Penetracija na terenu

Lopta, Al Jazeera

Na Al Jazeeri ide emisija o sportskom novinarstvu. Bilo bi čudno da iz Dugopolja ne doleprša poslovični SMS, i to se – avaj – tri dana prije Mundijala i događa.

Vladimir, Dugopolje: Sugovornici Edo Pezzi, Zdravko Reić, Božo Sušec, Milojko Pantić i pogodi tko. Al’ iz prve.

Ja, Zagreb, Špansko: Ćosić? Drago?

Vladimir: Ne, Borise, ne. Razmišljaj još malo. Još jedan pokušaj. Iz Zagreba je.

Ja: Štimac???

Vladimir: Puhovski, Boro, Puhovski. Deseci sportskih novinara, bivših nogometaša i Žarko Puhovski as himself.

Ja: Vladimire, lažeš. Govoriš o “Na rubu znanosti” ili “Bujici”?

Vladimir: Ne da ne lažem, nego se još smijem. Znaš kako su potpisali Džarovskog? Profesionalac bez profesije.

Ja: Ha-ha, a Puhovskog? Prebacio sam na Al Jazeeru. Gle, evo Ćire. Evo Šekularca. Safeta Sušića. A gdje je nestao gos’n Žare? Da mu nije nešto?

Vladimir: Da mu nije ništa?

Vijesti, HTV

Vijesti prenose informaciju koju je, pozivajući se na pouzdane izvore, objavio “Jutarnji list”: Ivi Sanaderu kazna za Inu i Hypo smanjena je s deset na osam i pol godina. Uz takvu kaznu za takvo nedjelo sud je ispao nekulturan, jer Sanaderu nisu poslali ispričnicu i buket cvijeća. Nekoliko dana ranije dojavljeno je da Građevinski fakultet ne umije vještačiti vrijednost zgrade u Planinskoj (to je struka, to je društvo znanja!), pa će problematičnu zgradu vještačiti IGH Jure Radića, još jednog okorjelog poštenjačine. U dogledno vrijeme sud će obradovati naciju i oslobađajućom presudom za Tomislava Merčepa. “Ako hoćeš da znaš kakva je država i njena uprava, i kakva im je budućnost, gledaj samo da saznaš koliko u toj zemlji ima čestitih i nevinih ljudi po zatvorima, a koliko zlikovaca i prestupnika na slobodi. To će ti najbolje kazati”, veli Ivo Andrić, pa iz svega nije teško izvući zaključak. Mašala, rekli bi Bosanci.

Dnevnik

Neobična ustrajnost premijera Zorana Milanovića u izricanju besmislica ostat će još dugo vremena jedna od najvećih zagonetki njegova karaktera. Hrpu pitijskih formula, koja je već poprimila dimenzije županijskog telefonskog imenika, iz Brazila je nadopunio novom. Komentirajući utakmicu Hrvatske i Brazila rekao je da je u prvom dijelu, kada je Hrvatska vodila, cijeli stadion “imao vodu u ušima”. Što, kvragu, znači imati vodu u ušima? Prema logici stvari, Milanović je sigurno htio reći da je stadion bio uplašen, ili zadivljen, ili impresioniran igrom Hrvata, ali ova neuobičajena fraza ni na prvi ni na drugi pogled ne vodi prema tom zaključku. Da je rekao da su im se noge odsjekle ili da su se Brazilci mogli pokriti ušima, hajdede. Razumjelo bi se. Mogao je reći da su se prestravili. Ili da su bili zadivljeni. “Voda u ušima” na internetu se, međutim, spominje uglavnom kao zdravstveni problem. To je začepljenje uha, koje može voditi prema infekcijama i upalama. Nalazimo još i neke slične poteškoće – barotraumu i avionsko uho. Srpski Vokabular forum prije sedam godina zdvaja o nemedicinskom značenju fraze “voda u ušima” pa, bez pravorijeka, navodi sljedeće: ona se koristi kada nekome dogori do noktiju, kada je netko gluh i slijep za ono što mu se događa, kada osoba prenebregne sva upozorenja. Rječnik Matice srpske ovako objašnjava: fraza “voda mu je ušla u uši” znači: postao je nemiran, neposlušan; dospio je u težak, kritičan položaj. To znači da je naš premijer opet fulao ceo fudbal.

Kriptogrami poput Milanovićevih nikomu u hrvatskoj politici nisu sreće donijeli. Svi uspješni lideri u ovoj zemlji koristili su kratke, aforistične rečenice. Vladko Maček izmislio je frazu “tuđe nećemo, svoje ne damo” koja je bila tako dobra da su mu je komunisti ukrali i darovali drugu Titu; Tito je imao nekoliko dosjetki koje će se dugo pamtiti (“čuvajmo bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka”), Stipe Radić govori je “popovi lopovi”, Tuđmanovo “zna se” bilo je čudo od intuitivne diskurzivnosti koje su svi razumjeli – govorilo je sve, iako nije reklo ništa. Stjepan Mesić lansirao je desetke pamtljivih formula (“Srbi mogu ponijeti onoliko zemlje koliko su donijeli na svojim opancima”; “Hercegovcima ne treba kupovati ribu nego dati štap i naučiti ih pecanju…”), no Zoki neće, pa neće. Gura po svome, ne pita za cijenu. Ustrajava na vodi u ušima, premda je propuh između njih teži problem. Novi ministar zdravstva, koji je na početku mandata izjavio da se ne osjeća kao riba u vodi nego kao riba na gradelama, sugerira zaključak o nekoj pandemiji.

Dnevnik

Neobična ustrajnost šefa HDZ-a Tomislava Karamarka u izricanju besmislica ostat će još dugo vremena jedna od najvećih zagonetni njegova karaktera. Hrpicu besmislica, koje već poprimaju dimenzije omanjeg općinskog telefonskog imenika, iz Vukovara je, s promocije Kolinde Grabar Kitarović kao predsjedničke kandidatkinje HDZ-a, dopunio novim biserom. Rekao je, naime, kako je Kolinda prva kandidatkinja HDZ-a koja nije odgojena na socijalističkim jaslama. To je čudnovata izjava jer su upravo Karamarkov padre padrone Franjo Tuđman i njegov bivši šef Stjepan Mesić egzemplarna djeca komunizma, pa je nejasno što ih tada nije poslao dovraga. Mogao je. Priča se da je i Jaca bila u Partiji. “U prvoj hrvatskoj Vladi ja sam bio jedini član koji nije bio u Savezu komunista”, rekao je nedavno Andrija Hebrang. Iako Hebrang tvrdi da je to istina, možemo vjerovati da je to stvarno istina, da parafraziramo jednu Orwellovu žaoku. HDZ je socijalistička stranka koja je za rever zakitila značku nacionalizma, ali se dogovorne privrede za svoje mezimce – kao i SDP, u čemu je smrtni grijeh Slavka Linića – ne odriče. Jedna jedina partija s dvije frakcije u fiktivnom idejnom ratu, to su već dugo vremena SDP i HDZ, u svakoj narednoj emanaciji sve gori od svojih idejnih predaka. Stari su boljševici radili Magnitogorsk, Dnjepropetrovsk, imali dvoznamenkaste stope rasta, napravili Đerdap i Končar, montirali procese. Oni Tuđmanovi između montirali su, ako ništa drugo, centralno grijanje; ovi novi znaju montirati samo procese, i jao nama s takvim alternativama.

Mundijal, HTV 2

Sva se zemlja prebacila na Drugi program. Ne zna se tko je izmislio da u studio dolaze komentatori, nogometaši, ali taj je neznani junak zaslužio orden. Ovi učeni, nadahnuti, elokventni ljudi progutaju cijeli prijenos. Angažirati ih da tumače igru ima jednako toliko smisla koliko i da istu tu stvar rade u pornićima. Zvučalo bi stručno, ali bi odvlačilo pažnju od događaja na terenu. Rječnik koji koriste ne razlikuje se bitno. U Dugopolje leti SMS.

Ja: Zašto je Štimac utučen?

Vladimir, Dugopolje: Nije u Brazilu, a čini se da ni s lovom nije sjajan. Količina njegova nogometnog znanja obrnuto je proporcionalna blizini trenerske klupe.

Ja: Djeluje mi kao na persenu.

Vladimir: Meni ne djeluje. Čekam Tea…

Ja: Tea for two… Evo ga.

Vladimir: Pokazao je penetraciju, veli Štimac o nekom igraču.

Ja: Kažu da je Šuker najbolji hrvatski strijelac svih vremena. Nije li to malo pompozna odrednica za razdoblje od samo 25 godina?

Vladimir: Možda im je zaprijetio penetracijom. Najavljujući Urugvajce rekao je: “Vidjet ćete da znaju penetrirati.” Sa snažnim erotskim nabojem. Mislim da je to, zapravo, televiziji prilagođena nogometaška sentenca “jebat će im mater”.

Ja: Vrstan si semantičar, u cijelom regionu malo je takvih.

Vladimir: Učim od Štimca i Tea Beusana. Urugvaj slabo penetrira. Kostarika upravo povela.

Ja. Talijani su penetrirali u Engleze.

Vladimir: Nije to ništa u odnosu na Ćosića. U 77. minuti rezultat je 2:1, a on će: od 50. minute Talijani vode 1:0.

Ja: Lažeš! On proriče prošlost?

Vladimir: On je čovjek koji tajnu zna. Ispred nas je, gnjilih smrtnika koji smatramo da znamo rezultat kada pogledamo semafor…

Ja: Što misliš o Vlaovićevom savjetu da Bosanci ne bi trebali nepotrebno gubiti loptu? Ili da se mora biti koncentriran u svakom trenutku?

Vladimir: Šteta što igrači ne čuju, pomoglo bi im.