Mnogo vike ni za što

Danima je MUP Srbije bio u središtu afera: najprije je optuženi za šverc kokaina i pranje novca, Darko Šarić, koji je od početka suđenja tvrdio da mu je sve smjestio izvjesni “general Papaja”, u jednom trenutku kao Papaju imenovao šefa kriminalističke policije Rodoljuba Milovića. Ovaj se odmah prijavio za testiranje na poligrafu i, kako je to ministar policije dr Nebojša Stefanović potvrdio, prošao. Nekako paralelno s time, Ljubiša Buha Čume, svjedok-pokajnik na suđenju ubojicama Zorana Đinđića i kriminalnom “zemunskom klanu”, izjavio je da taj klan još drma Srbijom i da je nekolicina njegovih pripadnika i dalje na visokim državnim pozicijama.

Sve se to događalo nakon što su tenzije već bile podignute do usijanja: danima su tabloidi izvještavali o tome da je premijera Aleksandra Vučića netko iz vrha policije pokušao ucijeniti, lažno predstavivši da je njegov 17-godišnji sin sudjelovao u nekakvoj tučnjavi na jednoj beogradskoj splavi; slučajno, kako je potvrdio Vučić, dva dana ranije svog je mladca upozorio da ni slučajno ne ulazi u konflikte s uniformiranim osobama i da pazi što radi, jer on – sin – “nije Marko Milošević“, niti je on – otac i premijer – Slobodan Milošević.

Potom se, paralelno s Milovićem, poligrafom, Papajom i “ostalim južnim voćem” (ima kod Šarića još egzotike u iskazima), pojavila i priča o tome da je iz Bezbednosno-informativne agencije (BIA) nestao nekakav snimak tajnog sastanka Milovića i još nekih policajaca, te predstavnika Tužiteljstva za organizirani kriminal s jednim od Šarićevih suradnika, ubijenim nakon tog sastanka. Tu u fokus ulazi i Crna Gora, jer tabloidi (inače bliski vlastima) tvrde da je snimak ustvari prodan nekome tamo za milijun eura (?!), a pojavila se i priča po kojoj Milo Đukanović upozorava Vučića da je atmosfera (medijska pogotovo) u Srbiji vrlo nalik onoj iz 2003., kada se kriminaliziralo Zorana Đinđića. Sve to dodatno je zasolio intervjuom “Danasu” Vladimir Beba Popović, nekada bliski Đinđićev suradnik, a danas direktor Instituta za javnu politiku koji djeluje u Podgorici i Beogradu. Kaže on da se ta atmosfera prepoznaje “po udruživanju u blok do juče zaraćenih medija, političara, pojedinaca, delova diplomatske zajednice, takozvanih boraca za građanska prava i fašista”. I dodaje da je, za razliku od današnjeg premijera, Đinđićeva podrška tada bila oko pet posto i da je “postojala politička alternativa u poštenom Koštunici, koga su podržavali svi, dok se nije dočepao ministarstva sila i počeo da pali zgrade po Beogradu”.

U tako naelektriziranoj društvenoj situaciji, u petak se iznenada naciji posredstvom javnog servisa (RTS) obratio predsjednik Tomislav Nikolić, dramatično pozvavši Vladu da se obračuna s kriminalom u samoj policiji. Uslijedio je sastanak službi sigurnosti s koordinatorom sviju njih Aleksandrom Vučićem, koji se jednako dramatično obratio javnosti na konferenciji za novinare toga dana poslijepodne. Uz pohvale poštenom i časnom Miloviću, objavio je smjenu šefova čak pet policijskih uprava, među kojima je i Rodoljub Milović. Ostalo je nejasno što je razlog, ako ga je već nahvalio kao da mu je rod rođeni ili barem blizak koliko i ministar dr Stefanović. Obrecnuo se i na Vesnu Pešić, koja je javno pitala zašto se dokazano pošteni policajac Milović – uzgred, upravo je on radio na hapšenju i optužbama protiv Šarića – smjenjuje, te u tome vidjela političke motive, ali je u žaru nastupa pred kamerama iznio i jedno novo ime, navodno najvećeg narkobosa u Srbiji (većeg od Šarića?), Dragoslava Kosmajca.

– Postoje ljudi koji se viđaju sa tim Kosmajcem. Koji je bog i batina za mnoge u ovoj zemlji. Kažu da je najinteligentniji narkodiler, ali se svi plaše da mu ime izgovore. I svi ćute. Da i ljudi iz policije i raznih službi imaju kontakte sa njim. Ja kažem da udare na Kosmajca, a oni ga nisu ni tražili. Kažu nema dokaza. Ne znam kakva je to država kada samo ja treba da kažem ko je najveći narkodiler kada drugi niko ne sme – rekao je Vučić.

Već idućeg dana tabloidi su preplavljeni viješću da je Kosmajac istoga dana otputovao za Crnu Goru… Kolumnist “Danasa” Draža Petrović u ponedjeljak je duhovito prenio ono što se priča u dijelu javnosti: “Kosmajac napustio Srbiju. Neko mu je tajno dojavio da je premijer javno izjavio da će biti uhapšen.” No iz same policije potom je priopćeno da protiv dotičnog Kosmajca nema postupka, nema potjernice, te on sa svojim (među ostalim) slovačkim pasošem može kuda hoće, ma koliko tabloidi pisali da je Kosmajac bio čovjek od najvećeg povjerenja čuvenog Pabla Eskobara i da je bogat kao Krez.

U samoj Srpskoj naprednoj stranci nakon svega je zavladao neuobičajeni mir: u subotu je zasjedao vrh, najavljena tema je bila situacija u policiji, ali je potom ministrica Jadranka Joksimović mrtvo-hladno izjavila da je za njih cijela priča – završena, te da nova postavljenja neće biti stranačka.

U svakom slučaju, Milovića je zamijenio aktualni direktor policije Milorad Veljović, koji je godinama na toj funkciji, a ostale načelnike zamijenili su do izbora novih zamjenici. Potom se u cijelu raspravu, osim stručnjaka i javnosti – jednih koji hvale, drugi koji kude smjene u policijskom vrhu – uključio i Boris Tadić s optužbama protiv dugogodišnjeg ministra policije, danas vanjskih poslova Ivice Dačića. Ovaj pak odgovara da je za sve kriv Tadić, koji je faktički upravljao svim službama i koji je uveo funkciju koordinatora svih sigurnosnih službi; Vučić je tu ranije predsjedničku privilegiju samo prenio na vladinu razinu, pa je tu funkciju obavljao i dok je bio prvi potpredsjednik i danas, kada je premijer.

Kako to da Dačić nije odgovoran, ako stvar nije tek politička, a šest godina je bio ministar, jednako toliko je direktorovao Veljović, a Vučić je u sve upućen više od tri godine? Na to pitanje nema odgovora i zato ostaje mučan dojam da su institucije sve nejakije, a vlast sve manje pod kontrolom.