Murale će svi slikati

Na beogradskom Dorćolu, na pročelju zgrade na križanju Gospodar Jevremove i Kapetan Mišine, nedaleko Rektorata, ovog je proljeća osvanuo grafit drugačiji i ljepši od onih uobičajenih, standardno prepunih jezika mržnje i navijačkog žargona: nakon nekoliko tjedana rada i borbe s administracijom, Udruženje KURS predstavilo je mural “Borba, znanje, jednakost”. Novi beogradski mural posvećen je studentskim borbama iz tridesetih godina prošloga vijeka.

– Na ovaj način ističemo moguću spomeničku ulogu murala, koji može imati i edukativnu, a ne samo estetsku funkciju. Kao i u dosadašnjim radovima, koristili smo se arhivskim segmentima na osnovu kojih je kreirana kolažna kompozicija. Kao polazna tačka za skicu korišćena je naslovna strana lista “Mladi radnik” iz 1923. godine. Muralom dominiraju dve figure, ženska i muška, koje nose zastave, a u centralnom delu je pesma Branka Miljkovića “Poeziju će svi pisati”. Na vrhu, dve laste nose lente sa porukom “Borba, znanje, jednakost”. Iako su elementi preuzeti iz prošlosti, verujemo da mural jasno može da se prenese i u savremeni društveni kontekst. Možda se od murala sa ovom tematikom očekuje neka direktnija, revolucionarna poezija, ali smatramo da se pažljivim čitanjem Miljkovićeve pesme može naslutiti jasna poruka i poziv na promišljanje trenutka u kome nam se uskraćuje sve više sloboda i prava – kaže nam Mirjana Radovanović, jedna od članica KURS-a.

Njihov interes za murale datira još od 2011., kada su započeli sveobuhvatno istraživanje o tom umjetničkom izričaju u Beogradu, koji ima tradiciju od 1970. godine.

– Na leto 2010. počeli smo pripreme za prvi mural i u tom procesu došli do sazanja da ne postoje gotovo nikakve informacije o onima u Beogradu. Iz potrebe za prikupljanjem informacija koje bi nam pomogle u daljnjem radu došli smo do sprovođenja istraživanja “Istrorijat oslikavanja murala u Beogradu”. Prikupljena je značajna građa, urađeni intervjui sa umetnicima, izvođačima i organizatorima. Sve smo te informacije objedinili i selektovali, iz čega su, kao finalni produkt, proizišli mapa murala, fotodokumentacija i tekst koji je, za sada, dostupan onlajn. Posle toga su stvari prirodno krenule u istom smeru, sve smo se više interesovali za projekte koji se vezuju uz javni prostor. Tu je i činjenica da su murali dosta vezani uz progresivne umetničke prakse i da omogućuju direktnu komunikaciju sa širom publikom – objašnjava Miloš Miletić iz KURS-a.

Zanimljivo je da zasad na mural izostaju reakcije javnosti: predstavljanje murala popratila su samo dva internetska portala, jedan zagrebački i jedan beogradski. U KURS-u razlog za to vide u njegovoj veoma jasnoj ljevičarskoj poruci.

– U procesu rada na skici dolazili smo do rešenja koja su bila manje ili više politički pozicionirana, ali smo ostali na jasnoj liniji i u okvirima stila karakterističnog za KURS. U tom smislu, to ne bismo nazvali autocenzurom, pre kompromisom koji nam dozvoljava da ostanemo dosledni svom radu. Za razliku od nekih manjih radova koje radimo u galerijama, gde možemo da budemo slobodniji, prilikom izrade murala moramo u obzir da uzmemo i njegovu poziciju, kome se on obraća i kako će da komunicira u prostoru. Ne insistiramo da u svakom radu budemo agresivni, jasan stav se može postići i na suptilan način – dodaju drugi članovi Udruženja, objašnjavajući da je njihov mural postavljen u veoma bogatoj i društveno vrlo značajnoj beogradskoj četvrti.

Istražujući dodatne oblike javnog djelovanja, KURS je pokrenuo i zidne novine, čija su dva broja za temu imala prekarni rad i položaj radnika u kulturi.

– Pokušali smo da damo kritička pojašnjenja pojmova fleksibilizacije, prekarizacije i eksploatacije, koji se sve češće javljaju u području kulture i umetnosti, te da uporedimo uslove života i rada, ali i borbe i udruživanja umetnika iz tridesetih godina sa današnjima. I samom smo formom pokušali da se približimo što većem broju kulturnih radnika i institucija, ali i široj javnosti – kažu.

A što u KURS-u misle o poziciji današnjih umjetnika i radnika u kulturi u Srbiji, gdje se sve manje financira kulturna proizvodnja, pogotovo ona nezavisna, kojoj su gotovo u potpunosti obustavljena sredstva?

– Položaj radnica i radnika u kulturi treba posmatrati u okviru širih ekonomskih procesa, diktiranih logikom neoliberalnog kapitalizma. Urušavanje javnog sektora, fleksibilizacija radnih odnosa, projektno finasiranje i NGO-izacija društva samo su neki od faktora koji sve veći broj ljudi teraju u prekarnu poziciju. Ti su procesi najizraženiji u sektoru kulture i umetnosti. I sami smo u velikoj meri ovisni o finansijama odobrenima za projekte i prinuđeni da radimo dodatne poslove kako bismo pokrili osnovne životne troškove – govore članovi KURS-a.