana obiteljska kuća obnovljena je nakon 14 godina izbjeglištva. No, budući da se oni nisu vratili u obnovljenu kuću u roku od 90 dana po izvršenom tehničkom predmetu, bili su dužni vratiti sredstva. Općinski sud u Daruvaru im je presudom 2011. godine naložio da su državi dužni vratiti iznos od 245 hiljada kuna sa zateznom kamatom. Radi se o starim ljudima koji žive od mirovine od 1040 kuna na koju im država sjeda ovrhom. Zbog takvih slučajeva donošenje ovakvih izmjena Zakona je mudar politički i socijalno vrlo human potez prema određenoj kategoriji ljudi – kaže Horvat.

•  

Milijunske parnice

Kad je riječ o povratu neovlaštenih ulaganja, Horvat se osvrnuo na problem da se privremenim korisnicima srpskih kuća omogućilo da u tuđu imovinu ulažu preko dozvoljene mjere.

– Velika uložena sredstva postala su predmet sudskih tužbi zbog potraživanja prema vlasnicima kuća. Kad se pravi vlasnici kuća vraćaju dočekuju ih parnice na milijunske iznose s kamatama koje oni ne mogu platiti, a kada se usele prisilnom deložacijom zatekne ih zabrana raspolaganja, odnosno teret na te milijunske iznose. I onda imamo slučajeve poput Petra Kunića ili onaj Milice Miladinović, koje mediji eksploatiraju na razne načine. Mislim da je moguće da se novim zakonskim promjenama ovaj problem riješi, odnosno da država obešteti vlasnika objekta u koji se on vraća, jer suština je omogućiti povratnicima da konačno skinu tu hipoteku i da se agonija parničenja završi – kaže Horvat.

U drugom dijelu rasprave na ovu temu Horvat je replicirao zastupniku Milanu Jurkoviću (HDZ).

– Apostrofirali ste zastupnika Milorada Pupovca, rekavši da je demonstracijom pred

kućom gospodina Kunića, uticao i vršio pritisak na medije. No, to nije bio nikakav pritisak, nego je jednostavno kao saborski zastupnik javno iskazao svoje nezadovoljstvo presudom, koja je nerealna. Postoji kategorija nužnih sredstava koja su dozvoljena za tehničko održavanje samog objekta, ali postoji i kategorija prema kojoj se mora pitati vlasnika. U ovom slučaju privremeni korisnik nije dobio suglasnost vlasnika Kunića o ulaganju u njegov objekt. Ako smo pravna država i želimo li takvo društvo, onda ove elementarne relacije moramo poštovati – kaže Horvat.

Mirna Jasić

Ekstremistički stavovi protiv spomenika velikoj partizanskoj pobjedi u Slavoniji

Verbalno granatiranje veteranske udruge

Udruga “Hrvatski policajac” iz Požege protivi se obnovi spomenika Ede Murtića “Šušnjarska bitka” oštećenog granatama od pripadnika HV-a

Prije više od pet godina požeški antifašisti pokrenuli su inicijativu za obnovu mozaika Ede Murtića “Šušnjarska bitka” u Dočiću kraj Brestovca, no brojnim financijskim i administrativnim problemima na koje sve ovo vrijeme nailaze, pridružio se još jedan. Naime, Udruga “Hrvatski policajac” sa sjedištem u Požegi snažno se opire obnovi ovog spomenika s motivima iz Drugog svjetskog rata.

– Mnogi spomenici u svijetu, Staljinu i drugima, djela su poznatih umjetnika, jer su svi svjetski diktatori samo od njih naručivali izradu tih spomenika i dobro ih plaćali. Prema tome, to što je mozaik u Dočiću umjetničko djelo, nema nikakve veze. Riječ je o ideologiji koja je vladala na štetu ljudi, posebno hrvatskog naroda. Mi ne želimo da se ponavljaju teze nekih ideologija iz prošlosti jer zbog njih Hrvatska ne može nikako naprijed. Osim toga, komunizam i fašizam su potpuno iste ideologije u kojima su se ljudi zatvarali u logore i ubijali. Zbog svega toga, hrvatski branitelji i policajci okupljeni u Udruzi “Hrvatski policajac” u Požegi, protivimo se obnavljanju Murtićevog mozaika – kategoričan je glasnogovornik Udruge “Hrvatski policajac ” Marijan Pilon. Kada će, i da li će čuveni mozaik “Šušnjarska bitka” djelo svjetski priznatog umjetnika biti obnovljen, za sada se sa sigurnošću ne može reći, ali požeški antifašisti ustrajni su u svojoj ideji, pa se Šušnjarska bitka nastavlja.

Autor nedavno objavljene knjige ” Povijesna sjećanja zapisana u kamenu” Borivoj Zarić, koji je pomno istražio i evidentirao stanje spomeničke antifašističke baštine požeške kotline iz perioda Narodnooslobodilačkog rata 1941. – 1945. godine, jedan je od inicijatora obnove spomenika u Dočiću.

– To je mjesto gdje su slavonski partizani izvojevali najveću pobjedu 1943. na ovim prostorima, jer je cilj neprijatelja u šušnjarskoj bici bio uništenje čuvene 12. Slavonske brigade, u to vrijeme prilično izmorene u prethodnoj ofenzivi “Braun”. No zloglasna ustaška “Bosnićeva bojna” tada je u potpunosti razbijena. Murtićev mozaik nas Slavonce uvijek je činio ponosnim, posebno stoga što ga je napravio umjetnik svjetskog glasa. Ovaj spomenik i onaj u Kamenskoj Vojina Bakića, su obilazili mladi iz cijele Jugoslavije, a godišnje se redovno bilježilo više od 100.000 posjetilaca, kaže Zarić.

Kada su hrvatske jedinice u Domovinskom ratu “čistile” ovo područje, jednostavno su na Murtićev mozaik ispalile nekoliko projektila, a čuveni Bakićev spomenik u Kamenskoj miniran je 1992.

– Već godinama mi, požeški antifašisti, pokušavamo obnoviti barem mozaik u Dočiću. Na mnoge adrese nadležnih ministarstava i institucija uputili smo niz dopisa, jer u Zakonu jasno stoji da je svaki vlasnik spomenika dužan taj spomenik održavati, a vlasnik je Republika Hrvatska. Čak su predviđene i sankcije za one koji se toga ne pridržavaju. Sve to prilično začuđuje, posebno stoga što je ovdje riječ o posebno zaštićenom spomeniku povijesne, kulturne i umjetničke baštine. Odgovori koje smo dobivali su klasični – obratite se nekom drugom, nismo nadležni, nema sredstava i tako prolaze godine. Sve mi se čini da država nadležnost nad spomenicima želi prepustiti lokalnim jedinicama samouprave. Tada bi mozaik došao u nadležnost male općine Brestovac, koja je gotovo prazne blagajne pa jedva ima sredstava za vlastito preživljavanje. Tada bi naša inicijativa o obnovi spomenika bila potpuno neostvariva i sve bi palo u zaborav – rezigniran je Zarić.

Nema sumnje da je budućnost Murtićevog mozaika neizvjesna, jer, čini se, sve se vrti u zatvorenom i začaranom birokratskom krugu. Kada bi požeški antifašisti, kojim slučajem, imali novaca za obnovu, bez odobrenja vlasnika po Zakonu ne smiju ništa poduzimati jer bi to bilo kažnjivo. Oni su samo udruga građana koji baštini te spomenike, odnosno čuvaju povijesna sjećanja na antifašizam, što je za državni činovnički aparat očito nevažno i, prema svemu sudeći, nepotrebno.

Sizifovom poslu požeških antifašista pridružili su se nedavno i članovi projekta Ars Publicae koji se pod sloganom “1postozaumjetnost” zalažu za ostvarenje višestrukih društvenih ciljeva u svrhu angažiranog interdisciplinarnog promišljanja umjetničkog sadržaja u javnom prostoru. Zgroženi stavom Udruge “Hrvatski policajac” iz Požege, izdali su priopćenje.

– Iz ovakvog pristupa članova Udruge proizlaze ekstremni stavovi i nestručnost. Bezrezervno podržavamo obnovu svakog spomenika koji veliča antifašizam, a osobito Murtićevog mozaika u Dočiću. Radi se o itekako vrijednom likovnom djelu jednog od najistaknutijih hrvatskih i europskih umjetnika. Osim likovne vrijednosti, ovaj mozaik ima i veliku simboličku vrijednost jer govori o slavnoj pobjedi slavonskih partizana, kao dijelu antifašističke borbe na kojoj počivaju današnja Hrvatska i njen Ustav. Oni koji imaju problem sa spomenicima antifašističkom pokretu, imaju problem i s hrvatskim Ustavom – stoji u priopćenju Ars Publicae.

Akademski slikar Edo Murtić osobno je radio na izradi mozaika u Dočiću, a svečano otvorenje spomenika održano je 11. kolovoza 1965. godine. Desecima tisuća sitnih kamenih pločica, pomno lijepljenih na podlogu, prikazana je čuvena Šušnjarska bitka u kojoj je, 16. travnja 1943. spašena 12. Slavonska brigada i oslobođen velik dio Papuka, a ustaška bojna pukovnika Bosnića zauvijek uništena. Na suprotnoj strani spomenika bila su ispisana imena svih onih koji su zaslužni za njegovo postavljanje. Murtićev mozaik ” Šušnjarska bitka” uveden je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, pod brojem R-Z-2779, čestica 1024, vlasništvo 1/1 Republike Hrvatske.

Vladimir Jurišić

Brane na Kordunu – više porodica dabrova na potocima u Trupinjaku

Dabrovi šire građevinski biznis

Brana u Trupinjaku je bila visoka dva metra, naglo se digao vodostaj i napravilo se akumulacijsko jezero kao za hidrocentrale 

Dabrovi i dalje naseljavaju područje Korduna i njegove manje vodotokove. Prije nešto više od pola godine Dušanka Vučković, koja živi u Trupinjaku i u Velikoj Crkvini u općini Krnjak upozorila je Novosti o novim stanovnicima Korduna, simpatičnim životinjama, biljojedima, izuzetno važnim za održanje ekosustava, ali koji često ljudima pričinjavaju štetu na poljoprivrednim usjevima, a žive u vodi i nemoguće ih je vidjeti danju.

Novosti su tada posjetile Budački i na Budačkoj Rijeci upoznale aktivnosti dabrova, ali i određene štete. Osnovne podatke o dabrovima dao nam je prof. dr. Marijan Grubešić sa zagrebačkog Šumarskog fakulteta, inače autor projekta ponovnog naseljavanja dabrova u RH koji je i član karlovačke Županijske skupštine iz redova Laburista. Nakon toga Novostima se, ali i profesoru Grubešiću javio Đuro Mrđenović iz Trupinjaka, navodeći više novih staništa dabrova. To je bio povod da Novosti sa prof. Grubešićem obiđu taj teren i na licu mjesta sagledaju posljedice aktivnosti dabrova.

U Burić Selu u sklopu naselja Trupinjak u općini Krnjak nalazi se potok Jarčevac koji se ulijeva u Trupinjački potok. To su potoci dva-tri metra široki i duboki 60-70 centimetara. Trupinjački se potok ulijeva u Budačku Rijeku, ona u Radonju, a ona u Koranu. Mrđenović kaže da je dabrove prvi primijetio Perica Matijević, inače veterinarski tehničar, negdje krajem prošle godine, kada su se potok Jarčevac i Trupinjski potok “ničim izazvani” odjednom pretvorili u “jezero”. Kada su došli imali su što vidjeti. Bila je izgrađena brana visoka dva metra, naglo se digao vodostaj i napravilo se akumulacijsko jezero kao što se gradi i za hidrocentrale.

Prof. Grubešić kaže da su ga dabrovi zainteresirali svojom pameću, inteligencijom i graditeljskim sposobnostima. Nakon Trupinjaka otišli smo i u Knez Goricu, na potok Trebinju gdje su dabrovi na utoku jednog potoka u drugi napravili jednu branu i dvije akumulacije, u oba potoka. Jedan udarac-dvije muhe. To neinteligentne životinje ne bi napravile.

– Dabrovi su aktivni uzvodno od tih brana i tu su zone njihovih aktivnosti kao i nastambe koje su jedne od drugih udaljene stotinjak ili više metara. Tako je u Trupinjaku i na Trebinji. Tu se oni, svatko na svom području, hrane i ne smetaju jedni drugima. U Trupinjaku sam, ovako na brzinu, uspio locirati tri obitelji sa po nekoliko članova, a sredinom godine bi se broj mogao povećati sa mladuncima. Jedna od tih familija je mlada i još gradi svoju nastambu -kaže prof. Grubešić.

Zanimljivo je zašto dabrovi ruše stabla pod 45 stepeni. Dabrovi su, naime, biljojedi. Od ranog proljeća do kasne jeseni imaju zeljastih biljaka za prehranu u izobilju, dok u kasnu jesen i zimu nestane te hrane. Jedini nadomjestak je živa kora mekih listača koje rastu uz vodotokove: vrba, topola, joha, lijeska i sličnih. Na tim stablima pri dnu kora je “mrtva” i suha, što im nije upotrebljivo za hranu, već trebaju mlade grančice. Kada bi se mogao, a ne može se popeti na stablo, dabar bi jeo mlade grančice, a kako to ne može, ruši stabla, jede mlade grančice i debla još koristi kao građevni materijal. Dakle, toliko je racionalan. Stabljike reže pod 45 stepeni jer mu je to optimalni kut da bi mogao zubima gristi, od najsitnijih biljaka i grančica do najkrupnijih stabala. Kada u jesen grize kukuruz za branu čini to kao da ga je netko srpom odrezao.

– Nevjerojatne su građevinske sposobnosti dabrova, osjećaj za nivelaciju, kao i odlično poznavanje fizike. Kada dabar gradi branu najprije dovuče nekoliko štapova od 2-5 metara dužine koje pod kutom od 45 stepeni zabije u obalu. Druga strana mu je na sredini vodotoka i to mu je osnovica za početak gradnje. Kasnije, sve sile koje djeluju u smjeru kretanja vode se prenose na dno, odnosno na obje obale vodotoka, pa osnovica drži jedna drugu – kaže dr. Grubešić.

Dvadesetog aprila 1996. u Hrvatsku su iz Bavarske nastanjena tri dabra, najprije jedan par, a onda i posebno jedan mužjak. Tako je, dakle, ovih dana obilježena punoljetnost ponovnog naseljavanja dabrova u Hrvatsku. Onda su 1997./1998. stigla još 82 dabra. Projekt je bio vrlo uspješan pa su se raširili u cijeloj Hrvatskoj, Sloveniji i BiH. Koliko je sada dabrova ne zna se, pa je pokrenuta akcija plana gospodarenja sa dabrovima te se putem lovačkih društava prikupljaju podaci i snima se teren. U tome sudjeluju Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo zaštite okoliša i Šumarski fakultet. Rezultati će biti objavljeni do kraja 2014.godine.

Profesoru Grubešiću inače jako smetaju akcije Hrvatskih voda koje čiste manje vodotokove, miču vegetaciju koja raste uz njih i tekućice zapravo pretvaraju u mrtve kanale jer se time ništa ne dobiva. Takvi vodotoci će uvijek plaviti 30-50 metara od korita potoka za vrijeme velikih kiša i topljenja snijega. To su inače posebno vrijedna staništa i flore i faune.

– Čišćenjem dobivamo velike bujice koje nose sve pred sobom u vrlo kratkom roku. Zašto ne čiste velike vodotokove, pa da ne bude poplava kakve smo vidjeli zadnjih godina – pita se Grubešić.

Milan Cimeša

Biografski komad beogradskih muzičara i glumaca u Dalju

Milankovićev život u drami

Predstava je nastala po ideja Vere Milanković, potomkinje slavnog naučnika, kompozitorke i profesorke na beogradskoj muzičkoj akademiji 

U okviru programa obeležavanja 135. godišnjice rođenja Milutina Milankovića, u Domu kulture u Dalju, odigrana je biografska muzička drama o Milankoviću Vasilije Antonijević, u izvođenju teatra Madlenianum iz Zemuna. Predstava je nastala po ideja Vere Milanković, potomkinje slavnog naučnika.

– Više od deset godina pokušavam da u pozorištu dam nešto od bogatstva koje nam je ostavio Milutin Milanković i to je bilo jako teško. Ideja se ipak ostvarila zahvaljujući Madlenianumu, posebno direktorki drame Ani Radivojević i dobrotvorki Madleni Cepter bez čijeg novca i pozorišta do ovog ne bi došlo. Za mene je ova drama, iako je dosad prikazana devet puta, tek rođena, kaže Vera Milanković, kompozitorka i profesorka na beogradskoj muzičkoj akademiji, koja potpisuje muziku u predstavi i tokom čijeg čitavog izvođenja na sceni svira klavir. Predstava je zanimljiva i zbog interakcije sa publikom koja sama bira scene.

– Susreli smo se sa veoma obimnim Milankovićevim autobiografskim delom. Tu su hiljade i hiljade strana jako uzbudljivih i zanimljivih detalja iz njegovog života i bilo je jako teško odabrati. Odabrali smo metodu koja je zapravo metoda pravog života, a to je slučajni uzorak. Publika izvlači karte i sama bira koje će se scene igrati, dakle kao u pravom životu. Postoji, naravno, neka struktura koju smo predvideli i pripremili, međutim, mnoge scene su improvizovane, pojašnjava reditelj predstave Aleksandar Nikolić iz opere beogradskog Narodnog pozorišta. Još jedna zanimljivost u predstavi je mali broj objekata i predmeta koje glumci koriste. Osim stola i dve stolice, špila karata, jedne perike i bele svilene tkanine, gotovo da i nema drugih predmeta, što takođe nosi određenu poruku.

– Ta svilena tkanina i perika glume razne objekte, pudlicu, bebu, veo na večanju, kecelju, a kad se predstava završi, svi oni leže razbacani na zemlji. To je situacija koju je Milanković zatekao kada je došao poslednji put da vidi svoj dom u Dalju, njegov “muzej sećanja”, kako ga je zvao. Poruka je ono što i sam Milanković na kraju predstave kaže, a to je da  prave vrednosti nisu materijalne, već duhovne i da mu ih nikad niko neće oduzeti, ističe reditelj. Naslovnu ulogu igra Nebojša Dugalić, glumac Narodnog pozorišta u Beogradu.

Nisam imao priliku ranije da radim takvu vrstu komada, ali drago mi je da postoji interesovanje da se neki naši značajni ljudi koji su nepravedno zaboravljeni, ponovo učine prisutnima, kaže Dugalić. U predstavi još igraju Dubravka Kovjanić i Andrija Daničić, a scenografiju i kostime oblikovao je Kosta Bunuševac.

– Drago mi je da je ova predstava došla u Dalj koji se, kao i neki toponimi iz Dalja, u njoj vrlo često spominju i da su naši ljudi videli jednu pravu pozorišnu predstavu s vrhunskim glumcima, ističe Đorđe Nešić, direktor Kulturno-naučnog centra “Milutin Milanković” u Dalju.

Opera i Tetar Madlenianum je privatna opera, jedina u Evropi koja ima stalni repertoar tokom cele godine. Vlasnik je Madlena Cepter koja je operu osnovala pre 15 godina, a od 2005. godine igraju takođe dramske, baletske i druge predstave. Madlenianum ima bogatu produkciju sa 50-tak premijera do sada.

– Imamo ozbiljne namere da se predstava igra u čitavom okruženju, svuda gde ima ljudi koji nažalost malo znaju o Milutinu Milankoviću i to će biti naša misija, zaključuje Ana Radivojević-Zdravković, direktorka drame u Madlenianumu.

D. Bošnjak

Predavanje “Vukovo svedočenje o kulturnom kontekstu usmenog stvaralaštva”

Spasilac narodnih pesama

Karadžić je život proveo pokušavajući da javnosti predstavi zaboravljene narodne pesme, istaknuto je na predavanju

Povodom 200 godina od izdanja “Male prostonarodne slaveno-serbske pesnarice” čiji je autor Vuk karadžić, u prostorijama “Prosvjetine” biblioteke u Zagrebu, profesorica književnosti s novosadskog Filozofskog fakulteta Ljiljana Pešikan Ljuštanović održala je predavanje “Vukovo svedočenje o kulturnom kontekstu usmenog stvaralaštva” u kome je podsjetila na Vukove zasluge u skupljanju narodne građe i njeno predstavljanje Evropi.

– Šta god rekli o usmenoj književnosti Srba, ali i drugih naroda, krećemo od Vuka, rekla je i dodala da je Karadžić život proveo pokušavajući da javnosti predstavi zabačene i zaboravljene narodne pesme. “Mi bez Vuka ne bi znali kako su izgledali običaji i šta znače narodne pesme koje su Vuku bile mile kao i svakom drugom Srbinu, ali je tek kasnije saznao vrijednost koju su tim pesmama pridavali Jakob Grim, Herder i drugi poznati naučnici tog vremena. Oni su postavili teze o kolektivnom stvaralaštvu i narodu pesniku, ali im je Vuk svojim skupljenim pesmama doneo znanje koje niko od njih nije imao, rekla je profesorica.

– Vuk je bio seljače, ali nije bio neškolovan jer je učio gde je mogao, od manastira Tronoše i Loznice do Beča gde je čak učio i hirurgiju, rekla je i Pešikan Ljuštanović te podsjetila na kontakte Vuka i Getea koji nije primao svakoga, kao i da “univezitet u Jeni nije davao doktorate za džabe”.

Vuk je radio u vreme Prvog srpskog ustanka u kome je svakodnevni život bio posut nedaćama, ali s druge strane i prožet narodnom pesmom i lokalitetima iz srednjevekovne istorije i predanja. U svojim prikazima dao je i mračnu stranu tog ustanka, praveći priču o stvaranju srpske države. Profesorica se osvrnula si na negiranje njegove važnosti, ali i značenja epskih pjesama.

– Epske pesme smatrali sljepačkima iako su te pesme održale u narodu srpsko ime, rekla je i dodala da je Vuk skupljao i pjesme s drugih područja gdje se govorilo štokavicom.

– To je prokletstvo u srpskoj kulturi. Nismo u stanju da stvari prikazujemo racionalno, da vidimo što vredi pa da prihvatimo da i onaj koji ima ogromne rezultate nije savršen. Nije dobro zanemarivati loše niti odbacivati šta valja, zaključila je u predavanju, koje je kao i brojnaa dosadašnja, realizirano u suradnji s VSNM-om grada Zagreba.

N. Jovanović

Svečana godišnjica ključne manjinske institucije na istoku Hrvatske

Sedamnaest godina ZVO-a

Status ZVO-a nije formalno rešen iako je njegovo postojanje verifikovano međunarodnim dokumentima UN-a 

Svečanim programom održanim u Hrvatskom domu Vukovar, Zajedničko veće opština (ZVO) obeležilo je sedamnaest godina postojanja i rada. Ova institucija srpske zajednice nastala je 1997. godine na osnovu Erdutskog sporazuma i Pisma namere hrvatske Vlade kao oblik manjinske samouprave, ali formalno taj status nikada nije ostvarila.

Povodom Dana ZVO-a dodeljene su plakete i priznanja u skladu sa odlukom koju je ova institucija donela na svojoj nedavnoj skupštini. Plaketa za životno delo posthumno je dodeljena Ljubiši  Bukviću, dugogodišnjem koreografu Kulturno-umetničkog društva Branko Radičević iz Darde koji je više od 35 godina svog života posvetio folkloru. Plaketa je na svečanosti uručena njegovoj porodici. Povelje za doprinos razvoju srpske etničke zajednice primili su dr Vojislav Stanimirović, predsednik SDSS-a iMilorad Pupovac, predsednik Srpskog narodnog veća.

– Ovo je prilika da se podsetim na vremena kada smo ovde gradili mir, osiguravali opstanak i stvarali institucije i stranku, da se prisetim svih onih napora koje smo uložili da ZVO dobije adekvatan status, da se prisetim Miloša Vojnovića, rada s njim i gubitka koji smo doživeli njegovim odlaskom i naravno da se prisetimo svega što još trebamo napraviti ovde i u drugim delovima Hrvatske, rekao je Pupovac koji ulogu ZVO-a smatra veoma značajnom.

– To se vidi i po tome koliko ga neki osporavaju, koliko osporavaju Srbe i pravo na manjinsku samopuravu. ZVO i SDSS su zajamčili opstanak ljudi i razvoj manjinske samouprave, a sada je pred ovom institucijom da zagarantuje razvoj jer je to ono što ljudima treba, istakao je Pupovac.

– U vreme mirne reintegracije bio sam glavni pregovarač ispred srpske zajednice jer sam bio predsednik stranke koja je u to vreme izašla na izbore i dobila mandate u opštinama nakon čega smo mogli formirati ZVO. Važno je da ova institucija danas živi i radi i da je postigla neki optimum, iako ne i maksimum, svog institucionalnog delovanja. Trudićemo se da njen rad proširimo na područja privrede, obnove i razvoja kako mladi ljudi ne bi napuštali ovaj grad i ovu državu, istakao je Stanimirović. Osvnuo se i na status ZVO-a koji do danas nije formalno rešen.

– Imamo situaciju da država prećutno priznaje ZVO kao instituciju jer je ona verifikovana međunarodnim dokumentima koji su pretočeni u rezoluciju Saveta bezbednosti UN-a. Vlada je donela i odluku o sastavu, konstituisanju i delokrugu rada ZVO-a. S druge strane ima pojedinaca, stožera i udruženja koji ovu instituciju omalovažavaju i smatraju je greškom tadašnje Vlade i Tuđmanove politike, ali ne shvataju da je mirna reintegracija sprečila rat i velike žrtve na ovom području. Mi smo zato ponosni, kaže Stanimirović. Predsednik Zajedničkog veća opština Dragan Crnogorac je istakao da će se ova insitucija srpske zajednice u narednom periodu posvetiti razvojnim projektima.

– Tokom ovih 17 godina suočavali smo se sa raznim problemima i potrebama. Želeo bih da ih je što manje kako bi se posvetili razvoju ove sredine i stavili u funkciju boljeg i kvalitetnijeg života svih građana, rekao je Crnogorac.

D. Bošnjak

Trg u Belom Manastiru pokriven besplatnim internetom

Neograničeni i besplatni Internet

Tendencija belomanastirske vlasti je da ruterima što prije premreži cijeli grad i prigradska naselja 

Po uzoru na mnoge lokacije u hrvatskim gradovima, i trg u Belom Manastiru odnedavno je bogatiji za prvu pristupnu tačku “Panona hotspot” preko koje je besplatno moguće koristiti internet u neograničenim količinama. Ruter s bežičnim signalom postavljen je na balkonu Umetničke škole čime je pokriven čitav trg, a za spajanje na internet nije potrebno korisničko ime i lozinka.

Rezultat je to zajedničke saradnje Grada Belog Manastira koji je omogućio lokaciju, Udruženja Slap koje je osiguralo opremu i Udruženja Osijek Vajrles čiji su članovi odradili tehnički deo posla. Na taj se način, kroz projekt Otvorena mreža, i Beli Manastir pridružio brojnim gradovima u Hrvatskoj u kojima su na raznim strateškim lokacijama instalirane tačke kako za obično surfanje bespućima interneta tako i za mnogo ozbiljnije stvari, jer je pristup internetu velikim brzinama putem širokopojasnih mreža otvorio velike mogućnosti za ispunjavanje obećanja informacijskog društva.

Dostupnost širokopojasnih usluga jedan je od ključnih elemenata koji lokalnim samoupravama omogućava i olakšava privlačenje ulaganja, uvođenje rada na daljinu, zdravstvenu pomoć, bolje obrazovanje i kvalitetnije usluge javne uprave.

– Ovo je tek prvi segment plana koji kroz projekt želimo realizirati u nešto dužem periodu. Naša je tendencija da s ruterima što je moguće prije premrežimo cijeli grad i prigradska naselja. Od samog početka naših mandata, u gradu smo prepoznali nužnost uvođenja grada u 21. stoljeće pa smo tako izradili potpuno novu veb stranicu grada, a preko Fejsbuk profila s građanima svakodnevno komuniciramo na puno transparentniji i ozbiljniji način. Projekt Otvorena mreža savršeno se uklapa u tu našu viziju, rekao je Zoran Kranjčec, dogradonačelnik u Belom Manastiru.

Pristupna tačka Panona hotspot postavljena je u sklopu projekta Turistika kojeg provodi Udruženje Slap u sklopu IPA programa prekogranične saradnje Mađarska – Hrvatska i u sinergiji s gore spomenutim projektom koji u kontinuitetu provode stručnjaci udruženja Osijek Vajrles. Panona hotspotovi prethodno su postavljeni u Bilju, Kopačevu i Erdutu čime se turistima želi omogućiti dodatna kvalitetna usluga. Postavljeni hotspotovi deo su mreže postavljene po celoj Hrvatskoj pa su tako, pored spomenute četiri lokacije, internet tačke postavljene u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i mnogim drugim gradovima. Zahvaljujući dugogodišnjoj saradnji udruženja iz Osijeka i belomanastirske firme Subra konzalting d.o.o., koja je u baranjsku prestonicu donela ideju umrežavanja otvorenim internetom za nadati se je da će savremeni korisnici tehnologija ubuduće, pored neslućenih prednosti, s belomanastirskog trga, koji je nakon 15 sati sablasno prazan, u svet slati i puno lepšu sliku.

Zoran Popović

“Oazini” volonteri u belomanastirskom Domu za starije i nemoćne osobe

Međugeneracijsko druženje

Za tili čas su se domski korisnici povezali s volonterima i oformili timove za igre

Četvrtu godinu zaredom Hrvatska mreža volonterskih centara organizira akciju “Hrvatska volontira”. Toj akciji svake se godine priključuje i Mirovna grupa Oaza jer i ta baranjska nevladina organizacija u svom sastavu ima volonterski centar. Ove godine u akciji je učestvovalo 11 “Oazinih”, uglavnom mladih volontera, a provedena je u belomanastirskom Domu za starije i nemoćne osobe.Cilj akcije bio je druženje s korisnicima Doma uz društvene igre, fizičke vježbe i razgovore. Na taj način htjelo se korisnicima dati do znanja da nisu sami i zaboravljeni te osvježiti im dan i razbiti monotoniju, za koju su volonteri mislili da vlada u domskim prostorijama. Ali, prevarili su se. Dočekale su ih po godinama stare i po tjelesnim mogućnostima nemoćne, ali duhom mlade osobe, spremne za svaku vrstu akcije. Za tili čas su se domski korisnici povezali s volonterima i oformili timove za igre kartama (za “belu” i “sedmice”) ili za “čovječe, ne ljuti se”, dok su drugi vježbali ili samo razgovarali, a i za razgovor im je trebao “partner”. I tako su se lica teta-Darinke, Marice, Marije, Ruže, Vere…, kao i Ivana, Ferike, Željka… ozarila, što od radosti, što od takmičarskog duha, jer su – i pored svojih raznih tegoba, bolesti i godina – htjeli biti ravnopravni s mladim volonterima, koji su opet pokazali veliko srce, puno strpljenja i razumijevanja.

Vrijeme provedeno u Domu s tim dragim osobama volonterima će ostati kao dragocjeno iskustvo, koje će im pomoći da razbiju predrasude i stereotipe o osobama koje se smještene u domove. Uvidjeli su da je za njih tu pravi dom, u kome se oni dobro osjećaju, gdje se za njih brine cijeli tim ljubaznog osoblja i gdje te osobe kao pravi domaćini žele primati svoje goste, ovaj put volontere. A volonterima se, prema onome što su vidjeli i osjetili, činilo da su korisnicima doma zaista bili dragi gosti, koje bi “domci” rado vidjeli i drugom prilikom pa im zato poručuju: doći ćemo mi opet!

J. Nedić

Muzička priredba u Zagrebu

Večer etno muzike 

Revija sastava koji njeguju tradicionalni muzički izričaj, koja je 10. Juna održana u art kafeu “Jutro” u Centru Zagreba, a na kojoj je nastupio i “Zbor???” koji djeluje u okviru zagrebačkog pododbora “Prosvjete”,. pokazala je da za dobru atmosferu i kvalitetno izvođenje pjesama nisu potrebna velika sredstva.

– Na ideju da organiziramo nepretenciozni nastup grupa koje njeguju tradicionalne narodne pjesme došle smo u Švedskoj gdje smo bile na etno radionici čiji su sudionici uvečer organizirali neformalne nastupe, rekle su organizatorice “fešte” Marta Kolega koja vodi “ZborXop” i njena kolegica Gloria Lindeman. Okosnicu nastupa činio je “ZborHor”, bilo kolektivno, bilo u solističkom izvođenju svojih članova, a osim njih nastupili su ženska pjevačka grupa “Čipkice”, orkestar “Mokre gljive”, Marta i Gloria u duetu.

Više desetina prisutnih dobro se zabavljalo slušajući stare, slabo poznate i skoro zaboravljene pjesme iz Međimurja, Velebita, Srbije, Makedonije, bližih i daljih komšiluka, zaključno s Meksikom. Umjesto zaključka, može se samo poželjeti da se takva fešta ponovi nakon ljetnog raspusta na koji kreće većina učesnika ove priredbe.

N. J.

Stogodnjak (221)

20. 6. – 27. 6. 1914: u saborskoj raspravi o proračunu zastupnik frankovaca Fran Novak  okomio se na Srbe i Srbiju, rekavši da je “Srbija dala katoličkoj crkvi autonomiju samo zato da lakše podjarmi Bosnu i Hrvate.” Pritom je pozvao bana da stane na put ovoj srpskoj najezdi…Još je kazao da “Srbi u Slavoniji već govore kako se ne treba brinuti za to što su Mađari ‘okupirali’ Primorje, kad će Srbija ionako osvojiti Bosnu, Hrvatsku i Primorje…” Vrlo oštro mu je odgovorio uvodničar zagrebačkog Srbobrana: “On je jedna skučena osoba čija pojava na govornici Sabora redovno izaziva buru smijeha. Ali u cijelom radu frankovaca i sviju pokvarenih elemenata u Hrvatskoj, pa i u ovom Novakovu govoru, postoji određeni sistem. Upotrebljujući sadašnji zamršeni međunarodni položaj, frankovci udvojenom  mjerom sipaju protiv Srba i koalicije denuncijaciju za denuncijacijom da potkopaju sadašnju političku situaciju u Hrvatskoj i omoguće jedan antisrpski frankovački režim…”

* sve je više Srba iz Hrvatske koji izražavaju želju da nasele prostore nove Srbije koje je ona, kao članica pobjedničke koalicije, dobila nakon Balkanskih ratova. Stoga je srbijansko Ministarstvo privrede objavilo uvjete pod kojima Srbi iz Hrvatske, ali i oni iz BiH, mogu naseliti ta područja. Prvi i najvažniji uvjet je da svaki kupac mora prethodno od državnog ministarstva dobiti odobrenje za useljenje. Drugi uvjet je da se kupljena zemlja mora bezuvjetno obrađivati. Onima pak koji ne mogu sami kupiti zemlju, a žele da se kao težaci nastane u tim krajevima, srpska država će po porodici besplatno dati 5 hektara zemljišta, a na svako muško dijete starije od 16 godina još po dva hektara. Besplatan će biti i željeznički  prijevoz stvari i stoke do odredišta, a neće se trebati platiti ni carina. Svaki useljenik će morati dokazati da je siromah, da nije kažnjavan, ali isto tako morat će priloži pisanu potvrdu o tome što je učinio sa svojim dotadašnjim imetkom, ako ga je imao.

* učitelj Jovan Jednak iz Ogulina u javnom pismenom obraćanju svojem cehovskom udruženju traži da se Udruženja Srba učitelja ponovno vrati pod okrilje Saveza hrvatskih učiteljskih društava. Motivi su mu ovi: “Još 1907. godine pokrenuta je među nama inicijativa o izdvajanju iz Saveza zbog toga što smo bili zapostavljeni. Tome je još više pomogao poznati postupak potpredsjednika Saveza kojim je bilo onemogućeno nastojanje nas nekolicine Hrvata i Srba da dođe do sporazuma. Mnogi napredniji Srbi i Hrvati žalili su što je došlo do ovog rascijepa, pa su odmah pokrenuli akciju da se spor izgladi. Sada je ta akcija na obje strane konkretizirana, pa je naše učiteljsko društvo na svojoj skupštini predložilo da se ponovno vratimo pod okrilje Saveza hrvatskih učiteljskih društava…”

* kolarićka parohijanka Milica Mihajlović, žena Vase Mihajlovića iz sela Poljana, 21. lipnja rodila je trojke – tri sina! Na krštenju sinovi su dobili imena Milić, Petar i Pavao. Djeca su dobroga zdravlja, kao i majka im. Milica ima 24 godine, a pet godina ranije rodila je još jedno dijete – također sina!

Đorđe Ličina