Pet godina Dokukina

Pet godina rada Dokukina obilježeno je 18. juna proslavom i prigodnim koncertom u Art kinu Grič, u kojem je i smješteno posljednjih osam mjeseci. Dokukino je dio Restarta, organizacije koja se bavi edukacijom, produkcijom, distribucijom, izdavaštvom i svime povezanim s dokumentarnim filmom, o čemu razgovaramo s njegovom voditeljicom Injom Korać.

– Kroz Školu dokumentarnog filma potičemo interes i educiramo ljude za proizvodnju dokumentaraca. Za produkciju filmova na amaterskoj i profesionalnoj razini zaduženi su Restart laboratorij i Restart produkcija, a da bi ih vidjelo što više ljudi u cijeloj Hrvatskoj i regiji brine se Restart Label, odnosno naša distribucija. U redovitom programu našeg kina su dokumentarni filmovi, što je još uvijek rijetkost unatoč svjetskom trendu da se to promijeni. Dokumentaristi su vrlo sretni kada im se ponudi redovita kinodistribucija, obično se prikazivanje njihovih radova na velikom platnu završi s festivalima – kaže Inja Korać.

Uz redovito prikazivanje filmova s programa regionalnih festivala, od Zagreba i Motovuna do Sarajeva, u Dokukinu organiziraju i specijalne projekcije na kojima predstavljaju autore i redatelje filmova. O repertoarnoj politici Dokukina naša sugovornica kaže:

– Dio filmova koje prikazujemo nastao je u našoj produkciji, primjerice “Mama Europa” ili “Gangster te voli”. S druge strane, koordinator Restarta Oliver Sertić programski bira filmove za Restart Label, koji je povezan sa 30-ak kinodvorana, knjižnica i klubova mladih u Hrvatskoj, a pokrenuo je i distributersku mrežu za prostor bivše Jugoslavije. Prava na distribuciju za strane filmove kupuju se na sedam godina, pa ih tijekom tog vremena Label nastoji distribuirati kinima, ali i TV kućama. Mjesečno u Dokukinu puštamo jedan do dva filma iz njihove distribucije, kao i pet-šest filmova po našem izboru.

O tome kako Restart financira svoje djelatnosti naša sugovornica kaže:

– Svaki voditelj piše projekte i prijavljuje ih na natječaje, o kojima ovisi koliko će se toga raditi. Dokukino nema veliki marketing, jer novac koji dobijemo za projekte pokriva tek bazične troškove.

Projekte Restarta lani su financirali Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura nova i Ured za kulturu Grada Zagreba s kojim, ističe Inja Korać, imaju sve bolju suradnju.

– Svi prepoznaju našu upornost i vjeruju da je ovo vrijedan projekt. Naša je misija približiti dokumentarni film javnosti Zagreba i Hrvatske. ZagrebDox je izvrstan festival koji u tjedan dana privuče 30.000 posjetilaca, što dokazuje da interes za dokumentarni film postoji. Mi taj interes jačamo i kroz Restart laboratorij, namijenjen onima koji bi htjeli besplatno napraviti svoj prvi film: osiguramo im mentore (snimatelja, producenta i redatelja), koji s njima prolaze sve faze stvaranja filma – tumači Inja.

Dokukino je jedinstveno i po tome što se ne povezuje s određenim prostorom.

– Prije pet godina bili smo u Katančićevoj, potom jednu godinu u KIC-u u Preradovićevoj, sada smo u Griču. Dokukino ne ovisi o prostoru, a cijeli je projekt toliko skup da moramo voditi računa o tome tko će nam pružiti najpovoljnije i najbolje uvjete za rad. Naš je jedini zahtjev da nas se pusti raditi, a svega nekolicina ljudi radi sve, od nabave filmova do prodaje karata – kaže voditeljica Dokukina.

Njihove projekcije posjeti oko 10.000 ljudi godišnje; posjećenost je, uobičajeno, veća zimi nego ljeti.

– Godišnji broj gledatelja je mali, posebice u usporedbi sa ZagrebDoxom. Dnevni prosjek je dvadesetak ljudi: na ponekoj ih projekciji bude svega dvoje-troje, a na nekima dvorana bude dupkom puna, sve ovisi o filmu – objašnjava Inja, dodajući da im prikazivačka sezona traje do kraja juna. Kao i cijeli Restart, i Dokukino ima planove, ponajprije pronaći nove sponzore i osigurati veće budžete.

– Voljeli bismo imati svoj prostor, u kojem bismo mogli raditi stvari na neki drugi način. Treba vremena da se ljudi naviknu na neko mjesto, a i lakše se prijavljivati na fondove i natječaje ako imate stalnu adresu. Zato ćemo pokušati doći do vlastitog prostora, koji bismo bili spremni dijeliti i s drugim organizacijama i udrugama – zaključuje Inja Korać.

Njezinoj asistentici Katiji Abramović posao u Dokukinu je prvi ozbiljan angažman nakon fakultetske diplome, a najbolja su joj škola bila tri mjeseca kada je zamjenjivala odsutnu voditeljicu.

– Neki ljudi ne pokazuju interes za dokumentarce, smatraju ih valjda monotonima i narativnima. Takvima nastojimo pokazati da to nije tako i to činimo najbolje što možemo. S nekim filmovima uspijevamo lakše, s drugima teže, no dokumentarci generalno postaju sve gledaniji i popularniji, ne samo zbog nas nego i zbog festivala kojih ima sve više i koji postaju pravi društveni događaj – kaže Katia, koju gledanost nekih dokumentarnih filmova ugodno iznenadi, no ponekad ispadne i suprotno…

– “Gospodar svemira”, koji govori o financijskoj krizi, punio je dvoranu na svakoj projekciji, no svjetski nagrađivan “Čin smaknuća”, koji se bavi likvidacijama u Indoneziji, nije bio dobro posjećen. Nadalje, ljudi i dalje žele gledati znanstvene dokumentarce iz kojih mogu nešto novo doznati i naučiti, no potresna i duhovita “Posebna potreba” bila je izrazito loše posjećena. Festivali su pomogli kinima, a mi smo pridonijeli da se festivale prepozna i posjećuje. Tu se vidi koliko je bitno stvoriti brend i što brend znači. Cilj nam je da Dokukino postane mjesto ugodno posjetiteljima, koje će im pružiti i nešto više od dobroga dokumentarnog filma – dodaje Katia Abramović.

Zanimljivo je i mišljenje Ine Čavline, voditeljice Art kina Grič, domaćina Dokukina.

– Naše se kino profiliralo kao jedini prikazivač s prepoznatljivim odmakom od mainstreama. Prikazujemo uglavnom evropske ili filmove nezavisnih produkcija, a Dokukino je dobra nadopuna takvom repertoaru, jer fascinacija dokumentarcima stalno raste, kod gledatelja svih generacija. Želimo biti mjesto na kojem će svi, od 17 do 77 godina, moći pogledati dobar i zanimljiv film, a u sveukupnoj današnjoj produkciji dokumentarni i animirani filmovi zasigurno su najkvalitetniji dio. A i tržište se razbuktalo zahvaljujući globalizaciji koja ide u prilog dokumentarnim filmovima, koji nude globalne teme zanimljive lokalno i obrnuto, zbog čega su oni narasli i kvalitativno i kvantitativno – govori Ina Čavlina.